Karlovac – KA 0040
REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo unutarnjih poslova
Policijska uprava Karlovac
Broj 511-05-02/2-13- K-168/92.
Datum 11. 02. 1992. godine
O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
Mihajlo Karamarković otac Dušan i majka Milica rođene Dević
rođen dana 14. 04. 1950. u Šljivnjak , općina Slunj SR Hrvatska , stanuje u Karlovcu ulica Gaza Naselje Senjska ulica broj 14 , općina Karlovac
zanimanje teleprinterist , završio je SSS
z b o g krivičnog djela iz članka 236. F. – oružana pobuna
n a n a č i n što je nakon prestanka radnog odnosa, odlaskom u mirovinu iz Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Karlovac, dana 31. 03. 1991. godine, sa poslova i radnih zadataka operativnog djelatnik za naoružanje i opremu, dobrovoljno pristupio neprijateljskim redovima u tzv. „Miliciju – SAO Krajine“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.
P r i l o z i :
- Rješenje o primanju na rad u Republički Sekretarijat za unutrašnje poslove broj: III/1-38735/1-1973. izdanog u Zagrebu 03.01.1974. godine,
- Rješenje o prestanku radnog odnosa s pravom na mirovinu broj: 511-01-55-0567/1-91, izdanog u Zagrebu 26.02.1991. godine,
- Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx, dana 06.02.1992. godine
Opis činjeničnog stanja:
Iz Rješenja o rasporedu na rad u Republički Sekretarijat za unutrašnje poslove SR Hrvatske – Sekretarijat za unutrašnje poslove Skupštine općine karlovac broj: III/1-38735/1-1973, vidljivo je da je prijavljeni Karamarković Mihajlo radio u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 03. siječnja 1974. godine, (Prilog 1 – Rješenje).
Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj: 51-01-55-3567/1-91. istom je prestao radni odnos u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovac, dana 31.03.1991. godine, s pravom na mirovinu (Prilog 2 – Rješenje).
kriminalističkom obradom utvrdili smo da je prijavljeni viđen kao pripadnik tzv. „Milicije – SAO Krajine“ od strane zarobljenika zatvora u Vojniću, (Prilog 3 – Službena bilješka). Isto tako posjedujemo operativna saznanja da je isti i dalje radi kao pripadnik tzv. „Milicije – SAO Krajine“ u Vojniću.
Na osnovi naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Karamarković Mihajlo počinio krivično djelo iz članka 236.F. KZRH-A – oružana pobuna.
O svim ostalim naknadnim saznanjima u svezi istog, bit ćete obaviješteni putem Posebnog izvješća.
Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
PRILOGA: 3
N A Č E L N I K
POLICIJE UPRAVE
mr Ivan Štajduhar
SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA
REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
III/1 broj: 38735/1-1973.
Zagreb, 3. I 1974.
Na osnovi člana 61. Zakona o unutrašnjim opslovima (Narodne novine br. 33/72), donosim
R J E Š E N J E
- KARAMARKOVIĆ MIHAJLO iz Karlovca Skupština općine Karlovac, PRIMA SE u miliciju za pripravnika – milicionara i RASPOREĐUJE u Sekretarijat za unutrašnje poslove SO Karlovac danom 3. siječnja 1974. godine.
- Stručni ispit dužan je položiti u toku pripravničkog staža.
- Osobni dohodak odredit će organ u koji je raspoređen u skladu s Pravilnikom o osobnim dohocima.
O b r a z l o ž e n j e
Iz podnijetih dokumenata ustanovljeno je da Karamarković Mihajlo ispunjava uvjete za prijem u miliciju iz člana 57. i 60. Zakon o unutrašnjim poslovima, što dokazuje:
- uvidom u osobnu kartu br. 38559 da je državljanin SFRJ,
- izvodom iz matične knjige rođenih od 18. II 1950. da nije stariji od 25 godina života,
- uvjerenjem da nije pod krivičnim postupkom br. 244 od 7. II 1973. godine,
- uvjerenjem da nije osuđivan br. 322 od 6. II 1973. godine,
- uvjerenjem o psihofizičkoj sposobnosti izdanim od doma narodnog zdravlja ovog Sekretarijata od 24. XII 1973. g.,
- uvjerenjem o reguliranju vojne obaveze br. 179 od 7. III 1973. godine,
- svjedodžbom o završenoj školi učenika u privredi u Karlovcu br. 199 od 25. VI 1968. godine.
Prema izloženom Karamarković Mihajlo je ispunio uvjete za prijem u miliciju, pa je stoga, na osnovu člana 57. i 60. Zakona o unutrašnjim poslovima, riješeno kao u dispozitivu.
Za ovaj prijem postoji slobodno radno mjesto u Sekretarijatu za unutrašnje poslove SO Karlovac, utvrđeno Pravilnikom o sistematizaciji.
O tome obavijest:
- Karamarković Mihajlu,
- SUP Karlovac (2) S E K R E T A R
Valent Huzjak
TAČNOST PRIEJPISA OVJERAVA
Zoran Šakić
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
Broj: 511-01-55-3567/1-91
Zagreb, 26.02.1991.
Na temelju člana 70. zakona o unutarnjim poslovima (“Narodne novine“ broj: 55/89 i 47/920) donosim
R J E Š E N J E
- KARAMARKOVIĆ MIHAJLU, rođenom 14. 04. 1950. godine u Šlivnjaku, radniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Karlovac, prestaje radni odnos dana 31. 03. 1991. godine, s pravom na mirovinu.
O b r a z l o ž e n j e
Imenovani radnik je ovlaštena službena osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava karlovac. Iz dosjea osobnih podataka utvrđeno je da do donošenja ovog rješenja imenovani ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža, od čega preko 10 godina mirovinskog staža na poslovima i zadacima na kojima se efektivno provedeno vrijeme računa u uvećanom trajanju, pa su time ispunjeni uvjeti propisani članom 70. Zakona o unutarnjim poslovima za donošenje ovog rješenja.
Ovo je rješenje konačno.
Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor u roku 30 dana do dana primitka rješenja.
Dostaviti:
- KARAMARKOVIĆ MIHIAJLU
- PU Karlovac
- Kartoteka – ovdje
- Arhiva 12c
PO OVLAŠTENJU MINISTRA
POMOĆNIK MINISTRA
Krešimir Mikolčić
SLUŽBENA BILJEŠKA
Sastavljena dana 06.02.1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Dana 06.02.1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac obavljen je informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx na okolnosti njegova zatočenja u zatvoru u Vojniću. Isti je izjavio da je dana 03.10.1991. godine autobusom, pravcem Velika Kladuša – Sarajevo – Beograd otišao u posjet sestri. Dana 08.10.1991. godine vraćajući se iz Beograda istim pravcem zaustavljen je u Velikoj Kladuši iz razloga prekinuća autobusnih veza s Karlovcem. Na preporuku vojne patrole na Maljevcu odlučio se da ode u Vojnić, gdje uostalom ima i neke prijatelje. U Vojniću se prijavio u prostorije tzv. „Milicije Krajine“ gdje se pozdravio sa Tošom Pajićem koji ga je zamolio da pričeka kratko vrijeme. Čekanje je trajalo više od pet sati, da bi se na kraju ponovo pojavo Tošo Pajić i koji od njega zatražio podatke o preprekama u pravcu karlovca, broj osoba na tim preprekama kao i druge podatke njemu poznate. Tošo Pajić ga je optužio da se prečesto družio s čelnicima HDZ-a u Karlovcu. Primorali su ga da cijelu noć piše te podatke, no ujutro Tošo Pajić Nije bio zadovoljan sa napisanim podacima. Oduzeli su mu osobne stvari i zatvorili ga u zgradu suda Vojnić koji je tada služio kao zatvor. Od srijede 09.10.1991. godine pa u sljedećih 17 dana bio je zatvoren u toj zgradi.
Uvjeti u zatvoru su bili vrlo loši, dobivali su dnevno 3 konzerve na dvoje ljudi, a bilo je i dosta šikaniranja. Fizički nije bio maltretiran, a koliko se sjeća i drugi zatvorenici nisu bili fizički maltretirani. Ne može se točno sjetiti imena ljudi koji su bili s njim zatvoreni, ali bilo ih je različitih od npr. nekog Milana koji je ubio od žene brata- Hrvata, mladog vojnika Drinića iz Mrkonjić Grada koji je bio optužen za šverc. Sa njime zajedno u zatvoru bio je i bivši djelatnik Policijske uprave Karlovac Boško Bijelić koji je bio optužen da je nekim bosancima oduzeo automobil „Renault 4“ Slovenske registracije kao i750.000 YU dinara. Boško Bijelić je imao poseban tretman, dobivao je lijekove za živce, a osim toga njegova žena mu je donosila hranu. Bio je ogorčen na Tošu Pajića kao i na cjelokupnu situaciju u Vojniću. Zatvorenici u prostoriji gdje je bio zatočen xxxxxxxxxxxxxx spavali su an golim daskama, a do njih u drugoj prostoriji bili su ljudi koje su stražari zvali „ZNG-ovcima“, ali to su bili stariji ljudi (50-ih, 60-ih godina) najvjerojatnije Hrvati iz Vojnića. I među zatvorenicima kao i među stanovništvom vojnića vladala je velika ogorčenost i nezadovoljstvo trenutnom situacijom. Sve pridošlice tjerali su na front dok su domaći ljudi iz Vojnića ostajali u gradu. Mnogi Lozničani su pričali o masovnim krađama i uništavanjima hrvatskih kuća, pa čak su se i sramili domaćih. Mnogi zatvorenici nisu ni znali zbog čega su zatvoreni, pa su se čak odlučili na štrajk. Na takovu njihovu reakciju odgovoreno im je da će s njima porazgovarati jedan inspektor. Inspektor koji je sa njima razgovarao bio je Cvijetić Marko koji je bio vrlo grub i oštar. Čuo se i podatak da mu je brat navodno poginuo negdje na području Zadra.
Uz Tošu Pajića i Cvijetić Marka u tzv. „Miliciji krajine“ radili su i Karamarković Mihajlo, Vorkapić Boro, Vuletić Nikola, a i mnogi drugi čijih se imena ne sjeća. Uglavnom su se šetali u maskirnim odijelima, za razliku od stražara zatvora koji su bili obučeni u vojne uniforme. Stražara se točno ne sjeća po imenu ali zna da je to bila gotovo cjelokupna straža iz Okružnog zatvora Karlovac na čelu s bivšim šefom istog zatvora. U Vojniću je, prilikom odlaska na rad viđao mnoge poznate ljude kao npr. kapetana Galića muža Sofije Galić, gotovo sve podoficire iz Cerovca, a čuo je da su se ljudi iz vojno-građevinskog odsjeka smjestili u Vrginmostu. Čuo je da su kapetani Aleksić i Rajić uhapšeni kao izdajnici. Stražari su se hvalili da ime došao u ruke popis gardista s punkta na Slunjskim brdima i pričali su da će ih sve pobiti kad im dođu ruke.
Prilikom kretanja na rad viđao je mnoga ukradena vozila poput kamiona šlepera sa adidas robom, brašnom, umjetnim gnojivom, mnoga vozila Karlovačkog „Autotransporta“ itd. Po Vojniću se stalno kretao neki navodno Beogradski reporter s prezimenom Bukva kojeg je i zamolio za pomoć, ali mu ovaj nije htio pomoći. Uvjeti boravka u zatvoru s u se naglo poboljšali pred dolazak promatrača EEZ-a, zatvorenici su dobili madrace kao i puno bolju hranu.
Nakon 17 dana zatočeništva, negdje oko 27-28.10.1991. godine pušten je iz zatvora. Uputio se u Beograd gdje se bojao javiti rodbini jer bi on najvjerojatnije bio mobiliziran. Spavao je na autobusnom kolodvoru u Beogradu stalno sa strahom od vojnih patrola da bi se na kraju sam prijavio. Upućen je u Bubanj Potok gdje je navodno trebala biti obuka za „dobrovoljce“. Obuku je navodno trebao voditi kapetan Dragan. Međutim, iako su Beogradski mediji pisali da se na obuku javilo preko 200 ljudi, javilo ih se samo 11-tak. Zbog nedostatka ljudi njih nekolicina trebali su odmah biti prebačeni na front pa se iz tog razloga kao i iz razloga što su mu žena, majka i otac ostali u Karlovcu, odlučio vratiti u Republiku Hrvatsku. U Beogradu je dobio dozvolu za izlazak iz zemlje, te se preko Mađarske i Slovenije vratio u Karlovac.
Ovl. službena osoba:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT 43/92
Karlovac, 14. svibanj 1992.
ZC/MR
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Dostavljam materijale prethodnih obavještenja Policijske uprave Karlovac sa zahtjevom da se temeljem članka 158 stavak 1 i 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN br. 53/91), provede istraga
protiv MIHAJLA KARAMARKOVIĆ, sin Dušana i
Milice, rođene Dević, rođ. 14.4.1950. godine u
Slunju, prebiva u Karlovcu Gaza Naselje br. 14,
teleprinterist, držav. RH,
jer postoji osnovana sumnja da je:
točno neutvrđenog dana krajem 1991. godine u Karlovcu, u namjeri nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH i stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine građana Republike Hrvatske, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih neprijateljskih formacija, koje akcije su upravljene na otcijepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“; dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „SAO Krajina“ u Vojniću, te je sudjelovao u akcijama upravljenima protiv Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenoga državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH.
R a z l o z i
Policijska uprava Karlovac je podnijela prijavu protiv Karamarković Mihajla radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci ovog zahtjeva.
Tokom kriminalističke obrade obavljen je informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, koji je tokom veljačke 1992. godine bio u Vojniću na proputovanju iz Beograda prema Karlovcu, gdje je bio upućen u zatvor tzv. „Milicije Krajine“, gdje ga je ispitivao urpavo osumnjičeni, koji je pripadnik „Milicije tzv. SAO Krajine“, u koju je dobrovoljno pristupio u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a sa ciljem odcjepljenja dijelova Republike Hrvatske i stvaranja tzv. „SAO Krajine“. S obzirom da je osumnjičeni Karamarković Mihajlo pripadnik neprijateljskih formacija, smatram da postoji osnovana sumnja da je ostvario bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 f stavak 1 KZ RH, zbog čega je valjalo podići ovaj zahtjev koji je opravdan i na zakonu osnovan.
Prilog: spis
ZAMEJNIK VOJNOG TUŽITELJA
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: Kio. 129/92-2
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. Mihajla Karamarković, zbog kriv. djela iz čol. 236-f.st.1. KZ RH-a, odlučujući o Zahtjevu za provođenje istrage vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT-43/92 od 14. svibnja 1992. god., temeljem čl. 159. st. 1 i 2 ZKP-a,
r i j e š i o j e:
Provest će se istraga protiv:
KARAMARKOVIĆ MIHAJLA, sina Dušana i Milice, rođene Dević, rođ. 14.4.1950.
god. u Slunju, prebiva u Karlovcu Gaza Naselje br. 14, teleprinterist, drž. RH-a,
zbog osnovane sumnje da je:
točno neutvrđenog dana krajem 1991. godine u Karlovcu, u namjeri nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH i stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine građana Republike Hrvatske, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih neprijateljskih formacija, koje akcije su upravljene na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“; dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „SAO Krajina“ u Vojniću, te je sudjelovao u akcijama upravljenima protiv Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenoga državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236-f stavak 1 KZ RH-a.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je Zahtjev za provođenje istrage protiv Karamarković Mihajla, zbog kriv. djela iz čl. 236-f. st. 1. KZ RH-a – oružane pobune, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ovog rješenja.
Osumnjičeni nije ispitan, jer se nalazi u bijegu i nije dostupan sudu, a postoji opasnost od odgode.
Zahtjev za provođenje istrage je osnovan.
Osnovana sumnja daje osumnjičeni počinio krivično djelo za koje se okrivljuje, proizlazi iz krivične prijave PU Karlovac, pa je stoga radi provođenja dokaza i prikupljanja drugih podataka, potrebnih za donošenje daljnjih odluka, odlučeno kao u izreci rješenja, i to prije ispitivanja osumnjičenog, obzirom da bi protekom vremena provođenje dokaza i prikupljanje drugih podataka bilo onemogućeno ili barem znatno otežano.
U Karlovcu, 7. srpnja 1992. god.
ISTRAŽNI SUDAC
PREDSJEDNIK SUDA:
Juraj Boljkovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Vijeću ovog suda u roku od 3 dana od časa primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi u 2 istovjetna primjerka, pismeno ili usmeno na zapisnik kod ovog suda.
Dna:
- VT Klc. na KT-43/92
- Karamarković Mihajlo, putem Oglasne ploče suda
Broj Kio. 129/92-3
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
sastavljen dana 10. srpnja 1992. godine
u Vojnom sudu u Karlovcu
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac Juraj Boljkovac Karamarković Mihajlo
Zapisničar: Tonka Rendulić
Zbog krivičnog djela iz člana
236-f. st. 1. KZ RH
Početak u 12,00 sati
Utvrđuje se da su pristupili: Voj. tužilac Stanković-Moćan Anton
Svjedok daje slijedeće osobne podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište: pravni kriminalista, Karlovac,
Mjesto rođenja i godina starosti:
Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti zavadnji sa okriv.
Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje
Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKPa iskazuje:
Tokom mjeseca lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 1991. god. većem broju djelatnica-policajaca MUP-a RH – PU Karlovac prestao je radni odnos u PU Karlovac, među njima i okrivljenima. Nekima od djelatnika kojima je prestao radni odnos, radni odnos je prestao zbog odlaska u mirovinu, drugima na vlastiti zahtjev, jer su izjavili da više en žele raditi u Organima unutarnjih poslova MUP-a RH, a trećima zbog samovoljnog napuštanja radnog odnosa, odnosno zbog toga što su odbili izvršiti dobivena naređenja tj. odbili raditi poslove i zadatke radnog mjesta na koja su raspoređeni, pri čemu su neki čak jednostavno napustili službu u PU Karlovac bez ikakvog razloga.
Oni djelatnici PU Karlovac, kojima je radni odnos prestao radi toga što su samovoljno napustili svoja radna mjesta, prilikom napuštanja PU Karlovac ponijeli su sa sobom, odnosno zadržali oružje, municiju i drugu službenu opremu s kojom su bili zaduženi i to oružje, municijui i službenu opremu do danas nisu vratili. U svakom takvom slučaju, kad je neki od okrivljenih prilikom napuštanja PU Karlovac zadržao oružje, municiju i drugu službenu opremu, uz krivičnu prijavu priložena je i pismena dokumentacija iz oje je vidljivo s čime je pojedini okrivljeni bio zadužen, što nije vratio i slijedom toga što je za sebe zadržao i u tom slučaju u kojem iznosu je ujedno oštetio PU Karlovac.
Iz neposrednog zapažanja meni nije poznato što su oni djelatnici, kojima je prestao radni odnos, radili nakon napuštanja PU Karlovac i gdje se nakon toga nalaze, tj. da li su se uključili u radne nelegalne organe tzv. „SAO Krajina“ i da li u okviru raznih takvih paravojnih formacija sudjeluju u oružanoj pobuni protiv RH.
No, iz razgovora s pojedinim djelatnicima PU Karlovac, koji tu i danas rade čuo sam da je većina onih djelatnika kojim je prestao radni odnosu u PU Karlovac, poslije toga viđena na okupiranom području tzv. „SAO Krajine“. Također sam čuo od nekih djelatnika PU Karlovac da su im se pojedini okrivljeni javljali putem telefona ili radio-veze i da su iz tog razgovora zaključili da ti pojedini okrivljeni rade u „Miliciji“ ili drugim organima vlasti tzv. „SAO Krajine“, odnosno da se nalaze i rade na teritoriju RH, koje je privremeno okupirano od „JNA“ i raznih paravojnih pobunjeničkih formacija.
To je sve što mi je o ovome poznato.
Upozoren u smislu čl. 32. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan.
dovršeno u 12,30 sati
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
Broj Kio. 66/92-3
Broj Kio. 129/92-4
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
sastavljen dana 17. srpnja 1992. godine
u Vojnom sudu u Karlovcu
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac Juraj Boljkovac Cvijetić Marko, Karamarković Mihaelo
Zapisničar: Ivana Kodrić
Zbog krivičnog djela iz člana
236.f. st. 1. KZ RH
Početak u 14,30 sati
Utvrđuje se da su pristupili: Voj. tužilac Stanković-Moćan Anton
Svjedok daje slijedeće osobne podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Mjesto rođenja i godina starosti:
Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu nije u zavadnji
Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje
Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 1. ZKPa iskazuje:
Dana 9.10.1991.g. vraćajući se autobusom iz Beograda za Karlovac došao sam u Vojnić i tu čekao dalje vezu prema Klc. Međutim, tog dana bio sam lišen slobode i zadržan u pritvoru slijedećih 15 dana bez ikakvog pismenog rješenja.
Za vrijeme zadržavanja u pritvoru, koji se nalazio u zgradi Općinskog suda vojnić vidio sam okrivljene Cvijetić Marka, i okr. Karamarković Mihajla. Obojicu ih od ranije poznaje. Radili su svojevremeno kao policajci pU Klc., jedno vrijeme i sa mnom, dok sam ja radio u PU Klc.
Kroz spomenuti 15 dana okr. Cvijetić Marka vidio sam 3 do 4 puta. Bio je obučen u maskirnu uniformu, bez posebnih oznaka pripadnosti, te naoružan automat. pištoljem – škorpionom. Vidio sam da je ispitivao pritvorenike i iz razgovora saznao da radi kao inspektor u „Milicija SAO Krajina“ u Vojniću. Mene on nije ispitivao. Ispitivao me jedan meni nepoznati policajac.
Kroz isto vrijeme okr. Karamarković Mihajla vidio sam dva puta. Bio je obučen u SMB uniformu „JNA“ i imao je čin kapetana. Oba puta bio je na mjestu, gdje smo mi zatvorenici utovarivali kante za gorivo na kamione. oružje kod njega nisam vidio, oba puta bio je nenaoružan.
Pored okrivljenih, za vrijeme boravka u pritvoru u Vojniću, vidio sam i Pajić Tošu, koji je također nekada radio u PU Klc. S njim sam čak i razgovarao. On je u to vrijeme bio zamjenik zapovjednika milicije u Vojniću, i zapovjednik neke specijalne jedinice njihove milicije. Bio je u maskirnoj uniformi i naoružan „Škorpionom“. Čuo sam da je u to vrijeme zapovjednik milicije u Vojniću bio Vorkapić Boro, kojeg nisam vidio i kojeg inače i ne poznajem.
Pored naprijed spomenutih vidio sam cijeli niz drugih uniformi ranih i naoružanih osoba, koje ja osobno uopće ne poznajem ili ih znam samo onako iz viđenja, kao bivše pripadnike PU Karlovac, koji su svi navodno tokom ljeta prošle godine samovoljno napustili svoja radna mjesta u PU Klc. i očigledno pristupili organima tzv. „SAO Krajina“.
To je sve što imam za iskazati.
Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP zapisnik nije čitan.
Dovršeno.
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT 43/92
Karlovac, 6. kolovoza 1992.
ZC/MS
VOJNI SUD
KARLOVAC
Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 i članka 174 stavak 2 preuzetog ZKP (NN.53/91)m podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
MIHAJLA KARAMARKOVIĆ, sin Dušana i Milice r. Dević,
r. 14. 4. 1950. godine u Slunju, prebiva u Karlovcu, Gaza naselje
14, Srbin, drž. Republike Hrvatske,
da je:
Točno neutvrđenog dana krajem 1991. g. u Karlovcu u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te u namjeri nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i njenih legalno izabranih organa vlasti, za vrijeme oružane agresije tzv. JNA i drugih srbočetničkih oružanih formacija, koja agresija je usmjerena na na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. SAO Krajine; dobrovoljno pristupio nelegalnim srbočetničkih terorističkim formacijama tzv. SAO Krajine u Vojniću gdje je sudjelovao u akcijama usmjerenima protiv Republike Hrvatske tako da to područje nije pod kontrolom hrvatskih vlasti,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenoga državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236f stavak 1 KZ RH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna i javna rasprava,
2) da se na raspravu pozove okr. KARAMARKOVIĆ MIHAJLO te svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx,
3) da se na raspravi izvrši uvid u rješenje Republičkog sekretarijata z unutrašnje poslove (2), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova (3), rješenje o pritvoru (9), te rješenje o izdavanju tjeralice (10),
4) da se temeljem članka 300 st. 3 preuzetog ZKP (NN. 53/91) suđenje provede u odsutnosti.
Obrazloženje
Policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv Karamarković Mihajla, radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci optužnice, te je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.
Okrivlejnik nije dostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, pa u istrazi nije ispitan, već je provedeno saslušanje svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Svjedok xxxxxxxxxxxxxx je iskazao da je u 10. mj. 1991. godine vraćao sa autobusa iz Beograda prema Karlovcu, pa je došao u Vojnić gdje je čekao vezu prema Karlovcu. Bio je lišen slobode i zadržan u pritvoru slijedećih 15 dana bez ikakovog pismenog rješenja. Za vrijeme zadržavanja u pritvoru vidio je mnogo poznatih osoba, a također i okrivljenika Karamarković Mihajla kojeg poznaje od ranije budući je prije bio djelatnik Policijske uprave u Karlovcu. Okrivljenik je bio obučen u SMB uniformu tzv. JNA i imao je čin kapetana, i često puta je bio na mjestu gdje su zatvorenici utovarivali kante za gorivo na kamion. Iz rješenja Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove na listu broj 2 proizlazi da je okrivljenik Karamarković Mihajlo bio raspoređen na poslove milicionera u tada Sekretarijat unutrašnjih poslova SO Karlovac, dok iz rješenja ministarstva unutrašnjih poslova proizlazi da je okrivljenik sa 31. ožujkom 1991. upućen u mirovinu.
S obzirom na iskaz xxxxxxxxxxxxxxxxxxx smatram da je Karamarković Mihajlo ostvario sva bitna obilježaj krivičnog djela oružane pobune. Okrivljenik je očito dobrovoljno pristupio srbočetničkim oružanim formacijama na području Vojnića gdje je zadužio opremu i naoružanje, a viđen je i u uniformi tzv. JNA sa činom kapetana. Bio je prisutan kod kontrole rada prirodno zatvorenih civilnih osoba u zatvoru u Vojniću koji su tovarili određene predmete na kamione, dakle, okrivljenik je aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, zbog kojih akcija područje vojnića nije pod kontrolom hrvatskih vlasti, a sve to očito u namjeri da se dijelovi teritorija Republike Hrvatske odcijepe od Republike Hrvatske i da se stvori SAO Krajina sa krajnjim ciljem stvaranja tzv. Velike Srbije. Okrivljenik je pristupio srbočetničkim formacijama u uvjetima oružane agresije tzv. JNA na Republiku Hrvatsku sa ciljem rješenja njenog državnog ustrojstva i legalno izabranih organa vlasti. Sve su to elementi krivičnog djela oružane pobune u ponašanju okrivljenika, pa je zbog toga valjalo podići ovu optužnicu koja je opravdana i an zakonu osnovana.
Temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKLP (NN. 53/91) valjalo je predložiti suđenje u odsutnosti okrivljenika budući imenovani zasada nije dostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, a postoje osobito važni razlozi da se suđenje održi u njegovoj odsutnosti.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
ZDRAVKO CAR
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj: K 187/92-2
Kv-127/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u u Karlovcu u vijeću sastavljenom od predsjed. suda Juraja Boljkovca kao pred. vijeća, te sudaca Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u kriv. predmetu proti KARAMARKOVIĆ MIHAJL, zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH postupajući po prijedlogu VT Klc. iznesenom u optužnici br. Kt 43/92, u sjednici vijeća održanoj dana 14. kolovoza 1992.g.
r i j e š i o j e :
Temeljem čl. 300. st. 3. i 4. preuzetog ZKP (NN 53/91) krivični postupak protiv Karamarković Mihajla provest će se u njegovoj odsutnosti.
Obrazloženje
VT karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv Karamarković Mihajla kojim stavlja na teret da je počinio kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st.1. KZRH, te u optužnici predlaže da se postupak provede u odsutnosti okrivljenika.
Prijedlog je osnovan.
Prema podacima optužnice proizlazi da je optuženik djelo počinio ali sada boravi na dijelu teritorija RH koji je privremeno okupiran pa je nedostupan državnim organima a upravo karakter djela radi kojeg je suđen je po ocjeni suda dovoljno valjan razlog da se suđenje provede u odsutnosti, pa je prijedlog VT usvojen i riješeno je kao u izreci.
Karlovac, 14. kolovoza 1992.
Predsjednik vijeća
Predsjednik suda:
Juraj Boljkovac, v.r.
PRAVNA POUKA
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u oku od 3 dana od primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 2 istov. primjerka ili usmeno na sud. zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DNA
- VT Klc. na br. Kt 43/92
- Mihiajlo Karamarković oglasna pl. suda
- Branitelju
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj: K 187/92-5
Kv 274/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matan i Marijana Janjca kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv opt. KARAMARKOVIĆ MIHAJLA, zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 12. studeni 1992.g.
r i j e š i o j e :
I Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv Karamarković Mihajla se obustavlja.
II Rješenje ovog suda od 20.7.1992. br. Kio 129/92-5 kojim je protiv Karamarković Mihajla određen pritvor stavlja se van snage.
III naredba ovog suda od 20.7.1992. Kio 129/92-6 kojim je određeno raspisivanje tjeralice povlači se.
IV Temeljem čl. 99. st. 1. preuzetog ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
Nakon provedene istrage po istražnom sucu Vojnog suda tokom koje je određen pritvor i izdana naredba za raspisivanje tjeralice za okrivljenog Karamarković Mihajlom VT Klc. je podiglo optužnicu br. Kt 43/92 kojom imenovanog stavlja na teret da je izvršio kriv. djelo iz čl. 236.f. st.1. KZRH, a koje je pobliže opisano u izreci optužnice.
U ovom predmetu još nije održana rasprava pa je sud postupajući po službenoj dužnosti utvrdio da se u konkretnom slučaju imade primijeniti Zakon o oprostu pa je temeljem citirane odredbe tog zakona valjalo postupak obustaviti.
Dosljedno tome valjalo je staviti van snage rješenje o određivanju pritvora ipovući tjeralicu te odrediti da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Karlovac, 12. studenog 1992.
Predsjednik vijeća:
Mladen Kosijer, v.r.
PRAVNA POUKA
Protiv ovog rješenja Vojno tužiteljstvo Klc. ima pravo uložiti žalbu u roku od 24 sata, od pismenog primitka istog, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DNA
- VT Klc. na br. Kt 43/92
- Karamarković Mihajlo, oglasna ploča suda
