Srpski zločini u BIH
Ključ – kc017

PREZIME: xxxxx
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1920.
MJESTO ROĐENJA:
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Muslimanka
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1920.
MJESTO ROĐENJA:
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Muslimanka
Dajem sljedeći
I S K A Z
Prije
na dan, toga dana kad će se zapucati 27. svibnja u našem mjestu Pudin
Han, naš narod je bio uspaničen jer su rekli da će se zaratiti. Dan
kasnije to je i bilo, bježali smo nismo znali kuda da bježimo jer su
četnici već bili ušli u selo i granate su padale.Doživjela sam veliku
tragediju kada su padale granate, bježali smo svi kud je ko mogao žene,
djeca, ljudi i svi.
U
šumi smo bili 4 dana dok su granate padale i koga su naši ubijali. 28.
svibnja na mučki način su tražili ljude da se predaju da im neće biti
ništa ako se predaju, zatim su ih tražili da idu po potvrde da se mogu
slobodno kretati i da su slobodni, zatim su ih pokopali i odveli u
logor. Onda su tražili žene i djecu da se vrate kućama, narod se
vratio, onda su dolazili tražili, ubijali i maltretirali, privodili i
tukli, opljačkali sve živo.
To
su sve radili mještani, komšije, koji su i kad je bilo čišćenje vodili
su ljude kod škole i poubijali, škola je toliko bila puna od krvi da su
morali da je sruše četnici. Dolazeći na slobodnu teritoriju, prije nego
ću stići dotle hvatali su za prsa i tražili pare ili će me zaklati i
ubiti, ja sam samo rekla da nemam da sam dala u autobusu sve što sam
imala i tako su me pustili.
Iskaz sam spremna svjedočiti.
I S K A Z
Prije
na dan, toga dana kad će se zapucati 27. svibnja u našem mjestu Pudin
Han, naš narod je bio uspaničen jer su rekli da će se zaratiti. Dan
kasnije to je i bilo, bježali smo nismo znali kuda da bježimo jer su
četnici već bili ušli u selo i granate su padale.Doživjela sam veliku
tragediju kada su padale granate, bježali smo svi kud je ko mogao žene,
djeca, ljudi i svi.
U
šumi smo bili 4 dana dok su granate padale i koga su naši ubijali. 28.
svibnja na mučki način su tražili ljude da se predaju da im neće biti
ništa ako se predaju, zatim su ih tražili da idu po potvrde da se mogu
slobodno kretati i da su slobodni, zatim su ih pokopali i odveli u
logor. Onda su tražili žene i djecu da se vrate kućama, narod se
vratio, onda su dolazili tražili, ubijali i maltretirali, privodili i
tukli, opljačkali sve živo.
To
su sve radili mještani, komšije, koji su i kad je bilo čišćenje vodili
su ljude kod škole i poubijali, škola je toliko bila puna od krvi da su
morali da je sruše četnici. Dolazeći na slobodnu teritoriju, prije nego
ću stići dotle hvatali su za prsa i tražili pare ili će me zaklati i
ubiti, ja sam samo rekla da nemam da sam dala u autobusu sve što sam
imala i tako su me pustili.
Iskaz sam spremna svjedočiti.
{loadposition user18}