- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Mrkonjić Grad – mg002

PREZIME:                                                       XXXX
IME, IME OCA:                                              XXXX
GODINA ROĐENJA:                                     1949.
MJESTO ROĐENJA:                                      Oćuni, općina Mrkonjić Grad
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH
NACIONALNOST:                                        Hrvat

SLUŽBENA ZABILJEŠKA
 
Tijekom
razgovora g. XXXX je naveo da do 08. listopada 1994. godine živio u
svom rodnom selu Oćune, kod Mrkonjić Grada, R BiH, a koje je od
kolovoza 1992. godine okupirano od strane bivše “JA”.
Odmah
po okupaciji, srpske paravojne formacije su počele sa progonom
nesrpskog stanovništva, a u selu Oćune je živjelo oko 100 hrvatskih
obitelji. Svi čelnici HDZ-a općine u Oćunima su uhićeni, te po
saznanjima g. XXXX odvedeni u logor “Manjača”. Imovina nesrba se
pljačkala, kuće spaljivale a stanovništvo prisiljavalo na prinudni rad,
a tumačena je kao radna obaveza.
Svako
selo je moralo da napravi popis radno sposobnih osoba od 18-65 godina,
te da ga dostavi srpskim paravojnim formacijama, koji su ih
raspoređivali svako jutro oko 07:00 sati dolazilo oko 5 autobusa koji
su prevozili osobe na prinudnom radu do unaprijed predviđenih mjesta, a
sve osobe su bile dužne platiti autobusnu kartu koja je koštala 5 DM za
jedan dan tj. za odlazak i dolazak.
Od osoba koje su učestvovale u organizaciji i nadgledanju prinudnih radova, g. XXXXX je naveo slijedeće:

RADOJICA – po nacionalnosti Crnogorac, osoba sa ovim imenom je bio
komadant grada, Mrkonjić Grada, isti je preko kurira organizirao
pozivanje i uručivanje poziva za radnu obvezu tj. prisilni rad, a sve
pozive za ovu obvezu morao je potpisati predstavnik sela iz kojega je
ta osoba, a koje je ujedno i vodio osobe iz tog mjesta. Predstavnici
sela nisu imali izravan kontakt sa “Radojicom”, a sve primjedbe oko
radne obveze primala je njegova tajnica sa imenom “Janja”.

VESELIN LJUBO – gradonačelnik Mrkonjić Grada, star oko 50 godina, isti
je po izjavi g. xxxxxx surađivao sa “Radojicom” u pogledu slanja osoba
na prinudni rad, te lokacija i poslova koje se trebaju obaviti, isti je
rodom iz Mrkonjić Grada.

ČULIĆ LUKA – rodom iz Mrkonjić Grada, po zanimanju liječnik, u Mrkonjić
Gradu obavljao funkciju predsjednika SDS-a, po izjavi g. xxxxxx isti je
najuticajnija osoba u gradu, da on preko svojih piona Vaselića,
Radojice, Klepića i Šikmana provodi politiku Radovana Kradžića. Sve
aktivnosti srpskih paravojnih formacija su poticale od Čulića.

KLEPIĆ JOVO – za istog g. xxxxxxx navodi da ga ranije nije poznavao, da
pretpostavlja da nije iz mrkonjić Grada, bio je glavni oficir u bivše
“JA” za osiguranje i odvođenje osoba na prinudni rad, g. xxxxxxxx ga je
često viđao u maskirnoj odori bivše “JA”, isti je imao grupu od oko
34-tak vojnika koji su nadzirali i organizirali prinudne poslove, svi
su bili naoružani i u odorama bivše “JA”. Klepić je po izjavi g.
xxxxxxxx, sve osobe na prinudnom radu, a koje su i odbijale poslušnost,
slao preko Mrkonjić Grada u logor “Manjača”, odakle se više nije znalo,
većini ovih osoba iz Klepićeve grupe su bile osobe iz Mrkonjić Grada,
mlade dobi u prosjeku oko 30-tak godina.

“ŠIKMAN” – osoba sa ovim nadimkom bio je komandir tzv. “Milicije” u
mrkonjić Gradu, sva provođenja i torture nad nesrpskim stanovništvom
išla su po njegovoj zapovjedi.
Od
osoba koje su se priključile srpskim paravojnim formacijama u Mrkonjić
Gradu i koji je osobno vidio u odorama bivše “JA”, g. xxxxxxxx je naveo
slijedeće.

SAVANOVIĆ SAVO – rođ. oko 1955. godine u Oćunima, nastanjen u s.
Podbrdo pored Mrkonjić Grada, bio zaposlen u Drvna industrija “manjača”
u Mrkonjić Gradu, osobno ga g. xxxxxxx vidio u odori bivše “JA” i sa
oružjem.
– MILETIĆ
ZDRAVKO – rođ. oko 1955. godine u Oćunima, zaposlen u DI “Manjača”,
istoga je g. xxxxxxxxx osobno vidio u odori bivše “JA”.

STUPAR ZDRAVKO – sin Mile, rođ. oko 1949. godine, u Stuparima, gdje je
i nastanjen g. xxxxxxxxxx ga osobno vidio u odori bivše “JA”, bio
zaposlen u DI “Manjača”.

BILIĆ NEĐO – sin Cvije, rođ. oko 1954. godine u Oćunima, završio SSS,
djelatnik u DI “Manjača”, osobno ga g. xxxxxxxxxx vidio u odori “JA”.

BILIĆ MILORAD – rođ. oko 1955.-56. godine u Oćunima, gdje i živi, NK
radnik, bio zaposlen u DI “Manjača”, osobno vidio u odori “JA”.

DRINIĆ MANOJLO – sin Save, rođ. oko 1970. godine u Oćunima, pripadnik
specijalnih policijskih paravojnih formacija u mrkonjić Gradu, osobno
ga g. xxxxxxxxx vidio u odori tzv. “Milicije”.
– RONJIĆ RADENKO – sin Pere, rođ. oko 1968. godine u Oćunima, gdje i živi, osobno ga g. xxxxxxxxxx vidio u odori bivše “JA”.

RONJIĆ        – sin Pere, Radenkov brat, ranije bio rezervni oficir
bivše “JA” sa visokim činom, a sada je po izjavi g. xxxxxxxxxx
pripadnik tzv. “Milicije” u mrkonjić Gradu.
Na
kraju razgovora je g. xxxxxxxxxx naveo i to da je tijekom ožujka 1992.
godine on i nekolicina pripadnika HDZ-a u Mrkonjić Gradu dobila
automatsko oružje od pripadnika HDZ-a iz Jajca, gdje je i bilo sjedište
HDZ-a. Nakon okupacije Mrkonjić Grada, srpske vlasti su pozvale sve one
koji imaju oružje da ga predaju, što ih je po izjavi većina i učinila
iz razloga osobne sigurnosti. Onaj tko nije predao oružje, a kasnije je
pretragom pronađeno završavao je u logoru “Manjača”. U pozivanju
stanovništva da predaju oružje naročito je aktivan bio Čulin Luka
predsjednik SDS-a za Mrkonjić Grad. Isti su posjedovali spiskove
članova HDZ-a i SDA sa ovih područja, a čelnici ovih stranaka su
zatvoreni u logor “Manjača” i “Omarska” nakon čega im se gubi svaki
trag.
G. xxxxxxxxxx
je na kraju dodao da je u RH došao 08.10.1994. godine preko UNHCR-a
razmjenom jer da je život u Mrkonjić Gradu nemoguć, a da veliki dio
humanitarne pomoći koji stigne u Mrkonjić Grad završava u srpskim
rukama, tako da od 10 kamiona upućenih preko “Caritasa” stvarno u
Mrkonjić Grad stignu samo 2 kamiona. xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -