Karlovac – KA 0014
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE JS-i
Broj: 511-05-02/2-13-K-1150/92.
Datum: 02. lipnja 1993. godine
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU
K A R L O V A C
Veza: naša krivična prijava – posebno izvješće od 02.09.1992. godine.
Veza: vaš broj_________________
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
POSEBNO IZVJEŠĆE
kao dopuna krivične prijave protiv VLADIMIRA KEKIĆA zvani ”KEKO”
Daljnjom kriminalističkom obradom utvrdili smo da je VLADIMIR KEKIĆ zapovjednik nelegalnih, neprijateljskih oružanih formacija, na području privremeno okupiranog dijela općine Karlovac, uz desnu obalu rijeke Kupe, što je vidljivo iz priloga: 1.- službene zabilješke o obavljenom informativnom razgovoru sa MATOM HRSANOM.
PRILOG: 1.-
N A Č E L N I K:
Zvonimir Krajačić
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena dana 01. lipnja 1993. godine u prostorijama PU KARLOVAC – Grupa za suzbijanje kriminaliteta od posebno sigurnosnog interesa za RH-a a u svezi obavljenog informativnog razgovora dana 31. svibnja 1993.godine sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po narodnosti Hrvat.
Tijekom razgovora isti je izjavio:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Dana 03.10.1991. godine u Brežane i susjedna sela (Brođane, Selnicu, Ribare, Lipje, Kablare, Banski Kovačevac) je iz pravca Željezničke stanice Skakavac došla tzv. “JNA”, i rezervisti iz Srbije. Neposredno prije njihova dolaska i dan prije-mladi-mještani Brežana , su se Povukli u Karlovac, dok je u mjestu ostalo 68 ljudi uglavnom staraca. Dok je u selu bila regularna vojska sve je bilo u redu, nije bilo pljačke, sukoba, a nisu hi maltretirali mještane
ni pretraživali kuće. Ta je vojska sa sobom dovezla bacače i topove, koje su ukopali na Glavica Brdu u pravcu Lipja, neposredno iznad Brežana .
Vojska je u Brežanima bila otprilike 4-5 mjeseci, a komanda im je bila na Lipju. Ne bih znao reći ko im je bio komandir. Vojnici su bili smješteni u šumi “KOLOVRAT” koja je u blizini Brežana , a ondje su bili ukopani. U međuvremenu su u selo dolazili i rezervisti sa Korduna, pošto su mladi vojnici počeli bježati preko Kupe na stranu ZNG-a, te su četnici zauzeli položaje uz Kupu. Bili su to rezervisti iz Utinje, Vrela Utinje, Sjeničaka, Cerovca, Trebinje, Popović Brda i Banskih Moravaca. Među njima sam prepoznao MILANA GAČEŠU IZ UTINJE, star oko 40-50 godina koji je bio odjeven u SMB uniformu i naoružan automatskom puškom. (Komandir cijele te jedinice bio je KEKIĆ VLADIMIR ZVANI”KEKO” , za kojeg mislim da je iz okolice
Vojnića, a koji je bio smješten u komandi u Skakavcu. on je nekoliko puta dolazio
u Brežane obilazeći položaje i vojsku na tom terenu, kojom sam ga prilikom vidio odjevenog u maskirnu uniformu i naoružanog pištoljem. od ostalih zapovjednika vidio sam i nekog gostioničara . iz Utinje, star oko 50 godina, za kojeg neznam točno kako mu je ime. Komanda:
tih teritorijalaca u Brežanima je u kući čovjeka koji je prije izrađivao čavle, a sada se nalazi u Karlovcu, ali se ne bi mogao sjetiti njegova imena.
Dolaskom teritorijalaca u selo započele su pljačke, pa su tak men-i iz staje odvezli bika, dok su i ostalim mještanima odvodili stoku, traktore, kućanske aparate, a sve ostalo što se nije moglo odnijeti su porazbijali. To je bilo u proljeće 1992. godine kada su zapalili sjenike ŠPINA MATI, KOS MATI, HORVAT IVANU, kojem je zapaljena i kuća, : KUSANIĆ MATI kojem je uz sjenik zapaljena i štala, KUSANIĆ KARLI; kojem su zapaljena 3 sjenika, štala, kuća, traktor i prikolica, KOS MARINKU kome je zapaljena vikendica i HORVAT JOSIPU, kojem su zapaljena 3 sjenika, te posebno opljačkana radiona. od osoba koje su krale i palile po selu nisam prepoznao nikoga, ali znam da im je komandir bio neki sa Tušilovića, navodno oženjen, rođakom dr. ROGOZA iz Karlovca, tog čovjeka tamo nisam vidio.
Ti su četnici i sada u Brežanima svaka 4 dana se izmjenjuju na položaju pa su 4 dana tamo, a 4 dana na odmoru. Glavni komandir im je još uvijek VLADIMIR KEKIĆ koji zapovjeda vojskom od Skakavca – Lasinje, u svim selima iz Kupu.
KEKIĆ je prijetio i UNPROFORCIMA koji je jednom prilikom ovog proljeća kad
su došli u selo otjerao prijeteći im pištoljem uz uzvike da je u stanju i ubiti, a da se oni mogu obraćati i razgovarati s mještanima jedino uz njegovo dopuštenje i njegovo prisustvo. Nakon tih njegovih prijetnji UNPROFORCI su otišli. Iz Brežana se pucalo topovima po Rečici i Šišljaviću, ali se mještani nisu smjeli približavati topovima, te ne bi znao reći tko je iz njih pucao. Mještani su imali ograničeno kretanje, a KEKO je naredio da na otvorenom ne smijemo pričati između sebe.
U međuvremenu sam ovog proljeća nekoliko puta odlazio u susjedno selo Brođane, kako bi posjetio rodbinu, a za to sam morao dobiti dozvolu kretanja od komandira sela kojeg nepoznajem, ali znam da je iz Tušilovića i da ima oko 50 godina. U Brođanima nije bilo pljačke i paleži, a komandir tamošnjih jedinica TO bio je NIKOLA ČURČIJA SA POPOVIĆ BRDA: . Međutim, po dolasku rezervista iz Vrela Utinje i Utinje, negdje u 03. mjesecu 1993. godine učestale su pljačke, pa su popljačkali traktore i stvari’ po kućama u Brođanima.
Nakon mog odlaska iz Brežana u selu je ostalo još 67 ljudi.”
OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Broj: Kio-42/93-6
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
sastavljen dana 30. studeni 1993.. godine
u Vojnom sud u Karlovcu.
Prisutni od sluca: Krivični predmet protiv:
Istražni sudac: pred. suda: Juraj Boljkovac Kekić Vladimira i dr.
Zapisničar: Tonka Rendulić zbog kriv. djela iz čl.1. Zakona o kazn. djel. podriv. i tenkov. djel. protiv drž. suverenit. RH
Početak u 11,00 sati.
Utvrđuje se da su pristupili:
Voj. tužilac_____________
Okrivljeni_______________
Branilac________________
Oštećeni________________
Tumač_________________
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti samo istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koji bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište:
Mjesto rođenja i
godina starosti:
Odnos s okrivljenim
i oštećenim: nije u srodstvu niti u zavadnji
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:
Upozoren u smislu čl. 229. i 321. st. 2. ZKP-a, iskazuje:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sredinom listopada ,,199l.godine u Brođane su ušli pripadnici tzv. “JNA”,koji su zauzeli položaje na desnoj obali rijeke Kupe. Nasuprot položaja Hrvatske vojske. Nakon par dana
pretresli su kuće tražeći od mještana oružje, Tom prilikom nisu nikoga dirali, nisu pljačkali imovinu, niti maltretirali ljude, a niti palili; ili uništavali kuće. Ja ne poznajem nikog od tih
pripadnika JNA’, a neznam niti tko je bio njihov zapovjednik.
Nakon kojih 8-10 dana “JNA” se povukla s ovog područja i na njihovo mjesto došli su pripadnici tzv. “Teritorijalne obrane”, Srbi iz okolnih mjesta, uglavnom Utinje, Trebinje, Sjeničaka i Popović Brda. Ti pripadnici tzv. ”Teritorijalne obrane” , tj. paravojnih oružanih
formacija.bili su naoružali raznim pješadijskim oružjem i obučeni u SMB uniforme bivše “JNA” bez ikakvih posebnih oznaka. Većinu tih pripadnika’ ‘TO” poznavao sam samo iz viđenja, tako da ne znam njihova imena. Od poznatih vidio sam samo dio mještana iz Popović Brda, za koje znam kako se zovu, pa sam tako između ostalih vidio Duju Vukmer, Latas Branka, Popović Miru, Tomašević Nevena, Ćulum Dragana, i možda još neke druge, kojih se sada ne mogu sjetiti. Svi su oni ljudi srednjih godina između 45-50. Njima su bili zapovjednici po smjenama Vukmar Dujo, Bobić Vlado i Bobić Mirko. Jedno vrijeme, jednom grupom pripadnika ”TO” iz Sjeničaka zapovjedao je Suzić Glišo, kojeg osobno poznajem. Također poznajem Ćosić Jovu, koji je jedno vrijeme u Brođanima zapovijedao pripadnicima”TO” iz Utinje. Ta grupa Ćosić Jove u
travnju 1993.god. u Brođanima opljačkala je gotovo cijelo selo Brođane, oduzevšiod mještana poljoprivredne strojeve, traktore, prikolice, priključke, i drugi poljoprivredni inventar. Između ostalog zgode ,i meni su oduzeli ,traktor. ,To je inače bilo jedino oduzimanje imovine nas Hrvata od pripadnika paravojnih oružanih formacija, koje su bile na tom području.
Kada su krajem listopada 1991.god. pripadnici “TO”, došli na ovo područje, zamijenivši “JNA”, također su ‘pretresli sve kuće, ali tom prilikom nisu dirali niti imovinu, niti same. mještane.- Hrvate.
Do mog odlaska iz Brođana, cijelo moje selo ostalo je nedirnuto, osim one zgode, kada je opljačkano od “Utinjana”, što sam već naprijed naveo. Pored toga u onih ranijih nekoliko
slučajeva, kada su pojedini mještani Brođana prije mene napustili selo i otišli na slobodno područje RH-a, njihove kuće su u potpunosti opljačkane, odneseno je sve što se moglo odnijeti,od poljoprivrednog inventara pa sve do druge imovine. Ne znam tko je to učinio. Naprosto bi preko noći kuća ostala prazna.
Okr.KEKIĆ VLADIMIRA uopće ne poznajem i njegovi osobni podaci, koji mi se predočavaju, ne znače mi ništa. Vjerojatno ga nikada, nisam niti vidio, odnosno možda sam ga i vidio,
pa to ne znam, pošto ga ne poznajem. No, .po mjestu se pričalo ‘ , da je zapovjednik “TO” Republike Srpske Krajine tj. njenih paravojnih oružanih formacija na području sela Brežani, Liplje, Kablari, Banske i Slunjske Selnice, Banskih Moravaca i Skakavca neki Kekić Vladimir zv. “Keko”, koji je tu dužnost obnašao, kako se pričalo, negdje od početka studenog 1992.god., pa do mog odlaska s tog područja. Međutim, da li je to okrivljeni ili neka druga osoba, meni nije poznato.
To je sve što je meni poznato o okrivljenom i djelu za koje se ,on okrivljuje.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.
dovršeno u 11,30 sati.
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
Broj: Kio-42/93-7
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
sastavljen dana 30. studeni 1993.. godine
u Vojnom sud u Karlovcu.
Prisutni od sluca: Krivični predmet protiv:
Istražni sudac: pred. suda: Juraj Boljkovac Kekić Vladimira i dr.
Zapisničar: Tonka Rendulić zbog kriv. djela iz čl.1. Zakona o kazn. djel.
Početak u ____ sati.
Utvrđuje se da su pristupili:
Voj. tužilac_____________
Okrivljeni_______________
Branilac________________
Oštećeni________________
Tumač_________________
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti samo istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koji bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište:
Mjesto rođenja i
godina starosti:
Odnos s okrivljenim
i oštećenim: nije u srodstvu niti u zavadnji
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:
Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a, iskazuje:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Za cijelo vrijeme boravka na okupiranom području bio sam uglavnom kod svoga djeda i bake u Sjeničaku, ali sam se povremeno kretao i po okolnim selima. To mi nitko nije branio, ali okupirano područje nisam mogao napustiti.
Ja osobno okr. Kekić Vladimira, čije mi se generalije predočavaju, ne poznajem. Boraveći na okupiranom području čuo sam i pričalo se da je komandant – zapovjednik paravojnih oružanih formacija na okupiranom području s desne obale rijeke Kupe od Turnja do Lasinje neki Kekić Vladimir zv. “Keko”, kOji je navodno prije rata u VOjniću imao gostionicu, odnosno ugostiteljski objekat. Jedne zgode u prosincu 1992.god., kada sam bio u Brežanima, kod Hrsan Mare, po mene su došla dva pOlicajca, obučena u maskirne vojne uniforme, s oznakom na rukavi.”- “PO ma “Milicija Krajina”. Rekli su mi da im je komandant “Keko” naredio da me dovedu u Komandu u Skakavac, a što su oni i učinili. Tu večer prespavao sam u kasarni i drugi dan su me pustili u Sjeničak. “
Nedugo iza toga, početkom 1993.god. u Sjeničaku, dok sam bio u društvu sa Lončar Radom, ispred trgovine sreli smo četvoricu uniformiranih osoba, obučene u maskirne uniforme, s oznakama “Milicija Krajina”. Svi su bili naoružani pištoljima. te zgode
čak mi je rekao da je jedan od njih komandant “Keko”. Zaustavio ih je i ja sam se tada rukovao s tim “Kekom”. Loncar ga je pitao da zašto me je u uhapsio, a on mi se i pozdravivši se sa mnom i rekao mi da nije znao tko sam ja. Taj “Keko”, po mom mišljenju, star je oko 45–50 god., suhonjav, srednje visine, crnomanjast, s crnim jakim , brkovima i dugom crnom kosom. Pored toga ja sam tog “Keku” vidio i u više navrata, dok je prolazio autom kroz Sjeničak i tada sumještani pričali da prolazi komandant “Keko”.
Prema tome ja neznam da li je osoba, koju sam ja vidio i za koju se pričalo da je “komandant” upravo okrivljeni ili pak neka druga osoba. No da vidim osobu o kojoj sam naprijed govorio sa ,sigurnošću bi je prepoznao, Jer sam ju dobro upamtio.
To je sve što imam za iskazati.
Upozoren u smislu čl. 8~. st .1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.
dovršeno u 12,00 sati
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
sastavljena dana 10.02.l994.godine u prostorijama PU-e Karlovačke. a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Hrvatica.
ISTA JE IZJAVILA:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Dana 04.10.1991. godine vojska je prvi puta ušla u Slunjske Moravce ušli su iz pravca Vojnića i Utinje. a najveći dio njih su bili rezervisti iz Loznice u Srbiji, koji su bili dobri prema domaćem stanovništvu. Odmah su tražili da im predamo oružje, te da istaknemo bijele zastave što smo i učinili. Oni su u selu ostali oko 2 i pol mjeseca, zajedno s regularnom vojskom. U tom razdoblju nije bilo ni pljački ni maltretiranja ljudi, a čak su nas i štitili i davali nam hranu. Upozoravali su nas da se čuvamo domaćih četnika.
Odmah po njihovom povlačenju u selo ulaze domaći četnici iz Vojnića i Utinje.Njihov je glavni zapovjednik bio VLADIMIR KEKIĆ – KEKO gostioničar iz Vojnića.
Među njima sam prepoznala ČEDU VIDNJEVIĆA sa Popović Brda – star oko 45 godina odjeven u maskirnu uniformu, te MILU BIJELIĆA iz Tušilovića, starog oko 45-50 godina MILU STOJAKOVIĆA iz Vrela Utinje, star oko 45 godina, da bi kasnije došli i susjedi iz Trebinje VLADO KRIVOKUĆA star oko 45 godina, MILORAD KRIVOKUĆA star oko 30 godina i BRANKO KRIVOKUĆA star oko 45 godina. Oni su početkom 1993. godine bili stražari u
selu, kada je komanda iz Skakavca preselila u Slunjske Moravce. Čitavo to vrijeme mještanima se nije ništa dogodilo, ali su u početku četnici pljačkali poljoprivredne strojeve i mehanizaciju, što je dio ljudi iz mjesta natjeralo u bjeg.
Tako je iz naše kuće sve stvari popisao MIĆO IVOŠEVIĆ iz Vojnića. star .ko 45 godina, da bi nakon nekoliko dana stigla grupa od nekolicine maskiranih i uniformiranih osoba koji su nam sve pokrali, a mislim da je i MIĆO IVOŠEVIĆ bio među njima. Među njima je bio i DUŠAN ŠPANOVIĆ iz Vojnića, star oko 45 godina na kojem sam vidjela da kao i IVOŠEVIĆ nosi neki čin. Za ŠPANOVIĆA znam da je prije rata radio u “JUGOKERAMICI” u Vojniću. Nakon što su nas opljačkali na uviđaj nam je stigao mi1icajac RADE MANOJLOVIĆ iz Sjeničaka. koji je obnašao funkciju nekakvog zapovjednika u “MILICIJSKOJ STANICI” u Skakavcu. Tom su prilikom popisali stvari i otišli. a da pri tom nisu ništa poduzeli. te nam stvari nikada nisu vraćene.
Tijekom 1992. godine njihova je vojska bila stalno prisutna u selu. neprestano pljačkala domaće stanovništvo. Od početka 1991. godine komanda je iz Skakavca premještena u Slunjske Moravce i to u kucu mog sina MATIJE JOHE. U komandi je stalno prisutno 10-tak ljudi, a medu njima ima i žena. Glavni u komandi je KEKO a njegov je zamjenik PEKO KRIVOKUĆA star oko 50-55 godina, inače gostioničar iz Utinje. KEKO je dobio čin majora, a novi mu je zamjenik neki MILAN koga zovu “BEZBEDNJAK”, star oko 35 godina, punijeg lica i niskog rasta, debeljuškast. kestenjaste kose i brade. Mislim da je i on negdje iz okolice Vojnića. Osim njih u komandi je LJUBA VIDNJEVIĆ iz Popović Brda, te JADRANKA KOSIJER, rodom iz Gačeškog sela, inače supruga MILENKA KOSIJERA, koji je u “MILICIJI” u Skakavcu. a koji često dolazi u Slunjsku Selnicu. MILENKO je trenutno na bolovanju pošto ga muči visoki tlak.Ostale vojnike koji se nalaze u selu poznajem po viđenju. ali ne bi znala reći njihova imena.
ZaKEKU znam da je glavni komandir cijelog područja uz rijeku Kupu, a jako
je ekstreman i loš prema ljudima, pa ga se i njegovi vojnici jako boje. Prije moga odlaska za Karlovac komanda je i dalje bila smještena u selu, u kući moga sina, te su mi rekli da će tamo ostati zauvijek. Prije no što sam otišla morala sam otići u “MILICIJSKU STANICU” u Tušiloviću kojoj je smještena u gostionici “FORTUNA”. Tamo je glavni neki veliki debeli za kojeg su mi rekli da se zove NIKOLA VULETIĆ. Ondje sam dobila dozvolu za odlazak koju je ishodio MIRKO BOŽIĆ tajnik “CRVENOG KRSTA” u Krnjaku.
U ambulanti u Skakavcu kao doktorica radi žena koja je prije radila u Karlovcu, ali joj ne bi znala reći ime. Tamo je medicinska.,sestra NADA BASARA iz mjesta Basara, te neka MILOVA STOJAKOVIĆ iz Vrela Utinje. koja je prije bila također u Karlovcu. a negdje na Dubovcu je imala kuću. Hranu im je vozio MILAN VUJNOVIĆ iz Vojnića star oko 55 godina čiji je zadatak bio isključivo razvažanje hrane. Tamo sam vidjela i nogometaša MIHAJLA BOŠNJAKA. koji živi u Vojniću gdje mu žena ima cvjećaru.
OVLAŠTENA SLUŽENA OSOBA:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Broj: Kio-42/93-12
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
Obranović Ivan (prezime i ime)
sastavljen dana 7. rujna 1994. godine
u Vojnom sud u Karlovcu.
Prisutni od sluca: Krivični predmet protiv:
Istražni sudac: pred. suda: Juraj Boljkovac Kekić Vladimir i dr.
Zapisničar: Mile Paulić zbog kriv. djela iz čl.1. Zakona o terorizmu
Početak u _13,00___ sati.
Utvrđuje se da su pristupili:
Voj. tužilac_____________
Okrivljeni_______________
Branilac________________
Oštećeni________________
Tumač_________________
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti samo istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koji bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:
Ime i prezime, ime oca: Obranović Ivan, sin Josip
Zanimanje i boravište: vozač, Skakavac br. bb, Karlovac
Mjesto rođenja i
godina starosti: Srpski Blagaj, Slunj, star 62 godine
Odnos s okrivljenim
i oštećenim: nije u srodstvu niti u zavadnji
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje:
Upozoren u smislu čl. 219. i 221. st. 2. ZKP-a, iskazuje:
Ja sam do 1.9.1994.godine živio na sada okupiranom području u Skakvcu, gdje imam kuću. Tog dana prešao sam iz Brežana s okupiranog područja, čamcem preko rijeke Kupe, na područje Rečice, gdje me je uhvatila policija i lišila slobode, povodom tjeralice koja je raspisana protiv mene, a u vezi postupka koji se vodi protiv mene, pred Vojnim sudom u Karlovcu, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH.
Za vrijeme ratnih sukoba i agresije na RH, odnosno okupacije Skakavca i okoline bio sam pripadnik neprijateljske TO Skakvac u vremenu od kraja listopada ili početka studenog 1991.godine pa do početka srpnja 1992. godine. Bio sam prisilno mobiliziran. Nakon toga negdje od kraja veljače ili početka ožujka 1993. godine, pa do početka lipnja 1994. godine imao sam radnu obavezu i morao sam se svakodnevno javljati na posao u kasarnu ”Skakavac”, gdje je bila smještena nekakova neprijateljska oružana paravojna formacija, o kojoj neznam ništa pobliže.
Okr. Kekić Vladimira zv. “Keko”, ugostitelja iz Vojnića do početka rata nisam poznavao. Za njega sam čuo tek kada je krajem 1992.godine ili početkom 1993.godine došao u Skakavac i smjestio se u kuću Šegota Slave. Tada sam zapravo čuo iz pričanja po selu da je u toj kući smještena nekakova komanda neprijateljske TO ili neke dr. pobunjeničke vojne formacije tog područja, kao i da je okr. Kekić Vladimir komadant te vojne formacije. Ta komanda i okrivljeni ostali su u spomenutoj kući sve negdje do druge polovine ili možda čak kraja 1993.godine. Kroz to vrijeme, dok je bio u Skakavcu, okrivljenog sam vidio u više navrata, obično kako prolazi civilnim osobnim automobilom vojničke registracije od navedene kuće prema Vojniću ili obratno. Uvjek je bio u maskirnoj vojnoj uniformi. Obzirom da je bio u automobilu, nisam vidio dali je naoružan. Koliko sam mogao. ocjeniti okrivljeni je star oko 40 godina, niži, izrazito crnomanjast, a nosio je brkove. Između ostalog pričalo se da je gostioničar iz Vojnića.
Negdje u drugoj polovini 1993.godine komanda te neprijateljske vojne formacije i okrivljeni preselili su se iz Skakavca u Slunjske Moravca u kuću Joha Franje, a to je udaljeno oko 2 km od Skakavca u pravcu Sjeničaka. U toj kući komanda i okrivljeni nalazili sU se do mog odlaska iz Skakavca tj. do 1.9.1994.godine. Neznam dali se ta komanda i sada nalazi na navedenom mjestu. I kroz ovo vrijeme od druge polovine 1993.godine, pa do mog odlaska iz Skakavca, također sam povremeno u više navrata vidio okrivljenog kako osobnim automobilom prolazi kroz Skakavac iz Slunjskih Moravca prema Vojniću ili povratno. I u tim slučajevima, kao i ranije, bio je uvjek u maskirnoj vojnoj uniformi. Nisam zapazio dali je imao kakove činove.
To je sve što mi je poznato o neprijateljskoj djelatnosti okrivljenog protiv Republike Hrvatske, u smislu rušenja Ustavnog poretka i izdvajanja pojedinih djelova RH iz njenih međunarodno priznatih granica.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Upozoren u smislu čl. 77 st. 1 ZKP-a, zapisnik nije čitan.
Dovršeno.
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
S L U Ž B E N A B I L J E Š K A
Sastavljena dana 05.08.1994. godine u prostorijama PU Karlovačke, Odsjek ratnog zločina i terorizma, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxx.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, Hrvatica, udovica.
U informativnom razgovoru sa istom a na okolnosti njezina dolaska sa privremeno okupiranog teritorija RH-a došlo se do saznanja da je gore navedena dana 04.08.1994. godine u ranim jutarnjim satima preko rijeke Kupe sa čamcem iz pravca Brežana, prešla na slobodni dio teritorija u mjesto Rečica, iz razloga šta želi sati niti sve dokumente ista se vraća istog dana oko 15 sati na isti na ti n u Brežane gdje ima kuću.
xxxxxxxxxxxxxxx izjavljuje da je cijelo vrijeme u svojoj kući u Brežanima za vrijeme okupacije te da nastoji sačuvati svoje imanje. U nekoliko navrata, ne sjeća se točno koje godine, njoj su dolazili pripadnici srbo-četničkih formacija te joj oduzimali njezine stvari pa je tako u proljeće ove godine odvežen njezin traktor za kojega je otišla u komandu koja se nalazi u Slunjskim
Moravcima te prijavila kod Vladimira KEKIĆA – KEKE koji obnaša dužnost zapovjednika srpske vojske. Od istoga je dobila Potvrdu da je njezin traktor mobiliziran za potrebe srpske vojske. Potvrda se nalazi u njezinoj kući te nije dostupna djelatnicima PU Karlovačke.
U razgovoru je ista više puta naglašavala da se zbog osobne sigurnosti ne želi izjašnjavati niti govoriti bilo koje ime pripadnika srbo-četničkih formacija. Ista je izjavila da ima saznanja da su HORVAT MARICA, HORVAT MARA kao HRSAN ANKICA i ŠEGOTA BARA prilikom
prelaza Kupe iz pravca Rečice prema Brežanima uhićene od strane
i”Milicije” Republike Srpske te su bile na ispitivanju u Vojniću gdje su zadržane u zatvoru oko 10-ak dana. Iste su puštene i nalaze se kod svojih kuta. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ima saznanja da je IVAN HORVAT koji je bio optužen za posjedovanje oružja, pušten i da se nalazi kod kute.
U proljeće 1994. godine od strane srpske vojske preostali mještani Brežana, sakupljeni su na sastanak na kome je govorio to uvjek zvan VUKSAN čije ime ne zna, koji je iz Tušilovića, a obnaša neku vojnu dužnost, govorio im da ne smiju prelaziti Kupu čamcem jer na taj način krše Zakon Republike Srpske Krajine o prelazu granice. Za istoga xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx ima saznanja da je Vuksan prije rata imao stan u Karlovcu, xxxxxxxxxxxx nezna na kojoj adresi. Vuksan ima dva sina, stariji ima oko 15-16 godina dok mlađeg xxxxxxxxxx nije vidjela.
xxxxxxxxxx je izjavila da je krajem 1991. godine od strane srbo-četničkih pripadnika opljačkana tj. oduzete su dvije krave i 2 teleta a negdje krajem 1991. a možda početkom 1992. godine bila
maltretirana od strane jednog pripadnika koga ne pozna a radi se o crnom mladiću, srednje visine koji je pr i tad da je bio najprije pripadnik Tuđmanove vojske ali zbog povrede dužnosti je bio u zatvoru iz kojeg je pobjegao te se priključio srpskoj vojsci, te sada pljačka preostale Hrvate. Od istoga je bila maltretirana te joj je stavljao n pod grlo zahtjevaju i od nje da mu preda DEM koje ona posjeduje na ime mirovine od pokojnog supruga. S obzirom da nije imala isti je tukao a zatim pustio.
To je sve što je djelatnicima PU Karlovačke ista izjavila.
OVLAŠTENE SLUŽBENE OSOBE
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT 162/93
Karlovac, 29. prosinca 1994.godine
ZC/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na temelju članka 41 stavak 2 točka 3 i članka 165 stavak 2 ZKP-a podižem,
O P T U Ž N I C U
protiv
KEKIĆ VLADIMIRA, sin Nikole, rođ. 3.7.1954. u
Vojniću, gdje i prebiva, Milisava Dakića bb, Srbin,
drž. RH,
da je :
od 25. rujna 1992. godine pa nadalje u Brežanima i Skakavcu općina Karlovac, u namjeri da svojim učešćem doprinese u napadu na ustavno pravni poredak Republike Hrvatske sa ciljem ostvarenja memorandumskog programa o stvaranju velike Srbije izdvajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranja tzv. ”SAO Krajine”, preuzeo dužnost zapovjednika paravojnih postrojbi pobunjenih Srba na području Skakavca i Lasinje te organizirao držanje položaja sa desne obale rijeke Kupe radi čega je područje Brežana i dalje privremeno okupirano i van kontrole legalnih državnih vlasti Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 235 stavak 1 KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava,
- da se na temelju članka 290 stavak 3 ZKP-a suđenje provede u odsutnosti okrivljenika,
- da se na raspravu pozove svjedok Obranović Ivan,
- da se protiv okrivljenika odredi pritvor i raspiše tjeralica.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Karlovačka podnijela je prijavu protiv Kekić Vladimira radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci optužnice te je provedena istraga pred vojnim sudom u Karlovcu.
U istrazi okrivljenik nije saslušan obzirom da nije dostupan pravosudnim organima RH.
Svjedok Obranović Ivan je iskazao da je do 1.9.1994. g. živio na sada okupiranom području u Skakavcu gdje ima kuću. Toga dana prešao je iz Brežana preko Kupe na područje Rečice u Karlovcu gdje ga je uhvatila policija i lišila slobode. Za vrijeme ratnih sukoba i agresije na RH nalazio se na području Skakvca gdje je svakodnevno morao obavljati određene poslove, te je tada čuo za Kekić Vladimira koji je inače ugostitelj iz Vojnića. Do početka rata ga nije poznavao, a krajem 1992. i početkom 1993.g. okrivljenik je došao u Skakavac i smjestio se u kuću Šegota Slave. Za vrijeme dok se nalazio u Skakavcu tvrdi da je okrivljenika u više navrata vidio kako prolazi civilnim automobilom, ali uvijek u maskirnoj vojnoj uniformi, iako nije vidio da li je naoružan. Čuo je iz pričanja po selu da je u kući gdje se nalazi okrivljenik komanda neprijateljske teritorijalne obrane ili neke druge pobunjeničke vojne formacije, i da je okrivljenik Kekić Vladimir komandant te vojne formacije.
Obzirom na sve navedeno smatram da je Kekić Vladimir ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune. I nakon 25. rujna 1992. g. kada je stupio na snagu Zakona o oprostu okrivljenik je ostao u pobunjeničkim redovima očito sa namjerom da ostvari memorandumski program stvaranja Velike Srbije kako bi se ocijepili dijelovi teritorija RH i preko stvaranja tzv. ”SAO Krajine” stvorili tzv. ”Veliku Srbiju”, zbog toga je na području Brežana i Skakavca preuzeo zapovjedništvo nad paravojnim srbočetničkim formacijama koje su privremeno okupirale taj dio teritorija RH, i u tom periodu je djelovao sa ciljem sprečavanja legalnih snaga RH da uđu na to područje i uspostave ustavno pravni poredak međunarodno priznate države Hrvatske. Na taj način smatram da je ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 235 stavak 1 KZ RH, pa je valjalo podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
BROJ: K-10/95-6
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Matan Zvonimira kao predsjednika vijeća, te Kosijer Mladena i Janjac Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv opt. KEKIĆ VLADIMIRA, zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac br. Kt-162/93, dovršene dana 24. siječnja 1995., u prisutnosti VT Car Zdravka, te branitelja po sl. dužnosti Pavlović Nikole, odvj. iz Karlovca, a u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e:
KEKIĆ VLADIMIR, sin Nikole, rođ. 3.7.1954. u
Vojniću, gdje i prebiva, Milisava Dakića bb, Srbin,
drž. RH,
Temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je:
od 25. rujna 1992.g. pa nadalje u Brežanima i Skakavcu općina Karlovac, u namjeri da svojim učešćem doprinese u napadu na Ustavno pravni poredak Republike Hrvatske sa ciljem ostvarenja memorandumskog programa o stvaranju Velike Srbije izdvajanjem dijelova teritorija RH i stvaranja tzv. ”SAO Krajina”, preuzeo dužnost zapovjednika paravojnih postrojbi pobunjenih Srba na području Skakavca i Lasinje, te organizirao držanje položaja sa desne obale rijeke Kupe, radi čega je područje Brežana i dalje privremeno okupirano i vankontrole legalnih državnih vlasti Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,
pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH.
Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
VT Karlovac podiglo je kod suda optužnicu kojom Kekić Vladimir stavlja na teret da je počinio kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude.
U optužnici je predloženo da se postupak provede u odsutnosti optuženika pa je to sud i prihvatio te rješenjem odredio da će se postupak provesti u odsutnosti optuženika i postavljanju branitelja po sl. dužnosti smatrajući da zato postoje važni razlozi.
Upravo stoga što se postupak vodi u odsutnosti optuženika koji nije dao obranu pa je sud na raspravi proveo samo dokaze i to tako da je pročitao iskaze xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i Obranović Ivana, a koji su svoje iskaze dali u prethodnom postupku.
Na osnovu tako provedenih dokaza i njihove ocijene sud smatra da nije sa potrebnom sigurnošću dokazano da bi optuženik počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Svi su svjedoci naime, u biti suglasno iskazali da su nakon što okupacije mjesta u kojima su živjeli ostali do 1993. i 1994.g. te da su tamo vidjeli pripadnike pobunjeničkih paravojnih formacija, opisali su kojim su sve teškoćama i neprilikama bili izloženi time, da su xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx izričito pa i po nekoliko puta u iskazu ponovili da optuženika osobno ne poznaju spram da su ga možda i vidjeli, ali nisu znali da je to ta osoba.
Jedino je svjedok Obranović iako i on tvrdi da optuženika od vremena iz prije rata ne poznaje, ipak vidio i to kako se vozi civilnim osobnim automobilom i čuo je da je upravo optuženik zapovjednik pobunjeničkih postrojbi.
Dakle, i ovaj svj. zapravo je samo čuo od drugih osoba da je optuženik Kekić Vladimir i da je on zapovjednik pobunjeničkih postrojbi.
Na osnovu navedenih iskaza svjedoka vijeće je ocijenilo da se ne može sa potrebnom sigurnošću smatrati da bi iz tih iskaza proizlazilo da je upravo opt. Kekić Vladimir osoba o kojoj je riječ odnosno osoba koja je bila zapovjednik pobunjeničkih snaga.
Prije svega svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx izričito su iskazali da optuženika uopće ne poznaju, a Obranović je doduše iskazao da je čuo od drugih ljudi da se zapovjednik tih pobunjeničkih snaga zove Kekić Vladimir te da ga je i viđao kako se vozi automobilom.
Ipak, je iz iskaza svj. Obranovića ne proizlazi kao sigurno da on njega stvarno poznaje i da se radi upravo o osobni optuženika. Čak se može postaviti i pitanje, da li se one osobe od kojih je svj. Obranović čuo da se zapovjednik zove Kekić istoga osobno poznavale.
U takovoj situaciji proizlazi da zapravo nema sigurnih dokaza o identitetu optuženika pa je sud bio prisiljen da primjeni princip in dubio pro reo pa je tako i postupio i zbog nedostatka sigurnih dokaza optuženika je oslobodio optužbe.
Obzirom na odluku o glavnoj stvari riješeno je da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
Karlovac, 24. siječnja 1995.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Ivana Kodrić, v.r. Zvonimir Matan, v.r.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj: I Kž 153/1995-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Ante Potrebice, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Kekić Vladimira, zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu br. K-10/95 od 24. siječnja 1995. godine, u sjednici održanoj 6. srpnja 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Oskara Poju,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:
Temeljem čl. 339. toč. 3. ZKP
protiv opt. Vladimira Kekića (sa podacima kao u spisu)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
od 25. rujna 1992. godine pa nadalje u Brežanima i Skakavcu općina Karlovac, u namjeri da svojim učešćem doprinese u napadu na ustavno pravni poredak Republike Hrvatske sa ciljem ostvarenja memorandumskog programa o stvaranju Velike Srbije izdvajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranja tzv. “SAO Krajina”, preuzeo dužnost zapovjednika paravojnih postrojbi pobunjenih Srba na području Skakavca i Lasinje, te organizirao držanje položaja sa desne obale rijeke Kupe, radi čega je područje Brežana i dalje privremeno okupirano i van kontrole legalnih državnih vlasti Republike Hrvatske,
da bi dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje U stavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da bi time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske oružanom pobunom označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH.
Temeljem čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.
II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Vojnog suda u Karlovcu od 24. siječnja 1995. godine br. K-10/95 donijetoj u odsutnosti optuženika, opt. Vladimir Kekić temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP oslobođen je od optužbe da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, a na temelju čl. 91. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Protiv te presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom pismenom podnesku od 21. ožujka
1995. godine br. Ktž-269/95 je predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži i prvostupanjska presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, međutim na sjednici je vijeća izjavio da se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu).
Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Prema čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu (“Narodne novine” br. 58/92 od 25. rujna 1992. godine), protiv počinitelja krivičnih djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom, počinjenih u razdoblju od 17. kolovoza
1990. do dana stupanja na snagu tog zakona, obustavlja se krivični progon, odnosno krivični postupak. Za ta djela krivični progon neće se poduzimati, a krivični postupak neće se pokretati.
Prema čl. 2. zakona, od oprosta za krivična djela označena u čl. 1. tog zakona, izuzeti su počinitelji krivičnih djela na čiji je progon Republika Hrvatska obvezna prema odredbama međunarodnog prava.
Dana 31. svibnja 1995. godine donijet je Zakon o izmjeni Zakona o oprostu, koji je stupio na snagu 9. lipnja 1995. godine i prema kojem se u čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu riječi: “do dana stupanja na snagu ovog zakona”, zamjenjuju riječima: “do 10. svibnja 1995. godine” , što znači, da se Zakon o oprostu sada primjenjuje i na one počinitelje krivičnih djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom, koja su počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995. godine.
Budući da je optuženik terećen za krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1.
KZRH, čiji počinitelji, prema čl. 2. Zakona o oprostu, nisu izuzeti od oprosta, dakle za krivično djelo za koje Republika Hrvatska po međunarodnom pravu nije obvezna goniti, i koje je počinjeno u razdoblju sada obuhvaćenom Zakonom o oprostu, to je u konkretnom slučaju, neovisno o tomu što je donijeta oslobađajuća presuda, potrebno donijeti odbijajuću i primijeniti Zakon o oprostu, budući da se zbog postojanja procesne smetnje navedene u čl. 339. toč. 6. ZKP, ovaj krivični postupak više ne može nastaviti.
Slijedom iznijetog, povodom žalbe državnog odvjetništva, a po službenoj dužnosti na temelju čl. 377. st. 1. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.
O troškovima krivičnog postupka odlučeno je na temelju čl. 91. st. 1. ZKP.
U Zagrebu, 6. srpnja 1995.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ana Garačić, v.r.
