Nemamo Hrvatsku !

Valjda je konačno čak i onima koje u životu ne zanima ništa osim onoga što će sutra jesti postalo jasno kako nešto što se zove Hrvatska ne postoji. Nema je, nigdje osim na papiru, a i na papiru će, barem po onom što aktualna vlast najavljuje, postajati sve manja i manja. Izgubila se negdje u poslijeratnim godinama, dok su branitelji naivno vjerovali kako je njihov posao gotov jer je Domovina obranjena, a kako će oni koji obnašaju vlast tu Domovinu voljeti jednako kao i oni i raditi za njenu dobrobit.

Vrijeme je da konačno prestanemo sami sebi lagati i suočimo se sa činjenicom kako nemamo državu. Da imamo, zar bi nešto što se zove Josipović ili Milanović hodalo naokolo na proslavi Oluje, gdje nisu zavrijedili ni primirisati, dok njihovo osiguranje maltretira i ponižava veterane HOS-a koji su stvarali Hrvatsku?

Zar bi u Hrvatskoj ministar branitelja bilo nešto što se  zove Fred Matić, što je izvučeno iz podruma i silom mobilizirano u obrani Vukovara,  što je za vrijeme Oluje glumilo sekretaricu u Stožeru, da bi danas imalo čin brigadira u očekivanju čina generala i krojilo sudbinu onih koji su iz svih krajeva Hrvatske dragovoljno došli braniti isti taj Vukovar u čijem se podrumu on skrivao?

Nakon što je uspješno ‘pacificirao’ branitelje, obukavši ih u bijelo na dan koji je svim Hrvatima najbitniji (usput rečeno, nikada neću shvatiti branitelje koji su pristali izigravati golubove pismonoše Freda Matića, a jednom su bili ratnici) slijedeće je vjerojatno za očekivati da će na te bijele majice staviti grb ex  jugoslavije ili poziv na bratstvo i jedinstvo. Što je najgore, već bi se pronašli oni koji bi i to stavili na sebe.

 A Fred ‘jaše’ dalje i najavljuje novi zakon o financiranju braniteljskih udruga.

Zakon je naprosto fantastičan. Kako je Fred najavio, one udruge branitelja koje će se baviti politikom neće dobiti niti lipe. Na prvi pogled, hvale vrijedno. Branitelji su godinama razjedinjeni baš radi bezbrojnih udruga i njihovog financiranja.

No, što se doista krije iza ovog zakona? Kao prvo, tko će biti taj koji će odredjivati koja se udruga bavi, a koja ne, politikom? Kako najavljuju, resorno ministarstvo. Znači, mogućnosti su beskrajne. Jer, sve se bez problema može ili ne mora proglasiti bavljenjem politikom. Ovisno o tome hoće li udruga podržavati aktualnu vlast ili neće, naravno.

Nadalje, zašto bi se baš i jedino braniteljskim udrugama bilo zabranjeno baviti se politikom? Zar u ovoj zemlji postoji samo braniteljske udruge koje su na državnom proračunu?

Pa Hrvatska danas ima gotovo  50 000 nevladinih udruga, svaki dan u prosjeku osnuje se još 8 novih, a od kojih je dobar dio financiran od države, točnije rečeno, koje financiramo svi mi. Zašto se i njima financiranje ne uvjetuje zabranom bavljenja politikom?

Zašto npr moramo financirati jednu Teršeličku, ili jednog Pusića, koji hodaju naokolo uvjeravajući nas kako smo ratni zločinci, koji bez problema traže smjene ministara i koji u biti i postoje samo zato da bi antihrvatski, ali politički djelovali?  Ali koje nitko ne spominje u kontekstu kako im se treba uskratiti financiranje, jer se bave politikom.

Kako se čini, u ovoj je zemlji jedino braniteljima zabranjeno baviti se politikom. Logično, obzirom da su tu zemlju branitelji i stvorili. Oni koji ju ruše, slobodno se mogu politikom baviti i dalje, a bit će uredno financirani od države bez da itko postavi bilo kakvo pitanje treba li Hrvatskoj doista toliki broj nevladinih i civilnih udruga, poglavito u vrijeme kada svaki dan hrpa ljudi ostaje bez posla.

I to bi trebala biti Hrvatska????

Pokušajte se prisjetiti Hrvatske za koju se borilo i umiralo, zar bi njome vladale crvene horde, komunisti i udbaši, nekažnjeni ‘antifašistički’ zločinci i lopovi?

Danas je najbitniji uvjet kako bi mogao vladati Hrvatskom samo jedan: Moraš ju dovoljno mrziti.

Moraš biti spreman poklanjati dijelove njenog teritorija naokolo, a zašto i ne bi, ako nisi ti krvario i ako ga nisi ti izborio, nego si negdje potajno držao palčeve da nas JNA sve pregazi i sačuva Jugoslaviju.  Što ti onda znače ‘dva hrvatska kamena’ koja ćeš pokloniti susjedima?

A prestanimo se zavaravati i da će biti bolje, jer neće.

Sve dok ovako šutimo, svatko u svojoj mišjoj rupi, iz dana u dan bit će samo gore.

Oni na vlasti krast će sve više i više, narod će biti sve siromašniji a kanti za smeće sve manje. Ono što se zove Hrvatska postajat će sve manje i manje, jer će uvijek biti susjeda kojima se u ime mira treba pokloniti koji dio teritorija.

Premrežene komunističko-udbaške strukture bit će sve jače i jače, a samim time i nada za opstojnost kakve-takve hrvatske države sve manja.

Jer, mi smo se iz onih hrabrih ljudi koji su goloruki jurišali na tenkove pretvorili u najveće kukavice koje se mogu zamisliti, gore od onih koje su se za vrijeme rata skrivale i bježale iz zemlje. Danas se nitko od nas ne usudi pustiti ni glasa protivljenja, što god mu radili.

Ako nas jednoga dana počnu javno vješati po banderama, postoji mala, ali doista mala šansa da se netko tome konačno usprotivi.  Ali kako kaže moj dragi prijatelj, ni to nije sigurno, prije bi se moglo dogoditi da narod šuti i svatko misli kako neće objesiti baš njega.

To je u biti ono što se danas zove Hrvatska.

Zemlja u kojoj svi šute i trpe, svi su uplašeni i ‘ne žele talasati’, u kojoj je hrpa gladnih i obespravljenih, mladost bez ikakve perspektive, zemlja u kojoj se izruguje braniteljima i Domovinskom ratu, zemlja kojom vladaju oni koju nikada nisu htjeli.

Ne, doista nemamo Hrvatsku.

I nećemo ju imati tako dugo dok na sve šutimo, jer ju šutnjom i ne zavrijedjujemo.

Diana Majhen