Oluja nad Hrvatskom
Ovih dana gotovo neprimijećeno prolazi vijest kako je dogovoreno da se u Zagrebu premijerno prikaže srpski film pod nazivom ‘Svi ratni dogovori Srbije i Hrvatske’ na Zagreb Doxu. Redatelji su, naravno, Srbi, koji su eto odlučili prosvijetliti nas ustaše i objasniti nam po ne znam koji put kako je rat bio stvar dogovora izmedju Tudjmana i Miloševića, a nikako četnička okupacija Hrvatske.
Ništa neobično što četnici snimaju takve filmove. Pa neće valjda snimati istinu i govoriti svojim budućim pokoljenjima kako su genocidni narod koljača koji svako malo posegne za tudjim teritorijem, ubijajući sve što mu se nadje na putu. Od Srba ovako nešto ne iznenadjuje.
Ali ono što je doista van pameti je to, da je netko uopće i pomislio takav film prikazati kod nas u Hrvatskoj.
Samim prikazivanjem, tom se filmu i sa hrvatske strane daje puni legitimitet, te se prešutno priznaje kako film govori istinu. Nema tu puno mogućnosti, niti onima koji izdaju dozvolu za prikazivanje tog filma ostaje puno prostora da izvrću istinu. Ili su suglasni sa onim što film govori i potvrdjuju kako četnici imaju pravo, ili pak svjesno puštaju četničku lažljivu propagandu da truje hrvatsku omladinu. Trećeg nema.
O tezama dogovorenog rata slušamo od kako je umro pok. predsjednik Tudjman, stoga nema smisla gubiti vrijeme ponavljajući ih. To i jeste konačni zajednički cilj četnika i onih što na našu nesreću, vladaju Hrvatskom, bilo iz Banskih dvora bilo s Pantovčaka: Izbrisati žrtve, abolirati agresora i uvjeriti nas kako smo mi svi skupa jedna velika sretna obitelj, koju su zločesti bivši predsjednici zajedničkim naporima uspjeli posvaditi.
To mora da je bio vrlo zanimljiv dogovor, u kojem se dogovorilo kako će cijeli teritorij Srbije ostati netaknut, a cijeli rat će se voditi samo i isključivo na teritoriju Hrvatske. Sela i gradovi bit će bombardirani i spaljeni u Hrvatskoj, ljudi pobijeni u Hrvatskoj, žene silovane u Hrvatskoj i jedino u Hrvatskoj će ljudi ostajati bez domova, jer će se jedino Hrvatska porušiti na sve strane.
S druge pak strane, niti jedan Srbin koji nije došao u Hrvatsku u pokušaju da nas zbriše s lica zemlje neće rat uopće ni osjetiti. U njihovoj će zemlji biti mir, nitko ih neće ubijati i bombardirati, nitko od njih neće morati napuštati svoje kuće i sve u svemu, ako ne prati vijesti, neće ni znati da se vodi tamo neki rat.
I to oni nama pokušavaju podmetnuti pod dogovor Tudjman – Milošević????
Četnička propaganda u našoj zemlji iz dana u dan sve je jača. To je vrlo lako postići, jer mi nemamo hrvatske političare, hrvatsku vladu niti hrvatskog predsjednika. Mi imamo ili Srbe ili Jugoslavene, kojima četnička propaganda savršeno odgovara i kojima nije ni na kraj pameti suprotstaviti joj se. Što se krivica prije i više uspije izjednačiti, to će se bratstvo i jedinstvo prije vratiti. I bit će oni opet ‘svoj na svome’, a ne u nekoj mrskoj hrvatskoj državi, koju nikada nisu htjeli, ali ih to nije spriječilo da u njoj zauzmu fotelje dok su drugi ginuli braneći je.
A na pitanje zašto će se u Hrvatskoj, u njenom glavnom gradu, prikazati srpski film koji svim silama nastoji od krvavog, agresorskog rata napraviti neku manju obiteljsku razmiricu, možda bi mogao odgovoriti Nenad Puhovski. Direktor Zagreb Dox-a na kojem spomenuti film treba biti prikazan, ali istovremeno i producent filma ‘Oluja nad Krajinom’, koji bi se mogao tretirati kao neka vrsta prednajave za ovaj i sve slične filmove koji vjerojatno slijede. Ne zaboravimo ni njegovo djelo pod nazivom ‘Lora – svjedočanstva’ kojemu je bio režiser, pa će slika biti potpuna, čak ako se i ne osvrnemo na neke njegove filmove koji još nisu ni prikazani.
No, nije Nenad Puhovski neka iznimka. Ova je zemlja prepuna raznoraznih nenada puhovskih, koji jedva čekaju pljunuti na nju, što već godinama zdušno rade uz blagoslov institucija koje nose pridjev ‘hrvatske’.
Da ne govorimo o broju gledatelja koji će pohrliti vidjeti najnoviji četnički falisifikat hrvatske nedavne povijesti, a od kojih se mnogi nazivaju Hrvatima.
I onda očekujemo da se dogodi čudo i da nam bude bolje?
Nikada nama neće biti bolje, sve dok je svijest Hrvata na ovom nivou. Jer, kako možemo očekivati da će netko raditi za dobrobit zemlje koju ne voli, čije žrtve ne cijeni i tko pristaje na falsificiranje onoga što se u toj zemlji dogodilo, samo kako bi osobno profitirao?
Ako ne voliš svoju zemlju onda ti nije bitno ni što se s njom dogadja.
I možemo biti zahvalni na tome što eto, nekim čudom, u Hrvatskoj uvijek preživi šačica ljudi od kojih dio položi živote za Domovinu, ali se dio uspije vratiti, prenoseći te svoje dobre, hrvatske gene na buduće naraštaje.
Koji postaju novim čuvarima Hrvatske.
Da nema toga, ne da ne bi bilo ni Hrvatske, nego odavno ne bi bilo ni Hrvata.
Diana Majhen
