- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Novska – SI-0032

VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Z A G R E B

Avenija Vukovar 84/VII

Broj: KTV-208/93.

 

Zagreb, 25. ožujka 1994.

ZK/PS

 

 

VOJNOM SUDU

Z  A  G  R  E  B

Temeljem čl. 41. st.2. t.3. (prije čl. 45. st.2. t.3.) Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91 i 34/93podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

 

STOJANA DOBRIČANINA zvanog “Stoleša” sina Koste, r. 19. travnja 1935.g. u Banja Luci, sa prebivalištem u Borovcu, kbr. 201, opć. Novska, ostali podaci nepoznati, nalazi se u bijegu,

da je:

 

 

1.  i nakon što je 25. kolovoza 1992.g. stupio na snagu Zakon o oprostu nastavio  sve do najmanje 19. li­pnja 1993.g, na području Borovca u opć. Novska, kao uniformirani

i naoružani pripadnik tzv. “SAO milicije” i “predsjednik Mjesne zajednice», obavljati poslove na sprečavanju funkcioniranja ustav­nog poretka Republike Hrvatske i to tako da je osobno zapovijedao supinom nasilno mobiliziranih mještana Hrvata, koje je natjerao da u okviru radne obveze ruše stambene i gospodarske objekte, ko­paju rovove na borbenim položajima i obavljaju druge poslove,

d a k l e , sudjelovao u oružanoj pobu­ni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom

utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

 

2. dana 15. studenog 1992.g. u Borovcu Opć. Novska, kao “predsjednik Mjesne

zajednice”, prisilio xxxxxxxxxxxxxx da iseli iz svoje kuće u Borovcu kbr. 119, a prije njenog istjerivanja je obavio popis predmeta te potom uzeo klju­čeve kuće i otjerao je iz Borovca, te je također 19. lipnja 1993. na identičan način je iz kuće kbr. 98, u Borovcu istjerao xxxxxxxxxxxxxxxxx sa suprugom prijeteći mu da iz kuće “neće niti gače odnjeti”,

d a k l e, poduzeo radnje upravljene na progon građana Republike Hrvatske iz  njihovih obitavališta, pa da je time počinio kriv. djela i to djelo pod t.1. kriv. djelo protiv Republike

Hrvatske – oru­žanom pobunom – opisano i kažnjivo po čl. 235. st.1. (prije čl. 236.f.st.1.) KZRH i djelo pod t.2. kriv. djelo opisano i kažnjivo po čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suverenIteta i teritorijalne cjelo­vitosti RH,

 

 

STOGA PREDLAŽEM

  1. da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim temeljem čl. 22. st.1. (26. st.1.) ZKP-a, odluke Predsjednika Republike o vojno

područnoj podjeli RH i čl. 4. Uredbe o organizaciji, radu i dje­lokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti RH (NN 67/91 25/92 i 81/92)

 

2. da se na gl. raspravu predvede okr. Stojan Dobričanin, te pozovu svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

3. temeljem čl. 252. st. 2. ( prije čl. 262. st. 2 ) ZKP-a, predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182. st. 1. ( prije čl. 191. st. 1. ) ZKP-a,

4. temeljem čl. 290. st. 3. ( prije čl. 300. st. 3. ) ZKP-a predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin sudi u odsutnosti.

 

OBRAZL0ŽENJE

Temeljem zahtjeva za provedbu istrage i kriv. prijave PU Kutine od 4. veljače

1993.g, istražni sudac Vojnog suda u Zagrebu, proveo je istragu protiv Stojana Dobriča­nin tijekom koje osum. nije ispitan budući se nalazi u bijegu, a saslušani su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Saslušana pred istražnim sucem svjedo­kinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, navodi da je točno

ono što se optuže­niku stavlja na teret jer je 14 studenog 1992.g. Stojan Dobriča­nin napravio popis predmeta koji se nalaze u kući u kojoj su stanovali ona i suprug i to stoga što on i suseljani moraju na­pustiti kuću “pa kada se vrate kako ništa ne bi nedostajalo u kući”. Slijedećeg dana tj. 15. studenog 1992.g. oni su doista morali napustiti svoje selo i svoju kuću. Inače ona i suprug su se suprotstavili Stojanu Dobričanin da obavi popis inventara njihove kuće, no kako to nije pomoglo isti ih je istjerao iz njihove kuće slijedeći dan. Inače optuženik je nekada bio u ci­vilu, a nekada je nosio uniformu, radilo se je o plavoj poli­cijskoj uniformi te je uz nju nosio za pasom i pištolj. Također isti je obavljao dužnost «predsjednika MZ” u Borovcu.

 

Saslušana pred istražnim sucem svjedo­kinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da poznaje

optuženika, da je kritičnog razdoblja isti obavljao dužnost tzv. “predsjednika MZ Borovca”, te joj je poznato da je koncem 1992.g. popisivao in­ventar u kući xxxxxxxxxxxxxxx, oduzeo joj ključeve i otjerao iz Borovca. O tim događajima joj je pričala sama xxxxxxxxxxxxxxxxxxx jer su njih dvije rođakinje. Stojan Dobričević je i svjedoklnji o­sobno popisivao inventar po kući i pozivao ju na red zbog toga što je prodavala svoj kukuruz bez da je pitala “njih”. Svjedo­kinja je također napustila Borovac 30. prosinca 1992.g.

Saslušan pred istražnim sucem svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je on osobno 19.

lipnja 1993.g. napustio Borovac, a par dana prije njegovog odlaska Stojan Dobričanin mu je sa dvojicom “SAO milicajaca” došao u kuću i rekao tj. zapo­vijedio da slijedećeg dana mora napustiti kuću, jer će u istu useliti srpska obitelj. Tom prilikom mu je prijetio da on i nje­gova žena kada budu odlazili iz kuće “neće niti gače odnjeti”. Inače u kritičnom razdoblju optuženik je potpuno samozvano oba­vljao funkciju “predsjednika MZ” u Borovcu, a inače se kretao

u uniformi naoružan sa pištoljem i automatom te je na uniformi nosio oznake tzv. “SAO milicije”. U odnosu na preostale Hrvate u selu optuženik je bio neka vrsta zapovjednika za njih, te je pod njegovim neposrednim nadzorom njih 15-tak preostalih Hrvata moralo rušiti njihove hrvatske kuće, pa je tako primjerice i sam svjedok morao rušiti kuću svoje kćeri. Također tijekom kri­tičnog razdoblja svjedok je bio premlaćivan i maltretiran kao i ostali Hrvati u selu, morao je živjeti u podrumu svoje kuće, a u svemu tome je sudjelovao i optuženik. Govoreći o položaju pre­ostalih Hrvata u selu, svjedok navodi da su oni imali radnu ob­vezu, te da su u tom smislu morali čistiti zahode, kopati rovove i sl. Kada je bio referendum za pripajanje tzv. „SAO Krajini”, Hrvate u selu nije nitko zvao prvog dana, svjedok je tada bio odvezen za Novsku, tj. uspio je napustiti okupirano područje, a čuo je poslije da su drugi dan i preostali Hrvati u selu morali ići na ovaj referendum, jer je optuženik išao od kuće do kuće i zapovijedao da se ljudi spreme i iziđu na isti.

 

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je Stojan Dobričanin

ne obazirući se na blagodati ustanovljene Zakonom o oprostu nastavio i nakon njego­va stupanja na snagu kao pripadnik tzv. “SAO milicije” obavljati u selu različite poslove koji u svojoj ukupnosti imaju za cilj održavanje stanja privremene okupiranosti sela Borovac što u sebi inkorporira sprečavanje djelovanja ustavnog poretka RH. Obavljajući poslove tzv. “predsjednika MZ”, Stojan Dobričanin je osobno zapovijedao skupinom preostalih Hrvata, koje je prisilio da u okviru radne obveze obavljaju različite poslove poput ko­panja rovova, čišćenja zahoda, rušenja stambenih i gospodarskih objekata i sl. Ovakovim svojim postupanjem nedvojbeno je iskazao svoju volju da kao uniformirani i naoružani pripadnik tzv. “SAO milicije” i tzv. “predsjednik MZ”, osobno pridonese sprečavanju uspostavljanja legalne vlasti RH, čime je i do danas narušeno društveno ustrojstvo naše države na ovom privremeno okupiranom području.

Tijekom kritičnog razdoblja prema iska­zima svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx isti

su upravo djelovanjem Stojana Dobričanin i njegovih “SAO milicajaca” bili grubo istje­rani iz svojih kuća i protjerani iz sela, a prije samog čina istjerivanje optuženik im je popisao imovinu. Ovakovim svojim po­stupanjem optuženik je u nedvojbenom cilju ugrožavanja društve­nog ustrojstva i istjerivanje građana naše države iz njihovih obitavališta ostvario sva bitne obilježja kriv. djela oružane po­bune i kriv. djela iz čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivač­ke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH.

Budući se pod t.2. optuženiku stavlja na teret izvršenje kriv. djela zapriječenog

mogućnošću izricanja najteže kazne tj. kazne zatvora u trajanju od 20 g, u kojemu je slučaju pritvor temeljem 31. 182. st.1. ZKP-a obvezatan, valja­lo je predložiti određivanje ove obvezatne mjere osiguranja nazočnosti optuženika u ovom kriv. postupku.

Budući je optuženik privremeno nedostižan našim državnim organima, a kako se

radi o izvršenju kriv. djela počinjenih sa sviješću i htjenjem da se sudjeluje u ugro­žavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatramo da je zbog krivično pravne zaštite ovih zakonom za­štićenih dobara potrebno optuženiku Stojanu Dobričanin suditi i

u njegovoj odsutnosti.

Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju do kojega se došlo tijekom istražnog

postupka valjalo je protiv Stojana Dobričanin podići ovu optužnicu zbog naprijed navedenih

kriv. djela, koja je imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka potpuno opravdana i na zakonu utemeljena.

Prilog: spis

Vojnog suda br.

KIO-313/93.

 

ZAMJENIK VOJNOG DRŽANOG ODVJETNIKA

Zoran Kosić

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -