- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Karlovac – KA 0038

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

CENTAR SLUŽBE ZA ŽASTITU USTAVNOG PORETKA

KARLOVAC

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

1. KRIVOKUĆA PREDRAG zvani „Peko“ otac Rade i majka   Ljubice

rođene     Breverina rođen dana 29. 02. 1946. u Utinji , općina Karlovac Hrvatska , stanuje u Utinja    1 , ulica  Karlovac broj , općina  Karlovac, narodnost  Srbin , državljanim  RH zanimanje  privatni ugostitelj ,  porodične prilike oženjen

 

zbog krivičnog dijela iz čl. 236 f. st. 1 i 2. KZH

 

oružana pobuna protiv Republike Hrvatske

 

 

 

 

  1. KRIVOKUĆA JOVO, sin Jove i Danice r Breberina, r. 12.07.1958. g. u Karlovcu, općina Karlovac. Srbin, državljanin RH, oženjen, po zanimanju mesar, sa zad-prebivalištem u Karlovcu,  Ljudevita Šestića 2.

 

 

Krivokuća Predrag  zv. „Peko“ kao rezervni časnik tzv. JNA bio organizator i aktivni učesnik naoružanih straža u srpskim selima Utinja, Basare, Popović brdo na području  općine Karlovac, organizator postavljanja barikada na cestama prema Karlovcu. Te je u cilju “pacifiziranja“ Skakavca i okolnih hrvatskih sela bespravno lišavao slobode civilne osobe hrvatske nacionalnosti te ih izručivao organima tzv JNA. Tako je koncem 9. mjeseca 1991.g zajedno sa grupom rezervista tzv. JNA  u Skakavcu bespravno lišio slobode grupu civilnih osoba hrvatske nacionalnosti među kojim MOČAN JOSIPA I CIPČIĆ ZLATA, obojica iz Lipja, te iz uz naoružanu pratnju odvezao u zaseok Basare , općina Karlovac, gdje se nalazio štab tzv JA i njihovih rezervista i predao ih u ruke snagama agresorke vojske.

Krivokuća Jovo kao pripadnik rezervnog sastava tzv JNA bio je organizator i aktivni učesnik naoružanih straža u srpskim selima Utinja Udbinja i Basere na području općine Karlovac, organizator postavljanja barikada prema Karlovcu, učesnik pregovora na kojima je od mještana Skakavca i okolnih hrvatskih sela sa desne obale Kupe zahtijevao da bez otpora propuste snage okupatorske vojske kako bi zauzeli položaje za napad na hrvatska sela sa lijeve obale Kupe. Krivokuća Jovo se posebno isticao u fizičkom zlostavljanju mještana navedenih hrvatskih sela . Tako je koncem 9. mjesec 1991. g. u zaseoku Basare, općina Karlovac fizički zlostavljao civilnog zarobljenika MOĆAN JOSIPA iz Lipja kbr. 15 udaravši ga šakom u glavu, te me je stavljao nož pod vrat prijeteći mu da će ga zaklati.

Činjenicu da su Krivokuća Predrag i Krivokuća Jovo organizatori i aktivni učesnici straža u srpskim selima Utinja, Udbina, Basare , sa područja općine Karlovac, da su organizatori postavljanja barikada na cestama prema Karlovcu, te da su u cilju „pacifiziranja“ Skakavca, Lipja i okolnih hrvatskih sela  bespravno lišavali slobode fizički i psihički zlostavljali mjesta ne hrvatske nacionalnosti navedenih sela , te time počinili krivično djelo iz čl. 236f, st  1 i 2, KZH oružane pobune upravljene na ugrožavanje Ustavom utvrđeno  državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH potvrđuju Moćan Josip, Šoštarić Josip, Alinčić Miroslav i Šegota Matija u izjavama danim  na zapisnik  u Centru  SZUP  Karlovac.

Prilozi:

 

–        izjava xxxxxxxxxxxxxxxx uzeta na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac

–        izjava xxxxxxxxxxxxxxx  uzeta na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac

–         izjava xxxxxxxxxxxxxx uzeta na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac

–        Izjava xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx  uzeta na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac

 

NAČELNIK CENTRA SZUP

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

CENTAR SLUŽBE ZA ŽASTITU USTAVNOG PORETKA

KARLOVAC

Broj

Datum 29. 02. 1992.

 

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

 

Sastavljen u ime Centar službe za zaštitu ustavnog poretka Karlovac

 

dana 29. 02. 1992. godine, u prostorijama  CSZUP-a Karlovac

 

Prisutni su:

Ovlaštena  službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar:

Započeto u 12.00 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

u vezi s navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

 

 

Dana 27.09.1991. godine u dopodnevnim satima mojim privatnim automobilom marke xxxxxxxxxxx, privatnim poslom , u Skakavac smo došli moj sumještan  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Prilikom samog ulaska u Skakavac primijetili smo vojni kamion , koji se nalazio ispred mjesne crkve u Skakavcu ,  gdje je bio veći broj okupljenih mještana Skakavca. Pošto smo se zaustavili, krenuli smo pješice  prema vojnom kamionu,  kada nam je prišao u uniformi vojnog rezerviste, koliko se sjećam  u činu kapetana tvz.  JNA, KRIVOKUĆA PREDRAG zvani „Peko“. Uperivši oružje na mene i xxxxxxxxxxx priopćio nam de da smo došli u Skakavac špijunirati , te da je ovo mjesto vojnih operacija i da je njegov zadatak da mirnim putem privoli na predaju mještane Skakavca i ostalih hrvatskih sela.

Osim „Peke“, kao vojni rezervisti  su bili prisutni četvorica, meni nepoznatih  osoba za koje pretpostavljam da su rodom iz Utinje.

Od već uhvaćenih mještana Skakavca tu sam prepoznao Franju Klobućara iz Skakavca, Nikolu Bukovca i njegovu ženu iz Skakavca, Slavu Joha iz Slunjskih Moravica i Aleksić Bratimir, za kojeg znam da je oficir tzv  JNA i nije mi poznato zašto je on bio privedem  zajedno sa nama .  Pošto su nas smjestili u vojni kamion Krivokuća Predrag je naredio prisutnim rezervistima da nas tokom vožnje drže na oku, odnosno na nišanu. Nakon izvjesnog vremena kamion kojim su nas prevozili je stao, iz kamiona su pušteni Franjo Klobučar, Slavo Joha i Aleksić Bratimir , a xxxxxxxxxxxxx i ja smo odveženi u kuću Basara Gojka iz sela Basare. Prilikom dolaska pred kuću u dvorištu i oko kuće primjetio sam jedno stotinjak   rezervista tzv JNA . Po izlasku iz kamiona prišao mi je Krivokuća – mesar iz Utinje, mislim da mu je ime Jovo, te me udario rukom u glavu, nazvao me ustašom i stavio mi nož pod bradu prijeteći da će mi prosvirati glavu. U samoj kući nalazio se veći broj meni nepoznatih oficira tzv JNA , gdje je  jedan od prisutnih, koliko de sjećam  višeg čina, pristupio ispitivanju mene i xxxxxxxxxxxxxxxx, ali odvojeno. Mene je ispitivao na okolnosti  mog dolaska  iz  Njemačke, gdje se  nalazim na radu , zatim o naoružanju i minama, koje je navodno podijeljeno mještanima Lipja, Skakavca  i  drugih hrvatskih sela. Samo ispitivanje od strane ovog oficira prema meni je proteklo korektno. Poslije  ispitivanja xxxxxxxxxxxxxx i ja smo odvedeni u podrum  kuće u kojoj smo se nalazili, gdje smo proveli oko 1 -2 sata. Koliko mi je  poznato xxxxxxxxxxxxxx je tu ispitivan na iste okolnosti kao i ja.

Nakon provedenog vremena u podrumu po nas su došli  pripadnici vojne policije tzv. JNA stavili nam lisice na ruke i vojnim vozilom „Pinz gauer“vozili nas smjerom Trebinja  – Popović brdo – poligon Cerovac u šumu Babina Gora, gdje se navodno nalazila vojna komanda. Putem do Babine Gore iz vozila sam primijetio, na pojedinim mjestima, veći broj vojnih rezervista kao i veći broj raznog artiljerijskog oruđa. Po dolasku u Babinu Goru izveden sam  iz vojnog vozila i doveden u jedan šator gdje se nalazio vojni starješina tzv. JNA čini mi se u činu potpukovnika, kao još nekoliko viših oficira. Navedeni oficir me ispitivao o svrsi mog dolaska iz Njemačke u domovinu, uzeo moje generalijske podatke, te i druge dokumente koje sam imao uz sebe na uvid. Također me je ispitivao o svim dokumentima koje sam imao uz sebe kao što su putne isprave, vozačka dozvola i drugo. Tu mi je rekao da će mi sve biti oduzeto, kao i osobni automobil marke „Golf“ i da će mi o tome izdata potvrda nadležene komande. Nakon ispitivanja u šatoru izveden sam van, gdje me je jedan od vojnih policajaca lisicama zavezao za drvo. Nedaleko od mjesta gdje sam bio zavezan nalazila se veća grupa rezervista iz koje je izašao meni nepoznati pripadnik „martičeve milicije“, koga su ostali oslovljavali sa komandire, te me udario kundakom u leđa udario me dva puta glavom o drvo govoreći mi pritom da mi j…e majku ustašku.

Navedeni „martićevac „ obratio se prisutnim rezervistima sa pitanjem da li ima netko tko bi htio mene zaklati, na što se jedan od prisutnih izvodio i pripretio mi se nožem naslonivši mi na vrat. Na to je reagirao jedan od vojnih policajaca rekavši da sam ja u njihovim rukama, te me odveo do auta, sa kojim sam odvežen do Vojnića u Stanicu milicije. Po dolasku u Policijsku stanicu uveden sam u ćeliju u kojoj su se već nalazila trojica mladih vojnika također zatočenih. Sljedeće jutro po mene je došao dežurni milicionar te me odveo na kat, gdje me ispitivao meni nepoznati inspektor. Ispitivao me na okolnosti mog dolaska iz Njemačke, optužujući me da ja, kao i ostali Hrvati, zaposleni u Njemačkoj, organiziramo dolazimo u domovinu kako bi ratovali protiv srpskog naroda. Nakon petnaestak minuta ispitivanja odvedem sam natrag u ćeliju. Napominjem da sam  odmah po dolasku u Policijsku stanicu Vojnić od strane nepoznatog milicajaca dobio na potpis potvrdu izdanu od strane Komande VP 2463 o predmetima koji su mi oduzeti u Babinoj Gori. Uz popis stvari koje su mi oduzete na potvrdi se nalazi i potpis starješine Terzić Spasoja. Istog onog koji mi je predmete oduzeo i ispitivao me u Babinoj Gori. Drugi dan zatočeništva u Vojniću u večernjim satima prebačen sam u zgradu Općinskog suda gdje se nalazio improvizirani vojni zatvor. Samnom je u vojni zatvor također doveden i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Uvedeni smo u jednu salu cca14 x 10 m koja je bila potpuno prazna. Napominjem da smo xxxxxxxxxxxx i ja bili tada jedini zatočenici u navedenom zatvoru, a tijekom mog zatočeništva koje je trajalo četiri tjedna, dovedeno je još 40-tak zatočenika. Uglavnom su to bili civili, mještani Turnja, Slunjskih brda  i okolnih sela te među njima i nekoliko vojnih zatočenika  tzv JNA o kojima znam da su stvoreni zbog navodnog bjega iz svojih vojnih jedinica. Prva dva tjedna zatočeništva u zatvoru nismo imali nikakovih ležajeva, već smo spavali na golem betonu , a također nismo imali niti pokrivača. Nakon provedena dva tjedna dobili smo kartone  na kojima smo mogli spavati kao i vojne šinjele s kojima smo se pokrivali. Poznato mi je da je većina dovedenih zatočenika civila prilikom samog dovođenja u zatvor, u koje  sam se nalazio, bila podvrgnuta batinjanju  od strane pojedinih stražara rezervista tzv JNA. Nakon provedena četiri tjedna u zatočeništvu u Vojniću razmjenjen sam u grupi od 21-nog civila zatočenika u razmjeni koja je izvršena na području Mošćenice, između Petrinje i Siska.

Po dolasku u Karlovac predočene su mi pojedine fotografije u prostorijama                           SZUP-a  Karlovac , kojom sam prilikom prepoznao kao stražare pripadnike rezervnog sastava tzv JNA Kosijer Milana i Crnkovića zv. Pajo, kojemu ne znam ime.

To je sve što imam iskazati.

Upozoren u smislu čl 82. st. 1. ZKP  izjavio je da je slušao diktiranje zapisnika na koji nema primjedbi i koji ne želi čitati.

Završen o u 13.30 sati.

 

Ovlaštena službena  osoba                           Zapisničar                                               Građanin

 

 

 


 

 

SOCIALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA

M U P   RH  CENTAR SZUP

KARLOVAC

Broj

Datum 20. 02. 1992.

 

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

 

Sastavljen u ime CENTRA SZUP KARLOVAC

 

dana 20. 02.. 1992 godine, u prostorijama  CENTRA SZUP-a KARLOVAC

 

Prisutni su:

Ovlaštena  službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar: 

Započeto u 11.10 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

u vezi s navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Još od demokratskih izbora u RH boraveći na tom području  bio sam dobro upoznat sa cjelokupnom situacijom i nastalim problemima koji su se nakon izbora pojavili u odnosima  među stanovništvom toga kraja. Problemi su bili izraženi kroz nezadovoljstvo određenog dijela srpskog stanovništva na tom području a konkretnije su se počeli održavati na cjelokupnu sigurnosnu situaciju nakon oružanog sukoba sa odmetnicima na području Plitvica, te kasnije prihvaćanjem srpskih sela na tom području politike koju je vodila stran ka SDS, a očitovala se u negiranju vlasti RH i priključivanje politici formiranja tzv. SAO Krajine.

U navedenom periodu na područje Skakavca često je dolazio ALEKSIĆ BRATIMIR oficir tzv JNA koji je na području Slunjskih Moravaca imao vikendicu , a u Skakavac je tako reći svakodnevno dolazio u posjetu kod svoje punice Brletić Ane, koja tu živi. Imenovanog sam lično poznavao te mi je poznato da je bio  u bliskim prijateljskim odnosima sa Alinčić Miroslavom iz Slunjskih Moravaca kod koga je češće dolazio   a također mi je poznato da je Alinčić dolazio u posjet u Aleksićevu vikendicu. Poznato mi je sa je Alinčić dva dana prije napada na Karlovac svoju majku koja je živjela u Karlovcu odvezao u  Slunjske Moravce, gdje je , navodno, sigurnije, te joj objasnio da će Karlovac biti srušen. Alinčić je i sam ostao u Slunjskim Moravcima, te je dva tjedna nakon napada na Karlovac sa propusnicom koju su mu dali liječnici  i okupatorska vojska, sa suprugom i dvoje djece došao u Karlovac u mamin stan.

Iz razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, saznao sam još negdje u 4. mjesecu 1991. g. a sjećam se da su bili izbori u Skakavcu, da je Aleksić Bratimir bio uključen oko naoružavanja srpskog stanovništva na području Sjeničaka, te da je isti obučavao stanovništvo u rukovanju tim oružjem.Od xxxxxxxxxxxxxxx sam također čuo da je Aleksić dolazeći u Skakavac izjavljivao pred ljudima da će novo izabrana vlast RH za manje od godinu dana propasti. Također mi je poznato da je Aleksić bio u  prijateljskim odnosima sa Gojkom Basarom iz Slunjskih Moravaca i njegovim bratom Darislavom a sa kojima je išao po drva u Utinju i to u vrijeme kada su pripadnici tzv martićeve milicije kontrolirali cestu prema Utinji, a to je bilo sredinom 8. mjeseca. Aleksićeva žena mi je rekla da si njen suprug i Basara Gojko vraćajući se iz Utinje sa kamionom drva da bi prošli nazad kupili litru pića Martićevim milicajcima :Iz razgovora sa Spudić Mijom rodom iz Slunjskih Moravaca doznao sam da je bio odveden u Utinju od Krivokuća Predraga zv. „Peko“ , koji je bio u uniformi tzv martićeve milicije početkom 9. mjeseca na ispitivanje. Naveo je da je bio ispitivan u školi u Utinji od Krivokuća Predraga i Uzelac Miloš u vezi naoružanja koje stanovništvo Skakavca posjeduje  te mu je prećeno da će ukoliko ne bude dao tražene podatke, biti uništeno njegovo gospodarstvo. Spudić nije dao tražene podatke Martićevima, a za pomoć se po povratku u Skakavac obratio Aleksić Bratimiru nakon čega ga Martićevci više nisu privodili niti mu prijetili. Poznato mi je  da se zbog istih problema Aleksiću za pomoć obratio i JOHA VLADO  rodom iz Slunjskih Moravaca , te je nakon razgovora sa Alesićem bio oslobođen prijetnji od strane Martićevaca.U razgovoru sa Poje Josipom, rodom iz Skakavca,  doznao sam sa je Aleksić Bratimir zajedno s njim 04.10. za vrijeme napada na Skakavac otišli u Basare u kuću Gojka Basare, gdje je Aleksić Bratimir razgovarao sa oficirima okupatorske vojske, nakon čega su prestali artiljerijski napadi na Skakavac. Poje Josip se vratio u Skakavac a Aleksić je ostao sa okupatorskom vojskom u Basarima, nakon čega ga Poje više nije vidio.

Želim izjaviti da sam za vrijeme boravka u Skakavcu u toku 9. mjeseca u nekoliko navrata bio privoden i saslužavan od strane pripadnika tzv Martićeve milicije i to u DVD Skakavac zajedno sa Šoštarić Josipom. Moguš Franjom,  i njegovim ocem Moguš Andrijom. Tu su nas saslužavali (KRIVOKUĆA JOVAN,  KRIVOKUĆA MIRKO, UZELAC MILOŠ, MALEŠEVIĆ VOJISLAV,  gdje su nas ispitivali o našem naoružanju o pripadnicima ZNG i MUP-a kako u našem selu, tako i susjednim selima sa hrvatskom  stanovništvom. Mi o tome nismo ništa rekli.

03.10.1991. g. u moju kuću je došao Alinić Miroslav koga je poslala okupatorska vojska da dođem zajedno sa Lokmer Miom, Lokmer Zdravkom i Šoštarić Josipom starijim u selo Basare gdje su nam oficiri okupatorske vojske prijetili sa smo dužni predati selo i sve naoružanje koje posjedujemo ili će u suprotnom sravniti selo. Tu sam vidio Besara Janka, Lončar Jovana, Basara Branislava, Branislav je bio obučen u uniformu okupatorske vojske sa činom kapetana, te mi je isti savjetovao da neman više šta čekati, već da bježim i spašavam glavu. Razgovor je bio vođen u kući Basara Gojka, a oko kuće i u samim Basarama vidio sam veliki broj naoružanih vojnika koji su bili razmještani i oko vikendice Aleksić Bratimira. Po odlasku iz Basara ja sam isti dan po podne zajedno sa svojom suprugom i djecom preko skele u Banskoj Selnici prešao za Karlovac gdje se do danas nalazim.

Izjavu dajem dobrovoljno, slušao sam je na zapisnik te je potvrđujem svojim potpisom.

 

 

Zaveršeno u   13.00 sati

 

Ovlaštena službena osoba                 Zapisničar                                    Građanin

 

 


 

 

 

 

 

 

 

SOCIALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA

M U P   RH  CENTAR SZUP

KARLOVAC

Broj

Datum 20. 02. 1992.

 

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

 

Sastavljen u ime CENTRA SZUP KARLOVAC

 

dana 20. 02.. 1992 godine, u prostorijama  CENTRA SZUP-a KARLOVAC

 

Prisutni su:

Ovlaštena  službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Započeto u 14.30 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

u vezi s navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, tako da dobro poznam stanovnike, kako Slunjskih Moravaca, tako i drugih sela te regije. Unatrag 10 godina poznavao sam ALEKSIĆ BRATIMIRA zvano „ACO“, koji je dolazio u Slunjske Moravce iz razloga što je tu imao vikendicu, te je češće sa porodicom dolazio na vikend. Istoga sam bliže upoznao unatrag dvije godine kada mi je pomogao oko sređivanja mome sinu xxxxxxxxxxxxxxxxx  upućivanje na odsluženje vojnog roka, što je Aleksić rado učinio uvažavajući moje probleme u porodici oko bolesti moje supruge. Sa istim sam u 8. mjesecu pretprošle godine otišao u kasarnu u Radićevoj ulici oko reguliranja vojnog poziva za svog sina, gdje smo bili primljeni kod potpukovnika Karamarkovića. Nakon demokratskih izbora u RH Aleksić je i u tom periodu pa sve do 10. mjeseca prošle godine često dolazio na svoju vikendicu, a u toku 9.mjeseca gotovo svakodnevno. Iz razgovora sa istim poznato me je da je u tom periodu 8. i 9. mjeseca bio na bolovanju, te nije odlazio u kasarnu inženjerijskog školskog Centra te mi je rekao da se pripremao za mirovinu i da je podnio zahtjev.

Već oko 5. mjeseca prošle godine u selima sa pretežno srpskim stanovništvom bile su formirane straže te mi je poznato da je jedan od organizatora straža na području Banskih Moravaca bio Jakšić Dušan, moj bivši očuh , te Mirić Mile , Rade (zvan Šuco). Poznato mi je da je Alekšić bio u prisnijim prijateljskim odnosima da BASARA GOJKOM  kod koga je povremeno odlazio u kuću budući su i prvi komšije. Ja sam također znao povremeno odlaziti u vikendicu Aleksića, više u prolazu kada sam odlazio obrađivati zemlju. Jednom prilikom negdje u 7. mjesecu kod Aleksića  u vikendici bili smo xxxxxxxxxxxx i ja, te nam se Aleksić požalio da ga mještani Skakavca optužuju da je on naoružavao stanovnike Sjeničaka oružjem te ih obučavao u rukovanju sa tim oružjem .  Isti je to negirao i pokazivao nam izrezak iz novina, ja ne znam kojih, te pokazivao da je na slici koja je bila na tom odresku kapetan koji se slikao sa tim mještanima Sjeničaka, te da je to dokaz da on sa naoružavanjem stanovnika Sjeničaka nema ništa.

Zaoštravanjem situacije na ovom području negdje u toku 8. mjeseca pojavili su se na području Udbina–Sjeničak pripadnici tzv Martićeve milicije koji su kasnije početkom 9. mjeseca se locirali kod pošte Skakavac, gdje je napravljena prepreka na pola ceste u obliku ježa sa znakom „stop“, a isti su kontrolirali saobraća i na tom području. Poznato mi je da je Aleksić čineći uslugu Basara Darku koji  je imao djevojku  sa Vukmanića po imenu Suzana, istu nekoliko puta odvozio preko Trebinje za Vukmanić jer Darko nije smio prolaziti prema Vukmaniću zbog straža u Trebinji. Upravo zbog toga Aleksić je došao u sukob sa Zatezalo Milošem , koji je bio komandir milicije na tom području, te je isti Aleksića ispitivao zašto odlazi u Vukmanić i tretirao ga kao izdanika koji odaje njihove položaje.

Krajem 8. mjeseca ili početkom 9. ja sam zajedno sa Matom otišao kod Aleksića  jer je Matin sin Vlado Joha bio uhvaćen  od strane milicije tzv. SAO krajine i odveden na ispitivanje u Udbinu. Tom prilikom Mato je zamolio Aleksića da mu pomogne i vrati sina, te ga tražio da ode u Udbinu i vidi šta je sa njegovim sinom, ali je „Aco“to dobio iz razloga što nije u uniformi te se je bojao da će ako ide u civilu naići na nepoznate ljude. Također mi je poznato da je Aleksić išao urgirati u Udbinu nakon nekoliko dana za Spudić Miju, koji je također bio priveden na saslužanje, te je uz njegovu garanciju Mija isti dan pušten. O ovome događaju ispričala mi je Mijina žena. U toku 8. mjeseca pa sve do polovice 9. mjeseca na Aleksićevu vikendicu dolazio je njegov sin  Nenad zajedno sa svojom suprugom. Koliko je meni poznato, i Aleksić i njegov sin dolazili su u Slunjske Moravce putem preko Popović Brda, te su također bili pregledavani od strane Martićeve milicije kos pošte u Skakavcu. Bilo mi je poznato da je Aleksićev sin Nenad zaposlen u Štabu TO, odnosno zgradi vojnog odsjeka u Karlovcu, a kojoj funkciji nije mi poznato. Posljednji put pred napad okupatorske vojske na Skakavac vidio sam Aleksića 03. 10. na putu  prema njegovoj vikendici zajedno sa Jožom zv.“Lola“iz Skakavca. Poznato mi je da su njih dvojca tada išli u Basare u štab okupatorske vojske na pregovore da se ne puca po Skakavcu. Od tada pa do današnjeg dana Aleksića više nisam vidio, ali mi je poznato da je navedenog dana on ostao u Basarama a Joža se sam vratio u Skakavac . Nakon 5-6 dana čuo sam od Oreščan Milošta da je Aleksić  u zatvoru u Vojniću . To mi je  po dolasku u Karlovac 13.10. ispričala i Aleksićeva supruga koja mi je rekla da se njezin muž nalazi u zatvoru u Vojniću. Sa njom sam kontaktirao još u dva navrata oko Nove godine te mi je rekla da je Aleksić izišao iz zatvora a da je ona dok je on bio u zatvoru u  Vojniću zvala telefonski odnosno urgirala preko nekog generala ili pukovnika u Sarajevu te je njen muž pušten iz zatvora Vojnić nakon čega je otišao u Sarajevo, gdje je zbog psihičkih problema bio na liječenju a također je bio i kod svog oca u Kuršumliji. Ista mi je također rekla da će njen suprug ići u Šabac i Beograd u komandu da riješi pitanje svoje mirovine .

Navodim da sam u toku 8. i 9. mjeseca kada su na području Skakavca kod pošte Martićevci kontrolirali saobraćaj, prolazio svakodnevno tom cestom preko Popović Brda za Karlovac, budući sam u Karlovcu radio, te da nisam imao većih problema.

03.10.1991. g. mještani Slunjskih Moravaca pozvani su kod tzv Brletić mosta na Velikoj Utinji od strane okupatorske vojske kom prilikom je od nas traženo da predamo svo oružje koje posjedujemo, ali nitko od mještana nije posjedovao oružje.

Ja sam svoj pištolj para 9 mm „Crvena zastava“ sa dozvolom zakopao u njivu u kukuruze , gdje se i sada nalaze . 04.10.1991. g. do podne krenuo sam za Karlovac sa dvije susjede a jedna je imala kćer u karlovačkoj bolnici. Po dolasku u Karlovac obišao sam svoju majku u stanu, te se zajedno sa njom istog dana oko 11.sati vratio u Slunjske Moravce. Majku sam poveo sa sobom na njeno inzistiranje jer se zbog nastale situacije plašila da ostane sama u stanu, a i veći dio stanara iz te zgrade bilo je odsutno. U Slunjskim Moravcima sam sa porodicom ostao sve do 13.10. kada smo supruga i ja sa djecom uputili preko Vukmanića, Slunjskih Brda i Turnja za Karlovac iz razloga što je supruga morala primiti kemoterapiju u zagrebačkoj bolnici. Toga dana mogli smo proći tim pravcem jer je putem pregovora križnog štaba Karlovac i okupatorske vojske iznađen dogovor da se stanovnici tog područja koji žele doći u Karlovac mogu vratiti u grad . Poznato mi je da je drugog dana nakon našeg odlaska u Vukmanić bilo poslano nekoliko autobusa po mještane tog dijela.

U cjelokupnom ovom razdoblju meni je lično bilo poznato tko su nosioci oružane pobune u selima sa pretežno srpskim stanovništvom , te su se pokazali kao aktivni u tom smislu. To su za područje Perkosa  Roknić Vaso, za područje Utinje i Udbinje Krivokuća Peko i Krivokuća Jovo, za područje Trebinje Krivokuća Dujo i Breberina Đuro , te za područje Basara , Basara Mićo i Basara Branko. a za zaseok Jakšići Jakšić Dušan. Poznato mi je da se kao organizator martičeve milicije  kod pošte Skakavac posebno angažirao Breberina Đuro u čijoj kući se pošta i nalazi . Komandir Martićeve milicije bio je Zatezalo Miloš, te su mi poznata i druga lica koja su bila obučena u te uniforme i to : Godić Rade iz Vrelo Utinje. Poznato mi je da je Basara Gojko kod koga je Aleksić češće odlazio bio je uključen u mjesne straže na tom području te je u njegovoj kući okupatorska vojska napravila štab, a Gojko se aktivno uključio u njihove redove, te je u Utinji ili Vreloj Utinji radio u njihovoj pekari. Također mi je poznato, što sam čuo od ostalih mještana toga kraja, da je srpsko stanovništvo bilo naoružavano od strane okupatorske vojske i to u krugu kasarne u Skakavcu , gdje  je glavni organizator bio umirovljeni pukovnik Pekić Dušan, koji pored kasarne ima i vikendicu.

Također mi je poznato da je Zatezalo Miloš aktivno sprovodio nelegalnu vlast na području sela ne pokoravajući se zakonima RH, ispitivao mještane tražeći nekakve izmišljene  puške , sjećam se da je spominjao tri puške i prilikom provociranja ljudi prijetio. Također navodim da su nam Martičevci, a najviše Zatezalo govorili da smo ustaše, da se oni bore protiv ustaša i ispitivali su i terorizirali mještane tko je postavio zastavu RH na raspelo od Isusa. Naime mi smo u proljeće 1991. g. napravili novo raspelo, ne sjećam se točno, možda je bilo i nešto ranije, kao i ogradu oko raspela . Za naš kraj to je u domoljubnom smislu kao i vjerskom bio veliki doživljaj kojem je prisustovao i župnik  iz Skakavca. Ta činjenica bila je poznata pobunjenim srpskim teroristima , koji su nam predbacivali za taj događaj i iz mržnje prema katoličanstvo i svemu što je Hrvatsko, srušili ogradu oko raspela, nije mi poznato da li i samo raspelo s obzirom da sam otišao s tog područja. Također konstatiram da te pobunjene Srbe nije to raspelo smetalo kada smo ga postavili, jer su nekolicina od njih prisustovali veselju i proslavi postavljanja raspela.

Izjavu dajem dobrovoljno, slušao sam je na zapisnik i potvrđujem je vlastoručnim potpisom.

 

Završeno u:  19.30 sati.

 

Ovlaštena službena osoba                        Zapisničar                             Građanin

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

RH  M U P     CENTAR SZUP

KARLOVAC

Broj

Datum 22. 02. 1992.

 

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

 

Sastavljen u ime CENTRA SZUP KARLOVAC

 

dana 22. 02.. 1992 godine, u prostorijama  CENTRA SZUP KARLOVAC

 

Prisutni su:

Ovlaštena  službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar: 

Započeto u 11.00 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

u vezi s navedenim predmetom dao je slijedeću izjavu:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Intensivno naoružavanje stanovnika srpskih sela započelo je  u 6. mjesecu 191. g. a nastavljeno je tokom 8. i 9. mjeseca iste godine . U početku radilo se o manjim količinama i manjim prevoznim sredstvima , a kako se politička i sigurnosna situacija pogoršavala  JNA je organizirala čitave konvoje kamiona koji su završavali u  (nečitko) , Sjeničaku. Gotovo svakodnevno na naprijed navedena mjesta spuštali su se vojni helikopteri za koje pouzdano tvrdim da su transportirali pješadijsko u lako artiljerijsko naoružanje  koje je dijeljeno među stanovništvom srpske nacionalnosti. Od prvih dana vrlo aktivno u tom naoružavanju i organizaciji pobune na tom području sudjelovali  si mještani srpskih sela .

Tako pouzdano tvrdim da su najekstremniji organizatori oružane pobune u RH bili: Krivokuća Jovo, Krivokuća Predrag, Krivokuća Mirko, Jakšić Dušan, Mirić Mile. Cvijanović (ne znam ime), Basara Darko, Basara Mile, Carević Mićo, Breberina Đuro , Krivokuća Dujo, Prusac Miloš. Za iste mogu reći da su prvi obukli uniforme tzv JNA, da su organizirali  straže oko srpskih sela, organizirali su postavljanje barikade na cestama koje vode prema Karlovcu ili  prema drugim mjestima  u kojima je živjelo hrvatsko stanovništvo . Kasnije kad se pogoršala situacija , na pregovore u Vatrogasni dom u Skakavcu, koji je održan 28. ili 29. 09. 1991. g. u vojnoj uniformi došli su Krivokuća Mirko, Krivokuća Jovo, Tesla (ne znam ime). Tom prilikom od nas je zahtjevano da jedinice JNA i TO propustimo kroz hrvatska sela, jer su isti htjeli zauzeti položaje za napad na sela koja se nalaze s lijeve strane Kupe. Krivokuća Jovo, otac mu je Jovo. Matičar u MU, tada je govorio da se ne slažu sa hrvatskom ustaškom vlašću.

Čitavo ovo vrijeme u Skakavcu je boravio penzionirani major Aleksić Bratimir koji je za Skakavac i rodbinski vezan. Do demokratskih promjena i promjene vlasti u RH sa Aleksićem su kontaktirali svi mještani sela. Pošto mu je žena moja sumještanka iz Skakavca često sam na njegovoj vikendici koja se nalazi u Slunjskim Moravcima obavljao razne građevinske radove. Nakon demokratskih promjena Aleksić je bio vidno nezadovoljan time i distancirao se od mene, kao i od ostalih mještana sela Skakavac, Sa svoje kuće u više navrata vidio sam da u njegovu vikendicu dolaze  Mile Mirić, Mićo Carević, Breverina Đuro, Krivokuća Dujo i drugi, za koje sam već tada znao da su neprijateljski raspoloženi prema RH i da surađuju sa tzv JNA. Moram reći da osobno nisam vidio da vidio da  u tom naoružavanju sudjeluje i Aleksić. Krajem 7. mjeseca 1991. g. njegova supruga Maca rekla nam je da joj je suprug u Sarajevo gdje je pozvan na vojnu vježbu. To je neistina jer dam u kasnijem razgovoru sa Macinom  majkom Berletić Anom saznao da je Aleksić u Sjeničaku i da povremeno dolazi kući. Po kasnijem pričama  čuo sam da se Aleksić stavio na raspolaganje neprijateljskim formacijama  i da je za to vrijeme boravka u  Sjeničaku ustvari vršio borbenu obuku TO . Napominjem  da nitko od Hrvata sa tog područja RH nije  mogao doći do Sjeničaka ili do bilo kojeg drugog sela sa srpskim stanovništvom , a za koje smo znali da su uporišta neprijateljske vojske.Prije početka ratnih sukoba i masovnog bjegstva  Hrvata, Aleksić je gotovo svakodnevno svojim osobnim automobilom odlazio u naprijed navedena sela gdje je kontaktirao sa lokalnim stanovništvom.

Nakon neuspjelih pregovora koje sam ranije spomenuo, a početkom 10. mjeseca 1991. g. gotovo svi stanovnici Hrvati , morali su se povući preko skele u Banskoj Selnici prijeći na lijevu strane Kupe. Desetak dana prije toga masovnog bjegstva hrvatska sela s desne strane Kupe  žestoko su bombardirana . Ja sam se sa suprugom 03.10.1991. našao na toj skeli i tom prilikom vidio sam Aalesićevog sina Nenada koji se zajedno sa svojim kolegom (ne znaam ime )nalazio ispred kuće od izvjesnog Klobučara na cesti između Rečice i Karana . Pošto se znamo od prije zastao sam pored njega i započet je razgovor na temu zbivanja u Skakavcu , Lipju i drugim hrvatskim selima s desne strane Kupe…Aleksić Nenad je bio u uniformi sa oznakama ZNG i   pitao me je šta se to događa i gdje su grupirane ljudi koji su zaduženi za obranu  tog kraja . Ja sam mu rekao da organiziranje oružane formacije nema a da će napred navedena hrvatska sela braniti stanovništvo. Na kraju našeg kratkog razgovora  otišao je do svog automobila (bijeli , „Zastava 101“) i radio stanicom je prenio poruku o tome gdje se nalazi i u kojem broju izbjeglo stanovništvo. Poznajući i njega i oca Bratimira pretpostavljam da je istu poruku prenio neprijateljskoj strani. Kasnije tokom boravka u Karlovcu čuo sam da je Nenad Aleksić uhapšen i da je na izdržavanju kasne zbog šverca oružjem. Zbog te činjenice zaključio sam da postoji eventualna veza između njega i oca, koji je sve do nedavno ostao na teritoriju koji je okupiran.

Mislim da konkretniji podatke o aktivnosti Aleksić Bratimira mogu dati moji sumještani: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Izjavu dajem dobrovoljno, slušao sam je na zapisnik te je kao takvu potvrđujem vlastoručnim potpisom.

 

Završeno u   12.00 sati

 

Ovlaštena službena osoba                Zapisničar                              Građanin


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-125/92    2

Karlovac, 24. ožujka 1992. godine

ZC/JK

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

 

 

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 2 u vezi članka 158 st. 1 i 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/9) dostavljam materijale prethodnog obavještenja Centra službe za zaštitu Ustavnog poretka Karlovac, sa zahtjevom da se provede  istraga

 

Protiv

I            KRIVOKUĆA PREDRAGA, zv „Peko“ , sin   Rade i Ljubice, rođ. Breberina, rođ. 29.2.1946. u Karlovcu, gdje i prebiva Utinja br. 1,oženjen,

ugostitelj, Srbin, držav. Hrvatske,

II          KRIVOKUĆA JOVE , sin Jove i Danice,

rođ Breberina , rođ. 12.7.1958. u Karlovcu,

gdje i prebiva, Ljudevita Šestića 2, mesar,

oženjen, Srbin, držav. Hrvatske,

jer postoji osnovana sumnja da su:

 

 

tokom rujna 1991. godine u cilju  nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, organizirali naoružanje straže u selima Utinaj, Basare i Popović Brdo , kao i barikade na cestama iz tih sela prema Karlovcu, zahtijevali od mještana Skakavca i ostalih sela na desnoj obali rijeka Kupe da se predaju, te da bez otpora propuste okupatorske snage na položaje za napad na Hrvatsku vojsku  na lijevoj obali rijeke Kupe, a također su bespravno lišavali slobode civile Hrvatske nacionalnosti tako da su među ostalim lišili slobode i Moćan  Josipa i  Cipčić Zlata te ih predali pripadnicima tzv. JNA,

dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje  Ustavnom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republika Hrvatske,

pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236f stavak 1 i 2 KZ RH, a kažnjivo po stavu 2 istog zakonskog propisa,

Razlozi

Služba za zaštitu Ustavnog poretka Karlovac podnjela je prijavu protiv Krivokuća  Predraga i Krivokuća Jove radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci ovog zahtjeva.

Osnovana sumnja da su prijavljeni ostvarili sva bitna sva bitna obilježja navedenog krivičnog djela proizlazi kako iz navedene krivične prijave, tako i iz zapisnika o uzimaju izjave sa Moćan Josipon, Šegota Matijom, Alinčić Miroslavom i Šoštarić Josipom, tj sa osobama koje su radnicima Centra izjavile da im je poznata organizatorska uloga prijavljenih  u oružanoj pobuni, tj. u organizaciji naoružanih straža u selima Utinja , Basara i Popović Brdo,  te  slaganje barikada na cestama iz tih sela prema Karlovcu, kao i lišavanje ljudi Hrvatske nacionalnosti koje su nakon toga predavali pripadnicima tzv JNA

Zbog svega navedenog postoji sumnja da je počinjeno krivično djelo na štetu Republike Hrvatske pa je valjalo podići ovaj zahtjev koje je opravdan i na zakonu osnovan

Prikog ispis

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNIH POSLOVA

KPOLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Odsjek za analitiku i AOP

Broj:  511-05-01/4-4   3695/92.

Karlovac,  10.VI 1992.

VOJNI SUD

KARLOVAC

 

 

Veza : Vaš broj  Kio  18/92-2

 

U vezi vašeg dopisa broj gornji izvještavamo vas, da je Krivokuća Jovo sin  Jove i Danice r. Breberina rođen    12.VIII1958 u   Karlovcu Općina     Karlovac Republika       Hrvatska osuđivan  i to:

Općinski sud Karlovac, br K-1121/78-7 od  4. IV 1979. radi kriv. djela iz čl. 130 st. 1 KZ SRH – krađa, na kaznu zatvora 8 mjeseci , uvjetno na 4 godine.

Po sucu za prekršaje br. 110/80 od 25.II1980. zbog prekršaja iz čl 3. ZOPJRM na novčanu kaznu od 100 dinara.

KRIVOKUĆA PREDRAG sin Rade i Kjubice r. Breberina, zv. „Peko“ rođen  29.II1996. u Karlovcu , nije osuđivan.

 

 

ŠEF  ODSJEKA


Broj: Kio.  18/92-5

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 20. srpnja 1992. godine

Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac  Juraj Boljkovac                                  Krivokuća Predraga i dr.

Zapisničar: 

Zbog krivičnog djela iz člana

236-f. st. 1. i 2 KZ RH KZ-a

Početak u 13 sati

Utvrđuje se da su pristupili :

Voj. tužilac

 

 

 

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:

Mjesto rođenja i godina starosti:

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti zavadnji s okriv.

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 229 i 231. st. 2.ZKP- a iskazuje :

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

I – okr. Krivokuća Predraga zv Peko“ i II-okr. Krivokuća Jovu vrlo dobro poznajem. I – okr. Krivokuća Predrag imao je gostionicu u selu Utinja, a II-okr. Krivokuća Jovo  svojevremeno, negdje do 6. mjeseca 1991. g. radio je zajedno samnom kao mesar u klaonici „PPK“- K Karlovac, kada je napustio svoje radno mjesto i priključio se odmetničkim grupama na području Popović Brda, Trebije . Udbine  Utinje i drugih sela nastanjenih  srpskih življem.

II-okr. Krivokuća Jovo, kako sam obavješten od mještana spomenutih sela srpske narodnosti tokom ljeta prošle godine pozivao je pripadnike srpske narodnosti da se jave u tzv „TO SAO Krajina“ , te onima koji su se javljali dijelio je vojne uniforme i naoružanje. Tokom ljeta i početka jeseni 1991.god. puno puta sam ga vidio obučenog u SMB uniformu JNA s kapom na kojoj je bilo ”petokraka”, te naoružanog AP. Čest je bio u društvu s aktivnim pripadnicima ”JNA”. Također se vrlo često vozio kroz Skakavac u jednom od Vodoprivrede oduzetom žutom ”kombiju”. Pričalo se po selu da zajedno sa pripadnicima ”JNA” dijeli oružje i municiju građanima srpske narodnosti.

Jedne zgode, točnije 1.10.1991. god. došao je u Skakavac u prostorije Vatrogasnog doma u jednoj grupi od sedam uniformiranih i naoružanih pripadnika ”TO-SAO Krajina”. Ta grupa pregovarala je s nama predstavnicima MZ i od nas tražila da naoružamo otpor nekakvoj novostvorenoj vlasti i da se dobrovoljno priključimo tzv. ”SAO Krajini”, a što smo mi jasno odbili. Ništa drugo posebno o II. – okr. Krivokuća Jovi neznam, osim da se pričalo da je on glavni organizator stvaranja tzv. ”TO-SAO Krajina”, a što sam i ja zaključio na osnovu onog što sam vidio. Kasnije negdje u 11. mjesecu prošle godine preko radio-veze čuo sam jedan razgovor s okr. Krivokuća Jovom u kojem se on sam predstavio kao komandir TO – SAO Krajina za područje Skakavca i okolnih sela.

U odnosu na I.-okr. Krivokuća Predraga, u smislu njegove pripadnosti neprijateljskih formacija i aktivnostima u sastavu istih, na osnovu osobnog saznanja, ne mogu ništa pobliže reći. Njega uopće nisam vidio, niti u uniformi niti naoružanog. Čuo sam jedino od mještana Skakavca da je I – okr. Krivokuća Predrag dana 4.10.’91. god. došao u Skakavac i naredio mještanima hrvatske narodnosti da pod hitno napuste selo, jer da će ih u protivnom sve popaliti. Tada je okrivljeni bio u uniformi i naoružan nekim automatskim oružjem, pa je tom prilikom ispalio jedan rafal zapaljivih metaka u sjednici Šegota Franje, Skakavac 13, pri čemu se sjenik zapalio i izgorio.

Kasnije, nakon okupacije područja na desnoj obali rijeke Kupe, čuo sam da je I.-okr. Krivokuća Predrag bio komandir straže na tom području za ”TO-SAO Krajina” i da je od njega trebalo dobiti dozvole za eventualni izlazak s tog područja, odnosno za ulazak na isto.

Osim toga negdje početkom lipnja ove godine ja sam i osobno jedne zgode na dalekozor s lijeve obale Kupe vidio na suprotnoj obali Kupe okr. Krivokuća Predraga. Bio je obučen u maskirnu vojnu uniformu i naoružan AP.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan.

 

dovršeno.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisnik:                                             Svjedok:


Broj: Kio. 18/92-6

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana   20. srpnja 1992.god.

 

u  ___ Vojnom___ sudu  u __Karlovcu___

 

Prisutni od suda                                                                                  Krivični predmet protiv

Istražni sudac  ___Boljkovac Juraj Krivokuća Predrag I dr.

 

Zapisničar: ___Rendulić Tonka zbog krivičnog djela iz člana _236. f. st. 1. i 2.  KZRH

 

Početak u sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ___                      __

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište:   

 

Mjesto rođenja i godina starosti:  

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti u zavadnji

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a iskazuje:

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

I okr. Krivokuća Predraga zv. ”Peka” gostioničara iz Utinje vrlo dobro poznajem, a isto tako i II.-okr. Krivokuća Jovu, mesara, koji je nekada bio moj učenik.

II. – okr. Krivokuća Jovu vidio sam svega jednom u SMB uniformi ”JNA” i naoružanog automatskom puškom. Bila je to negdje krajem rujna 1991.god. Došao je s još petnaestak isto tako uniformiranih i naoružanih mlađih osoba srpske narodnosti iz okolnih sela u Skakavac pred vatrogasni dom, u kojem je bilo nekoliko mještana sela hrvatske narodnosti, a među njima i ja. II – okr. i ovi ostali opkolili su dom i tražili od nas Hrvata da se predamo, da njima predamo oružje koje imamo i da se zatim priključimo tzv. ”SAO Krajina”, kako bi izbjegli eventualne buduće komplikacije. Mi smo to odbili, a ujedno je jedna druga grupa mještana opkolila njih i oni su se povukli. Ništa drugo o pripadnosti II-okr. nekoj neprijateljskoj formaciji i njegovim aktivnostima u sastavu iste neznam.

I – okr. Krivokuća Predraga vidio sam također svega jednom i to 3.10.1991.god. tj. onaj dan kada sam s ženom pobjegao iz Skakavca u Karlovac, gdje se od tada nalazim. Tog dana k meni je došao Alinčić Miroslav i rekao mi da me traži I-okr. Krivokuća Predrag, da moram doći kod njega u Basare radi toga da predam oružje a i selo neprijateljskoj strani. Radi toga ja sam krenuo s Alinčićem u Basare, ali me je u Slunjskim Moravcima na cesti zaustavio I-okr. Krivokuća Predrag s jednom grupom uniformiranih i naoružanih osoba. Okrivljeni je bio obučen u SMB uniformu ”JNA” te naoružan AP i pištoljem. Tražio je od mene da ljudi u Skakavcu predaju oružje i da se priključe tzv. ”SAO Krajina”. Govorio je meni da sam ja uticajna osoba, da će mene ljudi poslušati i da to moram učiniti, a što sam ja odbio, rekavši da to nemogu učiniti. Kako se ja i okrivljeni nismo mogli sporazumjeti, poslao me je u Basare da se javim kod nekog oficira ”JNA”. Na osnovu toga ja sam došao u Basare kod nekog, meni nepoznatog oficira ”JNA”, koji me je opet tražio da predam selo, a što sam ja i njemu odbio rekavši da to nemogu učiniti. Razgovor je završio tako da mi je taj oficir rekao da se vratim u Skakavac i da u roku od 5 minuta skupim oružje, te zatim oružje i selo predam okr. Krivokuća Predragu. Kad me je pustio, vratio sam se u Skakavac, uzeo ženu i odmah zatim produžio u Karlovac, gdje se i sada nalazim, tako da neznam što  se kasnije događalo na tom području.

Ništa drugo niti o pripadnosti nekoj neprijateljskoj formaciji i o aktivnostima I-okr. Krivokuća Predraga u sastavu te formacije neznam.

To je sve što imam za iskazati.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan.

dovršeno u 16,30 sati.

 

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                                      Svjedok:

 


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


Broj: Kio. 18/92-6

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana   17. srpnja 1992.god.

 

u  ___ Vojnom___ sudu  u __Karlovcu___

 

Prisutni od suda                                                                                  Krivični predmet protiv

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac okr. KRIVOKUĆA PREDRAG i dr.

 

Zapisničar: ___Sanda Rastovski zbog krivičnog djela iz člana _236. f. st. 1. i 2.  KZRH

 

Početak u _12,00 sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac ___                      __

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište:    

 

Mjesto rođenja i godina starosti:  

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim   nije u srodstvu niti u zavadnji

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Upozoren u smislu čl. 82. st. 229. i 231. st. 2.  ZKP-a iskazuje:

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

I okr. Krivokuća Predrag, gostionicama iz Utinje, i II. okr. Krivokuća Jovu, koji je svojevremeno radio kao mesar u klaonici ‘’PPK Karlovac’’, jako dobro poznajem.

Negdje u V ili VI. mjesecu 1991. godine jedne zgode došao sam kupiti umjetno gnojivo u prodavaonicu okrivljenog u Utinji i tom prilikom okrivljeni mi je između ostalog rekao da su imali nekakav lokalni referendum, na kojem je odlučeno da se pripoje ‘’Jugoslaviji’’, odnosno da ostanu u ‘’Jugoslaviji’’ i da za njih nema drugog izlaza nego taj. Tada je okrivljeni bio u civilnom odjelu i nenaoružan.

Kasnije tokom VIII., IX.  i početak X. mjeseca počelo je držanje noćnih straža i postavljanje barikada na prometnicama između sela Slunjski Moravci, Udbine, Sjeničaka i između drugih sela nastanjenih hrvatskim i srpskim pučanstvom. Kada je počelo držanje noćnih straža i postavljanje barikada od strane srpskog pučanstva, noću se ljudi više nisu u pravilu kretali, pa ja neznam tko je bio na tim barikadama, pogotovo ne da li su straže i barikade držali konkretno okrivljenik a niti tko je sve to organizirao. No, po selu se pričalo da su to organizirali I i II okrivljeni i da su oni jedni od glavnih u organizaciji ‘’TO SAO Krajina’’ na ovom području, odnosno na području sela Utinja, Udbina i Trebinja.

Od polovine rujna 1991. godine u selima nastanjenim srpskim pučanstvom kao npr. Trebinji postavljena su mitralješka gnijezda od strane novostvorene ‘’TO SAO Krajina’’, a od tada u Skakavac su počeli dolaziti i pripadnici tzv. ‘’milicije – SAO Krajina’’, koji su na rukavima najprije imali samo oznaku ‘’Milicija’’, a zatim i ‘’Milicija SAO Krajina’’. U to vrijeme pripadnici te milicije postavili su u Skakavcu na raskrsnici kod pošte ‘’ježeve’’ i znak ‘’Stop’’, tako da se i dalje više nije moglo prolaziti iz Karlovca prema Sjeničaku, Utinji, Vojniću itd., bez kontrole ‘’Milicije’’.

Krajem rujna i početkom listopada 1991. godine, više puta vidio sam na području Skakavca oba okrivljena. Obojica su bila obučena u SMB uniforme ‘’JNA’’, bez posebnih oznaka, te naoružane automatskim puškama i pištoljima. Obično su se vozali nekoj kompanjoli i kamioniću.

Meni iz neposrednog saznanja nije poznato da su okrivljeni dijelili oružje pučanstvu srpske narodnosti.

Dana 3.X.1991. godine oko 12,00 sati došao je meni kući u Slunjske Moravce I okr. Krivokuća Predrag, s još jednom nepoznatom uniformiranom osobom. Došao je kamionom. Bio je u SMB uniformi ‘’JNA’’, sa šljemom na glavi, naoružan i pod punom ratnom opremom. Rekao mi je da odmah odem u Skakavac i obavijestim mještane hrvatske narodnosti da dođu na pregovore u selo Basare, te da mirno predaju sve oružje, istaknu s bijele zastave jer da će u protivnom Skakavac biti bombardiran. Na to njegovo traženje ja sam otišao u Skakavac i o tome obavijestio predstavnike MZ, koji su potom i otišli na pregovore u Basare. Prije tih pregovora, negdje oko 14,00 sati na Skakavac su pale 3 granate, odnosno mine MB.

Isto poslije podne oko 16,00 sati u Slunjske Moravce došli su predstavnici ‘’JNA’’ i zatražili da dođemo k njima na pregovore u Basare. Na to traženje delegacije mještana otišla je na pregovore s ‘’JNA’’ a među njima i ja. Razgovarali smo u Basarima s meni nepoznatim pripadnicima JNA, koji su po mom mišljenju bili negdje iz Srbije. Tražili su od nas da predamo sve oružje i da na svakoj kući istaknemo bijelu zastavu. Na osnovu tog zahtjeva mi smo u Slunjskim Moravcima na kućama istakli bijele zastave, a oružje nismo predali jer ga uopće niti imali.

Od 5. listopada 1991.godine pa nadalje, dok sam bio u Slunjskim Moravcima, vidio sam gotovo svakodnevno okr. Krivokuća Predraga i II. okr. Krivokuća Jovu, gdje s drugim pripadnicima vojske ili ‘’TO-SAO Krajina’’ prolaze prema selu Lipje i Brežani, te Popović Brdu tj. prema svojim položajima s kojih su napadali položaje HV na drugoj obali rijeke Kupe tj. na području Šišljavića, Rečice, Husja i dr. sela na lijevoj obali rijeke Kupe.

Ja sam samo čuo da su Moćan Josip i Cipčić Zlatko uhićeni od strane pripadnika ‘’TO-SAO Krajina’’ i odvedeni u zatvor u Vojnić, ali nisam vidio tko je to direktno učinio.

To je sve što imam za iskazati.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan:

Dovršen.

 

 

ISTRAŽNI SUDAC:                                       ZAPISNIČAR:                                    SVJEDOK:


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

 

Kio-18/92

 

 

N A R E D B A

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu-predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. KRIVOKUĆA PREDRAGA i dr, zbog kriv.djela iz čl. 236 f st 1 i 2 KZ RH,

 

n a r e d i o  j e

 

I-Temeljem čl. 551 st. 1 i 2 ZKP-a, o d r e đ u j e  s e  i z d a v a n j e  t j er a l i c e, protiv:

 

I okr. KRIVOKUĆA PREDRAGA zv. ”Peko’ II, sin Rade i

Ljubice, r. Breberina, r. 29.2.1946. god, u Karlovcu, gdje i prebiva, Utinja kbr. 1,

oženjen, ugostitelj, Srbin, državljan RH,

II okr. KRIVOKUĆA JOVE, sin Jove i Danice, r.Breberina,

r. 12.7.1958. Karlovcu, gdje i prebiva,

Ljudevita Šestića, br. 2, mesar, oženjen, Srbin, državljan RH,

 

protiv kojeg je rješenjem ovog suda br. Kio-18/92 od 3. lipnja 1992.godine određeno provođenje istrage, zbog kriv. djela iz čl. 236Lst. 1 i 2 KZ RH, a koji se nalaze se u bijegu i protiv kojih je rješenjem ovog suda br. Kio-18/92-8 od 30. srpnja 1992.godine, temeljem čl. 191. st. 2 t 1 ZKP-a određen pritvor.

II – Nakon lišenja slobode, okrivljene je potrebno dovesti, u radno vrijeme, u Vojni sud Karlovac, a u vrijeme kada sud ne radi, u Okružni zatvor Karlovac, Haulikova br. 1.

III – Temeljem čl. 554 st. 1 ZKP-a, ovu naredbu izvršiti će PU Karlovac.

 

U Karlovcu, 30. srpnja 1992. godine

 

ISTRAŽNI SUDAC:

PREDSJEDNIK SUDA:

Juraj Boljkovac

 


 

R E P U B L I KA    H R V A T S K A

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-125/92.

Karlovac, 28. srpnja 1992.godine

ZC/AB

 

 

VOJNI SUD

KARLOVAC

 

Na broj:

Kio-18/92.

 

 

U svezi vašeg rješenja o provođenju istrage broj gornji od 03. lipnja 1992. godine protiv I Krivokuća Predraga i II Krivokuća Jove radi kriv. djela iz članka 236-f stavak 1. i 2. KZ RH; u prilogu vam dostavljam naknadno zaprimljeni posebni izvještaj Policijske uprave Karlovac i izjavu uzetu od xxxxxxxxxxxxxxxxx iz koje proizlazi osnovana sumnja da je II osumnjičeni Krivokuća Jovo ostvario bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune.

 

 

Prilog: 3.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

ZDRAVKO CAR


 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

Sastavljena dana 20.05.1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u svezi razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Dana 19.05.1992. godine obavljen je razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxx, rođenim xxxxxxxxxxxxxxx. Isti je izjavio:

‘’Iz Skakavca sam otišao 02.10.1991. godine zbog agresije četnika i JNA na selo. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Sredinom 09. mjeseca došli su iz komande TO Sjeničak na pregovore kod nas slijedeće osobe:

  1. JAKŠIĆ DUŠAN, star oko 60 godina iz Basara,
  2. JELAČA DUŠAN, star oko 60 godina iz Skakavca,
  3. CVJETIČANIN PAVAO star oko 60 godina iz Ban. Moravci

Svi su bili u civilnoj odjeći i nisu bili naoružani. Došli su nam reći da se njih netrebamo

bojati, da oni žele s nama dobro susjedske odnose.

Nakon toga 28. ili 29.9.1991. godine iz komande TO Utinja dolaze k nama na pregovore slijedeće osobe:

  1. KRIVOKUĆA JOVO, otac mu je Jovo, bivši matičar u Skakavcu, obučen u SMB uniformu, naoružan automatskom puškom M-70A sa preklopnim kundakom i dvije ručne bombe. Predstavio se kao komandir TO Utinja.
  2. KRIVOKUĆA MIRKO, otac Gojko, obučen u SMB uniformu, naoružan automatskom puškom M-70 i 2 ručne bombe.
  3. MALEŠEVIĆ VOJISLAV, iz Utinje, obučen u SMB uniformu, naoružan automatskom puškom M-70. Za njega znam da je prije bio milicajac.

Sa njima je bio jedan čovjek kojem neznam ime, ali on se predstavio kao komandir milicije za Utinju i bio glavni na pregovorima. On je došao sa crvenim ‘’Jugom’’ za kojega znam da je ukraden MUŠNJAK JOSIPU u Vojniću. Taj čovjek je visok oko 190, malo proćelav i star oko 36 godina. Ostala trojica kjoe sam naveo dovezla su se u žutom kamionu od ‘’Vodoprivrede’’. Sa njima je bilo još 7 ljudi obučenih u SMB uniforme i naoružani automatskim puškama i bombama koja ja ne poznajem. Oni su vršili osiguranje pregovora. Ovaj kojeg ne poznam rekao nam je da ako budemo imali problema na barikadama da se obratimo njemu, da se možemo slobodno kretati. Tražio od nas da ga podržimo u zahtjevu jer on želi da ovo bude ‘’VELIKA SRBIJA’’. Na tim pregovorima KRIVOKUĆA JOVO je govorio da će ovo biti ‘’JUGOSLAVIJA’’.

U to vrijeme barikade su bile postavljene kod pošte u Skakavcu prema Gornjoj Trebinji, u šumi Lug prema Slunjskih Moravcima i u Banskim Moravcima. Na barikadi kod pošte stalno sam viđao slijedeće osobe:

  1. BREBERINA ĐURO, otac Rade, 1954. godište, obučen u SMB uniformu, naoružan poluautomatskom vojničkom puškom, prije bio šef pošte u Karlovcu,
  2. DAKIĆ MIRKO, 55-godište, otac Marko, obučen u SMB uniformu, naoružan mitraljezom M-53 i 2 bombe, prije radio na željezničkoj stanici u Karlovcu
  3. VRAČARA NIKOLA (BRACO), 49-godište, nezaposlen, obučen u SMB uniformu, naoružan poluautomatskom puškom,
  4. MALIĆ MARKO, 47 ili 48-godište, bio šef željezničke stanice u Skakavcu, obučen u SMB uniformu, naoružan poluautomatskom puškom,
  5. KRIVOKUĆA DUJO, star oko 63 godine, obučen u SMB uniformu i naoružan automatskom puškom,
  6. KRIVOKUĆA DUŠKO, otac Dujo, star oko 40 godina, obučen u SMB uniformu, naoružan ‘’Ruskim mitraljezom DOBOŠAR’’

Na barikadi u Banskim Moravcima vidio sam slijedeće osobe:

  1. MIRIĆ MILE, otac Sveto, obučen u SMB uniformu, naoružan u početku automatom ‘’TOMPSON’’, a kasnije automatskom puškom.
  2. MIRIĆ STEVO, otac od Mile, pred njegovom kućom bila postavljena barikada, on je bio u civilu, ali je bio naoružan uvijek automatskom puškom i bombama,
  3. MIRIĆ UROŠ, otac Gojko, obučen u SMB uniformu, naoružan poluautomatskom puškom i bombama,
  4. JAKŠIĆ RADE, 56-godište, otac Mića, obučen u SMB uniformu, naoružan automatom ‘’TOMPSON’’,
  5. JAKŠIĆ MILE, brat od Rade, otac Mića, 66-godište, obučen u SMB uniformu, naoružan ‘’Ruskim automatom kalibar 7,62 mm’’
  6. JAKŠIĆ ime neznam, ali je brat od Rade i Mile, otac Mića, negdje 60-godište, obučen u SMB uniformu, naoružan ‘’Ruskim automatom 7,62 mm’’
  7. CVIJANOVIĆ MILE, star oko 50 godina, iz sela Gabrić, obučen u SMB uniformu naoružan automatskom puškom.
  8. CVIJANOVIĆ RADE, star oko 55-60 godina, obučen u SMB, naoružan ‘’Ruskim automatom kalibar 7,62 mm’’.
  9. GABRIĆ RADE, otac Đuro, 57 – godište, obučen u SMB uniformu, noaružan poluautomatskom puškom,

Na barikadi u šumi Lug nikoga nisam prepoznao jer nisu bili iz naših sela pa

pretpostavljam da su bili iz Udbine.

Ovl. službena osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-125/92

Karlovac, 24. kolovoza 1992. godine

ZC/MR

VOJNI SUD

K A R L O V A C

Temeljem članka 45. stavak 2. točka 3. u svezi članka 174. stavak 2. preuzetog ZKP-a (NN 53/91), podižem

O P T U Ž N I C U

protiv

I Okr. PREDRAGA KRIVOKUĆA, zv. ‘’Peko’’, sin Rade

i Ljubice rođene Breberina, rođen 29.2.1946. god. u Karlovcu,

gdje i prebiva, Utinja br. 1., oženjen, ugostitelj, Srbin, drž. RH,

II. okr. JOVE KRIVOKUĆA, sin Jove i Danice rođene

Breberina, rođen 12.7.1958. god. u Karlovcu, gdje I

prebiva, Ljudevita Šestića br. 2., mesar, oženjen,

Srbin, drž. RH,

da su:

tokom rujna 1991.godine u namjeri da oružjem stvaraju nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske i njenih legalno izabranih organa vlasti, u uvjetima oružane agresije tzv. ‘’JNA’’ i drugih nelegalnih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, radi odcijepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. ‘’SAO Krajine’’, organiziranli naoružane straže u selima Utinja, Basara i Popović Brdo, kao i barikade na cestama iz tih sela prema Karlovcu, te zahtjevali od mještana Skakavca i ostalih sela na desnoj obali rijeke Kupe da se predaju, te da bez otpora propuste okupatorske srbočetničke snage na položaje za napad na Hrvatsku vojsku na lijevoj obali Rijeke Kupe,

dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236 f stavak 1 i 2 KZ RH, a kažnjivo po stavku 2 istog zakonskog propisa.

Stoga

P r e d l a ž e m

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna i javna rasprava,
  2. da se na raspravu pozovu kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se na raspravi izvrši uvid u izvod iz evidencije kažnjenih (12), rješenje o pritvoru (18), te naredbu o izdavanju tjeralice (19),
  4. da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN br. 53/91) suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

O b r a z l o ž e n j e

Centar Službe za zaštitu Ustavnog poretka Karlovac, podnio je prijavu protiv Krivokuća Prekraga i Krivokuća Jovana, radi krivičnog djela opisanog u izreci optužnice, zbog čega je i provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da poznaje I i II okrivljenike. Što se tiče I okrivljenika Krivokuća Predraga iz osobnog saznanja ne može ništa pobliže reći o njegovoj neprijateljskoj aktivnosti jer ga uopće nije vidio. Jedino je čuo od mještana Skakavca da je I okrivljeni Krivokuća Predrag zahtjevao od mještana Hrvatske nacionalnosti da napuste Skakavac u 10. mjesecu 1991. godine jer će ih u protivnom sve poubijati. Tada je bio u uniformi i naoružan automatskim naoružanjem. Što se tiče II okr. Krivokuća Jove, sjeća se da je bio glavni u nabavljanju naoružanja i vojne opreme koju je dijelio mještanima Srpske nacionalnosti. Tokom ljeta i jeseni 1991. godine često puta ga je vidio obučenog u SMB uniformu i naoružanog automatskom puškom. U 10. mjesecu 1991. godine, II okr. je došao sa jednom grupom u Skakavac, te je zahtijevao od mještana da ne pružaju otpor novoj vlasti tzv. ‘’SAO Krajine’’, te da im se dobrovoljno priključe, kako bi izbjegli eventualne komplikacije.

Identično je iskazao i svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da poznaje okrivljenka. Neutrvđenog dana u 6. mjesecu 1991. godine, I okr. Krivokuća Predrag je govorio u Utinji da je organiziran lokalni referendum na kojem je odlučeno da se taj dio pripaja Jugoslaviji, jer da za njih drugog izlaza nema. U toku 8. i 9. mjeseca počelo je držanje noćnih straža i barikada na mjestima između sela Hrvata i Srba, a sve su to organizirali i II okrivljenici. U rujnu 1991. godine postavljena su na području Trebinje mitraljeska gnijezda od strane novostvorene tzv. ‘’TO SAO Krajine’’, a tada je vidio obojicu okrivljenika obučene u SMB uniformu i naoružane sa automatskim puškama i pištoljima. Jednom prilikom, mještani Skakavca su bili pozvani od strane I i II okrivljenika, te je traženo od njih da predaju oružje i da istaknu bijele zastave ili će u protivnom Skakavac biti bombardiran. Na takvo traženje to isto je učinjeno u Slunjskim Moravcima, Ali oružje mještani nisu predali, budući ga nisu niti imali.

S obzirom na sve navedeno, smatram da su I okr. Krivokuća Predrag i II okr. Krivokuća Jovo ostvarili bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune. Naime, organizirali su u toku rujna 1991. god. na području Utinje, Basara, i Popović Brda noćne straže i postavljanje barikada na cestama iz navedenih mjesta prema Karlovcu, a zahtjevali su od Hrvata da se predaju i da bez otpora propuste okupatorske jedinice. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su i I i II okrivljeni bili pripadnici neprijateljskih snaga naoružani i obučeni u neprijateljske uniforme, te su u tom svojstvu aktivno sudjelovali u neprijateljskim oružanim formacijama. Iz svega proizlazi da ime je osnovni cilj bio naroužavanje državnog ustrojstva Republike Hrvatske i nasilno obaranje njenih legalno izabranih organa vlasti, kao i otcijepljenje dijelova njenog teritorija radi stvaranja tzv. ‘’SAO Krajine’’. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, proizlazi da us upravo okrivljenici bili organizatori oružane pobune na području mjesta Utinja, Basare i Popović Brdo. Zbog sveg navedenog, valjalo je podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana, a zbog težine i karaktera ovog krivičnog djela, te zbog nedostupnosti okrivljenika, pravosudnim organima Republike Hrvatske, valjalo je predložiti suđenje u odsutnosti temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN br. 53/91).

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car


REPUBLIKA HRVATSKA                                                                            Broj: K 200/92-3

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Kv 275/92

R J E Š E N J E

Vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijera kao predsjednika i Matan Zvonimira i Janjca Marijana kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv I opt. KRIVOKUĆA PREDRAGA, i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. i 2. KZRH, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 1992.

r i j e š i o  j e:

I           Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv I opt. Krivokuća Predraga i II opt. Krivokuća Jovana se obustavlja.

II          Rješenje ovog suda od 30.07.1992. g. br. Kio 18/92-8. kojim je protiv I opt. Krivokuća Predraga i II opt. Krivokuća Jove određen pritvor stavlja se van snage.

III        Naredba ovog suda od 30.07.1992. g. br. Kio 18/92-9 kojim je određeno raspisivanje potjernice za oba okrivljenika stavlja odnosno povlači se.

IV        Temeljem čl. 99. st. 1. preuzetog ZKP troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac je nakon provedene istrage kod suda podiglo optužnicu br. Kt 125/92 kojom optuženicima stavlja na teret da su izvršili kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. i 2. KZRH pobliže opisano u izreci ovog rješenja. U optužnici je predloženo da se postupak provede u odsutnosti okrivljenika.

U ovom predmetu rasprava još nije zakazana niti održana, ali je sudsko vijeće postupajući po službenoj dužnosti razmotrilo predmet te utvrdilo da se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o oprostu trebaju primjeniti što drugim riječima znači da postupak valja obustaviti, pa je stoga i riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

Kako je još u toku istrage protiv okrivljenika određen pritvor te izdana naredba ka raspisivanju potjernice valjalo je riješeno o pritvoru staviti van snage a potjernicu povući.

Konačno u pogledu troškova valjalo je riješiti da isti pada na teret budžetskih sredstava suda.

Karlovac, 12. studeni 1992.

Predsjednik vijeća:

Mladen Kosijer, v.r.

PRAVNA POUKA

Protiv ovog rješenja VT Klc., ima pravo uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

DNA:

  1. VT Klc. br. Kt 125/92
  2. Predraga Krivokuća

Jovo Krivokuća, za oboje oglasna ploča suda.

Za točnost otpravka ovlašt. radnik

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -