Srpski zločini u BIH
Kotor Varoš – kv023
PREZIME: xxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1980.
MJESTO ROĐENJA: Banja Luka
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Hrvat
IME, IME OCA: xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1980.
MJESTO ROĐENJA: Banja Luka
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Hrvat
Dajem slijedeći:
I S K A Z
Mnoga
su djeca u ovom ratu proživljavala teške trenutke, gledala smrti u oči,
plakala nad mrtvim roditeljima, braćom i sestrama… Tolika su djeca
život izgubila, a neka će cijeli svoj život nositi ožiljke rana na
tijelu ili u duši. Rat je za svakoga teška, gruba i krvava zbilja, ali
za djecu ponajviše. Ovdje donosimo svjedočanstvo xxxxxxxxx čije su
roditelje četnici pred njegovim očima ubili.
Rođen
sam xxxxxx 1980. godine u Banja Luci. Moji su roditelji iz Kotor
Varoši, tata mi je bio radnik, a mama domaćica. Imam dvije sestre i
jednog brata. Četnici su napali Kotor Varoš 11.06.1992. god. Desetak
dana nakon što su ušli u Kotor Varoš počeli su paliti kuće, pljačkati,
mučiti, ubijati i klati ljude. Tih dana sam vidio četiri mrtva čovjeka.
Jedan je bio Musliman, zvali su ga Ćuta. Njegovo sam tijelo vidio u
Vrbanji u plićaku. Drugi je bio Mato, učitelj. Vidio sam ga na drugoj
strani Vrbanje, bio je potpuno gol, mučili su ga i ubili. Vidio sam još
jednog mrtvog, ali ga nisam prepoznao. Četvrti je bio Stipo, zvani
Spržo, bio je poznat u Kotor Varoši. Njega su izdali Hrvati komunisti.
Nije imao drugog izlaza pa se sam ubio. Četnici su ga onda mrtvog vukli
po Kotor Varoši, boli ga nožem i sjekli na komade i hvalili se: Ubili
smo najvećeg ustašu.
Onaj
dan (18.08.1992.) kad su četnici došli pred našu kuću bili smo u kući.
Otišli smo spavati. U 11:00 sati navečer netko lupa na naša vrata. Tata
se ustao i pitao: Tko kuca? Četnik je odgovorio: Boris! Ustajte se i
oblačite počeo je napad. Mi smo se ustali i obukli.
Tek
što smo izašli iz dvorišta četnik je rekao: Stanite da ispalim jedan
svjetleći metak, da javim svojoj straži da ne pucaju u nas. Mama je
rekla: Nemoj pucati, prepast će mi se djeca! Četnik je rekao da
krenemo, a on je išao iza nas. Čuo sam rafal i osjetio da me je pogodio
metak u but, u stopalo i u mišić. Čuo sam mamu koja je rekla: Joj,
pogodi me metak. tata je bio odmah mrtav, a onda su bacili bombu na
nas. Ja sam pao u nesvjest. Kad sam došao sebi čuo sam plač malog xxxxx
(xxxxxxx). xxxxxx je četverogodišnji sin moje sestre. On je plakao
ispod mog mrtvog tate. Ustao sam se i izvukao ga, stavio ga na leđa i
krenuo kući. Bila je tamna noć. U kući imamo podrum i u podrumu špajz.
Tu sam se sakrio s xxxxx. On je stalno plakao i od straha se tresao.
Govorio sam mu: Šuti, šuti, čut će nas četnici. On je pitao: Gdje su
baba i did, a ja sam mu rekao: doći će oni samo ti šuti. Tako sam ga
umirio i uspavao.
Pokrio
sam ga svojom jaknom. Onda sam vidio da mi krv teče iz nogu. Opipao sam
nogu i osjetio nešto tvrdo. To je bio metak pa sam ga izvadio. Skinuo
sam majicu, razderao je i zamotao sve tri rane. U špajzu smo ostali do
pet sati ujutro. Ustao sam i otišao po bicikl. Zovnuo sam xxxxxxxx i
rekao mu da se popne na bicikl. Nije se mogao popeti, sav je drhtao.
Mislio sam da je ranjen. Brzo sam ga skinuo da vidim je li ranjen. Nije
bio ranjen, jer ga je tata nosio u naručju i kad su tatu ubili s leđa
on je pao po xxxxxxx. Imao je samo malo modrica po sebi. Stavio sam ga
na bicikl, pozadi na paksić. Izašao sam na ulicu i vidio kako mama i
tata leže na ulici. Ja sam prošao kraj njih a oni su ležali mrtvi.
Došao sam do strine, malo dalje od nas. Dok smo se vozili bilo me je
strah da nebi pucali u nas, jer su sa svih strana bili četnici. Srećom,
bilo je rano pa nisu obraćali pažnju. Kad sam došao do strine pozvonio
sam, a ona je pitala tko je. Rekao sam: Otvaraj! Otvorila je i pitala
što sam se digao tako rano. Rekao sam da sam ranjen, a ona je počela
plakati. Pitala me je: Gdje su mama i tata? Rekao sam joj da su
ubijeni, da su mrtvi. Stavila me je na krevet, a ja sam joj rekao da
bih malo odspavao. Rekla mi je: Nemoj spavati, krvariš, umrijet ćeš.
Onda je strina donijela rakije i stavila obloge na sve tri rane.
xxxxxxxx
je bio kratko vrijeme u bolnici u Banja Luci, zatim u bolnici u Zagrebu
odakle je otišao bratu u Njemačku. Upoznao sam ga u Njemačkoj i s njim
razgovarao. Gledao me svojim dječijim očima, ali to više nisu bile
dječije oči. To su bile oči trinaestogodišnjeg dječaka koji je gledao
ravno smrti u oči.
Ako
netko želi pomoći xxxxxxxxx, neka se javi na adresu Uredništva. Dragi
xxxxx, u ime Uredništva i svih naših čitatelja od sveg srca ti
čestitamo rođendan. Bog te blagoslovio, čuvao i štitio cijelog tvog
života. Tvoj tata i tvoja mama su na nebu, oni te vole i mole se Bogu
za te!
I S K A Z
Mnoga
su djeca u ovom ratu proživljavala teške trenutke, gledala smrti u oči,
plakala nad mrtvim roditeljima, braćom i sestrama… Tolika su djeca
život izgubila, a neka će cijeli svoj život nositi ožiljke rana na
tijelu ili u duši. Rat je za svakoga teška, gruba i krvava zbilja, ali
za djecu ponajviše. Ovdje donosimo svjedočanstvo xxxxxxxxx čije su
roditelje četnici pred njegovim očima ubili.
Rođen
sam xxxxxx 1980. godine u Banja Luci. Moji su roditelji iz Kotor
Varoši, tata mi je bio radnik, a mama domaćica. Imam dvije sestre i
jednog brata. Četnici su napali Kotor Varoš 11.06.1992. god. Desetak
dana nakon što su ušli u Kotor Varoš počeli su paliti kuće, pljačkati,
mučiti, ubijati i klati ljude. Tih dana sam vidio četiri mrtva čovjeka.
Jedan je bio Musliman, zvali su ga Ćuta. Njegovo sam tijelo vidio u
Vrbanji u plićaku. Drugi je bio Mato, učitelj. Vidio sam ga na drugoj
strani Vrbanje, bio je potpuno gol, mučili su ga i ubili. Vidio sam još
jednog mrtvog, ali ga nisam prepoznao. Četvrti je bio Stipo, zvani
Spržo, bio je poznat u Kotor Varoši. Njega su izdali Hrvati komunisti.
Nije imao drugog izlaza pa se sam ubio. Četnici su ga onda mrtvog vukli
po Kotor Varoši, boli ga nožem i sjekli na komade i hvalili se: Ubili
smo najvećeg ustašu.
Onaj
dan (18.08.1992.) kad su četnici došli pred našu kuću bili smo u kući.
Otišli smo spavati. U 11:00 sati navečer netko lupa na naša vrata. Tata
se ustao i pitao: Tko kuca? Četnik je odgovorio: Boris! Ustajte se i
oblačite počeo je napad. Mi smo se ustali i obukli.
Tek
što smo izašli iz dvorišta četnik je rekao: Stanite da ispalim jedan
svjetleći metak, da javim svojoj straži da ne pucaju u nas. Mama je
rekla: Nemoj pucati, prepast će mi se djeca! Četnik je rekao da
krenemo, a on je išao iza nas. Čuo sam rafal i osjetio da me je pogodio
metak u but, u stopalo i u mišić. Čuo sam mamu koja je rekla: Joj,
pogodi me metak. tata je bio odmah mrtav, a onda su bacili bombu na
nas. Ja sam pao u nesvjest. Kad sam došao sebi čuo sam plač malog xxxxx
(xxxxxxx). xxxxxx je četverogodišnji sin moje sestre. On je plakao
ispod mog mrtvog tate. Ustao sam se i izvukao ga, stavio ga na leđa i
krenuo kući. Bila je tamna noć. U kući imamo podrum i u podrumu špajz.
Tu sam se sakrio s xxxxx. On je stalno plakao i od straha se tresao.
Govorio sam mu: Šuti, šuti, čut će nas četnici. On je pitao: Gdje su
baba i did, a ja sam mu rekao: doći će oni samo ti šuti. Tako sam ga
umirio i uspavao.
Pokrio
sam ga svojom jaknom. Onda sam vidio da mi krv teče iz nogu. Opipao sam
nogu i osjetio nešto tvrdo. To je bio metak pa sam ga izvadio. Skinuo
sam majicu, razderao je i zamotao sve tri rane. U špajzu smo ostali do
pet sati ujutro. Ustao sam i otišao po bicikl. Zovnuo sam xxxxxxxx i
rekao mu da se popne na bicikl. Nije se mogao popeti, sav je drhtao.
Mislio sam da je ranjen. Brzo sam ga skinuo da vidim je li ranjen. Nije
bio ranjen, jer ga je tata nosio u naručju i kad su tatu ubili s leđa
on je pao po xxxxxxx. Imao je samo malo modrica po sebi. Stavio sam ga
na bicikl, pozadi na paksić. Izašao sam na ulicu i vidio kako mama i
tata leže na ulici. Ja sam prošao kraj njih a oni su ležali mrtvi.
Došao sam do strine, malo dalje od nas. Dok smo se vozili bilo me je
strah da nebi pucali u nas, jer su sa svih strana bili četnici. Srećom,
bilo je rano pa nisu obraćali pažnju. Kad sam došao do strine pozvonio
sam, a ona je pitala tko je. Rekao sam: Otvaraj! Otvorila je i pitala
što sam se digao tako rano. Rekao sam da sam ranjen, a ona je počela
plakati. Pitala me je: Gdje su mama i tata? Rekao sam joj da su
ubijeni, da su mrtvi. Stavila me je na krevet, a ja sam joj rekao da
bih malo odspavao. Rekla mi je: Nemoj spavati, krvariš, umrijet ćeš.
Onda je strina donijela rakije i stavila obloge na sve tri rane.
xxxxxxxx
je bio kratko vrijeme u bolnici u Banja Luci, zatim u bolnici u Zagrebu
odakle je otišao bratu u Njemačku. Upoznao sam ga u Njemačkoj i s njim
razgovarao. Gledao me svojim dječijim očima, ali to više nisu bile
dječije oči. To su bile oči trinaestogodišnjeg dječaka koji je gledao
ravno smrti u oči.
Ako
netko želi pomoći xxxxxxxxx, neka se javi na adresu Uredništva. Dragi
xxxxx, u ime Uredništva i svih naših čitatelja od sveg srca ti
čestitamo rođendan. Bog te blagoslovio, čuvao i štitio cijelog tvog
života. Tvoj tata i tvoja mama su na nebu, oni te vole i mole se Bogu
za te!
{loadposition user18}
