Novska – SI-0064
ŽUPANUSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
U SISKU
BROJ: KT-I02/96
Sisak, 2. svibnja 1997.
FJ/JG
ŽUPANIJSKOM SUDU
SISAK
Temeljem odredbe članka 41. stavak 2. točka 3. Zakona o krivičnom postupku, podižem:
OPTUŽNICU
protiv:
I OKR.JURE ŠAJATOVIĆA, sina Jure rođen 01.07. 1950.g. u Ozlju,
prebivao u Novskoj, Osječka 132, Hrvata, drž. RH, oženjen, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijeg
II OKR. DRAGAN PAVIĆ, sina Milana i Nade, rođen 09.07.1965.g. u
Donji Grahovijanima, općina Pakrac, prebivao u Pakracu, Vinogradska ulica broj 50, drž. RH, ostali poadaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,
III OKR. GORANA PAŠIĆ. sin Luke i Milene, rođen 11.02. 1971.g. u
Pakracu, općina Pakrac, prebivao u mjestu Dobrovac, ulica Veljka Vlahovića broj 78, Srbin, za sada bez državljanstva, strojarski tehničar, oženjen, u svezi ovog postupka nalazi se u pritvoru pri Okružnom zatvoru Sisak od 3. travnja 1997.g.
IV OKR.ČEDOMIRA RELIĆ sin Petra rođen 14.02.1937.g. u Ratkovcu,
općina Gornji Bogičevci, prebivao u Okučanima, ul. M.Stanivukovića 24, drž. RH, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,
V OKR.VELJKA BUDIĆ. sin Branka i Ane, rođen 01.11.1972.g. u Pakracu Srbin, bez državljanstva, prebivao u mjestu Gavrinci, Stanivukovićeva ulica broj 39, neoženjen, automehaničar , sada se nalazi u pritvoru pri Okružnom zatvoru Požega, koji mu ističe 4.05.1997. g.
da su :
tijekom 1993. godine u sastavu para-vojnih formacija tzv. “SAO Krajine” , očito nezadovoljni sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novog uspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj protivno odredbama članka 3. Ženevske konvencije u zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, članka 51. točka 2. i članka 54. točka 2. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (protokol I) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, te članka 14. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih snaga ( protokol II ) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, u odnosu na civilno stanovništvo koje nije utjecalo neposredno u neprijateljstvima pa su tako uništeni neupotrebljivim instalacije za pitku vodu kao i zalihe te vode i postrojenja za navodnjavanje, a ti objekti nisu bili vojni ciljevi, pa su dana 06. listopada 1993. godine, u vremenskom periodu od 15,00 sata do 23,00 sata na području općine Novska, I okrivljeni Jure Šajatović kao zapovjednik izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. “RSK”, sa ostalim okrivljenim članovima izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. “RSK”, došli 150 metara južno od kolnog mosta rijeke Strug te zapadno 40 metara od asfaltne ceste Bročice – Jasenovac gdje se nalazi šahta cjevovoda Drenov Bok – Jamarica, nakon čega su II okrivljenik Pavić Dragan i V okrivljenik Budić Veljko postavili i montirali protutenkovsku minu. s vremenskim upaljačem sa zadržnim vremenom eksplozije od dva sata, a ostali okrivljeni – I okr. Šajatović Jure, III okr. Pašić Goran i IV okr. Relić Čedomir su osiguravali izvođenje narečenog miniranja, nakon čega su se povukli u mjesto Jasenovac, te aktivirali eksplozivnu napravu uslijed koje je došlo do oštećenja i prekida vodovoda za napajanje “Ininih” postrojenja na radilištu u Lipovijanima, te napajanje vodovoda za grad Novsku, kojom prilikom je nastupila šteta od preko četristotisuća kuna,
dakle, I okr. Jure Šajtović kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije naredio da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništava a II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije izvršili napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništva i pri tome protuzakonito i samovoljno uništili u velikim razmjerima imovinu što nije bilo opravdano vojnim potrebama,
pa, da su time I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno i kažnjivo po članku 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH.
STOGA PREDLAŽEM
1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,
2/ da se glavna rasprava temeljem čl. 290. st. 3. ZKP-a održi u odsutnosti I okr. Jure
Šajatovića, II okr. Dragana Pavića i IV okr. Čedomira Relića te da se na glavnoj raspravi kao okrivljeni saslušaju III okr. Goran Pašić i V okr. Veljko Budić,
3/ da se na glavnoj raspravi kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te uzme uvid u posebno izvješće Policijske uprave Sisačkomoslavačke od 08.06.1995. godine, kao i rješenje Vojnog suda u Zagrebu od 11. studenog 1996. godine,
4/ da se protiv III okr. Gorana Pašića i V okr. Veljka Budića produži pritvor temeljem članka 182. st. 1. ZKP-a radi istih razloga zbog kojih je bio određen po istražnom sucu Županijskog suda u Sisku.
OBRAZLOŽENJE
Protiv l okr. Jure Šajatovića zapovjednika izviđačkog voda 18. korpusa vojske tzv. “RSK” te II okr. Dragana Pavića, III okr. Gorana Pašića, IV okr. Čedomira Relića i V okr . Veljka Budića bila je podnijeta kaznena prijava u vezi podmetanja eksploziva u šahtu cjevovoda Drenov Bok – Jamarica kroz koji se napaja vodovod za cijeli grad Novsku i okolna mjesta sa pitkom vodom te su dana 6. listopada 1993. godine između 15,00 i 23,00 sata aktivirali eksplozivnu napravu koja je razrušila vodovodne instalacije tako da je grad Novska i okolna mjesta nastanjena isključivo civilnim stanovništvom ostalo duže vremena bez pitke vode.
Kako je civilno stanovništvo za vrijeme trajanja ratnog stanja i privremene okupacije između ostalog posebno zaštićeno i Ženevskim konvencijama navedenim u dispozitivu ove optužnice a okrivljeni su upravo imali namjeru da rušenjem vodovodnih instalacija spriječe dotok pitke vode u grad Novsku i okolna mjesta to se je u njihovim ponašanju i to I okr. Jure Šajatovića koji je dao naređenje da se ruše vodovodne instalacije a ostale četvorice okrivljenih koji su na razne načine sudjelovali u rušenju vodovodnih instalacija, stiču u elementi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH radi čega je protiv svih petorice okrivljenih stavljen zahtjev za provođenje istrage za ovo kazneno djelo.
I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić i IV okr. Čedomir Relić nisu mogli biti saslušani u istražnom postupku budući se nalaze u bjekstvu dok su u istrazi saslušani III okr Goran Pašić i V okr. Veljko Budić protiv kojih je ujedno bio određen i pritvor budući se radi o najtežem krivičnom djelu.
III okr Goran Pašić je pred istražnim sucem priznao te detaljno opisao da se je miniranje cjevovoda i vodovodnih instalacija kojima je spriječen dotok vode za Novsku i okolna mjesta dogodio 6. listopada 1993. godine te je i opisao kako je do toga došlo. Naveo je da je I okr. Jure Šajatović izdao naređenje da se ide u akciju sa namjerom podmetanja eksploziva pod cijevi kojima dotiče voda potrebna za industrijska postrojenja. Kada su u šahtu postavili eksploziv napustili su to mjesto a kasnije su aktivirali eksplozivnu napravu te je doista došlo do razaranja vodovodnih cijevi. Brani se da je zapravo osiguravao mjesto i da nije znao da se radi o vodovodnim cijevima i vodovodu koji je neophodno potreban i koji napaja pitkom vodom grad Novsku i okolna mjesta. Postupao je po naređenju I okr. pukovnika Šajatovića. Na kraju navodi da je protiv njega i ranije bio vođen kazneni postupak za ovo i slična kaznena djela ali da je oslobođen odnosno da je optužba bila obuhvaćena Zakonom o oprostu.
V okr. Veljko Budić je u svojoj obrani naveo da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret zahtjevom za istragu te da nije minirao vodovod jel da nema nikakvih dokaza da bi oni to učinili.
U istrazi je kao svjedok saslušan xxxxxxxxxxxxxxxxx koji je u ono vrijeme kada je došlo do eksplozije a to je 6. listopada 1996. godine bio šef postrojenja za opskrbu vodom grada Novske. Toga dana je čuo u popodnevnim satima eksploziju a kasnije je bio pozvan da pregleda mjesta eksplozije nedaleko baze UNPROFORA što je i učinio. Ustanovio je da je doista eksplozivnom napravom razorena šahta odnosno cjevovod Drenov Bok – Novska kojim protiče pitka voda za grad Novsku. Odmah nakon eksplozije smanjio se je pritisak vode a zatim je grad Novska ostao sedam dana bez vode a isto tako i okolna mjesta.
Kao svjedok tijekom istrage saslušan je i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je naveo da je crpilište kod Drenovog Boka izvor vode kojim se napaja grad Novska te da je doista došlo do oštećenja cjevovoda uslijed miniranja. Šteta koja je tom prilikom nastala za gradski vodovod cijeni se na oko osamdeset tisuća kuna ali je grad Novska i okolna mjesta radi toga bio bez vode nekoliko dana.
Na osnovu tako provedene istrage a prije svega priznanja III okr. Gorana Pašića koji ne samo da je priznao da je sudjelovao u podmetanju eksplozivne naprave u šahtu i rušenju cjevovoda već je detaljno opisao i tko je od okrivljenih izdao naređenje te na koji način su došli do mjesta gdje su postavili eksploziv i kada su ga kasnije aktivirali, te na osnovu izjave i svjedočenja saslušanih svjedoka i prijave Policijske uprave Sisačkomoslavačke smatram da se u ponašanju okrivljenih stiču sva bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz članka 120. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH.
Naime, nesumnjivo je utvrđeno da su sva petorica okrivljenih dana 3. listopada 1993. godine, dakle, za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i privremene okupacije njezinog teritorija kao pripadnici vojnih formacija tzv. “RSK” sudjelovali i izvršili miniranje cjevovoda nedaleko od Novske kojim se napaja grad Novska pitkom vodom. To proizlazi iz priznanja III okr. Gorana Pašić ali i iz iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji su u ono vrijeme između ostalog bili i zaduženi da se brinu i o snabdjevanju stanovništva vodom i koji su naveli da je crpilište u Drenovom Boku jedino mjesto iz kojeg se dobiva pitka voda za grad Novsku i okolna mjesta a upravo je miniranjem cjevovoda dotok vode bio prekinut. Osim toga oba dva svjedoka su naveli da je cijeli grad Novska pa i okolna mjesta nekoliko dana za vrijeme rata ostao radi toga bez pitke vode.
Ne može se usvojiti niti obrana III okr. Gorana Pašića koji inače priznaje da je sudjelovao u rušenju cjevovoda, da nije znao o čemu se radi jer očito kako je i sam naveo da je ova akcija poduzeta iz odmazde a osim toga i sam je vidio da su eksplozivne naprave podmetnute u šahtu kroz koje prolaze vodovodne cijevi. I saslušani svjedoci su posebno naveli da su čak i obični ljudi iz Novske i okolnih mjesta znali kuda prolaze cjevovodi sa pitkom vodom pa se nikako ne može povjerovati III okr. Goranu Pašić da on ne bi znao da se radi o cjevovodu koji dovodi pitku vodu u Novsku a sigurno su to znali i ostali okrivljeni.
Upravo Ženevske Konvencije iz 1949. godine navedene u dispozitivu ove optužnice koje su prihavaćene štite civilno stanovništvo za vrijeme oružanih sukoba i ratnog stanja od ovakovog ponašanja okrivljenih jer su tima Konvencijama zaštićeni i takovi objekti od posebnog značaja za civilno stanovništvo kao što je vodovod i vodovodne instalacije kojima se vodom snabdjeva civilno stanovništvo u konkretnom slučaju cijeli grad Novska i okolna mjesta gdje živi preko deset tisuća civilnog pučanstva. Uništenje cjevovoda nije bilo opravdano nikakvim vojnim potrebama već je to učinjeno radi osvete i da se upravo ugrozi život i zdravlje civilnog pučanstva onoga kraja.
Također se ne može usvojiti obrana okrivljenih i to III okr. Gorana Paišić iVokr. Veljka Budića da su oni već ranije suđeni za ovo kazneno djelo odnosno da je postupak obustavljen jer je iz priložene dokumetacije vidljivo da su protiv okrivljenih vođeni postupci za druga kaznena djela ali ne za razaranje vodovoda odnosno vodovodnih cijevi i dovođenje u opasnost velikog broja civilnog pučanstva da ostane bez pitke vode kroz duže vrijeme i tako bude ugroženo.
Na osnovu gore iznijetog ova se optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana
ŽUPANIJSKI DRŽAVNI ODVJETNIK
FRANJO JERKOVIĆ
