Diana Majhen

KERESTINEC – NOVA GROBNICA 70000000000 SRBA

 

Dan uoči dolaska Josipovićevog najboljeg prijatelja Tadića po ne znam koji put u Hrvatsku, valjda njemu u slavu i veselje, uhapšeno je više branitelja, djelatnika vojnog zatvora u Kerestincu. Kako se meni čini, ova su se dvojica dogovorila kako će poravnati krivnju za srpsku agresiju na Hrvatsku, a obzirom da naši ljudi koji su prošli najgore torture u srpskim logorima nikako da ušute, nego već skoro 20 godina traže pravdu, valjda je i tu pao neki dogovor.


Pa za razumjeti je da je DORH sve ove godine imao važnijeg posla nego istraživati tko je sve mučio Hrvate i trpao ih u logore, te dizati optužnice protiv četnika. Valjda je radio nešto važnije. Npr. podizao optužnice protiv hrvatskih branitelja. Ili se trudio da prijave protiv partizanskih zločinaca nikada ne ugledaju svijetlo dana. Nitko ne može DORH-u prigovoriti da ne radi. Samo još nikako da shvatimo u čiju korist, jer u našu očito nije.

Dakle, imamo s jedne strane Josipovića uz prešutno odobravanje HDZ-a koji je trenutno na vlasti, za kojeg, kako se čini, ne postoji to što nije spreman učiniti kako bi se što prije svi ljubili i grlili u nekoj novoj Jugoslaviji. I s druge strane ljude koji su preživjeli četnička mučilišta, a ne pristaju to zaboraviti u ime tog „višeg“ cilja, ponovne uspostave bratstva i jedinstva.

Pa što onda drugo uraditi, nego Tadiću i cijeloj Srbiji u radost pouhićivati još hrvatskih branitelja, podići protiv njih tako monstruozne optužbe da nikome ne padne na pamet podržati ih. Tako da se Tadić može dočekati s dobrim vijestima. Jeste, ovi naši neće ušutjeti i morat ćemo podići neke optužnice protiv onih koji su ih mučili u logorima, ali evo priloga i s naše strane, pa nema bre prepreke da se pošteno, tri puta, izljubimo. Hoće li pasti i neki usputni seks, nije poznato.

Čitam tako u Jutarnjem listu članak novinara Duška Miljuša o ovim dogadjajima, a naslov članka je slijedeći: „Uhićeni mučitelji iz Kerestinca: Zarobljenike tukli gumenim penisima, silovali…“

Pa se pitam, od kuda bilo kome pravo nazivati nekog mučiteljem, pripisivati mu ovakve stvari i pisati o njemu na takav način, prije nego je podignuta optužnica, a naročito, prije nego što su proglašeni krivim i pravomoćno osudjeni.

Očito je da još uvijek radi sud Partije, gdje se unaprijed znalo koga će osuditi, za što će ga osuditi i koliko će mu robije presuditi, bio kriv ili ne.

Gdje su sada te čuvene pravne institucije na koje se redom pozivaju Mesić i Josipović, da odregiraju na ovaj nečuveni medijski linč ljudi koje još ni jedan sud nije proglasio krivim, ali „hrvatski“ mediji jesu?

Čini  se da je ovo savršeni primjer medijskog utjecanja na sudski postupak, jer će čitava Hrvatska čitati o strašnim stvarima koje su ti ljudi navodno počinili, ne kao osumnjičenici, nego kao već osudjeni za isto.

Takve su stvari očito dozvoljene kada su u pitanju hrvatski branitelji , ali se jako pazi da se ne dogadjaju kada se tu i tamo dogodi čudo, pa se optuži poneki četnik.

Uostalom, možete li se sjetiti kada ste posljednji put pročitali u  nazovi hrvatskim medijima nešto slično ovom članku, u kojemu bi se u tančine opisivala mučenja koje su prošli Hrvati u rukama četnika?

Sve me strah što će se dogoditi kada nam Tadić bude idući put stizao u posjetu. Ne bi me iznenadilo da se njemu u čast pohapse svi koji se izjašnjavaju Hrvatima ili bar svi koji su bili sudionici Domovinskog rata.

Došla sam do točke da iskreno zavidim Srbima. Njihov se predsjednik bori za njih.

Mi Hrvati predsjednika i nemamo.

Postoje samo dva srpska, a sve ih je teže razlikovati.

Diana Majhen

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button