Srpski zločini u BIH

Koraj – lo001

PREZIME:                                                       xxxxxxxxxxxx                  
IME, IME OCA:                                             xxxxxxxxxxx                   
GODINA ROĐENJA:                                     1945.god.         
MJESTO ROĐENJA:                                      Koraj  
PREBIVALIŠTE:                                                             
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                                               
ZANIMANJE:                                                                                                
BRAČNO STANJE:                                                          
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH                                         
NACIONALNOST:                                        Musliman     

Dajem slijedeći:
 
I S K A Z
 
15.06.1992.god.
prilikom napada na Koraj, ja i još četvorica ljudi iz mog sela sakrili
smo se u polju pokraj sela jer su četnici iznenada napali. Viđali smo
svaki dan kako pale i pljačkaju moje selo one koji su ostali odveli su
ili ubili. U pljački i paljenju najviše se isticao Stevanović Mirko sa
svoja dva sina, Rikić Žiko iz Puškovca. 13 dana smo se tako krili a
onda nemajući više hrane krenuli smo u pravcu našeg sela da nađemo bar
kruha. Na putu smo i uhvaćeni. Bilo ih je četvorica pod oružjem. Odveli
su nas u Puškovac gdje je bila četnička Komanda, tu je bilo već
dovedeno mnogo ljudi iz sela, neki od njih su bili pretučeni. Kad smo
stigli odmah pred nama svima ubili su troje ljudi: Hasić Rašida, Rizu
Tankića, Koramović Hajnudina, Mekić Aziza ja sam ih poznavao jer su
bili iz mog sela. Redom su nas tukli, najviše su tučeni bili oni što su
bili smješteni na farmi Mile Đukića. Poslije batinjanja sviju su nas
potrpali u 6 kamiona bilo je oko 600 ljudi i odveli u pravcu Bjeljine.
Kada smo stigli u Bjeljinu kamioni su se zaustavili u centru grada.
Tada je našem kamionu prišao jedan četnik zvani "Vojvoda" sa još dva
četnika i tražili su mene po imenu i prezimenu. Kada sam izišao iz
kamiona vidio sam da je taj "Vojvoda" moj poznanik Majić Sovo koji me
je izveo i rekao da bježim u Janju. Nekako sam došao do Janje gdje sam
bio mjesec dana dok srpski crveni križ nije obavjestio odnosno dao
oglas da se možemo svi vratiti kući u Koraj – Brčko i ostala sela. Mi
smo to povjerovali pa sam ja sa još puno žena, djece i muškaraca
prijavio se da idem. Krenuli smo autobusima koji su imali oznaku CK.
Kada su nas dovezli do mosta Šepak na Drini tu su nas istjerali iz
autobusa, sve nas i počeli tući. Tukli su i žene i djecu, šutali nogama
bacali u Drinu. Tu su nas tako držali do 12 sati noću a onda su žene i
djecu pustili a nas muškarce pokupili i nazad za Bjeljinu. Kada smo
došli u Bratkoviće tu su na sodmah po izlasku iz autobusa počeli tući
udarati. Na mjestu je umrlo od batina troje ljudi: Jukić Rosim iz
Koraja, Salko i još jedan nepoznat. Za nekkoliko dana od batina je
umrlo 17 ljudi. Kada su nas smjestili u hangare, odvojili su 12 ljudi i
odveli u nepoznato, više se nisu vratili. Radili smo na poljoprivredi,
pod batinama i uz slabu hranu, dok nije MCK saznao za nas onda je bilo
malo bolje ali maltretiranje je bilo do mog izlaska iz logora xxxx
1993. godine kad je došao B. Kušner i izbavio nas odande.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button