- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Ođak – oz003

PREZIME:                                           Rakić
IME, IME OCA:                                  Vuka, Mile
GODINA ROĐENJA:             31.10.1962.
MJESTO ROĐENJA:              Gornji Svilaj, opć. Odžak
PREBIVALIŠTE:                                
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:             SSS
ZANIMANJE:                                     Građevinski tehničar
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                           BiH
NACIONALNOST:                            Srbin

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
 
Ja
sam bio prije uposlen u Odžaku u poduzeću "Novogradnja" u periodu od
1980.-1984., a poslije toga sam promijenio nekoliko poduzeća, tako da
sam radio u "Bosna putevi" Sarajevo, potom u "Tehnoigradnji" Zagreb, a
zadnje poduzeće u kojem sam radio bila je "Industrogradnja" iz Zagreba
gdje sam radio do 1988. god. U periodu od 1988.-1990. god. ja sam bio
neuposlen, te sam boravio kod svojih roditelja u G. Svilaju. U svibnju
1990. god. ja sam otišao u Beč, gdje inače imam sestru i brata, te sam
u Beču izvjesno vrijeme radio na crno, točnije do mjeseca ožujka 1992.
god. U prethodnom vremenu ja sam iz Beča dolazio dva puta.
Pošto
je na području bivše Jugoslavije došlo do oružanih sukoba i rata ja sam
u ožujku 1992. god. došao kući sa namjerom da vodim svoje roditelje u
Beč, kako se isti ne bi izlagali ratnoj  opasnosti. međutim, pošto moja
majka nije htjela da ide od kuće, ja sam ostao sa njom u selu, dok sam
oca uputio sestri u Beč. U vrijeme mog dolaska u Gornji Svilaj u selu
se od strane rukovodstva koji je djelovao u sastavu srpske TO općine
Odžak. Zapovjednik je bio Ilija Zečević, koji je u isto vrijeme bio
član IO opć. Odžak. Također mi je poznato da je Ilija Zečević, zajedno
sa drugim čelnicima seoskog SDS-a npr. Vladom Seljaković koji je bio
predsjednik mjesnog odbora SDS G. Svilaj dovezao u selo oko 100 komada
pušaka i odgovarajuće municije. Ovo oružjje on je preuzeo od JNA u
Novom Gradu. Nakon par dana po mom dolasku ja sam se priključio ovoj
vojnoj formaciji u selu, te sam od Ilije Zečević zadužio automatsku
pušku sa municijom i SMB uniformu. Ja sam u tom vremenu bio
raspoređivan za rad na punktovima u okviru tzv. seoskih straža.
Ja
sam inače na odsluženju redovnog vojnog roka bio u rodu inženjerije,
preciznije rečeno bio sam pionirska inženjerija, a pored mene u našem
selu inžinjerci su još bili Stevo Rakić sin Steve, rođen 1958. godine i
Luka Grozdanić sin Jove, rođen 1962. godine. Negdje koncem travnja
1992. godine nas trojica smo u okviru naše postrojbe određeni da
izvršimo postavljanje jednog broja minskih polja u rajonu odgovornosti
naše postrojbe, tako da smo mi postavili minsko polje u kanalu ispred
kuće Čolak Mike u Gornjem Svilaju i iza kuće Milanović Stanka. Pored
ova dva minska polja, postavljeno je još nekoliko minskih polja, ali ja
nisam učestvovao u njihovom postavljanju. Crteži postavljenih misnkih
polja koji je predočila ovlaštena osoba su orginalni i odgovaraju
stvarnom stanju minskih polja u čijem sam postavljanju ja učestvovao.
Dana
11.05.1992. godine u naše selo je stigla zapovijed iz srpskih vlasti iz
Bos. Broda da se srpsko stanovništvo povuče iz sela, što smo mi i
učinili, te smo u tom povlačenju, negdje 17.05.1992. godine došli smo
do sela Sižje na Ozren. Tu smo uspostavili kontakt sa predstavnicima
Međunarodnog Crvenog križa, te smo od njih tražili da nam osiguraju
prolaz u konvoju preko Tuzle u Bijeljinu. Oni su nam tada rekli da se
može proći pod uvjetom da se ostavi oružje i vojnička oprema. Tako je i
učinjeno, te je formiran konvoj u kojem je bilo negdje oko 25 000 ljudi
sa oko 100 vozila, sa kojim smo krenuli prema Bijeljini. U Bijeljinu
smo stigli 18.05.1992. godine.
Ja
sam nakon toga majku odveo u Beče, gdje sam se zadržao do 19.07.1992.
Tada sam naime odlučio da se vratim u Gornji Svilaj, jer sam smatrao da
kao vojni obveznik i Srbin treba da se priključim svom narodu u ratu
koji je trajao. Ja sam kući ponovno došao 19.07.1992. godine. Zapazio
sam tada da se jedan broj ljudi iz našeg sela vratio kući, pogotovu
muškaraca koji su bili vojni obveznici.
Nakon
izvjesnog vremena na prostor Gornjeg Svilaja došla je 16. krajiška
brigada iz Banja Luke. Boraveći u selu zapazio da je eksplozivom do
temelja srušena katolička crkva, ali mi nije poznato tko je to učinio.
Dana
24.07.1992. godine Srbi iz Gornjeg Svilaja, koji su bili vojni
obveznici formirani u okviru voda, čiji je zapovjednik bio Stevo Rakić
uključeni su u bataljon 16. krajiške brigade. Zapovjednik našeg
bataljona bio je izvjesni major Požanović iz Banja Luke. Ja sam se
također nalazio u sastavu ovog našeg voda. Od oružja ja sam imao ruski
karabin M-53, koji koristi municiju od puškomitraljeza M-84. Mi smo
tada držali položaj prema rijeci Savi, prema RH.
Želim
također napomenuti da sam negdje koncem srpnja 1992. godine idući kroz
selo u grupi u kojoj smo se nalazili ja, Miroslav Rakić sin Kostadina,
rođen 1964. godine, Mika Rakić sin Tome, rođen 1952. godine i Trivko
Pantić, sin Jove, rođen 1970. godine, zapazili da se u štali vlasništvo
Mate Anđelić iz Gornjeg Svilaja nalaze krave. Pošto su vrata na štali
bila otvorena zapazili smo da krave preživaju, te smo posumnjali da se
vjerojatno netko nalazi u kući i da hrani stoku. Odmah potom utvrdili
smo da se u kući nalazi Mate Anđelić, Hrvat, star oko 50 godina, a isti
nam je rekao također da se u kući nalazi njegova punica koja je inače
bila bolesna. Također smo zapazili da se pred kućom nalazi traktor,
marke Ferguson sa kabinom, crvene boje, a u prikolici su se nalazile
određene kućne stvari. Mato nam je inače rekao da nije znao da se
hrvatska vojska povukla sa područja Odžaka, a također nije znao ni koji
je datum. Ja i Trivko Panić smo preuzeli Matu i odveli ga u
zapojedništvo 16. krajiške brigade, a poslije sam čuo da je ovaj čovjek
ubijen, ali ne znam gdje je sahranjen.
 
Ova
dvojica su otjerali traktor, kada smo nas dvojica otišli sa Markom kod
njegove kuće su ostali Miroslav i Mika Rakić, te su Matin traktor
prisvojili i otjerali  kod Mike Radić. Nakon 7 dana ja sam prolazio
pored Matine kuće, te se iz kuće osjećao zadah mrtvog tijela, na osnovu
čega sam zaključio da je njegova punica mrtva.
Također,
prilikom mog dolaska u Svilaj iz Beča čuo sam da se iza kuće Ive
Lujačića nalaze četri muška leša u raspadanju, te sam ja otišao da
vidim te leševe ne bi li nekoga prepoznao, međutim nisam prepoznao
nikoga. Poslije sam čuo od Boška Damjanovića da se među ovim leševima
nalazi leš Ive Lujačića i Radaman zv "Peško", koje je uhvatila srpska
vojska 17.07.1992. godine i strijeljala sa još dvije nepoznate osobe.
Ovi leševi su sahranjeni u vrtu iza kuće Ive Lujačića.
Početkom
listopada 1992. godine naša postrojba je otišla na ratište u selo
Kolibe na područje Bos. Broda. Čitavom operacijom napada srpske vojske
na Bos. Brod zapovijedao je pukovnik Slavko Lisica. Navečer 05.10.1992.
godine ja sam zajedno sa Boškom Prodanović i Ilijom rakić pobjegao sa
ovog ratišta kući u Gornji Svilaju. Početkom prosinca 1992. god. 16.
krajiška brigada je otišla sa našeg prostora na šamačko-oraško ratište,
a umjesto njih došla je brigada iz Laktaša.
Ja
sam se u to vrijeme nalazio kod kuće i nigdje nisam bio ustrojen. Inače
na području opć. Odžak, predstavnici SDS-a nisu uspijevali da formiraju
civilnu vlast, te je na području naše općine bila vojna uprava koju su
držali ukrajišnici. Ja sam bio jako nezadovoljan takvim stanjem, te sam
našim ljudima u selu objašnjavao da takva politika koju vode SDS ne
vodi ničemu, i da nije u interesu srpskog naroda. Ja sam u tim svojim
stajalištima imao potporu većeg dijela naroda u Gornjem Svilaju. negdje
u svibnju 1993. god. meni je kući došao Milovan Barin iz banja Luke te
mi je predložio da formiram Srpsku radikalnu stranku Vojislava Šešelja
na području opć. Odžak.
ja
sam to prihvatio, te me on uputio da odem u Doboj i da kontaktiram sa
predsjednikom Srpske radikalne stranke za BiH, a predsjednik R Srpske
radikalne stranke za BiH je Nikola Poplašen iz Banja Luke. Ja sam u
lipnju 1993. god. otišao u Doboj te sam u kontaktu sa Miličevićem
dovodio formiranje stranke, a od istog sam preuzeo program i druge
dokumente vezane za rad ove stranke, pečat i članske iskaznice za
članove stranke. Ja sam također imenovan za predsjednika Mjesnog odbora
ove stranke za G. Svilaj. Za članove izvršnog odbora naše stranke,
pored mene izabrani su Željko Ninić, Mika Popadić, Rade Čolak i Željka
Ninić.Naša stranka je imala 55 članova. Jedno od osnovi programski
načela naše stranke je stvaranje srpske države na tlu BiH, a samim tim
i na području opć. Odžak. U lipnju 1993. god. također je održana
osnivačka skupština Srpske radikalne stranke za općinu Modriča na kojoj
sam i ja bio nazočan.
Želim
također naglasiti da sam ja u svom političkom djelovanju u Gornjem
Svilaju također vrlo često kontaktirao sa pravoslavnim popom Nedjeljkom
Popović koji je nalazio u službi u Gornjem Svilaju, a isti je napustio
Svilaj 17.02.1996. god. Na upit ovlaštene osobe zbog čega sam ja ostao
u Gornjem Svilaju, te zaštite nisam povukao sa ostalim Srbima iz mog
sela, želim da izjavim da sam se na taj potez odlučio iz razloga što
sam smatrao da srpski narod zadržati kod svojih kuća, te sam svojim
osobnim primjerom kao predsjednik stranke želio djelovati na njih da ne
odlaze.
Kad je u
pitanju moje političko opredjeljenje želim također izjaviti bez ikakve
rezerve da sam ja svojim političkim stajalištima do kraja na poziciji
programa Srpske rezerve ja prihvatam sva određenja srpske politike
uključujući također i program četničke ideologije srpskog naroda. nemam
više šta izjaviti, izjava na zapisnik mi je glasno diktirana, na istu
nemam nikakve primjedbe, niti imam primjedbi na postupke ovlaštenih
djelatnika policije u radu sa mnom, te je svojeručno potpisujem.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -