Logor Bucje – PZ 0016

16.K-52/95

STANISAVLJEVIĆ MILANKO, zbog kaznenog djela iz čl. 120.st. 1. OKZRH,

po optužnici ŽDO Požega br. KT-51195 od 14. rujna 1995. g., po presudi broj K-52/95-11 od 13. listopada 1995. g., potvrđenoj u žalbenom postupku a po odluci Vrhovnog suda RH, u kaznenom predmetu protiv:

opt. STANISAVLJEVIĆ MILANKA, sin Steve i Ane rođ. Ranić, sa zadnjim prebivalištem u Pakracu ulica Kneza Branimira kbr.99, rođenog 2. siječnja 1951. g. u Donjoj Vrijesi, općina Đurovac, Srbin, državljanin RH, službenik bez zaposlenja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u bivšoj JNA ima čin poručnika, neosuđivan, na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava

po .kojoj je oglašen krivim što je:

u vremenskom razdoblju od 19. kolovoza 1991. g. do 14. prosinca 1991.g.

dobrovoljno se priključivši paravojnim formacijama kojima je cilj bio rušenje Ustavom utvrđenog poretka RH, te stvaranje tzv . “Velike Srbije”, protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g., zaposlen kao’ stražar u koncentracijskom logoru zatvoru “Bučje”, gdje su protuzakonito dovedene i kao taoci protuzakonito zatvarane osobe hrvatske narodnosti, s ciljem da se tim osobama nanese velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i teško naruši zdravlje, a gdje su se između ostalih nalazili kao zatočenici taoci Zvonimir Klaić, Zlatko Erlbek, Zvonimir Miler, Željko Nađ, Marijan Šmith, Goran Srnko, Josip Jakša, te kasnije iz logora odvedene i ubijene osobe Marijan Petrovečki, Darko Petrovički, Damir Rambousek, Mirko Zelić, Jura Blažević, Bohumil Dostal i Dražen Takač, te osobno sudjelovao prigodom primjenjivanja mjera zastrašivanja i protuzakonitog dovođenja i zatvaranja navedenih osoba u koncentracijski logor, nanosio im velike patnje i teško narušavao zdravlje na način što je Zlatka Erlbeka i Marijana Šmitha tukao batinama, plastificiranim električnim kablovima , nogama i drugim podesnim sredstvima, posebno grupe zatvorenika odvodio i prisiljavao ih na prinudni rad oko mjesta Bučje i u okolnoj šumi, te zajedno sa stražarima navedenog logora provodio mjere izgladnjivanja na način što su zatvorenicima uskraćivali pravo na dostatne i redovite obroke hrane, što je dovelo do teškog narušenja njihovog zdravlja, ozljeda tjelesnog integriteta i velikih psihičkih patnji,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, primjenjivao mjere zastrašivanja, osobno sudjelovao u protuzakonitom odvođenju i zatvaranju civila u koncentracijski logor, prisilno ih odvodio na prinudni rad te ih svjesno podvrgavao gladovanju na koji način su im nanošene velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, što je dovelo do teškog narušavanja njihovog zdravlja,

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni

zločin protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo po čl.120.st.1. OKZRH ,

stoga se temeljem istog članka optuženik Stanisavljević Milanko osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

Oštećenici kao svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx