Diana Majhen

Kome smeta Hrvatska pravoslavna crkva?

 

Bura koja se posljednjih dana digla na sam spomen osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve u najmanju je ruku zanimljiva za promatranje.  Evo je i episkop (što god to bilo) dalmatinski Fotije zatražio pomoć ni  manje ni više nego od predsjednika Josipovića, kako bi ovaj spriječio osnivanje takve Crkve.


Sad, ne znaš što je smješnije. To što se taj Fotije obraća čovjeku koji se javno izjasnio kao agnostik i od jednog agnostika traži da se upliće u crkvena i vjerska zbivanja, ili to što episkop smatra da bi Hrvatska pravoslavna crkva bila proustaška i militantna.
Shvaća li uopće taj Fotije da se nalazi u Hrvatskoj, koja jamči slobodu vjerskih opredjeljenja, te da nigdje ne stoji kako Srpska pravoslavna crkva mora ostati jedna i jedina. Prema postojećem zakonu, svatko ima pravo registrirati vjersku zajednicu ukoliko ona broji 500 članova, a nigdje ne piše da je episkop Fotije nadležan za davanje tih odobrenja, niti da se njega mora pitati za mišljenje pri osnivanju istih.

Iako spomenuti episkop smatra kako bi formiranje Hrvatske pravoslavne crkve dovelo do novih vjerskih i rasnih netrpeljivosti,  to je samo njegovo mišljenje na koje svakako ima pravo, ali mi se čini da se tu nazire strah od nečeg drugog, a ne od nekih povampirenih ustaša koji bi valjda u dobi od 90 godina poveli neki novi rat protiv Srpske pravoslavne crkve.
Meni osobno ovo izgleda kao da je već započeta neka bitka za vjernike, a da episkop ni najmanje nije sklon tome ostati bez dobrog djela svojih vjernika, kao da zaboravlja da je to isključivo slobodan izbor svakog čovjeka.

Što je u biti loše u ideji Hrvatske pravoslavne crkve, izuzev to što se ne svidja Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, Miloradu Pupovcu i još nekima?
Pa u Hrvatskoj ima veliki broj Srba koji tu žive već generacijama, koji Hrvatsku smatraju svojom Domovinom iako su zadržali svoju pravoslavnu vjeru. Nije li čak i poželjno da se takvim ljudima da izbor izmedju Srpske i Hrvatske pravoslavne crkve? A odluka je isključivo njihova, sigurno nitko neće hodati okolo i tjerati bičem ljude da posjećuju HPC.

Ako je tome tako, a jeste,  da se u biti sve svodi čisto na odluku svakog čovjeka, čemu sva ova histerija i traženje pomoći Ive Josipovića (ne mogu a da se ne smijem na ovo) koji bi valjda trebao zabraniti osnivanje HPC i time vjerske slobode baciti jedno sto godina unazad?
A argumenti tipa da je u NDH 1942. godine formirana HPC, te da iz tih razloga ona danas ne može biti formirana, jednaki su „argumentima“ kako se u NDH disalo, ženilo ili jelo, pa shodno tome, danas se to ne bi smjelo raditi, kako se povijest ne bi ponavljala.
Doista su zanimljivi ovakvi stavovi.

Kada se radi o četničkim zločinima u Domovinskom ratu, onda nam poručuju kako trebamo jedni drugima pružiti ruke, zaboraviti prošlost i živjeti dalje sretno i zadovoljno.
Al pokušaj uraditi nešto što im nije po volji,  bez obzira što se time nitko ne povredjuje, odjednom više ni govora o nekom zaboravu, vade se zločini od prije 70 godina, dok bi mi trebali zaboraviti ove njihove unazad zadnjih 20.

Bilo bi dobro da se oni, koji tako postupaju, konačno zapitaju da li im je u interesu suživot, ili vadjenje prošlosti? Jer, ne možeš prošlost vaditi selektivno, samo one dijelove koji ti pašu, a za ostalo se praviti kao da se nije ni dogodilo. Ne mogu nas mlatiti po glavi ustašama, NDH i Jasenovcem, a očekivati da se ne spominju srbočetničke horde koje su po našoj zemlji ubijale i palile, te stvarale koncentracione logore u kojima su žrtve bile Hrvati.
Možda to jednom shvati čak i episkop Fotije.

Diana Majhen

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button