- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Orašje – gr002

PREZIME:                                                      xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1936.
MJESTO ROĐENJA:                         
PREBIVALIŠTE:                                             Jenjić , opć. Orašje
PRIVREMENI BORAVAK:                                       
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:  

SLUŽBENA ZABILJEŠKA
 
xxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Kada sam došao u mljekaru neko mi je iza leđa viknuo “Predaj se” na šta sam odgovorio “J… ti mater zar se nemaš sa kim igrati drugim”. Čuo sam da je neko vikao “Pucaj u njega što čekaš”. Ja sam se okrenuo i vidio sam iza sebe dva naoružana čovjeka u šarenoj uniformi, jedan je držao uprtu pušku u mene a drugi je prišao da izvrši pretres i prislonio me uza zid mljekare. Jedan od njih je bio mali desno oko škiljavo izrazito ružan a drugi je bio bio oko 180 cm visok, crn, težak oko 85 kg. Nedugo zatim čuo sam topot koraka iz sela a to su bili xxxx i xxxxx, iza njih je bilo 4-5 nepoznatih ljudi koji su sa uprtim cijevima tjerali ih da trče. Kad su ih dotjerali do doma natjerali su ih da se skinu u gaćice te da odlože odjeću, napominjem da su trčali dignutih ruku.
Njih dvojicu su preko oranja otjerali trčećim korakom do Lepnice neke su 3-4 tjerala preko oranja i rekli su mi da trčim a ja sam rekao da nemogu tada me je jedan gurao sa puškom u leđa da idem brže. Tada je jedan rekao da će mene zaklati u šumi pošto imaju ovu dvojicu za saslušanje, da će mi osjeći jaja, osjeći uši i izvaditi oči a potom će me zaklat. Pored Bogdanove kuće smo stali 2-3 min. i pitali su jednog kuda će sa mnom i tada su rekli da me tjeraju dalje. Tjerali su me do Veljka Janković kuće tu sam vidio dosta Lepničana koji su bili u vojnoj uniformi i isti su objesili glavu ništa nisu pričali. Tu smo stajali oko 5 minuta a potom su me ponovo vratili do raskrsnice tada više nije bilo govora da će klati tada je naišao jedan čovjek koji je rekao da ću ići u Pelagićevo. Kasnije sam saznao da se zove Simeunović Makso, bio je u civilu a čuo sam da je za bezbjednost.

U istom trenutku su naišla neka kola, iz kola je neko digao ruku i ja sam njemu digao ruku kasnije sam čuo da je u kolima bio Avo Ristić, više se nije govorilo o klanju. Stigla je kampanjola a bilo ih je još koje su išle lijevo i desno. Sjeo sam u jednu kampanjolu unutra su bila dva stražara naoružana automatskim puškama i pištoljima. Dovezen sam u Pelagićevo tamo je bio čovjek u civilu koji je pitao zašto sam dovezen pošto sam civil, isti čovjek je bio i upravnik zatvora u Pelagićevu i zove se Jovo Skelet. Tada sam čuo od Jove da je kapetan rekao da ja ne trebam biti uhapšen. Nisam poznavao da li je ovo isti čovjek sa Lepunice, čuo sam tada glas “Neka ide u zatvor” to je bio kapetan Simoviović.

Tada me je Erleta Jovo otvorio je vrata od prostorije koja je služila kao magacin a ranije je bila prodavaonica. Neke su zatvorili u prostoriju pozadi prodavaonice i tamo sam zatekao xxxxxxx i xxxxxxx iznenadio sam se pošto sam ih vidio unutra isti su bili samo u gaćicama sa njima su bila još dva čovjeka xxxxxx i xxxxxxxxx, dva brata iz Novog Sela, njih je uhapsio neki Pero. Pala je već noć a pošto je unutra bio beton naredili su da sjedimo cijelu noć nisu dali leći, ova dva su imala neku deku. Pošto smo trebali ići u WC, morali smo zvati vojnike koji su nas čuvali, pošto je WC u istoj prostoriji rekli su nam da se brzo moramo javiti (…) su (…) lampe koji su nas osvjetljavali. U toku noći bilo je više vojnika koji su nas šamarali nas trojicu i psovali su nam majku ustašku. 

Ja sam tražio vode pošto sam bio žedan, od straže mi je neko dao u flaši vode. Sutradan nismo dobijali ništa za jelo, pred sami mrak dali su nam malo kruha sa nečim namazano. Drugi dan smo bili unutra ponovo su ulazili stražari i tukli su, šamarali su nas i čupali za kosu. Mi smo i dalje bili bez ikakvih pokrivača, očekivao sam odlazak kući. Isti dan oko 17:00 sati došao je kapetan i donijeli su nam deke za spavanje. Pitao sam kapetana hoćemo li ostati duže isti je rekao da ćemo ostati koji dan i da ne spavamo na betonu. Treći dan bila je nedjelja mislim  da su došli neki a vidio dam da se stražari boje a došao je neki lugar sa dvojicom četnika mislim da su bili Šešeljevci iz Srbije. Lugar je bio krupan oko 100 kg, visok oko 180 cm, plav čovjek dužeg lica, oštrog pogleda, kada nas muči najviše onda se smije.

Kada je ušao pitao nas je ko smo rekli smo da smo iz Jenjića, pošto su xxxxxx i xxxxxxxxx bili u vojnom odijelu pitao je odakle im vojno odijelo rekli su da su bili u šarenom policijskom odijelu i da su ih skinuli a da im je Erleta dao vojno odijelo. Prvo je bilo udaranje xxxxxx i xxxxxxx kada su rekli da su bili u policiji, pitali su i mene kako se zovem, odakle sam, prvo me je lugar udario po glavi kundakom od puške i tada sam pao udara me još nekoliko puta kundakom po leđima, a potom se vratio xxxxxx i xxxxxxx koje je udarao nogama a ne puškom.

Ova dvojica četnika su sve ovo gledali poslije ovoga su nam naredili da ustanemo. Meni su naredili da ostanem pored hidrofora, kada je mlađi čovjek oko 22 god. namazan po licu prišao je meni i pitao me stari šta se smiješ ja sam mu rekao da se ne smijem već sam gledao dole. Tada me je isti udario nogom u jajca i dalje se smijao potom mi je rekao da ja zinem kad sam zinuo turio mi je pištolj u usta i udarao me pištoljem po zubima. Ja nisam znao što se događa sa xxxxxxx i xxxxxxx, a potom me je udarao još dva puta šamarom. Čuo sam da je lugar vikao dosta je hajdemo i oni su izašli.
 
Sutradan su ponovo isti došli i tukli su nas, tada su xxxxxxx i xxxxxxnaredili da uđu u drugu prostoriju gdje su im naredili da se skinu goli, a potom da prstom turaju paprike feferone u dupe. Čuo sam xxxxxxxx glas kada je rekao da ovo ne može da uradi već da ga ubiju. Lugar je napustio prostoriju sa svoja dva četnika i otišao je. Kad se xxxxxxxx vratio ovo mi je ispričao. Sutradan je lugar ponovno došao i dva sa njim i stražar je bio četvrti, opet su se smijali rekli su nam da zinemo lugar je tada kliještima xxxxxxxxx izvadio zub podočnjak i prišao xxxxxxxx isto mu je uradio a potom je prišao meni rekao je “Đede gdje su ti zubi?” rekao sam da sam zube izvadio radi proteze i ostavio jedan donji zub na kojem će biti proteza a on je meni izvadio taj zub i metnuo ih je sebi u džep, i pitao me je “Stari jel’ boli?”, ja ne znajući rekao da sam zub ostavio za protezu a on je meni rekao “Stari što me zajebavaš” i udario me više puta nogom u stomak i pištoljem u glavu i tada su izašli a nas su ostavili unutra u prostoriji. Svaki dan se ponavljalo udaranje od strane Šešeljevaca.

Ovo sam sve to znao obzirom da mi je to kazala vojna policija. Četvrti dan bilo je pitanje da li mi je sin u ZNG-ama, a ja sam rekao da mi je taj sin u xxxxxxx, nikakva mogućnost nije bilo uvjeravanje istini ali sam saznao da je xxxxxxxxx, koji je bio učitelj u Vidovicama, a živi u Pelagićevu blizu zatvora, bio ispitivan da li poznaje mene. xxxxxxxxx je rekao da poznaje mene kao dobrog čovjeka, te da raspolaže podacima da se sin nalazi u xxxxxxx, što su potvrdili xxxxxxx i xxxxxxxx koji su se nalazili sa mnom u zatvoru, a iz istog smo i sela, da je xxxxxxxx rekao da te poznaje, tek bi Šešeljevci zaklali kad bih znali da ti je sin u ZNG-ama, a mi to nećemo reći.

Lugar je bio od prilike dvadeset dana koji nas je tukao svaki dan, a najvjerovatnije je imao čin poručnika. Lugara je zamjenio Bogdan koji veli da je došao iz Vukovara, bio je niži od Lugara, srednje rasti, kose smeđe, gore je udarao od Lugara. U zatvoru u tom vremenu, kada je došao Bogdan bilo nas je 12 i 17 ljudi. Bogdan kad nas je udarao najprije nas je postrojio i naredio da kleknemo, udarao je nogom u stomak a u povratku od začelja nogom je udarao u lice, udaranje je trajalo dok nam svima ne krene krv, a potom uvijek izabere po dvojicu trojicu koje udara do iznemoglosti. Više puta je bio xxxxxxxx i xxxxxxxx koje je on izabirao da ih udara do iznemoglosti.
Dešavalo se da smo ja i xxxxxxxxxx isto budemo udarani kao i xxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxx. Sve je ovo izgledalo da neće biti gore već što se dešavalo, obzirom da i nemože biti od toga gore. Bogdan je izmislio raspremanje sviju nas i tako raspremljene tukao a u stanju iznemoglosti naređivao da se pomolimo jer kako kaže ima namjeru da nas pobije, što smo morali i činiti. Jedan po jedan je izlazio na drugu stranu zida i glasno se molio i vraćao se ponovno na svoje mjesto u stojećem stavu, kada je sve bilo gotovo sa molitvom naredio je da se svi okrenemo zidu i da dignemo ruke gore, tada je on rekao stražaru da mu da pištolj i municiju, imao je pištolj M 7,62 imao je pun okvir metaka u pištolju a tražio je i rezervni okvir i tada sam mislio da će nas pobiti. Stražar je izvadio iz auta pun okvir i dao Bogdanu.
Bogdan je počeo da puca u robijaše, ja sam bio treći na redu nisam znao da li puca u mene ali sam osjetio da pada maltera po glavi, tako je redom pucao, pipao sam po sebi i pregledao da li sam ranjen, za drugih 16 ljudi nisam znao ništa, tog trena nam je  naredio da se okrenemo prema njemu. Kada sam se okrenuo zapazio sam da smo živi. 
Tada je Bogdan uzeo pušku sa snajperom i naredio kako je koga nišanio da mu gledamo u cijev puške. Tom prilikom je ciljao i pucao, metak je proljetao kraj glave 3 do 5 cm, iako je pucao tom prilikom nije nikog ubijao. Sve ovo što sam rekao, želio bih napomenuti da u svoj toj torturi smo morali i pjevati četničke pjesme. Najdraža im je pjesma bila koju smo morali pjevati “Ko to kaže, ko to laže”, kao i pjesma “Od topole pa do ravne gore”.
Dana 22./23.05.1992. god. Bogdan je došao u 21:00 sati naveče i tukao nas do 22:30 sati u noći i tom prilikom rekao da će doći za dva sata ponovno. U 01:00 sat osjetili smo kola da se naglo zaustavljaju a iza njega tj. tog auta i dvoja kola. Uvijek smo bili preplašeni i pomišljali na ono najgore. Nakon ovog čuli smo da stražar otključava vrata na zatvoru, iz jednih od kola čula se muzika. Po stražari smo tom prilikom prepoznali tj. uočili da sa Bogdanom dolaze Šešeljevci, u prvu prostoriju je ušao, na naša vrata je uletio, prethodno razvalio vrata nogom, opsovao svima majku i pitao što ne ustajem. Tom prilikom više ih je ušlo u prostoriju u kojoj je bilo svjetlo. Ovom prilikom Bogdan je takođe pucao u prostoriji i tada je jedan od zatvorenika ranjen po imenu xxxxxxx.
xxxxxxx je ranjen u lijevo rame. Tada smo bili svi pretučeni do iznemoglosti a uvijek je prilikom povratka u ćelije za spavanje to da su nas po dvojica Šešeljevaca na putu do ćelije pištoljem i kundacima udarali. Bogdan je nakon ranjavanja nazvao voki tokijem te su došli kolima odvezli xxxxxx i tom prilikom su mu izvadili metak. xxxxxx je bio (…) Te noći najviše su tukli xxx sin xxxxx iz (…). xxxxxx je nakon ovog batinjanja od pola sata ležao nepokretan iako je neke znake života ipak davao. Nakon ovog Bogdan je naredio da se vraćamo u svoje prostorije, mahom smo ulazili četveronoške, za one koji su bili nemoćni nogama ih je gurao u sobu.

Ove noći Bogdan je izostavio trojicu ljudi, radilo se o xxxxxxx, xxxxxx i xxxxxxxx iz Krpšića. Prvog je izveo xxxxxxx van tada ga je udarao 15-tak minuta, nekoliko minuta se čulo jaukanje. Nakon toga čuli su se samo udarci, čule su se i zapovjesti Bogdana “Nosite ga u spavaonu”. U spavaonu su unešeni, nisu mogli leći na svoja mjesta, mi smo im pomagali, te noći prvi je unešen xxxxxxx zatim xxxxxxx a potom i xxxxxxx. Poslije ovoga udaranja xxxxxx i xxxxxxx nisu svjesti došli otprilike oko 12 dana. xxxxxxxxx je pak šet dana sa vidnim posljedicama je otišao u razmjenu.

Ovo sve što sam navodio bivali smo uvijek rapsoremani, i tom prilikom jedan drugom smo morali p…. Pored ovog fizičkog maltretiranja i iživljavanja u ovoj svojoj izjavi moram spomenuti i ono što nikada ljudska svijest i dostojanstvo ne može sebi dozvoliti a radi se o slijedećem: Bogdan i grupa Šešeljevaca nas je nagonila da se skidamo do gola te da jedan drugom pusimo, odnosno da jedan drugog jebemo u stražnjicu nakon toga ponovno pusimo. Ovo su znali prirediti kada su u pitanju odnosi sin otac, odnosno otac sin.

Toga dana 23.05.1992. god. došao je upravnik zatvora Jovo Erletin, ja sam bio pri svijesti i vidio sam da je izašao sav zaprepašćen i otišao negdje, nisam znao šta će se dalje dogoditi. Nakon izvjesnog vremena sa njim je došao komadant logora Pelagićvo major po činu. Major je došao te me je upitao što se dogodilo. Jedva sam izgovarao, imao sam prelome vilice, ali sam mu ispričao što se dogodilo.
 
Na vrata tog dana je stavljen natpis da nas nitko više ne smije tući, natpis je donio Jovo Erleta a istog dana su oduzeti i ključevi od stražara. To je trajalo od 04.06.1992. god. tada Šešeljevci preuzimaju vlast u Pelagićevu i počinje pljačkanje sela. Počima ponovo udaranje, dana 05./06. Svibnja 1992. god. oko 12:00 sati došao je Perić Niko iz Lončara sa Stević Tošom zv. Stiv, načelnik policije u Bos. Šamcu, od pojedinaca su tražene pismene izjave od mene nije tražena, stajali smo svi mirno i morali smo govoriti imena i prezimena. Kada sam rekao da se zovem xxxxxxxx te da sam iz Jenjića , Perić je rekao Stevi, to je xxxxxxx vođa ustaša iz Jenjića, i on me je tada nogom udario u jaja. Istog trena mi je pocijepao košulju i naredio da se skidam gol. Kada sam se skinuo pregledali su me cijelog i tražili da li sam gdje tetoviran, obzirom da tetovaža nemam naređeno mi je da se spremim.
Nakon oblačenja Perić me je nastavio udarati nogama i rukama po tijelu da bi me Stevo štapom udarao po glavi od čega sam zadugo imao čvorove po glavi. Kraj mene je stajao xxxxxxxx koji je takođe bio udaran, te da su naredili da jedan drugoga šamaramo. Ja sam xxxxxxxx odnosno on je mene šamarao do iznemoglosti. Ovom prilikom u zatvoru su se nalazila dva muslimana, njih su udarali Šešeljevci. Nakon šamaranja sa xxxxx Stevo mi je naredio da se skinem sa dvojicom muslimana. Odmah po naređenju krenuo sam ka njima, jedan od njih me je udario pesnicom i ja sam pao. Tada nakon pada Stevo načelnik SUP-a u Bos. Šamcu me nastavio udarati štapom, tom prilikom me je udario štapom u predjelu lica i povrijedio mi je već slomljenu vilicu, naglo je potekla krv i vidjevši to nije me više udarao. Nakon ovog Perić i Stevo su otišli.
Dana 15.06.1992. god. iz Crkvine su dotjerani pet četnika koji su bili pijani, u zatvoru su tražili Knežević Adama ja sam se javio, otvorio vrata, oni su me uhvatili i odmah otpočeli da me tuku, ja sam se otimao i govorio da je uprava zatvora naredila da se ne smije tući. Kada sam se ja uspio oteti od njih ono su prozvali, xxxxxxxxx gdje je ušao, četnici su i njega udarali, on je jaukao, mi smo iz druge prostorije vikali da bježi nama, što je on učinio. Nakon ovoga oni su pokušali ponovo da dođu do nekog od nas, nisu uspjeli i otišli su.
Dana xxxxxxxx 1992. god. iz Pelagićeva su nas odveli u OŠ u Šamcu. Za vrijeme dok smo bili u Šamcu do dana razmjene nisu udarali.


{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -