Srpski zločini u BIH

Kotor Varoš – kv013

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1947.
MJESTO ROĐENJA:                          Orahovo, Kotor Varoš, BiH
PREBIVALIŠTE:                                          
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvatica

Dajem sljedeći
I S K A Z
U
našem mjestu nije bilo mira od 13.06.1992. god. kada su upali četnici.
Pucali su, prijetili, pljačkali, palili, ubijali i odvodili ljude, a
žene silovali. Bježali smo po šumi, skrivali se i strahovali.
01.09.1993. god. u noći u 22:00 sati pas je lajao, primjetila sam i
otvorila prozor i vidjela da leže u travi. Vikala sam: "Evo nekoga, daj
mi da bacim nešto da vidim je li zvijer ili je insan". U taj čas su
zapucali prema mojoj kući, djeca su počela plakati. Komšija Srbin Brane
je počeo pucati prema njima tako da su oni pobjegli. Bila su trojica, a
mi smo živjeli u strahu. Jednom su došli u 15:00 sati po podne, pratili
su kada sam otišla na livadu, u kući su opljačkali TV, video i drugo
što su htjeli. Više nisam smjela s djecom biti u kući pa smo bježali
kod komšija. Na sv. Mihovila 29.09.1993. god. u noći četnici su upali u
kuću Bilanović Jure i Janje i ubili ih. Kad sam ušla u njihovu kuću tu
je bio Jozo Jozić i rekao: "Janje nema, negdje je pobjegla". Otvorila
sam vrata, sve je bilo polupano, razbacano, u sobi na krevetu ležao je
gore Jure, sav u krvi, jedna mu je ruka ispružena, po tijelu ubodi od
noža, a iza vrata je zaklan. Tada sam od straha pobjegla svekru i
svekrvi. Poslije smo Janju našli pod magazom također mrtvu, bila je sva
izbodena nožem, trbuh rasporen, od pojasa gola, a gore potrgana
košulja. Bila je bez jedne šake i dojke što su joj odrezali, a koje
nismo pronašli. Prostreljena je sa dva metka. Poslije su zvali komšiju,
a zatim ih strpali u deku i sahranili pod obezbeđenjem njihove
milicije. Sve su to bili četnici iz Barica, Maslovara i Grabovice.
22.10.1993. god. otišla sam s djecom i familijom, a prije potpisala i
platila koliko su tražili. Potpisom ove izjave njen davalac jamči njenu
autentičnost, kao i to da je dana bez prisile, a njen zapisničar da
zapisano odgovara danoj izjavi.
 
U Zagrebu, 04. studeni 1993.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button