Mostar – be001

• Dajem sljedeći
• I S K A Z
• Dana
  25. 05. 1992. godine, pomenutog XXXXX su pripadnici četničkih posrtojbi
  uhapsili na dijelu magistralnog puta u Potocima i odmah ga odvezli na
  ispitivanje u prostorije ORE u Salakovcu. U navedenim prostorijama XXXX
  je prihvatio Kandić Mladen i odmah ga pitao kako se zove, pa nakon što
  mu je rekao Kandić je XXXXX odmah udario tri puta pesnicom u predjelu
  glave govoreći mu "Ustašo, je…. ti Boga". Potom je u prostoriji
  Kandić uzeo čašu sa stola, te sa istom udario XXXXX u glavu pri čemu se
  je čaša razbila, a XXXX je zadobio u predjelu čela posjekotinu. Zatim
  je uhvatio pomenutoga za glavu, te ga udario glavom o zid. Nakon toga,
  pitao je XXXXX poznaje li šta je bokserska vreća, te mu rekao "bit ćeš
  ti moja bokserska vreća", nakon čega ga je počeo udarati šakama po svim
  dijelova tijela.
• Potom
  je Kandić izvadio nož i zabio ga XXXXX s leđa u predjelu vrata, kroz
  košulju i majicu, pri čemu mu je načinio ranu dubine oko 1 cm i dužine
  oko 5 cm, te mu je poslije toga naredio da se opere od krvi. Nakon što
  se oprao sa maltretiranjem i mučenjem je nastavio Tiho Janjić, sa Raške
  Gore star oko 27 godina, koji ga je odmas počeo udarati nogama po
  rebrima i bubrezima, a potom ga zatvorio u WC i nogama ga udarao, a
  potom bi otišao. Zatim je Janjić pokupio ćikove ispred dvorišta, nabio
  ih rukom u usta xxxxxxxi naredio mu da sve mora progutati, nakon čega
  ih je sve progutao.
• Zatim
  je naređeno XXXXX da na hodniku legne, te nakon što je legao Janjić ga
  je tukao  nogama po rebrima, leđima i drugim djelovima tijela, što je
  ponavljao tri puta. Nakon pomenutog Kandić Mladen je sa vozilom odvezao
  XXXXX u prostorije gradskog groblja Sutina, te kad je došao pred
  navedene prostorije Kandić je naredio XXXX da prisutne četnike
  pozdravi. Tada je XXXX prisutne pozdravio "dobar dan", nakon čega su ga
  tukli pendrekom da pozdravi kako treba, te je XXXX pozdravio "pomoz
  Bog". Potom su mu naredili da se krsti sa tri prsta i dok se XXXX
  krstio Kandić mu je govorio u buduće će se samo tako krstiti. Nakon
  toga Kandić je sa automatom, odnosno sa cijevi automata udarao XXX u
  predjelu leđa, što je ponovio oko 10 puta, a zatim izvadio nož i
  prelazio preko vrata oštricom, govoreći ostalim četnicima "ovo je nož
  od mog djeda".

Kada
ga je predao u prostorijama Gradskog groblja Sutina,XXXX je prihvatio
Čančar Momo, te mu odmah naredio da stavi ruke na leđa nakon čega mu je
vezao ruke lisicama pri čemu ih je toliko stegao da mu nije nimalo
mogla da funkcioniše cirkulacija krvi u rukama.

U
momentu preuzimanja XXXX, Kandić je Čančaru rekao "evo ti ga, može dva
dana i krepat će". u prostorijama Sutine XXXX je proveo 12 dana, a u
periodu dok je bio zatočen bio je izložen stalnim maltretiranjem,
udaranju i bez dovoljno hrane i vode, a tu je ostao 12 dana. Nepoznatog
dana, prilikom ispitivanja, a ne poznaje lica koja su ga ispitivala,
istog su pitali gdje su ostali mještani hrvatske nacionalnosti, sa
područja Kuti Livača gdje mu je sin, ko ima oružje i drugo. Dok je bio
ispitivan sjeća se da ga je u jednom momentu Miškin Damir, zv. Dama,
udario iznenada šakom u sljepoočnicu, pri čemu ga je bacio na pod, te
je potom Miškin uzeo nož i zagio mu ga u predjelu grla, nakon čega je
počela da teče krv iz grla, te su ga nakon toga pustili, govoreći mu,
bježi, bolje ti je da bježiš, što je XXXXX odbio, misleći ako pokuša
bježati da će ga ubiti. Zatim je XXX istakao da jednoga dana dok je
sjedio vezan lisicama pokušali osjeći uho, te su uzeli nož i zarezali
ga po uhu, nakon čega mu je potekla krv iznad uha.

Oko
7. 6. Momo Čančar mu je naredio da ide na drugo mjesto, te ga je
odvezao do svlačionice nogometnog igrališta u Vrapčićima i naređeno mu
da se penje u kamione s ceradom. Tada je iz svlačionice u Vrapčićima
izišla veća grupa ljudi koji su bili zatočeni u istoj i po naređenju
nakon što su im vezali ruke smještena je u dva kamiona sa ceradom. Tada
je primjetio da je naređivanje o ukrcavanju i organizaciju ukrcavanja
vodio Momo Čančar. Nakon ukrcavanja prepoznao je veći broj zatočenika
koji su zajedno sa njim bili u kamionu i to: Kolobara Miro, Sesar Pero,
Marko i Rosa, Stojko Kolobara, Ante Škobić, Mikulić Ilija i Vinko,
Stanko Azinović, Anica Leko,Ljubo Škobić i dr. Potom su zatočenike
preko Nevesinja odvezli u koncentracioni logor u Bileću, gdje su ostali
27 dana.

Prilikom
boravka u Bileći, xxxxxx je prepoznao Skočajić Miloša, koji je ranije
radio u "Razvitku" na odjelu zlata, a koga su ostali nazivali vodnik i
Mavrak Rajka, iz Potoka, koga su nazivali također vodnik. Zatočenici u
Bileći bili su smješteni u podrumu kasarne, a prilikom boravka u
prostoriji stalno su morali sjediti na podu sa pognutom glavom
okrenutom ka zemlji. Dok bi odlazili u WC koji se nalazio u krugu
logora zatočenike koji su išli pognute glave u koloni čuvari su tukli
palicama. Takođe često su naređivali zatočenicima da legnu na stomak i
da potrbuške leže više sati, pri čemu se ne smiju pomjeriti. Jednom
prilikom XXXXX je čuo da na hodniku tuku izvjesnog zatočenika, i da ga
tom prilikom udaraju palicama izbrojao je da je udaren 20 puta palicom,
nakon čega su mu govorili da ustane. Nakon 27 dana provedenih u Bileći
naređeno im je da u koloni ulaze u autobus, te kada su se ukrcali u dva
autobusa zatočenicima je naređeno da stave glave ispred sebe i ako bi
neko pokušao da digne glavu da će ispaliti rafal u njega. Kada su pošli
zatočenicima je rečeno da ih vode na streljenje i na nepoznatom mjestu
zaustavili su autobus, naredili da izlaze iz autobusa, da će tu biti
streljani. Kad je izišlo oko 10 zatočenih naređeno im je da uđu u
autobus da ih neće streljti na ovom mjestu, nego na drugome. Vozeći se
u nepoznatome pravcu, nakon izvjesnog vremena ponovo je naređeno da
izlaze iz autobusa kojom prilikom im je rečeno da će ih tu bacati u
jamu.

Od
navedenog mjesta do Stoca pomenuti zatočenici pješke su u koloni prešli
razdaljinu od oko 7 km, gdje su ih u Stocu prihvatili predstavnici
HVO-a i odvezli u Metković, nakon čega su vraćeni svojim kućama.

06. siječnja 1993. godine