KONAČNO, SJETILI SMO SE DEVEDESETIH

Jučerašnji prosvjedni skupovi hrvatskih branitelja nisu samo znak da je braniteljima svega dosta, da je konačno stigla i ona kap radi koje se čaša izlijeva. Ti skupovi poručuju puno, puno više.

Bez medijske potpore, bez novaca, bez prave organizacije i u jako kratkom roku, bez aktivnog učešća  skoro svih velikih braniteljskih udruga, hrvatski su branitelji konačno odlučili reći – DOSTA!

Dosta iživljavanju, teroriziranju, progonima, hapšenjima, optužnicama, zatvorima. Dosta izvrtanja istine o Domovinskom ratu, dosta ljubakanja sa Srbijom koja nam danas, jednako kao i devedesetih, zabija nož u ledja, ali ovaj put  uz blagoslov naše Vlade i našeg predsjednika.

Dosta više tretiranja hrvatskih branitelja, ali i općenito hrvatskog naroda, kao bezumnih zločinaca koji su Domovinski rat proveli pljačkajući i ubijajući nedužne srpske civile.

Dosta laži, od koji smo prvo bili u nevjerici, zatim razočarani, pa obeshrabeni i pokorni, a danas konačno i ljuti. Izgleda su trebale proći godine i godine progona, da bi nam došlo u glavu kako ništa ne rješavamo dižući ruke na sebe ili šuteći.

I, konačno je krenulo.

Ovi su skupovi bili veličanstveni. A evo zašto:

Poruke koje su branitelji uputili, bile su upućeni i Vladi i predsjedniku RH. Vladi, koja je HDZ-ovska i predsjedniku, koji je SDP-ov.

Po prvi put,  niz godina nakon Domovinskog rata, branitelji su se stavili iznad političkih podjela. Stali su, jedan uz drugog, jednako kao što su stali devedesetih. I više nije bilo lijevih i desnih, crvenih i crnih, nego samo i isključivo ljudi koji su nam izborili ono najdragocjenije što postoji: Slobodu.

I zato, poruka svima koji su se danas odazvali prosvjednim skupovima:

Hvala vam.

I odazovite se ponovno. I ponovno, i koliko god puta treba.

Za sebe, za svoju zemlju, za sve one snove koje ste sanjali dok ste branili Domovinu od četničkih hordi, s malo oružja i ogromnim srcem.

Za budućnost svoje djece i svih nas.

I ono najvažnije:

Za one, koji više ne mogu govoriti i stati uz vas, ali su uvijek sa svima nama.

Za sve naše mrtve.

Diana Majhen