Nakon Registra branitelja, pomahnitala Udba objavljuje i Popis stanovništva?

Svježe objavljeni Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine unio je novu, možda i terminalnu dozu destruktivnog ludila u udbaško-partizansko-komunističke strukture i zaprijetio pokretanjem masovnih suludih poteza. Podsjetimo, popis stanovništva u poptunosti je nastavio trend osjećanja vjernicima građana Hrvatske, i to prvenstveno osjećaj pripadnosti Katoličkoj crkvi. Broj katolika u Hrvatskoj se, nakon mahnite ateističke propagande započele krajem devedesetih godina smanjio tek u okvirima statističke greške, s 87,97% na 86,28%, a broj ateista, agnostika i pridruženih je i dalje i više nego marginalan i iznosi oko 4,5%. Kad se radi o Hrvatima, brojke su za udbu još poraznije. Gotovo 93% Hrvata su katolici, a preko 94% su vjernici, dok je ateista i kompanije manje od 4%.

Tako je u Hrvatskoj omjer katolici: ateisti 19:1, odnosno na devetnaest katolika dolazi jedan ateist ili agnostik, dok jedan ateist ili agnostik dolazi na dvadeset vjernika. Kad su u pitanju Hrvati kao matični narod, tu na 24 katolika dolazi jedan ateist ili agnostik, što će reći da su ateisti i slični u Hrvatskoj prava rijetkost. Obzirom da isti uglavnom obuhvaćaju društvene skupine homoseksualaca i drugih tzv. “rodnih manjina”, jugoslovene, baštinike partizansko-komunističkog režima i slične, koji su ateisti uglavnom iz tradionalnih razloga situacija je za iste poraz razine onog kakav su Srbi zabilježili u Oluji.

Da je udbaško-ateistička ekipa očekivala nešto sasvim drugo, može se vidjeti iz popisa stanovništva u drugim srednjeeuropskim većinski katoličkim državama. Primjerice, u Sloveniji, gdje je kampanja ateizacije i više nego uspjela i gdje je broj katolika u deset godina smanjen s 57,8% na svega 34,7%, a broj ateista povećan s 10% na 43,1%. Ili u Češkoj, gdje je broj katolika smanjen na svega 10,3%, a broj ateista povećan na 34,2%, dok se više od 45% ljudi vjerski uopće ne izjašnjava. Masovno smanjenje broja katolika, te vjernika uopće, uslijed militantne ateizacije zabilježen je u praktično svim europskim zemljama: izuzeci su Poljska, Hrvatska i Irska.

Ono što je važno napomenuti je činjenica da u Hrvatskoj u biti uopće ni nije došlo do smanjenja udjela katolika, odnosno da su rezultati militatne ateizacije Čista nula. Uporište u navedenom leži u činjenici da je popis stanovništva 2011. rađen po drukčijoj metodologiji u odnosu na onaj iz 2001. pa po prvi put nije obuhvatio građane Hrvatske na privremenom radu u inozemstvu koji su u ogromnoj većini katolici i vjernici (partizanska dječica i udbaši rijetko odlaze na privremeni rad osim ako ne trebaju likvidirati kojeg domoljuba, oni bez problema mogu naći posao u Hrvatskoj u javnom sektoru, nevladinim organizacijama i medijima), pa se čak može i zaključiti da je udio katolika ostao isti ili je čak i uvećan. No, bez obzira na eklatantne činjenice, udbaški kontrolirani mediji su svi odreda, kao klonirani, na udarnim mjestima trubili o ogromnom smanjenju broja katolika u Hrvatskoj za više od 200.000 uz opasku da sve manje građana vjeruje u Boga, zavaravajući time svoje čitateljstvo, javnost ali i sami sebe. Iako će ovakvim tempom u najboljem slučaju po njih ateisti u Hrvatskoj postati brojniji od katolika tamo negdje 2150. godine, a većina tamo negdje 2200. godine, ovako suludo novinsko izvješćivanje i shizofreno tumačenje društvenih procesa posljedica je isključivo činjenice da im ništa ne ide po planu: prvo oslobađanje hrvatskih generala, nakon toga fijasko s tzv. registrom branitelja koji je pohvalio Savo Štrbac, i na kraju sam popis stanovništva.

Popis stanovništva je svojim rezultatima jasno i nedvosmisleno dao vrlo čvrsti mandat vjerskim zajednicama, posebno Katoličkoj crkvi, da u slijedećih deset godina aktivno sudjeluje u društvenim procesima i izriče svoje mišljenje o većini tzv. “kontroverznih” društvenih pitanja kao što su spolni odgoj, umjetna oplodnja, pederski brakovi i usvajanje djece u ime ogromne većine građana Hrvatske. Istovremeno je oduzeo mandat Josipoviću, Kukuriku koaliciji, dijelu nevladinog sektora, gay udrugama i većini medija da nastave uzupirati većinu stavova hrvatskih građana o istim pitanjima. I o onom ključnom pitanju, a to je tzv. antifašizam.

Na stranu udbaški utjecaj na medije koji se očituje u favoriziranju određenih društvenih procesa i ljudi, ali ovdje se nameće jedno od ključnih društvenih pitanja: ako su apsolutno svi “veći” mediji u Hrvatskoj na ovako glup način nasilno pokušali izokrenuti bjelodanu istinu, zlorabiti jasno objavljene činjenice i pokušati nametnuti laž na mjesto istine, što li nam tek rade u drugim stvarima? Ako su mediji doslovno smeće, a dokazali su da jesu, može li im se uopće vjerovati i jedno slovo? Ako su tzv. hrvatski mediji svi od reda nepobitno usvojili srpski način razmišljanja koji nam je tako lijepo pojasnio Dobrica Ćosić izekom: ““Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”, Objavljuju li točno TV program, sportske rezultate, stanje na cestama, prognozu vremena? Situacija kad se mediji iz prenositelja i tumača činjenica i kritičara stanja u društvu masovno pretvore u bolesne zadojene ideološke progonitelje činjenica i istine nije ništa drugo nego smrt demokracije, tj. fašizam, odnosno komunizam, odnosno totalitarizam.

Nakon prvog udara na mozgove hrvatskih građana koji je uslijedio odmah nakon objave, na redu je drugi udar. Poznati antihrvatski bilten Jutarnji list je, ni manje ni više, nego zatražio objavu popisa stanovništva, po uzoru na prije koji dan objavljeni Registar branitelja, kako nas sve poimence još jednom popisali i uknjižili u svoje kartoteke i kako bi se njihov ideološki poraz bar malo ublažio. Po tom najnovijem prijedlogu bi se, na isti način kako to rade i s braniteljima, provelo dijeljenje žita od kukolja i među katolicima. Tim prijedlogom bi valjda susjedi trebali prijaviti susjede da su se lažno izjasnili katolicima, a uopće ne idu u Crkvu, da mali Štefek nije katolik jer markira s vjeronauka, ili da teta Marica nije pravi katolik jer svaki dan ujutro odlazi kod mesara Jože, a ne kupuje meso, što bi bio dokaz da u Hrvatskoj nema 3,7 milijuna katolika. A možda će nas, po uzoru na svog ministra Freda Matića, suradnika i istomišljenika Save Štrpca, uskoro podijeliti na “poštene i časne” katolike i one “nepoštene i nečasne”, odnosno na “prave katolike” i one “neprave”.

Ma nije li to fantastično? Javni registar branitelja, javni registar katolika, jedino će registar udbaša, odnosno suradnika tajne komunističke političke policije u Hrvatskoj ostati zauvijek tajna. Umjesto da nakon pada totalitarnog režima žrtve tog režima iz društva izoliraju progonitelje i oduzmu im stečenu moć, kao što se to dogodilo praktično u svim postkomunističim zemljama, u Hrvatskoj je na djelu nevjerojatna inverzija. Umjesto da pravna država počne prebrojavati udbaše, udbaši ne samo na kontroliraju pravnu državu, nego i dalje prebrojavaju sve ostale, i od Hrvatske stvaraju jednu ogromnu virtualnu udbašku kartoteku.

I onda se netko čudi da je država propala i da su ljudi bez posla i gladni? Nema mjesta čuđenju. Kad je država organizirana poput Sjeverne Koreje, kad su mediji poput onih sjevernokorejskih, kada zemljom vlada tajna politička policija, onda navedeno nikoga ne treba čuditi. Samo stanite u red po svoju dnevnu porciju Jutarnjeg lista i pola šake riže.

Diana Majhen