- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Otočac – KA 0035

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MUP-PU GOSPIĆ

POLICIJSKA STANICA OTOČAC

 

 

Broj __511-04-31-Ku-54/91__

Datum __16.07.1991. godine.

 

O P Ć I N S K O M   JAVNOM TUŽIOCU

G O S P I Ć

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

  1. BOGOSLAV JANJATOVIĆ     , zvani ____  _________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  i majka __Bosiljka   _, rođene ___Janjatović_     _,

(ime i prezime)                   (ime i prezime)                  (djevojačko por.ime)

rođen dana   03.11.1968. u   Brinju općina  __Otočac__,

R   Hrvatska , stanuje u __Srpsko Polje_,  ulica  __________

broj   222/3 , općina  Otočac__, narodnost _Srbin__, državljanin __RH__,

zanimanje _automehaničar_,  porodične prilike neoženjen, , vojsku služio DA.

završio je _srednju školu__, vojsku služio _DA_, u vojnoj evidenciji se vodi u Otočcu.

 

 

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

 

z b o g  krivičnog djela _______________________________________________________.

 

 

 

Dana 20.06.1991. godine u 15,15 sati u Otočcu na autobusnom kolodvoru DP ”Autoprevoz” Otočac, iz Otočca prijavljeni Janjatović Bogoslav otuđio je autobus marke ”TAM 190 A 110 P” reg. oznake i broja GS 312-20, vlasništvo DP ”Autoprevoz” Otočac.

Navedenog dana i u navedeno vrijeme autobus vlasništvo DP ”Autoprevoz” Otočac, iz Otočca nalazio se parkiran na autobusnom kolodvoru u Otočcu. Prijavljeni Janjatović Bogoslov navedeni autobus uzeo je sa kolodvora bez znanja odgovornih rukovodioca, sjeo u istoga, upalio ga i nakon toga sa navedenim autobusom udaljio se u pravcu Vrhovina. Cestom od Otočca do Vrhovina, i to na Špilniku navedeni autobus zajedno sa vozačem Janjatović Bogoslavom patrola ove PS je zaustavljala, ali se isti nije zaustavio, već je nastavio vožnju u pravcu Vrhovina, te po dolasku u mjesto Vrhovine, isti autobus ostavljen je u krugu DI Vrhovine, a prijavljeni Janjatović Bogoslav ostao je također u Vrhovinama.

O navedenom slučaju obaviješten je istražni sudac Okružnog suda Gospić Štulić Branko i zamjenik Okružnog javnog tužioca Kalanj Đorđe, koji su izišli na lice mjesta i zajedno sa radnicima ove PS izvršili uviđaj.

Iz naprijed opisanog vidljivo je da je okrivljeni Janjatović Bogoslav učinio krivično djelo iz člana 131. stav 2. KZ RH-e.

PRILOG:

 

–        Fotoelaborat 2 kom.

–        Prijava krađe vozila od DP ”Autoprevoz” Otočac,

–        Službene bilješka 2 kom. i

–        Izvod iz kaznene evidencije.

 

 

ZAPOVJEDNIK


POLICIJSKA STANICA

O T O Č A C

n/r gosp. zapovjednika

xxxxxxxxxxxxx

Predmet: Prijava krađe vozila

i bukovog ogrijeva

 

 

Dana 21. lipnja 1991. godine ukradeno nam je vozilo FAP 1620 BDT-tegljač, reg. br. GS 326-48, br. šasije: 1620 BDT – 100626, te poluprikolica marke ”ITAS” PP-22, reg. br. 42-38 GS, br. šasije: 850826 nosivosti 20 T, koja je bila priključena za tegljač. Vozilom je upravljao vozač Kosovac Zdravko. Iz Zapisnika u prilogu uočljive su okolnosti pod kojima je izvršena krađa od strane vozača Kosovac Zdravka, a nakon istovara parene bukovine u ”Slovenijales” Rijeka u povratku za Otočac. Vrijednost vozila procjenjena je na iznos od 780,000 – dinara.

Dana 25. lipnja 1991. godine ukradeno nam je 12 prm drva na području Male Kapele kod Vrbovica nakon oružanog napada od strane maskirnih naoružanih osoba. Ovaj slučaj vam je poznat jer se isto desili i drugim autoprijevoznicima. Vozilom je po putnom nalogu br. 161124 od 25.06.1991. godine upravljao vozač Šimunić Josip. Detalji ove krađe sadržani su u izjavi vozača Šimunić Josipa. Vrijednost ukradenih drva iznosi 6.840. – dinara.

Nadalje, 20. lipnja 1991. godine sa autobusnog kolodvora Otočac ukraden je autobus TAM 190 A 110 P, reg. br. GS 312-20 od strane našeg radnika automehaničara Janjatović Bogoslava. Isti je navedenog dana u 15,15 sati pobjegao sa vozilom u Vrhovine usprkos zaustavljanju od strane prometne policije.

Dana 22. lipnja 1991.godine nakon vaše intervencije vozilo je vraćeno u 19,15 sati iz Zalužnice u poduzeće. Na vozilu nije bilo oštećenja izuzev natpisa po vozilu s vanjske strane. Vrijednost autobusa iznosi 1.013.870. – dinara. Saniranje natpisa sa vozila izvršeno je uz trošak od 5.000 dinara.

Ovim slučajevima povećava se velika direktna materijalna šteta poduzeća ”Autoprevoz”. Indirektna šteta zbog nemogućnosti obavljanja svoje djelatnosti nije obrađena po ovoj prijavi već je obračunata i proslijeđena Ministarstvu prometa i veza Republike Hrvatske.

Nadamo se da ćemo imati uspjeha u sačuvanju preostale imovine i povratu ukradenog.

S poštovanjem,

 

v.d. pomoćnik direktora

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

Sastavljena dana 21.06.1991 godine u Vrhovinama a u vezi obavljenog informativnog  razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Razgovor je vođen na okolnosti krađe autobusa BP “Autoprevoz” iz Otočca.U razgovoru isti je ispričao slijedeće.

Radio sam kao automehaničar u DP. Autoprevoz” Otočac iz Otočca i to u putničkom saobraćenju. Dana 20.06.1991. god. u dopodnevnoj smjeni radio sam u radioni na štelanju i popravku kočnica na autobusu marke “TAM” reg. oznake GS 312-20. po .završetku posla sa navedenim autobusom išao sam na probu i to od Otočca u  pravcu Špilnika. Dolaskom na Špilnik patrola PS Otočac patrola me zaustavljala ali ja sa autobusom nisam stao nego sam produžio vožnju u pravcu Vrhovina.  Navedena policijska patrola sjela je u policijski auto i uputila se za mnom-u pravcu Vrhovina. Sve do raskrsnice Hinići u Zalužnici navedena policijska patrola pucala je iz vatrenog oružja po autobusu i tom prilikom razbila mi staklo na desnom prednjem vjetrobranskom staklu.

Ja na p sanje patrole nisam stao već sam sa autobusom nastavio dalje vožnju u pravcu Vrhovina gdje sam dovezao autobus i ostavio ga u krug DI Vrhovine.

Navedeni autobus odvezao sam iz razloga pošto sam smatrao da je moj život ugrožen iz razloga što su navedeni policajci pucali na mene i autobus.

U razgovoru imenovani nije imao više što da izjavi.

 

 

Bilješku sastavio:


SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

Sastavljena dana 23. 06. 1991. godine u prostorima PS Otočac, povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx  Razgovor je vođen na okolnosti krade autobusa sa autobusnog kolodvora u Otočcu. U Razgovoru isti je izjavio slijedeće:

 

Zaposlen sam u DP ”Autoprevoz” Otočac iz Otočca u svojstvu prometnika na autobusnom kolodvora u Otočcu. Dana 20.06.1991. g. ine nalazio sam se na dužnosti na autobusnom

kolodvoru. Negdje oko 15,00 sati na kolodvoru nalazilo se nekoliko autobusa koji su išli u raznim pravcima i ja sam vozačima i kondukterima davao određene zadatke. Na kolodvoru u to vrijeme nalazio se parkiran i autobus reg.oznake i boja  GS 312-20. Negdje oko 15,00 sati čuo sam da se.navedeni autobus upalio i krenuo sa kolodvora u pravu. garaža. i to sa donje strane – radione, gdje se peru autobusi. Na ovo nisam obraćao, niti pridavao bilo kakvu pažnju, pošto sam. smatrao da navedeni autobus ide na pranje, što je bio i do sada običaj da se tako radilo. Negdje iza 15,30 sati čuo sam. da je navedeni autobus ukraden. i da ga je sa kolodvora odvezao Janjatović Bogoslav, te da ga je odvezao u pravcu Vrhovina.

U razgovoru imenovani nije imao više što da izjavi.

 

 

 

Bilješku sastavio:


 

 

Broj: Kio 71/92-3

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana   7. srpnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Otočcu_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                                     JANJATOVIĆ BOGOSLAV

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236. i KZRH

 

 

Početak u __ 12,30  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište:   

 

Mjesto rođenja i godina starosti:  

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2.st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sredinom 1991. godine kada se situacija zaoštrila i na sada okupiranim područjima RH započela oružana pobuna, ali dok su još uvijek komuniciralo između sada od pobunjenika okupiranog područja i ostalog teritorija RH, veći broj naših radnika samovoljno je napustilo posao u poduzeću, a pri čemu su neki od tih radnika kod toga neovlašteno iz poduzeća otuđili vozila s kojima su bili zaduženi i njima upravljali na redovnim linijama, odnosno jednostavno ih ukrali tj. odvezli iz poduzeća vozila s kojima su bili zaduženi negdje na kasnije okupirano područje RH, na područje sada tzv. Republike Srpske Krajine, a čime je poduzeće oštećeno za vrijednost otuđenih vozila.

Okr. Janjatović Bogoslav bio je automehaničar u poduzeću i radio je u poduzeću do 20.6.1991. godine, kada je samovoljno napustio poduzeće i više se nije javljao, sve do danas, na svoje radno mjesto. Kako je samovoljno napustio radno mjesto i svoj izostanak opravdao, prestao mu je radni odnos nakon isteka zakonskog roka zbog neopravdanog izostanka.

Okrivljeni je zadnji dan radio u poduzeću 20.06.1991. god. i tog dana oko 15,00 sati neovlašteno je, bez znanja i odobrenja uprave poduzeća, iz kruga poduzeća u Otočcu uzeo i odvezao u nepoznatom pravcu autobus reg. br. GS 312-20, s kojim nije bio zadužen. Naime, on i nije bio vozač, već automehaničar, pa s vozilom nije bio zadužen.

Ja osobno nisam vidio da je taj autobus odvezao upravo okrivljeni. Tog dana i to vrijeme tj. oko 15, 00 sati ja sam s nekoliko drugih rukovodioca poduzeća bio u upravi firme, gdje smo dežurali, upravo pazeći da ne dođe do krađe autobusa i drugih vozila, koje su u to vrijeme masovno vršili naši radnici. Vidio sam kroz prozor da je spomenuti autobus prošao iz pravca autobusnog kolodvora u pravcu centra grada tj. u pravcu Gospića i Vrhovina. To mi je bilo sumnjivo, obzirom da u to vrijeme naš autobus nije trebao tuda prolaziti, pa sam nazvao prometnike na autobusnom kolodvoru Mlinarić Nikolu i pitao ga što je sa tim autobusom, a on mi je odgovorio da je autobus netko odvezao bez njegovog znanja i odobrenja. S tim autobusom inače je bio zadužen Grozdanić Simo, koji se u to vrijeme nalazio na godišnjem odmoru, a koji se i danas nalazi u Otočcu, ali više ne radi u poduzeću.

Pošto sam odmah posumnjao da je autobus ukraden, pa sam u tom pravcu razgovarao s nekim radnicima, čijih se imena više ne sjećam i od njih sam saznao da je autobus odvezao upravo okrivljeni. Radi toga o događaju – krađi autobusa, obavjestio sam PS Otočac, koja je poduzela određene mjere u cilju povratka autobusa, te je autobus nađen u Vrhovinama i nakon 2 dana tj. 22.6.1991. godine vraćen je u poduzeće, u Otočac. Autobus se i danas nalazi u poduzeću. Autobus nije bio oštećen.

Prometna vrijednost autobusa u vrijeme otuđenja iznosila je 1.013.870 HRD ili preračunato u DM 78.000. Kako sam već rekao ovom krađom poduzeće nije oštećeno, jer je autobus vraćen. Naime, u to vrijeme iako je već oružana pobuna započela i komunikacije po prometnicama bile otežane, ipak još nisu bile prekinute sve veze između legalnih organa vlasti RH i onih drugih organa vlasti koje su započinjale s pobunom i počele se odvajati od RH, pa je tako vjerojatno i PS Otočac uspjela od PS T. Korenica dobiti autobus natrag.

Spomenuti prometnik Mlinarić Nikola, koji je radio kritične zgode kada je autobus ukraden, kasnije je i sam napustio poduzeće, otišao na okupirano područje i tu se vjerojatno također priključio nekoj od pobunjeničkih oružanih formacija.

To je sve što imam za iskazati.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1 ZKP-a, zapisnik nije čitan.

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                                      Svjedok:

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO KARLOVAC

Broj: KT-115/92

 

Karlovac, 30. srpnja 1993.godine

CZ/VG

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na temelju članka 45 (članka 41) stavak 2 točka 3 i članka 174 (članka 165) stavak 2 ZKP, podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

 

protiv

 

JANJATOVIĆ BOGOSLAVA, sin Bosiljke,

rođ. Janjatović, rođ. 3.11.1968. u Brinju, prebiva

u Srpskom Polju 222/3 SO Otočac, neoženjen,

automehaničar, Srbin, drž. RH

 

 

da je:

 

dana 20. lipnja 1991. godine, u Otočcu, kao automehaničar DP ”Autoprevoz” Otočac, za vrijeme dok je nakon popravka vršio kontrolu ispravnosti autobusa reg. br. GS-312-20, u cilju narušavanja sigurnosti i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, autobus bez odobrenja odgovornih osoba i bez putnog naloga odvezao u Vrhovine, gdje je isti nedostupan legalnim organima Republike Hrvatske, te je na taj način oštetio vlasnika DP ”Autoprevoz” Otočac za iznos od 1.013.870 HRD,

dakle, u namjeri ugrožavanja ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske, na opisani način u obavljanju svoje radne obveze prouzročio znatnu štetu za organizaciju u kojoj radi,

pa da je time, počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – sabotažom – označeno i kažnjivo po članku 236 i (članku 238) KZ RH.

Stoga

P r e d l a ž e m

 

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava
  2. da se na glavnu raspravu pozove okr. Janjatović Bogoslav, te svjedokxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izvod iz KE (2), prijavu krađe vozila (3-4), te u fotoelabora (7-8)
  4. da se temeljem članka 300 (290) stavak 3 ZKP suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Policijska stanica Otočac podnijela je prijavu protiv Janjatović Bogoslava, radi kriv. djela pobliže opisanog u izreci optuženice, te je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu. U istrazi okrivljenik nije ispitan, obzirom da je za sada nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da je xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sredinom 1991. godine, kada se zaoštrila situacija i kada je započela oružana pobuna na području Otočca, veliki broj radnika ”Autoprevoza” Otočac je samovoljno napustila posao u poduzeću, i pri tome su neki otuđili vozila s kojima su bili zaduženi. Tako je i okrivljenik Janjatović Bogoslav kao automehaničar u poduzeću samovoljno napustio poduzeće i tom prilikom, a tom je bilo 20.06.1991. godine, neovlašteno i bez znanja i odobrenja uprave otuđio autobus, reg. br. GS-312-20, koji je odvezao u smjeru Vrhovina. Prometna vrijednost autobusa je bila 1.013.870. HRD.

S obzirom na sve navedeno, smatram da je Janjatović Bogoslav ostvario sva bitna obilježja kriv. djela sabotaže. Okrivljenik je u ”Autoprevozu” Otočac obavljao posao automehaničara, koji je vršio kontrolu ispravnosti autobusa navedenog poduzeća. U trenutku kada je počelo oružana pobuna na području Otočca, odnosno u vrijeme početka agresije paravojnih srbočetničkih formacija zajedno sa tzv. ”JNA” na Republiku Hrvatsku, okrivljenik je u namjeri da ugrozi Ustavom utvrđeni državni poredak i ustrojstvo Republike Hrvatske, te da prouzroči znatnu štetu organizaciji u kojoj je bio zaposlen, bez odobrenja odgovornih osoba, odvezao na područje koje nije pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske, tj. na područje Vrhovina, autobus reg. br. GS-312-20. Na taj način za poduzeće ”Autoprevoz” Otočac nastala je šteta u iznosu od 1.013.870 HRD. Postupak okrivljenika ukazuje da je na vrlo podmukli način imao namjeru prouzročiti znatnu štetu organizaciji u kojoj radi i na taj način doprinjeti agresiji paravojnih srbočetničkih formacija na Republiku Hrvatsku.

Zbog navedenog je valjalo podići ovu optužnicu, koja je opravdana i na zakonu osnovana, a obzirom da okrivljenik za sada nije dostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, valjalo je primijeniti propis iz članka 300 (290) stavak 3 ZKP, pa predložiti suđenje u odsutnosti, obzirom da smatramo kako postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi.

VOJNI DRŽAVNI ODVJETNIK

Zdravko Car


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

BROJ: K 151/93-7

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Matan Zvonimira kao predsjednika vijeća, te Mladena Kosijer i Marijana Janjac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, nakon provedene glavne javne rasprave a u predmetu protiv opt. JANJATOVIĆ BOGOSLAVA, zbog kriv. djela iz čl. 236. i. (238) KZRH, zakazane povodom optužnice Vojnog državnog odvjetništva Karlovac, br. Kt 115/92, a dovršene dana 28. rujna 1993. u prisutnosti VDO Karlovac Car Zdravka, te Reškovac Marka odvj. iz Karlovca, branitelja po sl. dužnosti a u odsutnosti optuženika,

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

Opt. JANJATOVIĆ BOGOSLAV, sin Bosiljke, r. Janjatović,

rođ. 3.11.1968. u Brinju, sa stalnim prebivalištem u Srpskom

Polju 222/3, SO Otočac, automehaničar, Srbin, drž. RH.

k r i v  j e:

 

 

što je:

 

dana 20. lipnja 1991.g. u Otočcu kao automehaničar DP ”Autoprevoz” Otočac, za vrijeme dok je nakon popravka vršio kontrolu ispravnosti autobusa reg. br. GS-312-20 u cilju narušavanja sigurnosti i društvenog ustrojstva RH, autobus bez odobrenja odgovornih osoba i bez putnog naloga odvezao u Vrhovine gdje je isti nedostupan legalnim organima RH, te je na taj način oštetio vlasnika DP ”Autoprevoz” Otočac za iznos od 1.013.870 HRD.

dakle, u namjeri ugrožavanja ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH na opisani način u obavljanju svoje radne obaveze prouzročio znatnu štetu za organizaciju u kojoj radi.

time je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – sabotažom – označeno u čl. 236. i. (238 i.) KZRH, pa se po istom zakonskom propisu

O S U Đ U J U

 

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

Troškovi kriv. postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

 

 

VDO Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu kojom optuženiku stavlja na teret da je počinio kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude. Već u samoj optužnici predložilo je da je postupak protiv okr. provede u njegovoj odsutnosti jer je nedostupan državnim organima, budući boravi na nepoznatoj adresi vjerojatno negdje na privremeno okupiranom teritoriju, a uzevši u obzir prilike u kojima je djelo počinjeno kao i težinu djela sud smatra da su upravo te prilike takove naravi da su toliko važne da opravdaju provođenje postupka u njegovoj odsutnosti, pa je sud taj prijedlog VDO usvojio, time, da mu je postavio i branitelja po službenoj dužnosti.

Optuženi s obzirom da je nedostupan nije dao obranu, čak nije sa njime obavljen niti informativni razgovor po radnicima MUP-a, pa je sud na glavnoj raspravi proveo dokazni postupak.

U tom dokaznom postupku sud je pročitao iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxx na listu 11 i 12 spisa, izvršen je uvid u izvod iz KE na listu 2 spisa, a i u kriv. prijavu ošt. radne organizacije na listu br. 3 i konačno uvid u fotoelaborat.

Saslušani svj. xxxxxxxxxxxxxx je bitno iskazao da je xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. U istoj firmi radio je i optuženik u svojstvu automehaničara pa ga otuda i poznaje. Sredinom 1991. g. kada se u tom dijelu države situacija već veoma zaoštrila obzirom na ponašanje pobunjenika veći broj radnika napustio je to poduzeće i priključio se pobunjeničkim formacijama, neki od njih su jednostavno rečeno u istom poduzeću ukrali razna motorna vozila i s njima prešli na dio teritorija koji su već uglavnom kontrolirale pobunjeničke oružane formacija te ih tamo ostavili odnosno pobunjenicima stavila na raspolaganje. Ipak, je još uvijek, barem u to vrijeme, postojala izvjesna suradnja između legalnih organa RH i pojedinih mjesnih rukovodstava pobunjenika. U takvoj situaciji optuženik je autobus na kojem je inače radio iz kruga poduzeća odvezao u Vrhovine, a bez ičijeg odobrenja od nadležnih osoba u poduzeću. Svjedok je osobno vidio kada je autobus prošao pored zgrade u kojoj se on nalazio, ali nije vidio da njime upravlja baš optuženik. Poduzeo je odmah preko prometnika mjere da se utvrdi kuda je autobus odvezen jer u to vrijeme a posebno tim putem nije trebao ići, pa se posredstvom više osoba saznao da je autobus odvezao upravo optuženik u pravcu Vrhovina. O događaju je podnio prijavu tamošnjem PU i upravo zahvaljujući tome kao i činjenici da još uvijek postojalo kontaktiranje i suradnja između MUP RH i pobunjenika autobus je naknadno vraćen u poduzeće. Vrijednost toga autobusa u času otuđenja iznosila je kako je navedeno u izreci ove presude. U kontaktu sa prometnikom saznao je da je optuženik odvezao autobus bez putnog naloga odnosno, bez ovlaštenja koje bi mu netko trebao dati.

Dalje iz podataka u spisu vidljivo je da je optuženiku još kao maloljetniku izrečena mjera pojačane brige i nadzora zbog toga što je izvršio kriv. djelo krađe iz čl. 130. st. 1. KZRH.

Iz krivične prijave PU Gospić, PS Otočac proizlazi da je patrola navedene stanice pronašla autobus u krugu poduzeća DI ”Vrhovine” i da je tamo izvršen uviđaj. Iz spisa dalje proizlazi da je policija uspjela autobus vratiti njegovom vlasniku.

Sud smatra da je iskaz saslušanog svj. istinit pa mu je poklonio vjeru. A da je iskaz istinit proizlazi i iz činjenice da je prije svega ošt. firma prijavila nadležnoj polic. stanici nestanka autobusa kao i sama kriv. prijava koju je podnijela ovlaštenom tužiteljstvu PS Otočac i konačno u spisu prileži i fotoelaborat na kojem se nalaze snimke predmetnog autobusa, štoviše čak se vide i oštećenja koja su na njemu nastala na vjetrobranu u vrijeme kada je osuđenik to vozilo neovlašteno prevozio u Vrhovine. Sve to upućuju na zaključak da je iskaz svjedoka istinit.

Poklonivši dakle vjeru saslušanom svjedoku, a uzevši u obzir i ostale okolnosti koje su već spomenute, sud je na temelju tih dokaza utvrdio da je optuženik doista počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

Drugim riječima, sud smatra utvrđenim da je optuženik doista radeći kao automehaničar neovlašteno uzeo autobus iz kruga oštećenog poduzeća i odvezao ga na teritorij koji su držale pobunjeničke snage te ga tamo ostavio. Iz takvog postupka optuženika upravo se nameće zaključak o svrsi tog postupanja. Optuženik je očito bio neprijateljski raspoložen i policički orijentiran protiv legalnih organa RH a naklonjen u svakom pogledu pobunjeničkim oružanim postrojbama. Zbog takovog svog stava očito je želio da legalnu vlast oslabi na način na koji je on to u kritičnom momentu mogao. U obavljanju svog posla na radnom mjestu u društvenom poduzeću radio je na popravku autobusa, pa je na taj način došao u mogućnost da sa tim autobusom na neki način raspolaže. To je iskoristio tako da ga je bez ičijeg odobrenja od nadležnim organima u poduzeću jednostavno odvezao iz kruga poduzeća i predao neprijateljskoj strani. Dakle, namjera mu je bila da legalnu vlast RH tim postupkom oslabi koliko je to bilo moguće. Drugim riječima kazane on je izvršio sabotažu u odnosu na legalne organe vlasti. Prema tome, ostvario je u tom svom ukupnom postupanju sve bitne subjektivne i objektivne elemente kriv. djela sabotaže iz čl. 236. i. (odnosno čl. 238) KZRH.

Utvrdivši da je optuženik izvršio kriv. djelo sud ga je oglasio krivim i izreka mu kaznu.

Kod izricanja te kazne sud je kao otežavajuću okolnost cijenio činjenicu da je optuženiku još kao maloljetniku izrečena odgovarajuća mjera zbog kriv. djela krađe, dok nikakvih olakšavajućih nije našao a naročito je sud cijenio težinu djela zbog koje je okrivljenika proglasio krivim  te ocijenio da će se kaznom kakvom je upravo odmjerena u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.

Konačno s obzirom da je optuženik nedostupan državnim organima sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 28. rujna 1993.g.

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivana Kodrić v.r.                                                                                 Zvonimir Matan v.r.

 

 

PRAVNA POUKA

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka iste, a žalba se podnosi ovom sudu u tri istovj. primjerka ili na sudski zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

 


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU

 

Broj: K- 151/93-1o(VS)

 

 

N A R E D B A

 

 

Županijski sud u Karlovcu po predsjedniku vijeća Jasminki Jerinić Mušnjak, u kriv. predmetu protiv Bogoslava Janjatović, zbog kaznenog djela iz čl.236- i(238) KZRH

 

n a r e d i o j e

 

 

I. Temeljem čl.540 ZKP protiv:

 

BOGOSLAVA JANJATOVIĆ sina Bosiljke,rođ.3.11.1968.g.

u Brinju, s posljednjim poznatim prebivalištem u Srpskom

Polju 222, Otočac, Srbina,

 

n a r e đ u j e s e  p o v l a č e n j e  t  j e r a l i c e

 

čije izdavanje je naređeno naredbom Vojnog suda u Karlovcu od 15.srpnja 1993.g. broj Kio-71/92-5.

II. Kako je na gore navedene osobe primjenjen Zakon o općem oprostu i obustavljen krivični postupak, to je i naredba o raspisivanju tjeralice postala bespredmetna pa ju je valjalo i povući.

III. Temeljem čl. 541 ZKP ovu naredbu izvršit će PU karlovačka.

U Karlovcu, 21. ožujka 1997. godine.

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Jasminka Jerinić-Mušnjak

DOSTAVLJENO:

PU KARLOVAČKA

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -