- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Kotor Varoš – kv002

PREZIME:                                           xxxxxx
IME:                                                    xxxxx
DATUM ROĐENJA:                           1949.
MJESTO ROĐENJA:              Kotor Varoš, BiH
MJESTO BORAVKA: 

Dajem sljedeći
I S K A Z
Srbi
nisu pričali o politici neposredno prije preuzimanja vlassi. Pratili su
ljude mjesecima. Uzmić Mirjana je bila zadužena da me prati. U logoru
mi je i jedan mještanim čuvar, zapovjednik specijalaca Samardžija
Zdravko iz Banja Luke ispričao jedan naš sastanak od riječi do riječi.
To znači da su imali ranije svoje ljude ubačene u političke stranke.
xxxxxxxxx
Ilegalna srpska regija i CSB je bila formirana ranije 11.06.1992. je
bilo preuzimanje stanice milicije od strane srpske milicije (CSB Banja
Luka). U rezervnom i aktivnom sastavu bilo je proporcionalno
zastupljeno stanovništvo po nacionalnoj strukturi općine ali u aktivnom
sastavu Srba je bilo više tj oko 60%. Svi događaji koji su se dešavali
u Kotor Varoši nakon preuzimanja vlasti od strane SDS-a bili su
unaprijed planirani i uvježbavani kao na primjer na vježbi "Kozara 88"
kada su bili jedinstvni MUP.
Pošto
općina Kotor Varoš kao općina sa većinskim muslimanskim i hrvatskim
stanovništvom nikada nije donijela odluku za priključenje samozvanoj
srpskoj regiji Krajina oni su se odlučili na primjenu sile i
preuzimanje vlasti. Odmah je počeo teror nad stanovništvom koji se
sastojao u sljedećem:
Hapšenje stanovništva koje je ujutro krenulo
na posao i hapšenja viđenijih ljudi i ljudi iz drugih stranaka i
aktivista. To su ili bogatiji ljudi ili obrazovaniji za koje se mislilo
da bi mogli pružiti otpor.
Tukli su ljude u kući, pred kućom, pa u logorima, bez obrazloženja.
Jedini kriterij je bila nacionalna pripadnost.
Djevojku Mirsadu od 17 godina specijalci su odveli u hotel Borik i ujutro je vratili u užasnom fizičkom i psihičkom stanju.
Moj
komšija Hrvat xxxxxxxxx opljačkan je i kada je otišao nakon dva dana
prijaviti štetu strijeljan je u dvorišttu Ljubobratović Vujadina koji
je glavni organizator srpskih ekstremista zajedno sa pravoslavnim popom
članom crkvenog odbora.
Svi
Srbi muškarci od 18 do 60 godina su se odjedanput pojavili u uniformama
i naoružani. Mjesec dana je grad bio logor sa zabranom kretanja i
hapšenjima. Ja sam prvi dan uhapšen i pušten nakon šest dana.
Sve
zločine su radili specijalci iz Banja Luke a jedinice bivše JNA
transformirane u vojsku srpske "Krajine" bile su oko grada na
položajima prema nekim selima. Povratnici sa hrvatskog ratišta,
mještani sela Burća kod Šipraga) obučeni u maskirne uniforme JOS-a su
se isticali u teroru.
Formirano
je više logora: Pilana, stanica milicije, osnovna škola Bratstvo
jedinstvo, bivši zatvor i bolnica. Muslimani i Hrvati koji su se počeli
javljati za pomoć u bolnicu tamo su bili premlaćivani. Tako je stradao
ranjeni policajac Uzeir Prlja koji je pri pružanju otpora ranjen i
kojeg su seljaci doveli u bolnicu. Preminuo je pod udarcima pesnica u
bolnici.
Svećenika
katoličkog su natjerali da na megafon oglašava naredbe srpskog kriznog
štaba, da sam traži oružje i pred narodom je "provjeravano" njegovo
znanje o hrvatskoj zastavi.
U logoru u stanici milicije ljudi su neprekidno tučeni umjesto saslušavanja tako da su prostorije krvave.
Hrvata
Iliju Draguljića su golog doveli u stanicu milicije kao i njegovu ženu.
On je teško pretučen, a zatvorenike su tjerali da mu siluju ženu.
Poslije dva dana su pušteni, ali su ga strijeljali pred njegovom kućom.
11.07.
prvi konvoj iz Kotor Varoši je organizovan. Svi ljudi koji su mogli
izaći morali su potpisati da ostavljaju svu imovinu i da se neće
vratiti. Prvi konvoj je imao oko 115 ljudi u tri autobusa. Nakon ovoga
konvoja puštena su pod istim uslovima još dva konvoja od ukupno par
stotina ljudi. Broj zatvorenih je 300-400 muškaraca od 18 do 40 godina.
Prema viđenju xxxxxxxxxx svakodnevno je traktorima sa raznih strana
općine u naselju Donji Varoš (groblje Harem) dovlačeno desetine leševa
Muslimana i Hrvata i tu zakopavano u zajedničku grobnicu. Tu se
zatrpavaju bagerima.
Svoj iskaz spreman sam ponoviti pred bilo kojim međunarodnim sudom.
 
U Zagrebu, 24. srpnja 1992.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -