Ođak – bl041
IME, IME OCA: xxxxx
GODINA ROĐENJA: 1972.
MJESTO ROĐENJA: Novo Selo, općina Odžak
PREBIVALIŠTE: Novo Selo, Odžak
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Hrvat
I S K A Z
Zarobljen
sam 06.11.1993. god. na teritoriji Donjeg Svilaja, općina Odžak, tu smo
upali preko Save i prilikom povlačenja, naređeno je da se povučemo,
zatvoren nam je krug i tu smo vodili borbe malte ne, prsa u prsa.
Ginulo je dosta momaka, a njihovih isto. Zarobljen sam od strane vojske
RS. Odatle sam sproveden u Odžak u zatvor, tu sam prove tri dana, imao
sam neka ispitivanja tamo u komandi i tako. Nakon tri dana je došla
Korpusna policija i prebacila nas u VIZ u Banja Luku. Išli smo par dana
na ispitivanje kod bezbednjaka njihovih, tražili su podatke od mene i
od ostalih momaka, stvarno nešto nemoguće, što nisam ni znao i onda tu
je bilo batina i maltretiranja i tako.
O
zatvorskom osoblju, upravnik zatvora se zove Rajko Drljača, imao 15
policajaca, ima komandir policije Vučković Mile. Odnos prema nama je
dva, tri mjeseca bio grozan, pakao pravi. Svaki sam dan najmanje tri do
četiri puta dobivao batine svaki dan, radiš redarstvo hodnike ribaš,
tuče te, šuta te, natjera da puziš od WC do ćelije, šuta, radi svašta,
ogromna maltretiranja su bila. Kasnije ostalih 15 mjeseci sam proveo
bez batina ali bilo je toga psihičkog maltretiranja, pjevanja i tih
stvari.
MCK nas je posjetio 20 do mjesec dana nakon zarobljavanja.
MZ: Je li posjeta MCK utjecala na vaš položaj?
II: Pravo da kažem nije, još gori su bili kad saznaju da smo nešto
kazali njim za batine i te stvari. Recimo ja sam bio pržen cigarom tu i
oni su to vidili na meni. Međutim kad sam se vratio u ćeliju meni
policajac kaže: Zakopčaj to da se ne vidi. Pržen sam bio i po ruci.
Onda kažu: Vi ste tamo pričali ko vas je tukao. Onda su još gori prema
nama batine ogromne, stvarno bio strah i trepet što se tiče te policije.
Nakon
tri mjeseca u januaru 1994. godine krajem januara, navodno upravnik je
saznao za te batine što smo primili, mi smo saznali da on ništa nije
znao za te batine što smo dobijali, kao da se to radilo iza njegovih
leđa i kad je saznao onda nas prebacio na Tunjice i tako zaprijetio
upravniku zatvora i ovima da nas ne dira niko. Postavili su nas u
ćeliju, dobili smo nas šestorica četiri ćebeta i dva dušeka neka i tu
smo provodili par noćiju dok nismo dobili još ćebadi. Tu nas je dolazio
posjećivati MCK redovno dobivli smo odjeću, obuću, cigarete. Nije bilo
batina tu na Tunjicama.
Polovinom
maja 1994. godine nas ponovo vrate u VIZ, bili smo svi zajedno u
ćeliji, nije bilo batina, bilo je psihičkog maltretiranja i tako.
Non-stop se sve tako odvijalo, sve do situacije u Zapadnoj Slavoniji
tada su bili podivljali prema nama. Mene i ovog xxxx u ćeliji,
konkretno nisu dirali, ali jesmo pjevali pjesme koje oni hoće i viče
pojačaj i tako to.
Druge momke su tukli, bili ispitivani
pendrekom, bila je grupa “Valter” iz Banja Luke što je uhapšena, bila
je s nama u ćeliji. Njih su isto tukli i maltretirali do četvrtka
prošle sedmice kad su saznali da idemo u razmjenu i tako.
MZ: Koliko ste ukupno bili u zatočeništvu?
II: 18 mjeseci i 20 dana. Ovo bi bilo sve što sam ja doživio i drugi ljudi su prolazili gore nego ja.
