Karlovac – KA 0007
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
PU SISAČKO – MOSLAVAČKA
Broj __511-10-04/04-V-559/95.
Datum __10.08.1995. godine.
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- MILAN ŽUNA , zvani ____ _________,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Miloš i majka _Milica rođene Vorkapić rođen dana 02.12.1951.
u Glina općina _Glina_ ,R Hrvatska , stanuje u __Katinovac_,
ulica _ _____, broj 62 , općina Vrginmost__, narodnost _ Srbin __,
državljanin _RH__ ,zanimanje kovinotokar , obiteljske prilike neoženjen, nema djece
završio je SSS, vojsku služio 1983/ Pančevo ,
z b o g krivičnog djela _služba u neprijateljskoj vojsci iz čl. 108. st. 1. OKZ-a RH.
Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni ŽUNA MILAN po’činio krivično –djelo čija su obilježja sadržana, u čl. 108. st. 1. OKZ-a RH, služba u neprijateljskoj vojsci.
Prijavljeni ŽUNA MILAN, se dana 15.12.1991. godine uključio u sastav nelegalnih oružanih formacija tzv. Republike Srpske Krajine u 19. kordunašku brigadu, 3.bataljon, 3 pješadijska četa, na položaju u mjestu Štefanki. U rečenoj paravojnoj postrojbi prijavljeni je bio do ( svibnja 1993. godine. U lipnju 1995. godine prijavljeni se uključuje u sastav 21. graničnog odreda . Postrojba je bila na položaju od Katinovca do Raštela prema BIH.
Dana 08.08.1995. godine u blizini Dvora zarobljen je od strane pripadnika HV-a.
U prilogu krivične prijave dostavljamo vam službenu bilješku o razgovoru sa ŽUNA MILANOM.
PRILOG: kao u tekstu
N A Č E L N I K
Broj: Kio-55/95-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenog
od 11. kolovoza 1995.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog
Sudac: Zvonimir Matan ŽUNA MILAN
Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH
Početak u 17,30 sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: ŽUNA MILAN
- Porodično i rođeno ime roditelja i
djevojačko porodično ime majke: otac Miloš, majka Milica, r. Vorkapić
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Kestenovac br. 62, Vrginmost
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 2.12.1961. Glina, Srbin, drž. RH
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: tokar, Željezara Sisak
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece): neoženjen
- Da li je pismen i kakve je škole završio: V Stupanj tehnička
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: bez imovine
- Gdje i kada je služio vojsku, čin i
gdje se vodi u vojnoj evidenciji: 1983./84. u Pančevu
- Da li je odlikovan: –
- Da li je kad i zašto osuđivan: –
- Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne
- DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –
- Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. ZKP-a: brani se:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac Kt-286/95 od 11.8.1995., te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.
Upućen sam da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.
Branitelja neće uzeti.
Zatim se brani:
Uoči rata ja sam radio i stanovao u Sisku i radio u Željezari ali sam često odlazio u kuću Katinovac gdje su mi bili bolesni roditelji i pomagao sam im. Konačno sam u 8 mj. 1991.g. a da bi mogao stalno pomagati roditelje prekinuo radni odnos i došao doma. Nešto kasnije, a to je bilo 15.12.1991. mobiliziran sam u vojsku Krajine i to u 19. kordunašku brigadu kao pješadinac. Odmah nakon te mobilizacije zadužen sam PAP, a dobio sam i SMB uniformu.
Ta moja jedinica bila je raspoređena na dva mjesta i to prema Velikoj Kladuši na granici prema Bih, a drugi dio u mjestu Štefanke, na oba položaja održavale su se straže i linija prema našem neprijatelju. U toj sam jedinici ostao sve do 15.5.1993.kada sam demobiliziran iz zdrav. razloga, jer bolujem na dišne organe gdje je bolest u fazi da se razvije u astmu, a osim toga deformaciju ključnih kostiju i kičme i to u većoj mjeri kao posljednju prof. djelatnosti. Ostao sam tako demobiliziran kod kuće sve do 6.mj.1995 kada sam ponovno mobiliziran i to ne samo ja nego i drugi, pri čemu nisu uvažavali nikakve liječ. svjedodžbe niti dokumente uključeni smo tada u 21. granički odred i odvedeni u Bosnu na položaje između Grmoglača i V. Kladuše. Tamo nije bilo borbi prema onom što sam čuo mi smo bili treća linija prema 5. korpusu prema BiH.
Dana 2.8. mj. 1995. ja sam kao i drugi napustio jedinicu da bi slijedeći dan došao kući i ustanovio da su mnogi iz krajeva kuda sam prolazio kao i iz mog mjesta napustili domove i krenuli prema Bosni. Tako sam i ja roditelje i nešto naših stvari strpao na zaprežna kola koja vuče traktor pa sam s roditeljima i ja krenuo prema Bosni. Ja sam sa roditeljima krenuo od kuće na ponedjeljak to znači da je već bio 7.8.1995. i došao sam do blizu Dvora na Uni, ispred kojeg je naprosto zaglavila kolona izbjeglica pa sam tu tokom 8.8.1995. oko podneva zarobljen od pripadnika HV. Kod kuće sam ostavio vojnu uniformu i na put krenuo u civilnom. Ja sam sa sobom ponio PAP koju sam prilikom zarobljavanja predo hrvatskoj vojsci. Nakon toga sam odveden u Sisak a onda ovamo.
Na kraju bi još rekao da jedinica u kojem sam ja sastavu bio nikada nije učestvovala u nikakvim borbama.
To je sve što imam za izjaviti.
Upozoren u smislu čl. 77. ZKP-a zapisnik sam pratio ne tražim da ga čitam.
Dovršeno u 18,00 sati.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT – 286/95
Karlovac, 28. kolovoza 1995. godine.
CZ/GK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2. Zakona o krivičnom postupku podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
ŽUNA MILANA,sin Miloša i Milice rod. Vorkapić, rod. 2.12.1951.u
Glini s prebivalištem u Katinovcu 62 općina Vrginmost, srbin,
drž. RH u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od 10.8. 1995.u20 sati
da je:
i nakon 10. svibnja 1995. godine, pa do uhićenja kao pripadnik 21. kordunaškog korpusa 19. brigade vojske tzv. “Republika srpska krajina, na teritoriju od Katinovca do Raštela, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, naoružan čuvao straže sa svrhom da se po potrebi bori protiv Hrvatske vojske i redarstvenika,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Žuna Milan
3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 3 )
4) da se temeljem čl. 182 st. 2 toč. 1 i 3 ZKP-a protiv Žuna Milana produži pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Žuna Milana te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ RH, jer je uhićen od strane pripadnika Hrvatske vojske u odori i s oružjem kada se kao pripadnik paravojske tzv. “RSK” predao hrvatskim redarstvenicima
Protiv Žuna Milana provedena je istraga i određen pritvor.
U svojoj obrani okrivljenik se brani da je nakon 1991. godine kada je mobiliziran u prvim ratnim događanjima obolio te da je bio demobiliziran sve do 6 mjeseca 1995. godine kada je uključen u 21 kordunaški korpus.Bio je upućen na granicu prema BiH ali je dana 2.8.1995. godine pobjegao iz te vojske i otišao kući.Želio je s roditeljima otići pa je natovario nekoliko stvari na traktor i krenuo prema Dvoru na Uni, ali je uhićen od strane HV-a.
Na osnovu svega iznjetog smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik očito bio naoružan i što je potpuno ne sporno bio je protivnik uspostave legalne vlasti RH na tom području, pored toga s oružjem je čuvao stražu, dakle bio je spreman da udatim okolnostima to oružje i upotrijebi protiv Hrvatske vojske i redarstvenika.
Radi se dakle o osobi koja je organizirano očito s oružjem na opisani način sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima, pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ RH.
Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, učesniku u oružanoj pobuni, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, pa je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182. stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.
Kako su, dakle, u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
Broj: III K-250/95-1
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Janjac Marijana kao predsjednika suda, te Boljkovac Juraja, predsjednika suda i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Čurjak Blaženke, u krivičnom predmetu protiv okr. Žuna Milana, zbog krivičnog djela iz čl. 235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-286/95, od 28.kolovoza 1995.godine, dovršene u prisutnosti VT-a Car Zdravka, te u prisutnosti okr. osobno uz branitelja Kern Ivana od vj. u Zagrebu, dana 4. listopada 1995. godine
p r e s u d i o j e
Okr. ŽUNA MILAN sin Miloša i Milice rod. Vorkapić, rodujen 2.12.1951.g.u Glini, s prebivalištem u Katinovcu kbr.62, općina Vrginmost, Srbin, drž. RH
k r i v j e
što je:
u vremenskom razdoblju do kraja mjeseca lipnja 1995.godine do 8.kolovoza 1995.godine kao pripadnik 21. graničnog odreda 21.korpusa tzv.”vojske Republike srpske krajine”, na području od Katinovca do Raštela naoružan i u odori, držao položaje, sprečavajući time ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske na okupiranom području uspostavu na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,
čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235 st. 1 KZRH, pa se po označenom zakonskom propisu
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 3 /tri/ godine.
Temeljem čl.45 st. 1 OKZRH okr.se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10.8.1995. pa nadalje.
Temeljem čl.90 st. 4 ZKP okr. se oslobađa dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e n j e
VT u Karlovcu stavlja optužnicom br.KT-286/95 od 28.kolovoza 1995.g. okr.Zuna Milanu na teret da je počinio kriv.djelo oružane pobune iz čl.235 st.l KZRH, pobliže opisano u izreci presude.
Okr. je dao obranu u istrazi te dopunio na glavnoj raspravi dana 4.1istopada 1995.godine (list 6 i 15). Navodi da je uoči rata živio i radio u Sisku, da je bio zaposlen u željezari, da je često odlazio u Katinovac gdje ima.bolesne roditelje te im pomagao, te je u 8. mj.1991.g. prekinuo radni odnos da bi mogao pomagati roditeljima, a 15.12.1991.g. da je mobiliziran u “vojsku krajine” u 19.kordunašku brigadu, te da je zadužio poluautomatsku pušku i SMB uniformu. Navodi da je u toj postrojbi ostao do l5.5.l993.g., da je uglavnom bio raspoređen prema granici BiH, a nakon toga je demobiliziran iz zdravstvenih razloga što je potrajalo do 6.mj.1995.g.kada je ponovno mobiliziran zajedno sa ostalima i da je uključen u 2l.granični odred te da je držao položaje prema Velo Kladuši naspram položajima V.korpusa vojske BiH.Kod ove druge mobilizacije također je zadužio poluautomatsku pušku (PAP).
Ističe da je 2.8.l995.g. sa ostalim suborcima napustio tu postrojbu, krenuo kući, zajedno s roditeljima traktorom krenuo prema Dvoru na Uni, da se je kolona izbjeglica “zaglavila” te da je 8.8.l995.g. zarobljen po pripadnicima HV-e. Tvrdi da je odoru te paravojske ostavio kod kuća, ali da je ponio PAP i prilikom zarobljavanja predao Hrvatskoj vojsci. Naglašava da je čitavo vrijeme bio sa svojom postrojbi na tzv.III crti u odnosu na crtu razgraničenja te da nije nikada borbeno djelovao. Plaća mu je iznosila 30 – 35 “krajinskih dinara”. Nadalje ističe da je u pet navrata bio privođen po njihovoj vojnoj policiji jer je odbijao mobilizaciju, a dva puta da je bio u vojnom pritvoru i to u Glini i u Vojniću. Tako ističe da je i krajem 6.mj.1995.g. nasilno mobiliziran sa još dvojicom jer se nisu uvažavala nikakva rješenja o nesposobnosti.
Sud je izvršio uvid u izvješće PU Sisačko-moslavačke (list 3) o lišavanju slobode i privođenju te je vidljivo da je upravo okr. lišen slobode po djelatnicima te PU.
Ocjenjujući navode obrane okr.kako u istrazi, tako i na glavnoj raspravi, te činjenicu da je zarobljen od pripadnika HV-e i predan policijskim organima RH, sud je utvrdio da je okr.počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret.
Nije sporno da je okr. dužio i nosio oružje te pobunjeničke vojske, da je primao vojničku plaću koja je doduše bila skromna, da je držao straže i dežurao na položajima nasuprot položajima HV-e i vojske BiH te je time dao svoj doprinos u sprečavanju ulaska legalnih snaga RH na okupirano područje. Cak je i prilikom zarobljavanja bio zatečen sa oružjem koje je zadužio u toj pobunjeničkoj vojsci, i koje je naravno morao predati. Time su po mišljenju suda ostvarena bitna obilježja kriv.djela sudjelovanja u oružanoj pobuni koje se okr.stavlja na teret jer je ovaj itekako bio svjestan držeći te položaje nasuprot legalnim snagama, a njegova moralna dilema da li dezertirati iz te vojske te ostaviti to područje, roditelje, eventualnu imovinu i slično, nisu bitni za utvrđenje da li je ovaj počinio djelo ili ne.
Istina, okolnost da je okr. bio nekoliko puta privođen po vojnoj policiji pobunjeničke vojske i protiv svoje volje mobiliziran, činjenica da je narušenog zdravlja iako o tome nema medicinske dokumentacije predstavljaju olakšavajuću okolnost na strani osobe okr. te se sve to
honorira prilikom određivanja visine kazne. Sud naime nema razloga sumnjati u te njegove navode iz obrane pa je prilikom odmjeravanja kazne kao olakšavajuću okolnost uzeo i činjenicu da do sada nije osuđivan, da je iskreno prikazao slijed događanja u svezi ove oružane pobune, tj. priznao sudjelovanje u njoj, te je uzeto na znanje da njegova postrojba nije sudjelovala niti u jednoj borbenoj akciji. Zbog toga nije prihvatljivo tumačenje branitelja okr.kako nedostaje umišljaj i kako je okr.nasilno mobiliziran te da nije borbeno djelovao, jer je sud baš i o tim činjenicama vodio računa, a što je i prethodno opisano.
Utvrdivši na opisani način da je djelo počinio, sud je uvažavanjem prethodno spomenutih olakšavajućih okolnosti odmjerio i kaznu koja je u ovom slučaju najniža moguća za tu vrstu krivičnog djela. Upravo okolnosti koje su već spomenute, a posebno da je koliko je mogao izbjegavao mobilizaciju te bio na III crti, da je narušenog zdravlja, po mišljenju suda opravdavaju izricanje ovako blage kazne. Sud je uvjeren da će se i ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u odnosu na okr. osobno i generalno.
Stoga je suđeno kao u izreci, a po čl. 45 st.l OKZRH sud je u izrečenu kaznu uračunao i vrijeme provedeno u pritvoru.
Kako je okr. sada praktički bez ikakvih primanja odlučeno je da troškovi postupka padnu na teret proračunskih sredstava.
U ovom predmetu sud je i produljio pritvor, o čemu je međutim izrađeno posebno rješenje.
Konačno na takvo rješenje okr. može izjaviti žalbu samostalno ili zajedno sa eventualnom žalbom protiv presude.
U Karlovcu, 4. listopada 1995. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Marijan Janjac
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-755/1995-3
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
I
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Neve Šibl, Vesne Vrbetić i Milana Gudelja, kao članova vijeća, i savjetnice Ileana Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Milana Žune zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 4. listopada 1995. godine, br. K-250/95., u sjednici održanoj dana 10. siječnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,
presudio je i riješio je:
I. U povodu žalbe opt. Milana Žune, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvoga stupnja i izriče:
Temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP
protiv opt. Milana Žune (ostali podaci kao u presudi suda prvoga stupnja),
OPTUŽBA SE ODBIJA
da bi
u vremenskom razdoblju od kraja mjeseca lipnja 1995. godine do 8. kolovoza 1995. godine kao pripadnik 21. Graničnog odreda 21. Korpusa tzv. vojske Republike Srpske Krajine, na području od Katinovca do Raštela naoružan i u odori, držao položaje, sprečavajući time ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske na okupiranom području i uspostavu na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,
dakle, da bi sudjelovao u oružanoj pobuni koja je usmjerena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske.
Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnoga postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5., te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženika postala je bezpredmetna.
III. Ukida se rješenje o produljenju pritvora optuženiku od 4. listopada 1995. godine, br. K-250/95.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Vojnoga suda u Karlovcu odglašen je krivim opt. Milan Žuna zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 1995. godine, pa nadalje.
Protiv te presude optuženik je podnio žalbu putem svoga branitelja Ivana Kerna, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati na ponovno suđenje, a podredio
da se preinači u odluci o kazni tako da se primjenom odredaba o ublažavanju optuženiku izrekne blaža kazna.
Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvoga stupnja.
Žalba je bespredmetna.
Naime, kako je Odlukom o pomilovanju predsjednika Republike Hrvatske Ur. br. 952526/1 od 30. prosinca 1995. godine, opt. Milan Žuna oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja oglašen krivim, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP, a u vezi čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti presudu suda prvoga stupnja i donijeti presudu u kome se optužba odbija, te je stoga presuđeno kao pod toč. I. izreke.
S obzirom da je donesena presuda kojom se protiv optuženika optužba odbija, troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a na temelju čl. 91. st. 1. ZKP.
Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju daljnji kazneni progon optuženika, trebalo je ukinuti rješenje kojim je protiv njega bio produljen pritvor, a od 4. listopada 1995. godine, br. K-250/95.
U Zagrebu, 10. siječnja 1996.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
