Srpski zločini u BIH
Mostar – mo008
S L U Ž B E N A B I L J E Š K A
Navedenog
dana obavljen je inf. razgovor sa xxxxx. Rođen je xxxx 1971. godine u
Mostaru, gdje je i nastanjen xxx na okolnosti događaja koji se dogodio
13.06.1992. kad su četnici iz skloništa u Zaliku doveli 50 ljudi i neke
od njih ubili.
Navedenog
dana obavljen je inf. razgovor sa xxxxx. Rođen je xxxx 1971. godine u
Mostaru, gdje je i nastanjen xxx na okolnosti događaja koji se dogodio
13.06.1992. kad su četnici iz skloništa u Zaliku doveli 50 ljudi i neke
od njih ubili.
Imenovani je naveo da se dana
13.06.1992. godine oko 12:00 nalazio u skloništu u Zaliku zajedno sa
svojim susjedima, kad su u isto ušli četvorica četnika od kojih je
jedan bio iz Vrapčića i imao je nadimak "Diki", te im rekli da će biti
veoma jaka detonacija, tj. oni će dignuti u zrak sjeverni logor, pa je
potrebno da se svi mještani Zalika sklone u zklonište.
U
to vrijeme većina ljudi je bila po svojim stanovima pa su četnici
obilazili okolne zgrade i dovodili mještane u sklonište. U sklonište su
doveli oko 150 ljudi, žena i djece. Negdje oko 15:00-16:00 u sklonište
su opet došli oko 15 četnika koji su svi bili uniformirani. Naredili su
da se posebno odvoje muškarci od žena i djece. Po mišljenju xxxxxxx svi
ovi četnici su iz okolice Mostara, tj. iz mjesta Raštani – Bijelo polje
i Vrapčići i nikog od njih on osobno nije poznavao, ali je po naglasku
zaključio da su iz okoline grada.
Iz
skloništa su u okolini odveli 56 ili 57 muškaraca u sjeverni logor,
među kojima se nalazio i xxxxxxxxx, zajedno sa svojim ocem. Četnici su
im rekli ako netko počne bježati da će pucati i ubiti ga. Četnik po
nadimku "Diki" je ostao u skloništu sa ženama i djecom. Prilikom
dolaska u sjeverni logor smjestili su ih u jedan paviljon gdje su iz
ove grupe ljudi odvojili jedno desetak Srba koji su se isto tako
zatekli u skloništu u Zaliku. Četnici su od ovih ostalih tražili lične
karte te su im upisivali generalije i kad bi tako odveli jedno 15-20
ljudi izvodili su ih vani i ukrcavali u vozilo "pitsgauer". Kad su
napunili tri "pitsgauera" odvezli su ih u Sutinu u mrtvačnicu gradskog
groblja. xxxxxxxxxxxxx je bio u zadnjem "pitsgaueru" i sa njim zajedno
je bio xxxxxxxxx i još neki kojima ne zna ime i prezime. Prilikom
dolaska "pitsgauera" na plato pred mrtvačnicu, sačekalo ih je 20-30
četnika, sa dva psa, koji su im naredili da trčećim korakom ulaze u
prostorije mrtvačnice, gdje su ih rasporedili po prostorijama i to tako
da u svakoj prostoriji bude dvadesetak ljudi.
Iz
ovih prostorija su izvodili ljude ne ispitivanje u susjedne dvije
kancelarije i uvijek su uzimali po dvojicu, koju bi istovremeno
ispitivali. Iz ovih kancelarija su se čuli krikovi i jauci, te je
xxxxxxx zaključio da iste maltretiraju i muče, a isto tako je čuo i
pojedinačnu i rafalnu pucnjavu koja je dolazila sa platoa ispred
zgrade.
Negdje
oko 20:00 po xxxxxxxxx je došao jedan vojni policajac i odveo ga u
kancelariju gdje su ga čekala dvojica četnika. xxxxxxxxx ne može dati
opis ovih četnika jer je već počeo padati mrak, a u prostoriji nije
bilo rasvjete, osim jedne svjetiljke, koji su mu uperili u oči. Prvo su
mu pretresom iz odjeće uzeli ličnu kartu i režijsku kartu sa željeznice
i tad je u prostoriju ušlo još 3-4 četnika.
Ovaj
četnik za stolom je počeo postavljati xxxxxxxxx pitanja i uglavnom je
postavljao pitanja u vezi ko je bio sa "zelenim beretkama" i HOS-u dok
je još bio TO na lijevoj obali rijeke Neretve, ko je dijelio oružje na
Carini i da li zna imena ljudi u Zaliku koji su nosili oružje. Pošto
xxxxxxx nije htio odgovoriti ni na jedno pitanje počeli su ga udarati i
to najviše jedan od četnika koji je na kapi imao znak "bijelih orlova".
Dok su ga udarali xxxxxxxx je u susjednoj prostoriji čuo jednog od
četnika kako često upotrebljava poštapalicu "bre" i govori srbijanskim
naglaskom. Četnik je imao znak "bijelih orlova" i izvadio nož i stavio
ga pred xxxxxxxx, te mu zaprijetio da će mu otkinuti uši i izvaditi oči
ako ne kaže ko je sve imao oružje u Zaliku.
Također
jedan od četnika je repetirao automat i stavio mu ga na čelo. Tu, u toj
prostoriji xxxxxxxx se zadržao 4-5 minuta, a zatim su ga iz te
prostorije izveli u drugu prostoriju gdje se nalaze ispitani.
U
toj prostoriji se zadržao takođe 5 minuta kad je došao jedan četnik i
rekao da trebaju dva mlađa čovjeka da nose ubijene ljude. Pošto su tu
bili skoro svi stariji ljudi četnici su odabrali xxxxxxx i xxxxxxx.
Izišli su napolje i na nosilima su nosili jednog po jednog ubijenog
civila na obalu rijeke Neretve, gdje su ih bacali na smetljište.
Prilikom
prenošenja leševa xxxxxxx i xxxxxxx us pratila dva ili tri četnika i
koliko se sjeća xxxxxxxxxx tako su prenjeli 7-8 leševa od kojih je
mogao prepoznati samo leš Mirsada Ćatića, Besima Belismaj i Keria, tj.
Ekrema Selak, dok ostale leševe nije mogao poznati, jer je bio mrak, a
i padala je kiša.
xxxxxxxxx
je prepoznao jednog četnika koji ih je pratio te ga upitao da li ga
poznaje, na što mu je četnik odgovorio da ga poznaje, jer je i on radio
na željeznici, te da je bolje da xxxxxxx sve prizna ko u tom slučaju bi
ga putili. Prilikom donošenja jednog leša na obalu rijeke Neretve,
xxxxxxx je pomislio da će se ponovo vratiti pred mrtvačnicu, gdje je
još ostalo tri do četiri leša jer su stalno nove ubijali i to pred
njihovim očima i to najčešće hitcima u leđa ili u potiljak iz pištolja
ili automata, ali tada je jedan od četnika ispalio rafal u xxxxxxxxx
koji je pao niz strminu.
xxxxxxxxx
je videći da će njega ubiti bacio se niz nasip i prije nego je pao
osjetio je da je pogođen sa dva metka i to jednim ispod trbuha koji mu
je načinio prostrelnu ranu, dok je prvi metak također načinio
prostrelnu ranu u mišicu lijeve ruke. Kako se kotrljao upao je u jedan
zasip, tako da su metci fijukali iznad njega.
Nakon
toga četnici su otišli, a xxxxxxxxx je ostao ležati i ubrzo nakon toga
je izgubio svijest. Kad se probudio još je bio mrak i nije smio da miče
sobom, jer su ga rane bolile, a iz istih je krvario. Tek kasnije se
uvukao u žbunje kako bi se skrio. Tu, u žbunju je proveo tri dana, bez
hrane i vode jer nije htio piti Neretvu, misleći da je zagađena.
Sutradan, nakon što su bačeni leševi negdje oko podne čuo je rad mašine
– bagera koja je zatrpavala leševe i jednog četnika kako govori:
"Zatrpaj ovog ovamo, viri mu glava ili neki drugi dio tijela!"
Nakon
tri dana xxxxxxxxx nije mogao više trpjeti žeđ, te se kroz granje
probio do Neretve. Jednu večer je odlučio da se plivajući spusti niz
Neretvu i čak je bio ugazio do pojasa u vodu, ali je odustao zbog
otekline na trbuhu, koja ga je strašno bolila. Cijelo vrijeme dok se on
nalazio skriven u žbunju u okolini su se vodile borbe sa obje strane
rijeke Neretve.
Dana,
24.06.1992. koliko se sjeća bio je utorak, negdje oko 12:00 xxxxxxxxx
je čuo glasove kako netko priča, ali nije mogao razumjeti šta govore te
je kasnije čuo rad motora auta. Nakon izvjesnog vremena na ivicu
provalije su opet došli neki ljudi i čuo je razgovor i kako jedan momak
drugom govori: "Vidi, majku im jebem… šta su ljudima uradili!" i
"Kako su mogli to ljudima uraditi." xxxxxxx je odlučio da se javi ovim
momcima i zvao ih je u pomoć i kad su ga ovi čuli pomislili su da je
četnik, tako su repetirali oružje. Jednog od ovih momaka xxxxxxxx je
prepoznao jer je iz Zalika i ima nadimak "xxxxxxx", a drugi momak je
xxxxxxl. xxxxxxxxx je polako izišao iz žbunja te im rekao da sačekaju
te ih zamolio da siđu do njega da mu pomognu izići.
xxxxxxx
je odgovorio da ne mogu preko leševa jer je 7-8 leševa virilo iz
zemlje, tako da je xxxxxxxx morao sam da se popne uz nasip. Ovi su
momci xxxxxxx sjeli u vozilo te da odvezli do improvizirane bolnice u
Mostaru, a zatim su ga prebacili na drugu obalu i smjestili u bolnicu
na Bijeli brijeg.
U Mostaru, 4. kolovoza 1992.
13.06.1992. godine oko 12:00 nalazio u skloništu u Zaliku zajedno sa
svojim susjedima, kad su u isto ušli četvorica četnika od kojih je
jedan bio iz Vrapčića i imao je nadimak "Diki", te im rekli da će biti
veoma jaka detonacija, tj. oni će dignuti u zrak sjeverni logor, pa je
potrebno da se svi mještani Zalika sklone u zklonište.
U
to vrijeme većina ljudi je bila po svojim stanovima pa su četnici
obilazili okolne zgrade i dovodili mještane u sklonište. U sklonište su
doveli oko 150 ljudi, žena i djece. Negdje oko 15:00-16:00 u sklonište
su opet došli oko 15 četnika koji su svi bili uniformirani. Naredili su
da se posebno odvoje muškarci od žena i djece. Po mišljenju xxxxxxx svi
ovi četnici su iz okolice Mostara, tj. iz mjesta Raštani – Bijelo polje
i Vrapčići i nikog od njih on osobno nije poznavao, ali je po naglasku
zaključio da su iz okoline grada.
Iz
skloništa su u okolini odveli 56 ili 57 muškaraca u sjeverni logor,
među kojima se nalazio i xxxxxxxxx, zajedno sa svojim ocem. Četnici su
im rekli ako netko počne bježati da će pucati i ubiti ga. Četnik po
nadimku "Diki" je ostao u skloništu sa ženama i djecom. Prilikom
dolaska u sjeverni logor smjestili su ih u jedan paviljon gdje su iz
ove grupe ljudi odvojili jedno desetak Srba koji su se isto tako
zatekli u skloništu u Zaliku. Četnici su od ovih ostalih tražili lične
karte te su im upisivali generalije i kad bi tako odveli jedno 15-20
ljudi izvodili su ih vani i ukrcavali u vozilo "pitsgauer". Kad su
napunili tri "pitsgauera" odvezli su ih u Sutinu u mrtvačnicu gradskog
groblja. xxxxxxxxxxxxx je bio u zadnjem "pitsgaueru" i sa njim zajedno
je bio xxxxxxxxx i još neki kojima ne zna ime i prezime. Prilikom
dolaska "pitsgauera" na plato pred mrtvačnicu, sačekalo ih je 20-30
četnika, sa dva psa, koji su im naredili da trčećim korakom ulaze u
prostorije mrtvačnice, gdje su ih rasporedili po prostorijama i to tako
da u svakoj prostoriji bude dvadesetak ljudi.
Iz
ovih prostorija su izvodili ljude ne ispitivanje u susjedne dvije
kancelarije i uvijek su uzimali po dvojicu, koju bi istovremeno
ispitivali. Iz ovih kancelarija su se čuli krikovi i jauci, te je
xxxxxxx zaključio da iste maltretiraju i muče, a isto tako je čuo i
pojedinačnu i rafalnu pucnjavu koja je dolazila sa platoa ispred
zgrade.
Negdje
oko 20:00 po xxxxxxxxx je došao jedan vojni policajac i odveo ga u
kancelariju gdje su ga čekala dvojica četnika. xxxxxxxxx ne može dati
opis ovih četnika jer je već počeo padati mrak, a u prostoriji nije
bilo rasvjete, osim jedne svjetiljke, koji su mu uperili u oči. Prvo su
mu pretresom iz odjeće uzeli ličnu kartu i režijsku kartu sa željeznice
i tad je u prostoriju ušlo još 3-4 četnika.
Ovaj
četnik za stolom je počeo postavljati xxxxxxxxx pitanja i uglavnom je
postavljao pitanja u vezi ko je bio sa "zelenim beretkama" i HOS-u dok
je još bio TO na lijevoj obali rijeke Neretve, ko je dijelio oružje na
Carini i da li zna imena ljudi u Zaliku koji su nosili oružje. Pošto
xxxxxxx nije htio odgovoriti ni na jedno pitanje počeli su ga udarati i
to najviše jedan od četnika koji je na kapi imao znak "bijelih orlova".
Dok su ga udarali xxxxxxxx je u susjednoj prostoriji čuo jednog od
četnika kako često upotrebljava poštapalicu "bre" i govori srbijanskim
naglaskom. Četnik je imao znak "bijelih orlova" i izvadio nož i stavio
ga pred xxxxxxxx, te mu zaprijetio da će mu otkinuti uši i izvaditi oči
ako ne kaže ko je sve imao oružje u Zaliku.
Također
jedan od četnika je repetirao automat i stavio mu ga na čelo. Tu, u toj
prostoriji xxxxxxxx se zadržao 4-5 minuta, a zatim su ga iz te
prostorije izveli u drugu prostoriju gdje se nalaze ispitani.
U
toj prostoriji se zadržao takođe 5 minuta kad je došao jedan četnik i
rekao da trebaju dva mlađa čovjeka da nose ubijene ljude. Pošto su tu
bili skoro svi stariji ljudi četnici su odabrali xxxxxxx i xxxxxxx.
Izišli su napolje i na nosilima su nosili jednog po jednog ubijenog
civila na obalu rijeke Neretve, gdje su ih bacali na smetljište.
Prilikom
prenošenja leševa xxxxxxx i xxxxxxx us pratila dva ili tri četnika i
koliko se sjeća xxxxxxxxxx tako su prenjeli 7-8 leševa od kojih je
mogao prepoznati samo leš Mirsada Ćatića, Besima Belismaj i Keria, tj.
Ekrema Selak, dok ostale leševe nije mogao poznati, jer je bio mrak, a
i padala je kiša.
xxxxxxxxx
je prepoznao jednog četnika koji ih je pratio te ga upitao da li ga
poznaje, na što mu je četnik odgovorio da ga poznaje, jer je i on radio
na željeznici, te da je bolje da xxxxxxx sve prizna ko u tom slučaju bi
ga putili. Prilikom donošenja jednog leša na obalu rijeke Neretve,
xxxxxxx je pomislio da će se ponovo vratiti pred mrtvačnicu, gdje je
još ostalo tri do četiri leša jer su stalno nove ubijali i to pred
njihovim očima i to najčešće hitcima u leđa ili u potiljak iz pištolja
ili automata, ali tada je jedan od četnika ispalio rafal u xxxxxxxxx
koji je pao niz strminu.
xxxxxxxxx
je videći da će njega ubiti bacio se niz nasip i prije nego je pao
osjetio je da je pogođen sa dva metka i to jednim ispod trbuha koji mu
je načinio prostrelnu ranu, dok je prvi metak također načinio
prostrelnu ranu u mišicu lijeve ruke. Kako se kotrljao upao je u jedan
zasip, tako da su metci fijukali iznad njega.
Nakon
toga četnici su otišli, a xxxxxxxxx je ostao ležati i ubrzo nakon toga
je izgubio svijest. Kad se probudio još je bio mrak i nije smio da miče
sobom, jer su ga rane bolile, a iz istih je krvario. Tek kasnije se
uvukao u žbunje kako bi se skrio. Tu, u žbunju je proveo tri dana, bez
hrane i vode jer nije htio piti Neretvu, misleći da je zagađena.
Sutradan, nakon što su bačeni leševi negdje oko podne čuo je rad mašine
– bagera koja je zatrpavala leševe i jednog četnika kako govori:
"Zatrpaj ovog ovamo, viri mu glava ili neki drugi dio tijela!"
Nakon
tri dana xxxxxxxxx nije mogao više trpjeti žeđ, te se kroz granje
probio do Neretve. Jednu večer je odlučio da se plivajući spusti niz
Neretvu i čak je bio ugazio do pojasa u vodu, ali je odustao zbog
otekline na trbuhu, koja ga je strašno bolila. Cijelo vrijeme dok se on
nalazio skriven u žbunju u okolini su se vodile borbe sa obje strane
rijeke Neretve.
Dana,
24.06.1992. koliko se sjeća bio je utorak, negdje oko 12:00 xxxxxxxxx
je čuo glasove kako netko priča, ali nije mogao razumjeti šta govore te
je kasnije čuo rad motora auta. Nakon izvjesnog vremena na ivicu
provalije su opet došli neki ljudi i čuo je razgovor i kako jedan momak
drugom govori: "Vidi, majku im jebem… šta su ljudima uradili!" i
"Kako su mogli to ljudima uraditi." xxxxxxx je odlučio da se javi ovim
momcima i zvao ih je u pomoć i kad su ga ovi čuli pomislili su da je
četnik, tako su repetirali oružje. Jednog od ovih momaka xxxxxxxx je
prepoznao jer je iz Zalika i ima nadimak "xxxxxxx", a drugi momak je
xxxxxxl. xxxxxxxxx je polako izišao iz žbunja te im rekao da sačekaju
te ih zamolio da siđu do njega da mu pomognu izići.
xxxxxxx
je odgovorio da ne mogu preko leševa jer je 7-8 leševa virilo iz
zemlje, tako da je xxxxxxxx morao sam da se popne uz nasip. Ovi su
momci xxxxxxx sjeli u vozilo te da odvezli do improvizirane bolnice u
Mostaru, a zatim su ga prebacili na drugu obalu i smjestili u bolnicu
na Bijeli brijeg.
U Mostaru, 4. kolovoza 1992.
{loadposition user18}
