- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Karlovac – KA 0005 – REG 093

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG PORETKA

CENTAR KARLOVAC

Urbroj: 670/1

Karlovac, 27.05. 1992.

VOJNO TUŽITELJSTVO

K A R L O V A C

U prilogu Vam dostavljamo službenu zabilješku koja se odnosi na naša saznanja da su ŽVIKOVIĆ MILOŠ, BUNČIĆ SLOBODAN I dr. kroz organizaciju okupatorske civilne vlasti učestvovali u agresiji i oružanoj pobuni protiv RH.

Također Vam kao prilog dostavljamo kazetu sa snimljenim izvješćem „Srpskog radija Petrova Gora“ kojom potvrđujemo iznešena saznanja, kao i identifkaciju djela navedenih osoba.

EM DM

LS

NAČELNIK CENTRA SZUP

Juraj Horvat


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG PORETKA

CENTAR KARLOVAC

Urbroj: 670/1

Karlovac, 27.05. 1992.

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

PREDMET: ŽIVKOVIĆ MILOŠ, BUNČIĆ SLOBODAN

– učešće u oružanoj pobuni

Nakon izvršene agresije na Republiku Hrvatsku dio osoba uzeo je učešće kroz organizaciju i djelovanje u tzv. „civilnoj vlasti“ na privremeno okupiranom području. Time su isti na najdirektniji način sudjelovali u agresiji na RH koja je izvršena od strane Srbije i tzv. JNA.

Tako je „Srpski radio Glas Petrove Gore“ dana 01. 12. 1991. g. u 23,00 sati u svojoj „Hronici dana“ izvijestio da je istog dana u Krnjaku održan sastanak dijela odbornika iz SO Karlovac i SO Duga Resa iz sela nastanjenih srpskim pučanstvom. Na tom sastanku izabrano je „Ratno predsedništvo SO Karlovac“ u koje su izabrani:

  1. ŽIVKOVIĆ MILOŠ                – za predsjednika
  2. KRESOJEVIĆ dr. MILAN     – za člana
  3. ŠIMUNLIJA ĐORĐE – za člana
  4. BUNČIĆ SLOBODAN           – za člana
  5. BLAŽEVIĆ MILE                  – za člana
  6. DAKIĆ MIRKO                      – za člana
  7. SUZIĆ GLIGORIJA                – za člana

Prema istom izvješću za „poslanike“ u „Skupštini srpske Krajine“, predloženi su:

  1. MRAOVIĆ STEVO
  2. ŠIMUNLIJA ĐORĐE
  3. PRUGINIĆ MILORAD
  4. BOŽIĆ MIRKO zv. „Učo“
  5. NOVAKOVIĆ ĐURO
  6. ĆULUM MILOŠ

Navedeno „Ratno predsedništvo“ faktički je u funkciji okupatora uspostavilo i vršilo vlast na okupiranom području općine Karlovac. U prilog tome govori i podatak da je Živković Miloš u funkciji predsjednika „Ratnog predsedništva“ dana 18. 03.1992. g. u 18,00 sati govorio na „TV Srbiji“ u emisiji „Hronika srpskih Krajina“. Živković je tom prilikom izjavio da „Ratno predsedništvo SO Karlovac“ koje ima sjedište u Krnjaku, radi u punom sastavu i da se „nije odreklo Karlovca koji su Kordunaši izgrađivali posljednjih 50 godina.“

Operativna saznanja ukazuju da su Živković Miloš i Bunčić Slobodan glavni organizatori kvislinške vlasti na širem području Krnjaka.

Pored toga početkom 1992. g. prilikom pokušaja pregovora legalnih vlasti Karlovca na čelu sa tadašnjim predsjednikom SO Karlovac gosp. Dragutinom Pribanićem s predstavnicima agresorske vojske na strani agresora u pregovorima se pojavio i Živković Miloš u navedenom svojstvu.

Prema  našoj prosudbi sve navedene osobe počinile su krivično jelo iz čl. 236f, st. 1 i 2 KZH.

PODACI:

  1. ŽIVKOVIĆ MILOŠ, sin Petra, r. 13.05.1946.g. u Karlovcu sa prebivalištem u Karlovcu, Krnjak 74
  2. KRESOJEVIĆ dr. MILAN, sin Nikole r. 17.10.1948.g. u Krnjaku, općina Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu A. Hebranga 16,
  3. ŠIMUNLIJA ĐORĐE, sin Đure, r. 28.08.1966.g. u Karlovcu sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Tina Uejvića 2,
  4. BUNČIĆ SLOBODAN, sin Danila, r. 10.12.1945.g. u Ćatrnji, općina Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu
  5. BLAŽEVIĆ MILE, sin Ignjatija r. 06.06.1951. g. u Karlovcu, sa prebivalištem u Karlovcu, Brezova Glava 8,
  6. SUZIĆ GLIGORIJA, sin Dušana r. 24.07.1950.g. u Sjeničaku Lasinjskom, općina Karlovac, sa prebivalištem u Karlovcu Sjeničak Lasinjski 257,
  7. PRUGINIĆ MILORAD, sin Mile, r. 14. 08. 1965. g. u Karlovcu, sa prebivalištem u Karlovcu, Sjeničak Lasinjski 277,
  8. BOŽIĆ MIRKO zv. „Učo“, sin Miloša, r. 09.04.1941.g. u Pavković Selu, općina Karlovac sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, naselje M. Marulića 10,
  9. ĆULUM MILOŠ, sin Dragana, r. 11. 12. 1959. g. u Karlovcu, sa prebivalištem u Karlovcu, Popović Brdo 10.


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: IV K – 19/93-11

P R E  S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijera, kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Marijana Janjac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski, u kriv. predmetu protiv I-okr. MILOŠA ŽIVKOVIĆ i dr., radi krivičnog djela iz l. 236-b.st. 1 u svezi čl. 236-o.st. 2 KZ RH-a, nakon glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice VDO Karlovac br. KT-396/92 od 15. veljače 1993. godine, dovršene dana 26. travnja 1993. godine, u prisutnosti Vojnog državnog odvjetnika Karlovac Car Zdravka, a u odsutnosti okrivljenika, uz branitelja po službenoj dužnosti Krešimira Vuković, odvjetnika iz Karlovca,

p r e s u d i o    j e :

I-okr. MILOŠ ŽIVKOVIĆ, sin Petra, rođ. 13. 05. 1946.g. u Karlovcu, s prebivalištem

u Krnjak 74., Srbin, drž. RH-a,

II-okr. MILAN KRESOJEVIĆ, sin Nikole, rođ. 17.10.1948.g. u Karlovcu, s

prebivalištem u Karlovcu, A. Hebranga br. 16., liječnik, Srbin, drž. RH-a,

III-okr. ĐORĐE ŠIMUNLIJA, sin Đure, rođ. 28.08.1966. god. u Karlovcu, T.

Ujevića br. 2., Službenik, Srbin, drž. RH-a,

IV-okr. SLOBODAN BUNČIĆ, sin Danila, rođ. 10. 12. 1945. g. u Čatrnji, SO

Karlovac, s prebivalištem u Klc., L. Mušickog br. 1., Srbin, drž. RH-a,

V-okr. MILE BLAŽEVIĆ, sin Ignjatija, rođ. 06.06.1951.g. u Karlovcu, s

prebivalištem Brezova Glava br. 8. Srbin, drž. RH-a,

VI-okr. GRIGORIJE SUZIĆ, sin Dušana, rođ. 24. 07. 1950. g. u Lasinjskom

Sjeničaku, gdje i prebiva na kbr. 257., SO Karlovac, Srbin, drž. RH-a,

k r i v i    s u :

što su:

dana 1. prosinca 1991. godine u Krnjaku, SO Karlovac, u toku agresije tzv. „JNA“ i drugih srbočetničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO“ sa ciljem da se oformi okupatorska civilna vlast, te da se cjelokupno područje SO Karlovac odvoji od teritorija Republike Hrvatske radi stvaranja tzv. „Sao Krajine“ i da se pripoji tzv. „Velikoj Srbiji“, te su nakon toga koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga hrvatske vojske tako da su zbog toga sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić Selo sa pretežno hrvatskim pučanstvom okupirana, stanovništvo gotovo potpuno iseljeno, a kuće opljačkane, razorene i popaljene,

dakle, pokušali silom odcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i dio tog teritorija pripojiti drugoj državi, a posljedica toga su velika razaranja,

čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – ugrožavanjem teritorijalne ukupnosti – označeno u čl. 236-b. st. 1 u svezi čl. 236-o.st. 1 KZ RH-a, pa se temeljem istog zakonskog propisa:

O S U Đ U J U

na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Trošak krivičnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

VDO Karlovac optužnicom br. KT-396/92 od 15. veljače 1993. godine optužilo je I-okr. Miloša Živković i dr. radi krivičnog djela iz čl. 236-b.st. 1 u svezi čl. 236-o.st. 1 KZRH-a kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci presude. Također je u istoj optužnici stavljen prijedlog da se zbog nedostupnosti okrivljenika provede suđenje u odsutnosti.

Protiv okrivljenika istražni sudac Vojnog suda u Karlovcu pod brojem Kio-167/92 odredio je dana 30. srpnja 1992. godine pritvor iz razloga predviđenih u čl. 191. st. 2. toč. 1 ZKP-a, a također je naredbom od istog dana protiv svih okrivljenika odredio izdavanje tjeralice obzirom da se isti nalaze u bijegu. Po prijedlogu VDO Karlovac u optužnici, Vojni sud je donio Rješenje dana 25. veljače 1993. god. br. K-19/93, Kv-17/93 o provođenju suđenja u odsutnosti okrivljenika, iz razloga pobliže opisanih u citiranom rješenju.

U dokazanom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je kao svjedoke saslušao xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, suglasnošću stranaka pročitao iskaze svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pročitao dopis Zapovjedništva zbornog područja Karlovac (list 43, 44), dopis Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice, (list 45), dopis PU Karlovac (list 46), izvršen je uvid u dopis službe za zaštitu ustavnog poretka, pročitao zapisnik sa sastanka održanog 4.1.1992.god. (28-31), pročitao prijepis intervjua sa Milošem Živkovićem – Studio petrova Gora (18-28), te izvrši uvid u Izvod iz KE.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su okrivljenici počinili utuženo krivično djelo.

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxx iskazala je da je na okupiranom području u Jelašima bila sve do 10.4.1992. godine, tako da je praktički među zadnjima otišla sa tog područja. Prije nego što je prešla na oslobođeni teritorij pretukao ju je Novaković  Đuro koji je bio obučen u uniformu tzv. „JNA“ Obzirom da nisu znali što će učiniti sa njom jer nije mogla hodati Mrkić Milić ju je dovezao do hrvatskih položaja na Turnju. Kako je među zadnjim osobama prešla na oslobođeni hrvatski teritorij to poznaje niz osoba koje su sudjelovale u četničkim formacijama, a podatke je dala MUP-u Karlovac prilikom obavljanja informativnog razgovora. Poznato joj je da su u početku ratnih sukoba došle četničke formacije iz Loznice, te su započeli sa čišćenjem tražeći oružje, novce i zlato. Njih su nakon 5 dana zamijenili domaći četnici koji su ih hrvatskih kuća pljačkali namještaj, bijelu tehniku, blago, televizore, poljoprivredni alat, praktički sve što je imalo neku vrijednost, a ono što nisu mogli odnesti palili su. Prilikom izvođenja pljački plašili su domaće stanovništvo tako da su iz tog područja gotovo sve osobe hrvatske nacionalnosti iseljenje, te je ostala samo još jedna starica. Potvrđuje da su gotovo sve hrvatske kuće demolirane, opljačkane i zapaljene a osobno joj je poznato da je zapaljena kuća vlasništvo Matanić

Tome, Mikšić Pere, Mikšić Mare, Novaković Mirka, Milčić Steve, i još puno drugih. Stoga tvrdi da na području Jelaša gotovo nema niti jedne cijele hrvatske kuće. Konstantno je na njih vršen pritisak, prijetnje ubojstvom, fizičko maltretiranje, a u cilju da ih se prisili da isele iz tog područja. Osobno

je bila očevidac i zna da je upravo Bjelivuk Milan zv. „Dragan“ zapalio kuće vlasništvo Matanić Tome, Nikšić Pere, Nikšić Mare i Novaković Mirka.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazala je da je boravila u Slunjskoj Selnici do 20.1o.1992.godine kada je posredstvom UNPROFOR-a došla u Karlovac. Također potvrđuje da su i na tom području nelegalne srbo-četničke formacije pljačkale i palile kuće.

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazuje da je u Slunjskim Moravcima boravila sve do 9.9.1992. godine te da je za to vrijeme na tom području vršeno sistematsko pljačkanje hrvatskih kuća. Osobno joj je poznato da je zapaljenja kuća Volarić Dragana u proljeće 1992.godine.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazala je da je iz slunjske Selnice došla u Karlovac 22.3.1992. godine. potvrđuje pljačkanje i paljenje hrvatskih kuća, a osobno joj je poznato da je pred Božić 1991. godine zapaljena kuća Matijašić Ivana. Također u svom iskazu dodaje da nikada neće zaboravit datum 11.12.1991. godine kada su u njezinom selu negdje oko 16,00 sati u svojim štalama ubijene Prpić Mara i Klobučar Mara, a čula je po pričanju ljudi da je to učinio Tambura Branko. Iduće jutro upravo je

Tambura Branko sam pričao da je to učinio. Osobno je njoj odvežen kombajn za kukuruz, utovarač za gnoj, plugovi, kola, iz kuće sav namještaj, bijela tehnika, blago, jednom riječju sve joj je opustošeno.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koja je boravila u Slunjskoj Selnici do 22.3.1992. godine kao i svjedok Kučmanić Maca koja je boravila u Kamenskom do 28.10.1992.godine, potvrđuju pljačkanje i paljenje hrvatskih kuća li mjestima gdje su živjele do dolaska na oslobođeni teritorij.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx pobliže opisuje način na koji je bio zarobljen od strane neprijateljskih formacije, te navodi da kada je došao na Petrovu Goru da ga je u jednoj zgradi dočekao Vojvoda dr. Kresojević jer se tako predstavio obzirom da ga nije vidio a oči su mu bile zavezane. Imenom vojvode i prezimenom zvali su ga sestre koje su bile u tom objektu. Nadalje, iskazuje da zbog fizičkog maltretiranja u zatvoru li Vojniću, da mu je prelomljeno sedam rebara i izbijeni zubi. U taj zatvor povremeno je nailazio dr. Kresojević kome se obratio da mu pruži pomoć te da mu je on lično odgovorio da za Ustaše pomoći nema.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da poznaje optuženike osim VI okr. Suzić Gligorija, a stoga što je obnašao dužnost predsjednika Skupštine Općine karlovac čiji su odbornici bili I, II i V optuženici, sve do ljeta 1991. godine, kada su napustili svoje odborničke dužnosti. II okr. Kresojević Milana poznaje kao kirurga Medicinskog centra Karlovac, dok IV okr. Bunčić Slobodana poznaje kao bivšeg direktora Medicinskog centra Karlovac. I okr. Živković Miloša vidio je početkom rata još u prosincu 1991.godine na području Slunjskih brda, a na tom mjestu ga je vidio i u siječnju 1992.godine. Na pregovorima sa neprijateljskom stranom radi razmjene zarobljenika I okr. Živković Miloš se eksponirao kao predstavnik suprotne strane te želio voditi glavnu riječ,ali mu zapravo nije poznato koga Živković Miloš predstavlja i u čije ime nastupa. Naknadno je čuo da se zajedno sa ostalim okrivljenicima predstavlja kao član nekog ratnog predsjedništva SO Karlovac, i da je u tom svojstvu vodio pregovore.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da obavlja dužnost načelnika Policijske uprave Karlovac, te je zajedno sa predsjednikom SO Karlovac, Benić Ivanom predsjednikom izvršnog vijeća SO Karlovac Mijom Laićem te još nekim članovima delegacije SO Karlovac, dana 4.1.1993. godine u Karlovcu bio prisutan sa jednom od delegacija tzv. „Srpske Republike Krajine“ u kojoj su bili I okr. Živković Miloš te Tošo Paić bivši inspektor Policijske uprave Karlovac. Taj sastanak je održan posredstvom UNPRFOR-a čija delegacija je prisustvovala tom sastanku te je sačinjen zapisnik priložen spisu. Inače Živković Miloša osobno ne poznaje niti mu je poznato koje su njegove konkretne funkcije, na okupiranom području.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je dana 1.12.199l.godine navečer slušao radio emisiju “Kroniku dana” tzv. “Srpskog radija – glas Petrove gore” i tu je emisiju snimio na radio kazetu koja prileži u spisu. Sjeća se da je spiker u toj emisiji govorio da je tog dana u Krnjaku održan sastanak djela odbornika SO Karlovac i SO Duga Resa koji su nakon agresije na RH, napustili neokupirani teritorij i prebjegli na okupirano područje tzv. “SAO Krajina” i tog dana između sebe izabrali tzv. “Ratno predsjedništvo SO Karlovac“ koje djeluje na okupiranom području. U to predsjedništvo izabrani su I okr. Živković Miloš za predsjednika, te II okr. Kresojević dr. Milan, III okr. Šimunlija Đorđe, IV okr. Bunčić Slobodan, V okr. Blažević Mile, i VI okr. Suzić Gligorije za članove tog predsjedništva. Nakon početka rata čuo je da je

I okr. Živković Miloš negdje u ožujku 1992.godine kao predsjednik tzv. “Ratnog predsjedništva SO Karlovac“ dao intervju na “TV Srbija“. U tom intervju govorio je da postoji “Ratno predsjedništvo SO Karlovac”, sa sjedištem u Krnjaku i općenito o stvaranju tzv. “SAO Krajine”, funkcioniranju vlasti na tom okupiranom području i o potrebi odvajanja tog dijela teritorija iz sastava RH. Smatra da u tome najvjerojatnije mora biti snimljena video kazeta na HTV. Krajem siječnja 1993. godine također, je snimio i jednu radio kazetu tzv. “Srpskog radija Petrova gora“ u kojoj emisiji je Živković Miloš dao intervju kao predsjednik Skupštine Općine Kranjak i član državnog komiteta za suradnju sa UNPROFOR-om u sastavu okupatorske tzv. “Srpske Republike Krajine”. Cijeli prijepis priložen je spisu, a u osnovi je govorio o potrebi da se okupirano područje trajno odvoji i odcijepi od Republike Hrvatske.

Iz dopisa službe za zaštitu Ustavnog poretka, koji reproducira snimljeni dio radio kazete proizlazi da je “Srpski radio Glas Petrove Gore” dana 1.12.l99l.godine oko 23,00 sata u tzv. „Kronici dana“ izvijestio da je toga dana u Krnjaku održan sastanak djela odbornika iz SO Karlovac i

SO Duga Resa na kojem sastanku je izabrano tzv. “Ratno predsjedništvo SO Karlovac“ u čijem sastavu su pobrojani upravo svi optuženici.

Iz prijepisa intervjua, (listovi 18-26) sa Milošem Živkovićem, proizlazi da je isti kasnije preuzeo dužnost predsjednika Skupštine Općine Krnjak te dao intervju na Radio Petrova Gora, a u istom objašnjavao način formiranja civilne vlasti na okupiranim područjima SO Karlovac. Naznačio je da pokušavaju stvarati državu koja više ne želi biti u istom sastavu sa Hrvatskom, već da je orijentirana prema Beogradu.

Iz zapisnika sa sastanka održanog u Karlovcu 4.1.1993. godine vidljivi su sudionici sa Hrvatske strane, sa strane UNPROFOR-a i da su Srpsku stranu predstavljali Miloš Živković i Tošo Peić, te se na listu broj 4 nalazi i potpis Miloša Živkovića. Cilj sastanka je vidljiv prema dnevnom redu.

Iz dopisa zapovjedništva Zbornog područja Karlovac (list 43), proizlazi da se sela na desnoj obali rijeke Kupe Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari, i Nikšić Selo ne nalaze pod legalnom vlašću Republike Hrvatske od 6. mjeseca 1991.godine. Prije početka domovinskog rata u tim selima u većini je živio hrvatski živalj, a isto su iseljena, pučanstvo je protjerano, te prema prikupljenim podacima proizlazi da su mnoge hrvatske kuće opljačkane demontirane, zapaljene i razorene. Uništavanje i paljenje se i dalje nastavlja prema dojavama osmatračnica na liniji bojišnice.

Iz dopisa Policijske uprave Karlovac (list 46), proizlazi a da je za vrijeme agresije na bivšu Republiku Hrvatske od strane bivše JA i srbo-četnička formacija privremeno okupirana 31 Mjesna zajednica od toga 18 mjesnih zajednica s pretežitim hrvatskim pučanstvom i to: Tušilovački

Cerovac, Skakavac, Vukmanić, Knez-Gorica, Lemić Brdo, Kamensko, Gornje Mekušje, Brežani, Brođani, Slunjski Moravci, Trebinja, Banska Selnica, Ribari, Slunjska Selnica, Kablari, Banski Moravci, Banski Kovačevac, Lipje, i Manjarović Brdo. U tijeku agresorskih napada na Općinu Karlovac, s privremeno okupiranih područja Općine Kar1ovac, prognano je 4165 osoba hrvatske narodnosti. U momentu formiranja tzv. „Ružičastih zona“ na privremeno okupiranom području ostalo je 596 osoba Hrvatske narodnosti. Od tog proja za vrijeme dok su pod zaštitom mirovnih snaga prognano je 176 osoba Hrvatske narodnosti. Prema preostalom hrvatskom pučanstvu sprovode se razna maltretiranja, te Hrvatsko pučanstvo iz mjesnih zajednica Knez Gorica Skakavac, i Lipje ne žive u svojim domovima nego su iseljeni u obližnja sela Brežane i Brođane dok u selu Kamensko i Kablarima uopće nema više Hrvata.

Iz dopisa Ureda za prognanike i izbjeglice – Karlovac (list 45) proizlazi da se na području Karlovca nalazi 6094 prognanika koji su morali napustiti svoja ognjišta uslijed neprijateljskog djelovanja.

Dakle prema iskazu svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx koji je slušao radio emisiju „Hroniku dana“ tzv. „Srpskog radija“ glasa Petrove Gore i koji je tu emisiju snimio na radio kazetu koja prileži spisu, a čiji je prijepis naveden u dopisu službe za zaštitu Ustavnog poretka proizlazi nesporno da je dana 1.12. 1991.godine u Krnjaku oformljeno tzv. “Ratno predsjedništvo SO Karlovac“ time da je I okr. preuzeo funkciju predsjednika oformljenog Ratnog predsjedništva, dok su ostali okrivljenici bili članovi navedenog ratnog predsjedništva. Također je vidljivo prema iskazu svjedoka xxxxxxxxxxxxx koji je

tada obnašao funkciju predsjednika Skupštine Općine Karlovac, da su prije odlaska na okupirani teritorij u ljeti 1991. god. I, III i V okr. bili odbornici SO Karlovac. Uspostavljanjem takovog tzv. „Ratnog predsjedništva SO Karlovac“ u Krnjaku na okupiranom području jasno je da je cilj takovog predsjedništva bio uspostava okupatorske civilne vlasti na okupiranom području.

Obzirom da je nesporno da su u to vrijeme bili jaki neprijateljski napadi na Karlovac od strane tzv. “JNA ti i drugih neprijateljskih srbo-četničkih formacija koje su se nalazile na okupiranom području jasno se može zaključiti da je formiranjem takovog predsjedništva i takovim intenzivnim napadima cilj bio da se cjelokupno područje SO Karlovac a posebno okupirani dio odvoji od teritorija, radi stvaranja tzv. „SAO Krajine“ i da se pripoji tzv. „Velikoj Srbiji“.

Sve je to posebno proizlazi iz intervjua Miloša Živkovića (listovi 18-26) koji je kasnije dao na Radiju Petrova Gora,  u svojstvu predsjednika SO Krnjak. Naime u navedenom intervjuu jasno objašnjava formiranje civilne vlasti na okupiranom području SO Karlovac, te da je po njemu na tom području uspostavljena država koja ne želi biti u istom sastavu sa Hrvatskom već je orijentirana prema Beogradu. Također je potpuno neosporno da su daljnjim postupcima na okupirano području vršeni pritisci prema stanovništvu Hrvatske nacionalnosti da se isele sa tog područja. To proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i dr., kao i prema dopisu PU Karlovac zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac i regionalnoga ureda za prognanike Općine Karlovac.

Prema  citiranim dopisima proizlazi da je sa okupiranih područja prognano 4165 osoba te da se na privremeno okupiranom području još nalazi negdje oko svega 420 Hrvata. Nesporno također proizlazi da su sistematski pljačkane Hrvatske kuće, da je izvršeno niz razbojstava i paljenja kuća vlasništvo hrvatskih stanovnika. Pljačkanje i razaranje je doista bilo takovog karaktera da u selu Kamensko i Kablarima uopće nema više Hrvata.

Obzirom da se na osnovu iznesenog može neosporno zaključiti da su svi okrivljenici

preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO“ radi uspostavljanja 13 neprijateljske vlasti već u samom početku neprijateljstva, kao što je navedeno 1.12.199l.godine, jasno je da su u to vrijeme obnašali najviše funkcije na okupiranom području, upravo sam naziv tzv. “Ratnog predsjedništva“ ukazuje da su zbog preuzimanja tih funkcija koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga Hrvatske vojske kao i Republike Hrvatske. Kako su doista uslijed toga nastala teška razaranja sa ciljem da se silom odcijepi dio teritorija RH i pripoji drugoj državi time su ostvarili bitna obilježja utuženog krivičnog djela.

Sud je izrekao sankcije u smislu generalne i specijalne prevencije obzirom da se radi o doista teškom krivičnom djelu sa teškim posljedicama i da su upravo okrivljenici bili idejni zastupnici uspostavljajući takvu vlast na okupiranom teritoriju, te da zbog provođenja suđenja u odsutnosti okrivljenika nije raspolagao sa drugim socijalnim elementima.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Karlovac, 26. travnja 1993. godine

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

                                                                                                                           Mladen Kosijer


REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 531/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni, sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Živković Miloša i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 236.o. st. 1. u svezi čl. 236.b. st. 1. KZRH, odlučujuči o žalbi opt. Živković Miloša, Kresojević Milana, Simunlija Đorđa, Bunčić Slobodana, Blaževič Mile i Suzić Grigorija, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 26. travnja 1993.g. K 19/93, u sjednici održanoj 12. kolovoza 1993.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Balda,

p r e s u d i o    j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Živković Miloša, Kresojević Milana, Šimunlija Dorđa, Bunčič Slobodana, Blažević Mile i Suzić Grigorija, te se presuda prvog stupnja u cijelosti potvrđuje.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sudu Karlovcu je kao sud prvog stupnja presudom od 26. travnja 1993.g. K 19/93 otp. Živković Miloša, Kresojević Milana, Šimunlija Dorđa, Bunčić Slobodana, Blažević Milu i Suzić Grigorija, nakon provedenog suđenja u odsutnosti optuženika po čl. 300. st. 3. ZKP (sada čl. 290. st. 3. ZKKP), oglasio krivim zbog počinjenja krivičnog djela iz čl. 236.o. st. 1. u svezi čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 244. st. 1. u svezi čl. 231. st. 1. KZRH) i osudio ih na kazne zatvora u trajanju od petnaest godina svakog, te odlučio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te prvostupne presude žalba je u ime svih optuženika (u jednom podnesku) podnio branitelj Vuković Krešimir, odvjetnik iz Karlovca, i to zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima krivičnog postupka, sve s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se optuženike oslobodi optužbe, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno, suđenje.

Sud prvog stupnja žalbu branitelja optuženika nije dostavljao vojnom tužitelju na odgovor (čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 21. lipnja 1993.g. Ktž 853/93 predložio je da se žalba branitelja optuženika odbije kao neosnovana (čl. 360. st. 2. ZKP).

Žalba optuženika nije osnovana.

Sud drugog stupnja je pobijanu presudu povodom žalbe ispitao po službenoj dužnosti i nije našao da bi bila ostvarena koja bitna povreda odredaba krivičnog postupka ili povreda krivičnog zakona koje su predviđene u odredbi čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP.

Neosnovano žalitelji prvostupnu presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka koja bi bila ostvarena time što u njoj uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama (čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, sada čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP). Pri tome se u žalbama uopće ne kon1cretizira o’ kojim to odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, no iz obrazloženja žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se tu prije svega smjera na izostanak razloga o tome iz kojih dokaza proizlazi da su optuženici počinili inkriminirane radnje i da su iz poduzetih radnji proizašle one konkretno navedene posljedice, koje krivično djelo ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 231. st. 1. KZRH) dovode u svezu s odredbom čl. 236.o. st. 1. KZRH (sada čl. 244. st. 1. KZRH), tj. do kažnjavanja počinitelja za najteže oblike ovog krivičnog djela.

Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni suda drugog stupnja u pobijanoj presudi nije počinjena niti takva, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer su u njoj iznijeti svi potrebni i jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje čine obilježje krivičnog djela i to onim iz objektivne i onim iz subjektivne sfere, također i glede konkretnih posljedica koje dovode do kažnjavanja za najteži oblik ovog krivičnog djela, a iznijeta je i ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza i njihovog značenja za zaključivanje o postojanju tih odlučnih činjenica (str. 3/II do 7/II presude). Iznijeti žalbeni razlozi pokazuju da se tu zapravo prigovara izvođenju zaključka o postojanju odlučnih činjenica na temelju izvedenih dokaza, znači da se prvostupna presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će, medutim, u ovoj drugostupnoj odluci nastavno uslijediti odgovarajući razlozi.

Neosnovano žalitelji ističu i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka koja bi se sastojala u povredi prava obrane na glavnoj raspravi do koje da je došlo zbog toga jer branitelj nije ostvario kontakte s optuženicima i zato u njihovom interesu nije mogao predlagati izvođenje dokaza (čl. 364. st. 2. ZKP (sada čl. 354. st. 2. ZKP).

Naime, branitelju nije bilo uskraćeno pravo da tijekom glavne rasprave u smislu čl. 322. st. 4. ZKP (sada čl. 312. st. 4. ZKP) predlaže da se izvode nove činjenice i pribave novi dokazi, bez obzira što je glavna rasprava bila provedena u odsutnosti optuženika i što je branitelj bio “via facti” bez kontakta s optuženicima, kojima je bilo suđeno po čl. 300. st. 3. ZKP (sada čl. 290. st. 3. ZKP) upravo zbog okolnosti njihova bijega i nedostupnosti državnim organima Republike Hrvatske. Stajalište žalbe dovelo bi, inače, do paradoksalne situacije u kojoj se suđenje u odsutnosti, unatoč pravilnoj primjeni odredbi krivičnog postupka o tom pitanju uglavnom ne bi moglo provesti bez povrede prava obrane, znači bez bitne povrede odredaba krivičnog postupka. To pogotovo, što se u slučaju suđenja u odsutnosti, postupak mora ponoviti ako osuđenik u roku iz čl. 398. st. 1. ZKP stavi takav zahtjev.

Žalitelji nisu s uspjehom osporili niti utvrđen je činjeničnog stanja.

Sud drugog stupnja nalazi da su odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene i da su razlozi pobijane presude, počev od onih u kojima je data ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza, do onih u kojima se izvode zaključci o postojanju odlučnih činjenica, prihvatljivi i dovoljno pouzdani. Žalbom ti razlozi nisu dovedeni u sumnju.

Žalba, zapravo, ističe osnov samo pogrešno, ali ne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u njoj ne iznose novi dokazi koje bi još trebalo izvoditi, niti se ne ukazuje na nove činjenice koje nisu bile utvrđivane, već se u njima jedino prigovara. izvedenom zaključku o postojanju odlučnih činjenica iz provedenih dokaza u tijeku glavne rasprave (time da se istinitosti dokaza niti ne prigovara), jer da se iskazi ispitanih svjedoka odnose na druge osobe i druge činjenice, a ne one iz optužbe.

Bitno je ovdje naglasiti da u predmetnom krivičnom postupku niti o jednoj odlučnoj, a niti kojoj drugoj, dokazno važnoj činjenici, nije naspram pojedinih dokaza stajao kakav protudokaz, niti dokaz o suprotnom. Takvi dokazi nisu bili izvedeni, niti ih je obrana tijekom glavne rasprave predlagala, a niti ih se ističe u žalbi. Zbog toga je konačni zaključak suda prvog stupnja uvjerljiv i pouzdan, makar se jednim dijelom zasniva na indicijama, koje su uz neposredne dokaze zatvorile dovoljno čvrsti lanac i potkrijepile logiku tog zaključivanja. Naime, uz neposredni dokaz u vidu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxx (koji je potkrijepljen radiokasetnom snimkom i njenim prijepisom), o činjenici da su optuženici obnašali dužnosti u tzv. “Ratnom predsjedništvu SO Krnjak“ i da je opt. Živković Miloš davao radio intervju (čiji je sadržaj također potkrijepljen prijepisom radiokasetne snimke), te uz neposredni dokaz u vidu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxx o ponašanju i tituliranju s “vojvodo” opt. Kresojević Milana kroz vrijeme kada je taj svjedok bio kao zarobljenik u kontaktu s njim, kao i uz

neposredni dokaz u vidu iskaza svjedokinje xxxxxxxxxxxxx o pljačkanju, paljenju i pritiscima na iseljenje Hrvata iz Kamenskog, (što je potkrijepljeno podacima koje su dali Ministarstvo obrane Republike Hrvatske Zapovjedništvo zbornog područja Karlovac, Vlada Republike Hrvatske, Ured za prognanike i izbjeglice – Regionalni ured Karlovac i Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Karlovac), i ostali dokazi o činjenicama­ indicijama opravdavanju pobijani zaključak prvostupnog suda, jer te činjenice-indicije ne stoje nasuprot takvom zaključku i ne isključuju postojanje određenih činjenica kako ih je taj sud utvrdio. Tako su svjedokinje xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazivale o pljačkanju, paljenju i pritiscima na iseljenje Hrvata u selima Karlovačke regije, Jelaši, Slunjska Selnica i Slunjski Moravci, a svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxx o tome da je opt. Živković Miloš predstavljao srpsku stranu u kontaktima s predstavnicima legalnih tijela Republike Hrvatske do kojih je dolazilo posredovanjem UNPROFOR-a, (što je potkrijepljeno i kopijom zapisnika). Znači, niti iz jednog provedenog dokaza nije proizlazilo da su optuženici imali neko drugo svojstvo i bavili se drugim aktivnostima i da zato nisu bili niti mogli biti članovi tzv. “Ratnog predsjedništva “, da nisu ni mogli, niti koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga Hrvatske vojske u cilju oformljenja okupatorske civilne vlasti i odcjepljenja područja SO Karlovca od teritorija Republike Hrvatske, kao niti da nisu nastale konkretno navedene posljedice pljačka, razaranje i paljenje gotovo svih kuća i iseljenja gotovo svog hrvatskog pučanstva iz sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić selo, a ne proizlazi niti to da koji drugi, neposredni dokazi nisu istiniti, drugim riječima, nije bilo niti takvih dokaza koji bi svojim sadržajem ukazivali na neistinitost neposrednih dokaza ili na postojanje onih indicijalnih činjenica koje bi isključivale ili bar dovele u sumnju mogućnost postojanja odlučnih činjenica. Naprotiv, te ih činjenice čine još vjerojatnijim.

Konačno, žaliteljima se ukazuje na to da je njihovo stajalište o tome da je kod kažnjavanja počinitelja za najteže oblike krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti po čl. 236.0. st. 1. u svezi čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 244. st. 1. u svezi čl. 231. st. 1. KZRH), a predmetni slučaj je upravo takav, potrebno utvrditi koji je od suizvršitelja djela prouzročio koju konkretnu posljedicu predviđenu u odredbi čl. 236.0. st. 1. KZRH (sada čl. 244. st. 1. KZRH) pogrešno. Naprotiv, dostatno je bilo da se utvrdi da su optuženici suizvršitelji krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 231. st. 1. KZRH), što je pouzdano utvrđeno, i daje njihovo djelo praćeno velikim razaranjem, a i taj tzv. objektivni uvjet kažnjivosti je pouzdano utvrđen.

Neosnovano žalitelji prvostupnu presudu pobijaju i zbog povrede krivičnog zakona.

Naime, u žalbama je ova povreda istaknuta kao tzv. posredna povreda krivičnog zakona, za koju se inače uzima da postoji onda kada je krivični zakon primijenjen na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kako je već prethodno u ovoj drugostupnoj odluci obrazloženo, sud prvog stupnja je činjenično stanje; utvrdio i potpuno i pravilno pa zato ni tako postavljen ovaj žalbeni osnov nema svog opravdanja.

Po ocjeni suda drugog stupnja, na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primjenio odredbe čl. 236.0. st. 1. u svezi čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 244. st. 1. u svezi čl. 231. st. 1. KZRH).

Uz žalbeni osnov zbog odluke o krivičnoj sankciji žalitelji ne daju nikakve razloge.

Sud drugog stupnja ispitao je odluke o kazni i našao da je sud prvog stupnja obzirom na raspoložive dokaze, svim optuženicima potpuno i pravilno utvrdio one okolnosti koje su od značaja za odmjeru krivične sankcije u smislu odredbe čl. 41. OKZRH (sada čl. 37. OKZRH), kao i da su utvrđene okolnosti pravilno ocijenjene i vrednovane. Odluka o izrečenim kaznama optuženicima pravilna je i zakonita, a kako žalitelji nisu iznijeli konkretne razloge zbog kojih je pobijaju, sud drugog stupnja upućuje žalitelje na razloge pobijane presude, koje razloge ovaj sud u cijelosti prihvaća.

Žalitelji su bez ikakva opravdanja, jer su optuženici oslobođeni od dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka, i bez ikakva obrazloženja, pozivajući se samo na odredbu čl. 363. ZKP (sada čl. 353. ZKKP) istakli i žalbeni osnov zbog odluke o troškovima krivičnog postupka.

Slijedom iznijetih razloga žalbe svih optuženika su odbijene, a presuda prvog stupnja je potvrđena (čl. 374. ZKP).

u Zagrebu, 12. kolovoza 1993.g.

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:


/

STUDIO PETROVA GORA

IZVOR:

INTERVJU  sa Milošem Živkovi, predsjednik skupštine opštine Krnjak i član državnog komiteta za saradnju sa UNPROFOR-om

Evo upravo gospodin Miloš Živković, predsednik skupštine opštine Krnjak i član državnog komiteta za saradnju sa UNPROFOR-om je stigao u naš studio. Gospodine Živkoviću želim vam dobar dan.

I ja vama. Želio bih da pozdravim sve slušaoce Petrove gore, nakon dužeg vremena, i mislim da će kontinuitet vašeg programa nastaviti se i da će biti sa manje ili bez prekida.

Svemu tome se nadamo i mi. Ja sam rekla u najavi ove emisije da ste vi predsednik skupštine opštine Krnjak i član državnog komiteta za saradnju a UNPROFOR-om, no ovu emisiju započet ćemo razgovorom sa ratnim temama koje se ipak ne mogu odvojiti od civilnih tema jer civilni život koliko god to dozvoljavaju ratne prilike i neprilike ipak mora funkcionisati. Pa da vas na početku upitam kako je provedena mobilizacija na području opštine Krnjak?

Pa, dobro ste rekli da ne mogu se zaobići civilne teme, no naša SV je iz civila, članova SV su danas kad ne ratuju civili. Mobilizacija u opštini Krnjak je kao i uvijek većma uspješna, zapravo ceo tok rata koji smo imali od prvih dana, od predratnih dana mogao bih reći, mislim da nismo imali nekih naročitih poteškoća, bilo je kao i svagdje ponekih koji su nastojali, eto tako da iz određenih razloga, a ja bih rekao najviše iz straha, jer ljudski je imati strah. No mislim da u ovoj situaciji, novoj koja je iskrsla, nekoliko dana pokazalo se da su i izgubili strah. Zapravo mislim da je sve uspjelo.

Hoćete reći da je mobilizacija u potpunosti sprovedena?

Da.

A kako se izvan te mobilizacije, kako se ovih dana odvija civilni život, ima li nekih posebnih poteškoća ili možda nekih dobrih strana o kojima bi se moglo govoriti?

Pa znate, pošto smo već dosta dugo u ratu, on traje dosta dugo, teško se i primijeti da se nešto promijenilo. Samo smanjen broj ljudi radi određene poslove. Jasno ako ovo potraje onda će to imati za posljedicu slabije snabdjevanje, određene službe neće moći da rade, no, opet kažem, to će biti nadam se kratko.

Gospodine Živkoviću, opština Krnjak je postojala sve do 1962. godine, a zatim je bila u sastavu opštine Karlovac. šta se onda zapravo desilo i koliko je to što se tada desilo u vezi s ovim sadašnjim događanjima?

Da, to je pravo pitanje, zapravo opština Krnjak je postojala daleko iza 1962. godine, i ’62. godine došlo je do praktički gašenja opštine Krnjak, teritorij opštine Krnjak je tada podijeljen vrlo interesantno na Karlovac i  Dugu Resu, a ništa nije pripojeno npr. Vojniću. Mislim da određene partijske strukture koje su tada bile na vlasti u Hrvatskoj, tu se misli posebno na Bakarića koji je bio tada na vlasti u Hrvatskoj, koncept razbijanja srpskog korpusa. Upravo…primjer razbijanja toga korpusa je opština Krnjak. Tako da je jedna dosta velika teritorija, dosta stara opština, raspodijeljena po hrvatskim opštinama i jednostavno utopila se u hrvatski korpus.Što je bio najveća mogućnost uništavanja srpske teritorije, asimilacije stanovništva i svega onoga što ej išlo i zapravo posljedica je svega toga vidljiva danas. ovaj rat je djelo razbijanja srpskog korpusa zapravo u ovome ratu trebalo je definitivno završiti sa Srbima u Hrvatskoj. No, desilo se ovo što se desilo s tim da definitivno Srbi ostaju Srbi.

Mislim da niste u potpunosti odgovorili na ovaj drugi dio pitanja, koliko je to sve što se tada dešavalo u vezi s dosadašnjim događajima?

Mislite sa ovim ratom?

Da.

Pa ja sam rekao, upravo razbijanje srpskog korpusa, intenzivno i permanentno razbijanje dovelo je do eskalacije zapravo stava najnovije hrvatske vlasti koja je došla, na čelu sa Franjom Tuđmanom, da se definitivno završi sa Srbima u Hrvatskoj. Prema tome, znači veoma davno može se reći kod formiranja već prve Jugoslavije, namjere su bile očite, trebao je dug period da se određene stvari dešavaju, upravo jedna od tih stvari je razbijanje opštine Krnjak, raspodjela na hrvatske opštine išlo se definitivno ka završavanju određenih namjera, zapravo sa brisanjem Srba u Hrvatskoj, i ovaj rat je posledica jednog takvog političkog djelovanja prema Srbima.

prije početka ovog rata srpski narod u cijeloj RSK proveo je referendum s pravom na samoopredelenje. Kranjačanima je to između ostalog bila i prilika da ponovno inesu svoj stav o formiranju opštine Krnjak, mada je to u velikom dijelu RSK, a posebno ovdje na kordunsko-banijskom području dočekano s negodovanjem. Što nam sada nakon godinu i nešto više postojanja ove opštine možete reći, da li ste zadovoljni s koordinacijom sa ostalim valstima na području Korduna i Banije, a naravno i u čitavoj RSK?

Zapravo to pitanje može da stoji a i ne mora da stoji. To je možda vaša procjena da postoji nezadovoljstvo.

Rekla sam da je postojao kod određenog dela ljudi, da je postojala određena doza negodovanja, da je Krnjak recimo mali, navođeni su argumenti, zašto su nam uopšte potrebne tamo neke opštine i tako. Da ga treba pripojiti Vojniću ili

Dobro, dobro. To je možda stav nekih ljudi, međutim ne vidim da je to nekakav bitan razlog. Ja samo mogu reći kada je došlo do plebiscita koji vi spominjete, mora se reći da je taj krnjački dio izišao skoro 100% na plebiscit, o se opredijelio da se odvoji od hrvatske i da se pripoji Krajini, iza toga se izvršilo pripojenje Vojniću jer je morala postojati vlast na koju se veže, ne može postojati jedna teritorija bez vlasti, pa iza toga došlo je na skupštini Krajine 19. decembra na sv. Nikolu formirana je opština Krnjak, opština Plaški, opština  Teslingrad, posle Drniš i tako dalje, jer se smatralo da teritorija koja je sasvim dovoljno velika sa dosta velikim brojem stanovništva treba da organizuje svoju vlast. Mi smo tako pristupili tome i sve smo organizovali i moram vam reći da zasada prema svim podacima koji postoje u vladi RSK, to je jedna od najorganizovanijih opština. Jasno ima propusta, teško je zapravo iz ničega napraviti nešto, mi radimo u najotežanijim uslovima zato što ništa nismo imali, mi nismo ništa imali organizovano, mi nemamo jednostavno rečeno nismo imali ni jedan podatak od broja stanovnika pa svega drugoga što ide, ali mi smo pokrenuli stvar, mislim da smo se veoma dobro organizovali i slavimo za jednu od najorganizovanijih opština.

I jedna od rijetkih opština, možda čak i jedina koja je gotovo sve poreze uredno uplatila u Knin.

Pa to je tačno,zapravo kotiramo veoma visoko, jer Krnjačani su uvijek iznad svega stavili Krajinu. Ako neko želi da napravi državu, želi da napravi ono o čemu priča, on mora da da svoj doprinos i moramo iznad svega uvažavati svoju državu. A uvažavanje države je između ostalog ispunjavanje svojih obaveza prema toj državi, da bi država mogla postojati, da bi se mogla organizovati i da bi mogla u pravom smislu djelovati kao država. Na žalost neki to nisu radili, no o tom potom, verovatno će kad bude vremena da se naprave analize, da se vidi ko je i koliko dao doprinosa u staranju Krajine.

Pored svojih brojnih obaveza koje imate i kao predsednik skupštine opštine Krnjak i kao član državnog komiteta za suradnju sa UNPROFOR-om, pretpostavljam da ste i ovih proteklih, na žalost ponovno ratnih dana u našoj republici, u svojoj opštini susretali one obične ljude koje svakodnevno možemo sresti na ulici, pa bih vas zamolila da ukoliko možete prenesete neke svoje dojmove i utiske o susretima s tim ljudima jer ne zaboravimo i to ne smijemo zaboraviti da je Krnjak opština sa možemo reći, ako imamo u vidu samo mjesto Krnjak, mjesto koje je dalo izuzetno mnogo žrtava u toku ovoga rata.

Kako ljudi reaguju na ovu najnoviju mobilizaciju, na ova ponovna ratna dejstva od strane ustaškog agresora?

Da, pored svih obaveza koje imam, imam ih jako puno, zapravo član sam i predsednik svih pregovaračkih timova, bilo sa Cazinskom Krajinom bilo sa Hrvatskom, zapravo najviše sam opterećen sa tim poslom, tako da moram priznati sam dosta malo uključen u, kao predsednik opštine, međutim mislim da imam jedan sjajan tim koji to vodi koliko može dobro, koliko je to moguće u ovim uslovima i potpuno vjerujem da će oni da odrade svoj posao dobro. Moje velike obaveze su upravo u tim pregovaračkim timovima, u razradi jednog koncepta stvaranje jedne pozicije ili temelja sa kojih treba početi pregovarati. Jer rat jednom mora stati, a onog momenta kad stane rat mi moramo pregovarati. To je zapravo pravilo.

Moram reći da ljudi, obični ljudi, šteta je samo što nemaju dovoljno informacija. Mi smo veoma odsečeni od ljudi, ja prosto ne stignem da bi išao po MZ, po selima da razgovaram, žao mi je što to ne mogu, ali nadam se sada posredstvom radija, da ćete nam omogućiti da uđem u svaku kuću jer je ljudima najveće zlo što nemaju prave informacije. I to zapravo razara, neinformisanost razara i nadam se da ćemo to nekako napraviti. Obični čovek je svjestan jednoga da ne želi i neće sa Hrvatskom. to je ono što iz svakog razgovora običnog čoveka može da se nasluti. Svi se slažu, da kad završi rat bit će možda i trgovine bit će ono kako se živi u cijelom svijetu, ali nisam još naišao ni na jednog čovjeka u razgovoru koji je i bilo kako pokazao mogućnost nekakvog zajedničkog života, zajedničkog življenja, znači narod je postao potpuno svjestan da nema šta da traži u Hrvatskoj i sa Hrvatskom i upravo vlada i svi pregovarački timovi to imaju na umu kad pregovaraju jer ja sam uvijek mišljenja da Krajina mora postojati samostalno.

Ja bih vas sada zamolila da u kratkim crtama kažete kakva je trenutna situacija, ne samo na području opštine Krnjak već i na području naše RSK, kompletno s obzirom da znam da svakodnevno u više navrata kontaktirate s članovima naše vlade koja se nalazi u Kninu, pa iz tog ugla da nam pokušate oslikati sliku trenutnog stanja.

Pa, da je ovaj, ja sam pre dva dana bio u Kninu i svakodnevno nekoliko puta se čujem sa članovima vlade i situacija zapravo ono što je najaktuelnije to je sektor jug.

Trenutno danas su vrlo mala ili nikakva dejstva, nismo išli u nikakva ofenzivna dejtsva, zapravo najaktuelnija situacija je oko brane Peruča. HV je celo jutro i ceo dan dejstvovala artiljerijskim oruđima svih vrsta po brani Peruča, dovukla je dosta jake snage, između ostaloga ubacila je jednu terorističku grupu od jedno 40 ljudi koja je specijalno obučena za dejstvo na toj brani. Naše snage su veoma uspješno se suprotstavile toj grupi, dobar dio je likvidiran, a ostatak je zarobljen. Između ostalih zarobljen je i šef te grupe, komandir ili ne znam šta je po funkciji. I zapravo dobili smo već dosta podataka o njihovim namjerama. Njihove namjere su bile da omoguće pristup ostalim ustaškim snagama na branu da bi mogli porušiti i da za to zapravo okrive Srbe, prema tome ova brana je trebala biti ona koja će upravo eshalaciju sukoba i sve ono što je ustaška strana u ovih nekoliko dana uradila, trebalo je da se okrive Srbi, no to je sprečeno. Inače, u našim rukama je Novigrad, u našim rukama su Islam grčki i Islam latinski, u našim rukama je Kašić selo i moram istaći da je na Kašiću vođena prelomna bitka ova tri dana, to je jedno selo koje je na komunikaciji Benkovac-Novigrad, zapravo da je pao Kašić bio bi pao Benkovac i moram reći da su Kordunaši spasili Benkovac. Borci Korduna su ušli već u sjećanje ljudima koji gore žive i smatra se da stvarno ono što su prvi dan kad su ušli u borbu da je nešto veliko. To mi je rečeno kad sam bio dole. Inače, naša je vojska ovladala i sa predjelom oko Maslenice, Jasenica je u našim rukama i pitanje je vremena kad će da padne sve oko Maslenice, mislim da će naša vojska u potpunosti da izvrši sve i da taj dio riješi. Međutim, isto tako ej poznato da je uslov dat HV da se vrati na početni položaj. s obzirom na naše iskustvo koje imamo sa Miljevačkog platoa, zapravo tu smo na jedan …. način izigrani, Hrvatska je povukla vojsku ali je ostavila svoju policiju, to je ono što je kočilo rezoluciju 762, tako da i u rušenju rezolucije 762 je učestvovala hrvatska a ne srpska strana. To je sad njihov problem. Što se tiče ostalih sektora postoje provokacije, između ostaloga bila je juče provokacija i upad hrvatskih snaga u međurječju Korane i Mrežnice, tu je došlo do artiljerijske i pješadijske borbe i naše snage su u potpunosti spriječile upad i vratile su HV na početni položaj. Osim toga bilo je provokacija na Turnju, znači prema Karlovcu, zapravo hrvatska strana pokušava da inscenira sukobe da fingira napade da bi odvukla pažnju sa sektora jug. No pošto mi smo ovde dovoljno prošli i dovoljno jaki, zapravo te provokacije nam ne smetaju, nemaju oni snage niti imaju hrabrosti da bi u sektoru sjever bilo što napravili.

S obzirom da znam da ste neposredno prije ove emisije razgovarali s članovima vlade RSK zamolila bih vas da nam precizirate malo imate li nekih preciznijih saznanja o tome da li se sada vode kakve borbe na južnom dijelu naše granice.

Vodi se samo, artiljerijska dejstva su sada po brani Peruča. Moram reći da je tu naša milicija, ne naša kordunaška, nego milicija Krajine i da je tu su snage UNPROFORA-a, isto tako izložene vatri, tri punkta snaga UNPROFOR-a su razorena artiljerijskom vatrom. Naši danas nemaju dejstava, danas bi se moglo reći s obzirom na prethodne dana da je miran dan.

Borimo se za slobodu, borimo se za RSK, borimo se za to da stvorimo pravnu državu. U borbu smo uključeni svi koji se nalazimo ovdje. Šta biste nam u kontekstu toga mogli reći o onim Srbima koji su otišli iz RSK recimo u SRJ ili ko zna gdje sve ne i tako o onim ljudima koji su ipak ostali  RH.

Pa mi stvaramo državu, ona postoji već, ona je ušla u knjige ona je ušla u uši, RSK postoji, na nama je ostalo da napravimo neke završne radnje, da uobličimo državu, da uspostavimo pravnu državu što je veoma teško jer znate pojedine države se raspadaju i one se raspadaju eksplozivno, nastupaju ratovi, na kraju imali smo jednu državu koja se veoma brzo raspala iz ničega je teško stvoriti nešto, treba puno strpljenja, treba puno rada, treba puno osmišljenog rada, treba puno prepreka koje su na tom putu da se otklone, treba puno odricanja, treba ipak vremena i svega što ide. No, mislim da je ona tu, ona je stvorena, trebamo je samo završiti.

U toku rata, mi moramo priznati, da nisu se svi bavili politikom ni svi bili uniformirani, neki su ljudi po prirodi apolitični, zapravo puno se toga dešavalo, a znate zašto? Zato što se sve veoma brzo dešavalo. Toliko je toga veoma brzo napravljeno, to što je bilo aktuelno u jutro, popodne ima jednu težinu. Mislim da je sasvim dovoljno vremena već bilo da pojedini ljudi žitelji Krajine, oni koji su trebali biti sa nama nisu sa nama. Morali su da razmisle, morali su da se vrate. Ja znam opet ću ponoviti to sam već rekao da postoji strah, ali ti ljudi moraju da se oslobode straha, oni su jednu cijenu imaju, a to je ono što će ih krivo gledati Krajišnici. Upravo njihovo bježanje je ta njihova cijena. Mi smo pretrpili strah, znate u svakom čovjeku teško je držat dejstva, teško je ići sa pretpostavkom šta će se desit tvojoj djeci, šta će se desit tvome selu. Svi smo mi to svako na svoj način stoički podnio, al smo mi ostali i mi smo odbranili. Njih bi molio da dođu k sebi, da shvate da su oni Krajišnici i da oni trebaju ovde da budu. Svi smo mi gosti i ja rado idem u Beograd, al ostanem dva tri dana. Obaveze su da se vraćamo, obaveze su da se radi i stvara država. Ja očekujem od tih ljudi da će uz našu pomoć opredijelit se, vratit se, pomučit se s nama, ali siguran sam da bi mogli dati svoj doprinos u izgradnji.


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU

Broj: K-19/93-25(VS)

N A R E D B A

Županijski sud u Karlovcu po predsjedniku vijeća Jasminki Jerinić Mušnjak, u kriv. predmetu protiv I okr. Miloša Živkovića i dr., radi kaznenog djela iz čl. 236-b st. 1 u sv. čl. 236-o st. 1 KZRH

n a r e d i o    j e

I. Temeljem čl. 540 ZKP protiv:

  1. MILOŠA ŽIVKOVIĆ sina petra, rođ. 13. 5. 1946. g. u Karlovcu, s prebivalištem u Krnjaku 74, Srbina,
  2. MILANA KRESOJEVIĆ sina Nikole, rođ. 17. 10. 1946. g. u Krnjaku, Općina Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, A. Hebranga 16, Srbina,
  3. ĐORĐA ŠIMUNLIJA sina Đure, rođ. 28.8.2966.g. u Karlovcu, gdje i prebiva T. Uejvića br. 2, Srbina,
  4. SLOBODANA BUNČIĆ sina Danijela, rođ. 10.12.1945.g. u Čatrnji, s prebivalištem u Karlovcu, L. Mušickog 1, Srbina,
  5. MILE BLAŽEVIĆ sina Ignjatije, rođ. 6.6.1951.g. u Karlovcu, gdje i prebiva, Brezova Glava 8, Srbina,
  6. GLIGORIJA SUZIĆ sina Dušana, rođ. 24.7.1950.g. u Lasinjskom Sjeničaku, gdje i prebiva na kbr. 257, Srbina,

n a r e đ u j e    s e    p o v l a č e n j e   t j e r a l i c e

čije izdavanje je naređeno naredbom Vojnog suda u Karlovcu od 30. srpnja 1992. g. broj Kio-167/92-9.

II. Kako je na gore navedene osobe primijenjen Zakon o općem oprostu i obustavljen krivični postupak, to je i naredba o raspisivanju tjeralice postala bespredmetna pa ju je valjalo i povući.

III. Temeljem čl. 541 ZKP ovu naredbu izvršit će PU karlovačka.

U Karlovcu, 21. ožujka 1997. godine.-

PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Jasminka Jerinić-Mušnjak


PU KARLOVAČKA

REPUBLIAKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-396/92

Karlovac, 2. lipnja 1992. godine

ZC/TLJ

VOJNI SUD

K A R L O V A C

Dostavljam materijale Centra za zaštitu ustavnog poretka SO Karlovac, sa zahtjevom da se temeljem članka 45. stavak 2. točka 2, u vezi članka 158 stavak 1 i 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku provede istraga

protiv                                                  I  MILOŠA ŽIVKOVIĆ, sin Petra, rođ. 13. 5. 1946. u

Karlovcu, gdje i prebiva Krnjak 74, držav. RH,

II  MILANA KRESOJEVIĆ, sin Nikole, rođ. 17. 10.

1948. u Karlovcu, gdje i prebiva A. Hebranga br. 16,

liječnik, držav. RH,

III  ĐORĐA ŠIMUNLIJA, sin Đure, rođ. 28.8.1966. u

Karlovcu, gdje i prebiva, Tina Ujevića 2, službenik,

držav. RH,

IV  SLOBODANA BUNČIĆ sin Danila, rođ. 10.12.1945.g.

u Čatrnji, s prebivalištem u Karlovcu, Lukijana Mušickog 1,

Srbina,

V  MILE BLAŽEVIĆ sina Ignjatija, rođ. 6.6.1951.g. u

Karlovcu, gdje i prebiva, Brezova Glava 8, Srbina,

VI GLIGORIJE SUZIĆ sina Dušana, rođ. 24.7.1950.g. u

Lasinjskom Sjeničaku, gdje i prebiva na kbr. 257, SO

Karlovac, držav. RH

jer postoji osnovana sumnja da su:

dana 1. prosinca 1991. godine, u Krnjaku, SO Karlovac, u namjeri da nasilno obore legalno izabranu državnu vlast Republike Hrvatske, kao i njeno državno ustrojstvo, u uvjetima oružanih akcija tz. „JNA“ i drugih nelegalnih srbo-četničkih oružanih formacija tzv. „SAO Krajina“, preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO Karlovac“ sa ciljem da se oformi okupatorska civilna vlast, te da se osvoji cjelokupni teritorij SO Karlovac i nakon toga da se koordinacije i vođenje oružanih akcija protiv legalnih snaga Republike Hrvatske,

dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državoga i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

pa da su time počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236f. stavak 1. i 2 KZ RH, a kažnjivo po stavku 2. istog zakonskog propisa.

R a z l o  z  i

Služba za zaštitu Ustavnog poretka – centar Karlovac, dostavial je prijavu protiv osumnjičenih, radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci zahtjeva.

U prilogu prijave dostavljena je kazeta o snimljenoj emisiji „Radia glas Petrove Gore“ od 1. prosinca 1991. godine, koja emisija je emitirana u 23. sata, u „hronici dana“. Iz navedeen emisije proizlazi da je u Krnjaku istog dana održan sastanak na kojem su osumnjičeni preuzeli dužnost tzv. „ratnog predsjedištva“ SO Karlovac, i to na način da je I Živković Miloš izabran za predsjednika, a ostali za članove navedenog tijela. Iz materijala gore navedene službe proizlazi da je Živković Miloš 18. ožujka 1992. godine u 18 sati govorio na „TV Srbiji“, u emisiji „hornika srpskih krajina“ kojom prilikom je izjavio da se ratno predsjedništvo nije odreklo Karlovca koji su kordunaši izgrađvali poslejdnjih 50. godina. Od dana izbora prema tvrdnji Živković Miloša ratno predsjedništvo radi u punom sastavu.

Zabog navedenog smatram da su osumnjičeni ostvarili sva birtna obilježja kriv. djela oružane pobune, budući su preuzeli funkciju tzv. „Ratnog predsjedništva“ SO Karlovac sa ciljem da nasilno ruše legalno izabranu vlast Republike hrvatske i njeno državno ustrojstvo, te da u cijelosti okupiraju područje SO Karlovac radi njegovog pripajanaj tzv. „SAO Krajini“.

Zbog osnovane sumnje da su ostvarili bitna obilježja navedenog krivičnog djela, valjalo j podići ovaj zahtjev koji je opravdan i na zakonu osnovan.

Budući da osumnjičenici za sada nisu dostupni legalnim organima pravosuđa Republike Hrvatske, predlažemo da se protiv njih raspiše tjeralica, te da se odredi pritvor.

Prilog: spis i kazeta

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car


Broj: Kio-167/92-6

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 21. lipnja 1992. godine

Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac Juraj Boljkovac                             Živković Miloš i dr.

Zapisničar: Sanda Rastovski

Zbog krivičnog djela iz člana

č. 236 f st. 1 i 2 KZ-a

Početak u 12,30 sati

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:

Mjesto rođenja i godina starosti: 

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

Upozoren u smislu čl. 229 i čl. 231 st. 2 ZKP-a iskazuje:

I okr. Živković Miloša, II okr. Kresojević Milana, II okr. Šimunlija Đorđa, IV okr. Bunčić Slobodana i V okr. Blažević Milu poznajem, dok VI okr. Suzić Gligorija misilm da ne poznajem, iako dozvoljavam mogućnost da ga poznajem i da je svojevremeno bio odbornik SO Karlovac,xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

I okr. Živković Miloš,  III okr. Šimunlija Đorđe i V okr. Blažević Mile bili su odbornici SO Karlovac, nakon izbora 1990. godine, pa sve negdje do ljeta 1991. godine, kada su napustili svoje odborničke dužnosti. Za to vrijeme ja sam bio predsjednik SO Karlovac.

II okr. KRESOJEVIĆ MILANA poznajem kao kirurga MC Karlovac kao (nečitko) , a IV okr. Bunčić slobodan koji je obavljao cijeli niz političkih funkcija u vremenu prije prvih demokratskih iz bora u RH.

I okr. ŽIVKOVIĆ Miloša vidio sam nakon početka rata dva puta, prvi puta negdje u prosincu 1991. godine na Slunjskim brdima, a drugi puta negdje u siječnju 1991. godine isto na slunjskim brdima.

U ta dva slučaja ja sam kao predsjednik SO Karlovac i ujedno član kriznog štaba SO Karlovac i ujedno član kriznog štaba SO Karlovac išao na pregovore s predstavnicima novostvorene tzv. „SAO Krajina“ i to predsjednikom SO Vojnić u sastavu tzv. „SAO Krajina“ Gačeša Milom. Prvi puta u delegaciji protivničke strane pored spomenutog Gačeša Mile pojavio se i  I okr. Živković Miloš, koji je u stvari sa mnom počeo pregovarati  iu tim pregovorima, kao predstavnik suprotne strane, voditi glavnu riječ, pa sam ja odbio daljnje razgovore sa njim, ne znajući koga on predstavlja. Te zgode, kao i one druge, pregovori su vođeni oko razmjene zatvorenika na lokalnom nivou, te povratka ljudi koji su ostali na okupiranom području. Druge zgode u siječnju ove godine pregovore sam trebao voditi također sa Gačeša Milom, ali se na tim pregovorima pojavio sam I okr. Živković Miloš sa svojom pratnjom i nekim predstavnicima suprotne strane, koje ja inače ne poznajem, pa sam pregovore vršio s imenovanim Živkovićem.

Napominjem da za vrijeme ovih razgovora nisam znao koga I okr. Živković Miloš predstavlja i u čije ime nastupa, a on sam nije se meni predstavio, tako da nisam znao koga on predstavlja. Tek naknadno čuo sam da je on, zajedno s ostalim okrivljenima član nekakvog „ratnog predsjedništva“ SO Karlovac i da je u tom svojstvu vodio sa mnom pregovore.

Ništa drugo nije mi poznato o pripadnostima okrivljenika u smislu da su članovi tzv. ratnog predsjedništva SO Karlovac, a niti o njihovim aktivnostima u okviru tog organa, kao niti o njihovim ciljevima, osim što znam općenito kao i svi drugi građani da je cilj bio odcjepljenje pojedinih dijelova RH,  a među njima i Karlovca i pripojenja tih dijelova tzv. „SAO Krajina“, odnosno nekakvoj velikoj Srbiji.

Napominjem dalje da su oni okrivljeni koji su bili odbornici SO Karlovac za vrijem  svog odborničkog mandata, kao  odbornici istupali destruktivnom, nastupajući s pozicija velikosrpskog nacionalizma.

To je sve što imam za iskazati.

Upozoren u smislu 82 st. 1 ZKP-a zapisnik nije čitan.

DOVRŠENO.

ISTRAŽNI SUDAC:                                       ZAPISNIČAR:                                    SVJEDOK:


Broj: Kio. 167/92-10

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 9. veljače 1993. godine

Vojnog sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac Juraj Boljkovac                            Živković Miloša i dr.

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-b.  st. 1. KZ RH

Početak u 10,30 sati

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište: službenik MUP-a, Karlovac, xxxxxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti: 

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu sa okriv. niti u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

Upozoren u smislu čl. 229 i čl. 231 st. 2 ZKP-a iskazuje:

Ja sam dana 1. 12. 1991. god. navečer slušao jednu radio emisiju „hroniku dana“ tzv. „Srpskog radija Glas Petrove Gore“ i tu emisiju snimio na radiokazetu, koja prileži spisu. Sjećam se da je spiker u toj emisiji govorio da je tog dana u Krnjaku održan sastanak djela odbornika SO Karlovac i SO Duga Res a, koji su nakon agresije na RH-a napustili neokupirani teritorij i prebjegli na okupirano područje tzv. „SAO Krajina“ i tog dana između sebe izabrali tzv. „ratno predsjedništvo“ SO Karlovac, koje djeluje na okupiranom području. U to (nečitko)  Kresojević dr. Milan, III-okr. Šimunlija Đorđe, IV-okr. Bunčić Slobodan, V-okr. Blažević Mile i VI-okr. Suzić Gligorije za članove tog tzv. „ratnog predsjedništva SO Karlovac“.

Inače, ja osobno ne poznajem niti od jednog okrivljenog, osim možda iz viđenja, ali sam inače čuo a i znam iz pričanja da je I-okr. Živković Miloš prije početka rata bio odbornik SO Karlovac i da je svojevremeno radio na pumpi u Tušiloviću, II-okr. Kresojević Milan da je bio liječnik u MC Karlovac, II-okr. Šimunlija Đorđe da je svojevremeno radio vjerovatno kao novinar u Radio Karlovcu, a nakon početka rata isto tako da je radio nešto slično na okupiranom području u tzv. „radio stanici Glas Petrova Gora“, IV-okr. Bunčić Slobodan bio je svojevremeno da tako kažem ugledni građanin Karlovca, obavljao je niz rukovodećih funkcija, bio sekretar bivšeg „SK“, te na drugim partijskim dužnostima i konačno direktor MC Karlovac. O V-okr. Blažević Mili i VI-okr. suzić Gligoriu ne znam ništa.

U vezi funkcija okrivljenih na okupiranom odručju RH-a nakon početka rata čuo sam da je I-okr. Živković Miloš negdje u ožujku 1992.g. dao kao predsjednik „ratnog predsjedništva SO Karlovac“ intervju na „TV Srbija“. U tom intervjuu govorio je da postoji „ratno predsjedništvo SO Karlovac sa sjedištem u Krnjaku i općenito o stvaranju tzv. „SAO Krajina“, funkcioniranju vlasti na tom okupiranom području i o potrebi odvajanja tog dijela teritorija iz sastava RH-a. Smatram da o tome najvjerovatnije mora biti i snimljena video-kazeta na „HTV“.

Krajem siječanja 1993. god. ja sam također snimio jednu radio-kazetu tzv. „Srpskog radija Petrova Gora“, odnosno kako se sada zove „Studija Petrova Gora“. U toj emisiji I-okr. Živković Miloš dao je intervju kao predsjednik Skupštine općine Krnjak i član državnog komiteta za suradnju sa UNPROFOR-om u sastavu okupatorske tzv. „Srpske republike Krajina“. O tom intervjuu prilažem sadržaj, odnosno prijepis cijelog intervjua snimljenog na radio-kazeti. U tom intervjuu I-okr. je govorio i o ratnim i o civilnim temama, a u osnovi sve se svodilo na to da se okupirano područje RH-a koje se sada nalazi  sastavu okupatorske tzv. „Republike SAO Krajina“ trajno odvoji i odcijepi od Republike Hrvatske, odnosno da ta nova državna tvorevina postane samostalna država.

Čuo sam da su nedavno Benić Ivan, predsjednik Općine Karlovac, Laić Mijo, predsjednik Izvršnog vijeća i Štajduhar Ivan, načelnik PU Karlovac, kao lokalni predstavnici vlasti RH-a sudjelovali u pregovorima s delegacijom okupatorske tzv. „Srpske Republike Krajina“ u kojoj su bili I-okriv. Živković Miloš i Pajić Tošo, bivši radnik PU Karlovac, te da su navodno tom prilikom i potpisali nekakav sporazum, čiji sadržaj meni nije poznat. Iz tog dokumenta trebalo bi se vjerojatno vidjeti u kojoj je funkciji I-okr. sada nastupao kao predstavnik okupatorske vlasti.

To je sve što imama za iskazati.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan.

dovršeno u 11,50 sati

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:


Broj: Kio. 167/92-11

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 10. veljače 1993. godine

Vojnom sudu  u Karlovcu

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv

Istražni sudac Juraj Boljkovac                            Živković Miloša i dr.

Zapisničar: Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz člana

236-b.  st. 1. KZ RH

Utvrđuje se da su pristupili:

VDO tužilac Car Zdravko

Svjedok daje slijedeće osobne podatke:

Ime i prezime, ime oca:xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište:

Mjesto rođenja i godina starosti: 

Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu, nije u zavadnji

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

Upozoren u smislu čl. 229. i čl.231. st. 2 ZKP-a iskazuje:

Ja sam, kao  načelnik PU Karlovac, zajedno s Benić Ivanom, predsjednikom Općine, Laić MIjom, predsjednikom Izvršnog  vijeća Općine Karlovac, te Kovačević Krunom i Brckan Tihomirom, bio član delegacije Općine Karlovac, koja je dana 04. 01. 1993. god. u Karlovcu održala jedan sastanak s delegacijom tzv. Srpske Republike Krajina“, u kojoj delegaciji su bili I-okr. Živković Miloš i Pajić Tošo, bivši inspektor PU Karlovac. Sastanak je održan posredstvom UNPROFOR-a, čija delegacija je također prisustvovala tom sastanku.

Na sastanku se razgovaralo o potrebi održavanja povremenih međusobnih sastanaka, omogućavanju povremenih posjeta građana s neokupiranog na okupirano područje i obratno, načinu održavanja povremenih međusobnih kontakata, radi rješavanja pojedinih spornih pitanja i tome sl, a o čemu je sačinjen zapisnik, čiju fotokopiju prilažem ovom svom iskazu.

Taj zapisnik u ime delegacije Općine Karlovac potpisao je Benić Ivan, u ime delegacije tzv. „Srpske Republike Krajina“, I-okr. Živković Miloš i u ime delegacije UNPROFOR-a Raffone Paulo.

Na tom sastanku I-okr. Živković Miloš, kojeg inače osobno ne poznajem, kao niti Pajić Tošo, kojeg od ranije osobno poznajem, nisu govorili koje funkcije konkretno vrše u organizaciji vlasti tzv. „Srpske Republike Krajina“. Ja niti inače, na osnovu neposrednog saznanja, ne znam koju funkciju su I-okr. Živković Miloš i ostali okrivljeni obavljali u tzv. „SAO Krajina“, odnosno koju funkciju danas imaju u tzv. „Srpske Republike Krajina“, a pogotovo ništa ne znam na osnovu osobnog opažanja o njihovim konkretnim djelatnostima u vezi obavljanja njihovih funkcija u organizaciji njihove okupatorske vlasti.

To je sve što mi je o ovome poznato.

Na svjedoka nema pitanja.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a zapisnik nije čitan.

dovršeno

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                              Svjedok:


Z A P I S N I K

sa sastanka održanog u Karlovcu 04. 01. 1993. godine kojem su prisustvovali:

g. Ivan Benić                                       g. Paulo Raffone                                 g. Miloš Živković

g. Mijo Laić                                        g. Sven Frederiksen                            g. Tošo Pajić

g. Ivan Štajduhar                                g. Frank Delorey

g. Kruno Kovačević                            gđa. Vesna Veselica

g. Tihomir Brckan

Dnevni red:

  1. Povremeno ponavljanje susreta na Turnju pod istim uvjetima sigurnosti kao i 30. prosinca 1992. godine.
  2. Izdavanje privremenih dozvola i garantiranje sigurnosti starijim licima s obje strane pri posjetama rođacima na jednoj od strana.
  3. Dopuštanje članovima porodica da prisustvuju pogrebima na jednoj od strana i eventualno transportiranje tijela s jedne strane na drugu.
  4. Postavljanje stalne humanitarne telefonske linije između Crvenog križa Karlovca i Krnjaka.
  5. Organiziranje povremenih susreta policija obiju strana u cilju razmatranja kršenja prekida vatre.
  6. Donošenje izjave o namjeri da se omogući vraćanje dokumenata osobama koje su živjele u Karlovcu, a sada žive u UNPA i ružičastim zonama.

Ad 1.

Obje strane složile su se da se nastave susreti dobre volje, prema uvjetima osiguranja kao 30. 12. 1992. i 06. 01. 1993. godine. Dogovoreno je da se izmjeni lokacija, adekvatno sa uvjetima na terenu. Također dogovoreno je da se susreti organiziraju i u dubini teritorija (npr. Topusko, Vojnić, Karlovac) gdje su uvjeti razgovora humaniji. Obje strane složile su se da se sastanci održavaju dva puta mjesečno. Sve ostale detalje riješit će Crveni križ Karlovac i Krnjak (Vojnić) pod pokroviteljstvom Un. Sigurnost nad učesnicima posjeta bit će odgovornost policije na jednoj i drugoj strani. Hrvatska strana prihvaća da UNCIVPOL može nadgledati aranžman (organizaciju) i snage osiguranja sastanka.

Slijedeći susret organizirat će se 01. 02. 1993. godine, a prisustvovat će mu po 15 osoba sa svake strane i trajat će 2 sata. Ovaj susret organizirat će hrvatska strana, a 15. 02. 1993. srpska strana. Spiskovi osoba koji će učestvovati na sastanku trebaju biti dostavljeni najkasnije 5 dana prije sastanka. Dogovoreno je da srpska strana dovozi ljude sa čitavog Korduna a hrvatska dovozi ljude iz Karlovca i D. Rese. Aktivni članovi policija i vojske isključeni su iz ovih posjeta.

Svaki posjetilac sastanka mora prihvatiti uvjet da se vrati u mjesto na kojem trenutno boravi. Prijevoz do linije razgraničenja organizira Crveni križ.

Obje strane obavezuju se da njihove nadležne službe neće ispitivati ljude koji su učestvovali na sastanku (razgovoru).

Ad 2.

Obje strane slažu se da se ovakvi susreti (posjete) organiziraju. Svi tehnički detalji vezani za sigurnost i pravni aspekti posjeta bit će dogovoreni putem vruće linije koja će biti uspostavljena između nadležnih policija.

Pod starijim ljudima smatraju se ljudi koji se ne mogu mobilizirati i koji nisu pripadnici vojnih ili policijskih formacija.

Posjete se odnose na užu porodicu u vertikalnoj liniji (uključivo brat i sestra), a mogu trajati dva dana.

Dinamika posjeta ovisit će o sigurnosnoj situaciji.

Ukoliko osoba oja je došla u posjetu počini neki prekršaj, odgovarat će po postojećem zakonu na mjestu gdje ej prekršaj napravljen i smjesta će biti uspostavljen kontakt između šefova policija koji će pokušati riješiti slučaj. Mjere represije neće biti poduzimanje osim ako nije počinjeno teže krivično djelo.

Imena ljudi koji prelaze u posjete, kao i svi eventualni postupci prema tim ljudima bit će dostavljeni UNCIVPOL-u.

Ad 3.

Prihvaća se prevoženje mrtvih tijela preko KT Turanj. Tijela osoba koja su uključena u neku kriminalnu radnju isključena su iz ovog dogovora. Prisustvo rođaka na sahrani bit će riješeno kao u točki 2.

Ad 4.

Prihvaća se uspostavljanje vruće linije između Organizacija Crvenog križa Karlovac i Krnjak. Detalji će biti organizirani od strane časnika za vezu sa UN, sa obje strane, što je prije moguće.

Ad 5.

Prihvaća se organiziranje sastanak između šefova policija sa ciljem sprečavanja prekida primirja. Sa svake strane imenovat će se po dva člana komisije čiji je zadatak stalni rad na sprečavanju izbijanja incidenata. Zona odgovornosti je od Lasinje do Perjasice. Sastancima komisije prisustvovat će timovi UNMO sa tog područja, kao i časnici za vezu sa UN.

Ad 6.

Dogovoreno je da se ova točka detaljnije diskutira na slijedećem sastanku, kada će obje strane biti adekvatno pripremljene.

Načelno je dogovoreno da se slijedeći sastanak održi oko 15. 01. 1993.

Detalji će biti odgovoreni naknadno.

Hrvatska strana                                   UNPROFOR                           Srpska strana

Ivan Benić                                           P. Raffone                               Miloš Živković


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO KARLOVAC

Broj: Kt 396/92.

karlovac, 15. veljače 1993. godine

ZG/MR

VOJNI SUD

K A R L O V A C

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 u svezi članka 174 stavak 2 ZKP-a, podižem

O P T U Ž N I C U

protiv                                                              I Okr. MILOŠA ŽIVKOVIĆ, sin Petra, rođen

13. 5. 1946. god. u Karlovcu, gdje i

prebiva, Krnjak 74, Srbin, držav. RH,

II-okr. MILAN KRESOJEVIĆ, sin Nikole, rođ.

17.10.1948.g. u Karlovcu, s prebivalištem

u Karlovcu, A. Hebranga br. 16, liječnik,

Srbin, držav. RH-a,

III-okr. ĐORĐA ŠIMUNLIJE, sin Đure, rođ.

28.08.1966. god. u Karlovcu, gdje i prebiva T. Ujevića br. 2., službenik, Srbin, drž. RH-a,

IV-okr. SLOBODANA BUNČIĆ, sin Danila,

rođen 10. 12. 1945. g. u Čatrnji, SO

Karlovac, prebiva u Karlovcu, Lukijana

Mušickog br. 1., Srbin, držav. RH-a,

V-okr. MILE BLAŽEVIĆ, sin Ignjatija, rođen

06.06.1951.g. u Karlovcu, gdje i

prebiva na kbr. 8. Srbin, drž. RH,

VI-okr. GRIGORIJA SUZIĆ, sin Dušana, rođ.

24. 07. 1950. g. u Lasinjskom Sjeničaku,

gdje i prebiva na kbr. 257., SO Karlovac,

Srbin, drž. RH,

da su:

dana 1. prosinca 1991. god. u Krnjaku, SO Karlovac, u toku agresije tzv. „JNA“ i drugih srbo-četničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO“ sa ciljem da se oformi okupatorska civilna vlast, te da se cjelokupno područje SO Karlovac odvoji od teritorija Republike Hrvatske radi stvaranja tzv. „SAO Krajine“, i da se pripoji tzv. „Velikoj Srbiji“, te su nakon toga koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga Hrvatske vojske, tako da su zbog toga sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari, i Mikšić Selo sa pretežno Hrvatskim pučanstvom okupirana, stanovništvo gotovo potpuno iseljeno, a kuće opljačkane, razorene i popaljene,

dakle, pokušali silom otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i dio tog teritorija pripojiti drugoj državi, a posljedice toga su velike razaranja,

pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – ugrožavanjem teritorijalne ukupnosti – označeno u članku 236 b stavak 1 u svezi članka 236 o stavak 1 KZ RH, a kažnjivo po članku 236 o stavak 1 KZ RH.

Stoga

P r e d l a ž e m

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadleženim održi glavna i javna rasprava,
  2. da se na raspravu pozove I okr. Živković Miloš, II okr. Kresojević Milan, II okr. Šimunlija Đorđe, IV okr. Bunčić Slobodan, V okr. Blažević Mile i VI okr. Suzić Grigorije, i svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se na raspravi izvrši uvid u dopis službe za zaštitu Ustavnog poretka (2-5), te u priloženu radio kazetu, izvod iz kaznene evidencije (9), rješenje o pritvoru (15), naredbu o izdavanju tjeralice (16), te zapisnik 28-31).

O b r a z l o ž  n j e

Služba za zaštitu Ustavnog poretka iz Karlovca podnijela je prijavu protiv I okr. Živković Miloša, II okr. Kresojević Milana, II okr. Šimunlija Đorđa, IV okr. Bunčić Slobodana, V. okr. Blažević Mile, VI okr. Suzić Grigorija, radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci ove optužnice, pa je zbog osnovanosti sumnje provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

U toku istrage optuženici nisu saslušani s obzirom da nisu za sada dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da poznaje sve optuženike, osim VI okr. Suzić Grigorija, a poznaje ih zbog toga što je  obavljao dužnost predsjednika Skupštine Općine Karlovac, čiji odbornici su bili I, III i V optuženici. II okr. Kresojević Milana poznaje kao kirurga Medicinskog centra Karlovac, dok IV okr. Bunčić Slobodana poznaje kao direktora Medicinskog Centra Karlovac. I okr. Živković Miloša vidio je početkom rata, još u prosincu 1991. god. na području Slunjskih Brda, a na tom mjestu ga je vidio i u siječnju 1992. god. Na pregovorima sa neprijateljskom stranom, I okr. Živković mIloš se eksponirao kao predstavnik suprotne strane, te je želio voditi glavnu riječ, ali mu nije poznato koga zapravo Živković Miloš predstavlja i u čije ime nastupa. Naknadno je čuo da se zajedno s ostalim okrivljenicima predstavlja kao član nekog ratnog predsjedništva SO Karlovac i da je u tom svojstvu vodio pregovore.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da se u ratu na Karlovačkom području nalazio u 110. brigadi, te je dana 4.11.1991. god. prilikom proboja iz vojarne u Logorištu bio na tom terenu ranjen u desnu nogu, i tada je bio zarobljen. Kao zarobljenika odveli su ga na područje Vojnića gdje je bio maltretiran, i zatim kao ranjenik upućen u bolnicu na Petrovu Goru gdje ej vidio II okr. Kresojević dr. Milana, kojega su svi nazivali riječima „vojvoda“. Kada je zajedno sa drugim zarobljenicima molio dr. Kresojevića uza pomoć, a obzirom da mu je bilo polomljeno sedam rebara i izbijeni su mu zubi, dobio je odgovor od II okr. Kresojevića da za ustaše pomoći nema. Pomoć nisu dobivali niti drugi zarobljenici.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da je dan 1.12.191. god. navečer slušao jednu radio emisiju „Kroniku dana“ tzv. Srpskog radia glasa Petrove Gore i tu emisiju je snimio na radiokazetu koja prileži u spisu. U toj emisije je bilo rečeno da su nakon agresije na Republiku Hrvatsku mnogi odbornici SO Karlovac i SO Duga Resa napustili teritorij Karlovca i prešli na područje tzv. „SAO Krajine“, gdje su između sebe izabrali tzv. „ratno predsjeništvo SO Karlovac“ koje je djelovalo na okupiranom području. U to ratno predsjedništvo ušli su svi okrivljenici, a  I okr. Živković Miloš je već početkom 1992. god. kao predsjednik ratnog predsjedništva dao i  intervju na televiziji Srbija, a u kojem je govorio da postoji ratno predsjedništvo SO Karlovac sa sjedištem u Krnjaku, te općenito je govorio u stvaranju tzv. „SAO Krajine“ i funkcioniranju vlasti na tom okupiranom području. Naknadno je čuo također na tzv. „Srpskom radiu Petrova Gora“ da je I okr. Živković Miloš preuzeo i dužnost predsjednika Skupštine Općine Krnjak i da je član Komiteta za suradnju sa Unproforom u sastavu okupatorske tzv. „Srpske Republike Krajina“.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da obavlja dužnost načelnika Policijske uprave Karlovac, te je zajedno sa predsjednikom SO Karlovac, Benić Ivanom, predsjednikom Izvršnog Vijeća SO Karlovac Miom Laićem, te još nekim članovima delegacije SO Karlovac dana 4.1.1993. god. u Karlovcu bio prisutan sa jednom od delegacija tzv. „Srpske Republike Krajine“ u kojoj su bili I okr. Živković Miloš, te Tošo Pajić, bivši inspektor Policijske uprave Karlovac. Taj sastanak je održan posredstvom Unprofora, čija delegacija je prisustvovala tom sastanku, i sa tog sastanka je sačinjen zapisnik koji se nalazi na listovima 28-31 spisa. Na tom sastanku I okr. Živković Miloš kojeg inače osobno ne poznaje nije govorio koje funkcije konkretno ima na području koje je okupirano od neprijateljskih snaga, a iz osobnog opažanja, ništa ne zna o njihovim konkretnim djelatnostima ili u vezi obavljanja njihovih funkcija u organizaciji okupatorske vlasti.

Iz dopisa Službe za zaštitu Ustavnog poretka kao i iz smjene radio kazete proizlazi da je srpski radio glas Petrove Gore dana 1.12.1991. god. oko 23 sata u tzv. „Hronici dana“, izvjestio da je toga dana u Krnjaku održan sastanak dijela odbornika iz SO Karlovac i SO Duga Resa i na kojem je sastanku izabrano tzv. „Ratno predsjedništvo SO Karlovac“, u čijem sastavu su se nalazili upravo svi optuženici.

Iz evidencije kažnjenih (9), proizlazi da optuženici do sada nisu osuđivani.

Smatram da su I okr. Živković Miloš, II okr. Kresojević Milan, III okr. Šimunlija Đorđe, IV okr. Bunčić Slobodan, V okr. Blažević Mile i VI okr. Suzić Grigorije ostvarila sva bitna obilježja krivičnog djela iz članka 236 b stavak 1 u svezi članka 236 o stavak 1 KZ RH. Naime, dana 1. prosinca 1991. god. svi optuženici su preuzeli funkcije tzv. „ratnog predsjedništva SO Karlovac“, sa ciljem da uspostave okupatorsku civilnu vlast na području SO Karlovac koje je okupirano. Njihov cilj je bio narušavanje državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, te da se u toku agresije tzv. „JNA“ i drugih paravojnih Srpskih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, čitavo područje SO Karlovca odcijepi do teritorija Republike Hrvatske, i da se na tom području formira tzv. „SAO Krajina“, i da se čitav taj teritorij pripoji tzv. „Velikoj Srbiji“. Kao pripadnici „Ratnog predsjedništva“ optuženici su koordinirali i vodili oružane akcije protiv Hrvatske vojske, i upravo zbog takvog njihovog djelovanja su Hrvatska sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Mikšić Selo, te Vukmanić, okupirani, stanovništvo je gotovo potpuno iseljeno, a kuće su opljačkane, razorene i popaljene.

Iz podataka na listovima 18-26, proizlazi da je I okr. Živković Milo koji je i kasnije preuzeo i dužnost predsjednika Skupštine Općine Krnjak, održao intervju na radio Petrova Gora, te je u tom svojstvu objašnjavao način formiranja civilne vlasti na okupiranim područjima SO Karlovac, te je jasno naznačio da pokušavaju stvarati državu koja po njegovom stanovništvu već postoji, i da to područje koje je okupirano, ne želi više biti u istom sastavu sa Hrvatskom, već da je orijentirano prema Beogradu. Iz toga se može zaključiti da je namjera ratnog predsjedništva bila da se dio teritorija Republike Hrvatske silom i protuustavnim putem odcijepi od Republike Hrvatske radi stvaranja tzv. „SAO Krajine“ i pripajanja u tzv. „Veliku Srbiju“. Kako su posljedice svega toga bila velika razaranja sela pretežno naseljenih Hrvatskim pučanstvom, smatram da su u ponašanju optuženih zastupljeni svi bitni elementi krivičnog dela iz članka 236 b stavak 1 u svezi članka 236 o stavak 1 KZ RH, pa je zbog toga valjalo podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana.

Kako optuženici  za sada nisu dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, a smatramo da postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi, predlažemo suđenje u odsutnosti.

Prilog: kazeta

VOJNI DRŽAVNI ODVJETNIK

Zdravko Car


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

K-19/93

Kv-

R J E Š E N J E

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća te sudaca Mladen Kosijer i Marijana Janjac kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski u kriv. predmetu protiv okr. MILOŠA ŽIVKOVIĆ i dr. radi kriv. djela iz čl. 236 b st. 1 u svezi čl. 236 o st. 1 KZRH, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 1993. godine

r i j e š i o     j e

Temeljem čl. 300 st. 3 i 4 ZKP-a određuje se provođenje suđenja u odsutnosti okrivljenika i to:

I Okr. MILOŠ ŽIVKOVIĆ, sin Petra, r. 13. 5. 1946. god. u Karlovcu, gdje i prebiva, Krnjak 74, Srbin, držav. RH,

II-okr. MILAN KRESOJEVIĆ, sin Nikole, r. 17.10.1948.g. u Karlovcu, s prebivalištem

u Karlovcu, A. Hebranga br. 16, liječnik, Srbin, držav. RH-a,

III-okr. ĐORĐE ŠIMUNLIJE, sin Đure, rođ. 28.8.1966. god. u Karlovcu, gdje i prebiva T. Ujevića br. 2., službenik, Srbin, drž. RH,

IV-okr. SLOBODANA BUNČIĆ, sin Danila, rođen 10. 12. 1945. g. u Čatrnji, SO Karlovac, prebiva u Karlovcu, Lukijana Mušickog br. 1, Srbin, držav. RH,

V-okr. MILE BLAŽEVIĆ, sin Ignjatija, rođen 06.06.1951.g. u Karlovcu, gdje i  prebiva na kbr. 8. Srbin, državljanin RH,

VI-okr. GRIGORIJE SUZIĆ, sin Dušana, r. 24. 07. 1950. g. u Lasinjskom Sjeničaku,

gdje i prebiva na kbr. 257., SO Karlovac, Srbin, drž. RH,

Obrazloženje

VDO Karlovac, pod brojem KT-396/92 od 15. veljače 1993. godine podnijelo je optužnicu Vojnom sudu Karlovac, protiv navedenih okrivljenika radi kriv. djela iz lč. 236 b st. 1 u svezi čl. 236 o st. KZ RH.

Iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenici nalaze u bijegu, na okupiranom teritoriju, pa su nedostupni sudu u Karlovcu rješenjem broj Kio-147/92 od 30. srpnja 1992. godine temeljem čl. 191 st. 2 t. 1 ZKP-a odredio pritvor, a također i naredio izdavanje tjeralice.

Vojni državni odvjetnik u optužnici stavio je prijedlog da se provede suđenje u odsutnosti okrivljenika, a kako je nesporno da se radi  o teškom krivičnom djelu uperenom protiv ustrojstva Republike Hrvatske, to u smislu specijalne i generalne prevencije Vijeće vojnog suda smatra da postoji  izuzetno važni razlozi da se provedu suđenje u odsutnosti okrivljenika.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Karlovac, 25. veljače 1993. godine

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Rastovski   v. r.                                                                        Zvonimir Matan   v. r.


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

IV K -19/93

  1. Zapovjedništvo zbornog područja Karlovac
  2. Policijska uprava Karlovac
  3. Centar za socijalnu skrb Karlovac
    Ured za izbjeglice

Pred Vojnim sudom Karlovac vodi se krivični postupak protiv I okr. Miloša Živković i

dr, a radi krivičnog djela iz čl. 236-o st. 1 KZ RH po optužnici VDO Karlovac br. KT-396/92 do 15. veljače 1993. godine.

Naime, I okr. Miloš Živković, II okr. Milan Kresojević, III okr. Đorđe Šimunlija, IV

okr. Slobodan Bunčić, V okr. Mile Blažević, VI okr. Gregorije Suzić, optuženi su da su dana 1. prosinca 1991. godine u Krnjaku SO Karlovac u tijeku agresije tzv „JNA“ na –republiku Hrvatsku, preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO“ sa ciljem da se oformi okupatorska civilna vlast, te da se cjelokupno područje SO Karlovac odvoji od teritorija Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. „Sao Krajine“ te su nakon toga koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga HV, tako da su zbog toga sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić selo, sa pretežito hrvatskim pučanstvom okupirana, stanovništvo gotovo potpuno iseljeno, a kuće opljačkane, razorene i popaljene. Prema tome da su pokušali silom odcijepiti dio teritorija RH, a posljedica toga su velika razaranja.

Obzirom da u spisu nema podataka da su navedena sela okupirana i popaljena stoga molimo za obavijest Policijsku upravu Karlovac i Zapovjedništvo zbornog područja da nas obavijeste da li su sela Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić selo okupirani te kakovo je stanje na navedenom teritoriju.

Također nam je od Centra za socijalnu skrb – Ured za izbjeglice potreban podatak koliko je izbjeglica sa tog područja zbog neprijateljskih djelovanja moralo izbjeći u Karlovac ili druga mjesta.

Molimo zatražene podatke dostaviti pozivom na naš broj spisa K-19/93.

karlovac, 22. ožujka 1993. godine

Sudac: Mladen Kosijer


 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

MINISTARSTVO OBRANE

GLAVNI STOŽER

ZAPOVJEDNIŠTVO ZBORNOG PODRUJA

K A R L O V A C

Klasa: 035-01/93-01/59

ur. broj: 1078-05/2-93-2

Karlovac, 22. 03. 1993. g.

Predmet: IV K – 19/93

VOJNI SUD – KARLOVAC

Glede Vašeg traženja – gornji predmet od  22. 03. 1993. g., a u svezi sa selima koja se nalaze na desnoj obali r. Kupe – Knez Gorica, Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić Selo, gdje je prije početka domovinskog rata u većini živio hrvatski živalj, ista su iseljena, pučanstvo je protjerano. Navedena sela ne nalaze se pod legalnom vlašću Republike Hrvatske od 06. mjeseca 1991. g.

Temeljem prikupljenih podataka raspolažemo s informacijama da su gotovo sve hrvatske kuće opljačkane, demontirane, zapaljene i razorene.

Mnoge kuće su izbrisane s lica hrvatske zemlje.

Osim toga sva tehnika za poljoprivredne radove je opljačkana, odvežena su u fantomsku SAO Krajinu, privatne radione – strojevi us također demontirani i odveženi.

Uništavanje i paljenje se i dalje nastavlja prema dojavama naših osmatračnica na liniji bojišnice.

ZR/TA

ZAPOVJEDNIK

brigadir

xxxxxxxxxxxxxxxxx


Broj  IV K-19/93-9

Z A P I S N I K

od 26. travnja 1993.

o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda:                                             Krivični predmet:

Mladen Kosijer Tužilac: VDO Karlovac

(predsjednik vijeća – sudac)

Zvonimir Matan Okrivljeni MILOŠ ŽIVKOVIĆ i dr.

Marijan Janjac Zbog kriv. djela iz čl. 236 b st. 1 KZRH

(članovi vijeća)

Sanda Rastovski Broj javnog tužilaštva   KT-396/92

(zapisničar)

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 9,00 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

1. Tužilac VDO Karlovac    Zdravko Car

2. Oštećeni  ________________________________________

3. Okrivljeni: branitelj Krešimir Vuković odvj. iz Karlovca

4. Svjedoci:  za danas pozvani

Predsjednik vijeća otvara predmet glavne rasprave te objavljuje sastav sudbenog vijeća, pa se konstatira da nema primjedbi.

Također se konstatira da je protiv svih okr. izdana tjeralica te određen pritvor i donijeto rješenje o provođenju suđenja u odsutnosti okrivljenika, postalo pravomoćno.

Svjedoci upozoreni u smislu čl. 230 st. 2 i 235 st. 1 ZKP-a te udaljeni van sudnice do poziva.

Glavna rasprava je javna.

Utvrđuje se identitet okr.

I okr. MILOŠ ŽIVKOVIĆ podaci list 35

II okr. MILAN KRESOJEVIĆ podaci list 35

III okr. ĐORĐE ŠIMUNLIJA podaci list 35

IV okr. SLOBODAN BUNČIĆ podaci list 35

V okr. MILE BLAŽEVIĆ podaci list 35

VI okr. GRIGORIJE SUZIĆ podaci list 35

Glavna rasprava počinje.

Čita se optužnica.

Konstatira se da zbog nedostupnosti okr. se provodi suđenje u njihovoj odsutnosti.

VDO Karlovac predlaže da se kao svjedoci saslušaju prognanici sa okupiranih područja sa kojima je obavljen informativni razgovor a koji su priloženi u spisu, te da se također u dokaznom postupku izvrši uvid u dopise zapovjedništva Operativne zone MUP-a Karlovac i Centra za socijalni rad.

Vijeće donosi

r j e š e n j e

Prihvaća se prijedlog VDO Karlovac, te će se provesti predloženi dokazi.

DOKAZNI POSTUPAK

Svjedoci propisno upozoreni udaljeni van sudnice poziva a prelazi se na saslušanje svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji propisno upozorena iskazuje:

Ja sam na okupiranom području u Jelašima bila sve do 10. 4. 1992. godine, tako da sam praktički među zadnjima otišla sa tog područja. Naime, prije nego što sam prešla na oslobođeni teritorij mene je pretukao Novaković Đuro – Đino, koji je bio obučen u uniformu tzv. „JNA“, naoružan puškom i oko pojasa imao nekoliko bombi. Obzirom da me isti pretukao nisu znali što će sa mnom učiniti pa me je tako Mrkić-Milić obzirom da nisam mogla hodati dovezao do našeg položaja na Turnju. obzirom da sam među zadnjim osobama prešla na oslobođeni Hrvatski teritorij ja poznajem niz osoba koje su sudjelovale u četničkim formacijama a i podatke sam dala MUP-u Karlovac prilikom obavljanja informativnog razgovora.

Poznato mi je da u početku ratnih sukoba su došle četničke formacije iz Loznice te su započeli sa čišćenjem 5. 10. 1991. godine te su tražili oružje, novce, zlato i oni su bili u Jelašima oko 5 dana da bi zatim zamijenili ih domaći četnici. Odvozili su iz hrvatskih kuća praktički sve (namještaj, bijelu tehniku, blago, televizore, i dr.), a sve što nisu mogli odvesti palili su. Pri tome tj. prilikom izvođenja tih pljački plašili su domaće stanovništvo tako da je meni osobno poznato da su iz tog područja sve osobe hrvatske nacionalnosti iseljene i da je ostala još samo navodno jedna starica. ja u početku nisam znala čime su palili kuće, ali sam vidjela da su u rukama nosili kao jedan štap koji su bacili pod hrvatske kuće nakon čega bi te kuće bile demolirane i zapaljene.

Znam da su gotovo sve hrvatske kuće demolirane opljačkane i zapaljene, i osobno mi je poznato da je zapaljena kuća vlasništvo Matanić Tome, Mikšić Pere, Mikšić Mare, Novaković Mirka, Milčić Steve, i još puno drugih. Stoga mogu potvrditi da na području Jelaša gotovo nema niti jedne cijele hrvatske kuće. Također mogu potvrditi da su na nas konstantno vršili pritiske, da su nas plašili, prijetili konstantno vršili pritiske, da su nas plašili, prijetili ubojstvom, mene osobno pretukli a sve u tom cilju da nas na taj način prisile da moramo preseliti s tog područja.

Ja sam točno bila očevidaca i znam da je upravo Bjelivuk Milan zvani Dragan zapalio kuće Matanić Tome, Mikšić Pere i Mikšić Mare i Novaković Mirka.

To je sve što imam za iskazati.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji
propisno upozorena iskazuje:

Ja sam okupirano Slunjskoj selnici boravila do 20. 10. 1992. godine, kada sam posredstvom UNPROFOR-a došla  u Karlovac, svom sinu Vuković Josipu. Za vrijeme mog boravak pod okupacijom nelegalnih srbo-četničkih formacija poznato mi je da su hrvatske kuće pljačkane i da je odvoženo sve što se moglo odvesti. Gotovo sve drvene kuće su razmontirane i odvezene, a također i svi predmeti iz kuća (prozori, bijela tehnika, krovišta, traktori, stoka i dr.) . Poznato mi je da je od Prpić Zlatka zapaljen sjenik, i da je Željku Matijašiću zapaljena kuća i štala odnosno zidana štala. Inače smo bili plašeni, bilo je često pucanja i prijetnji. Većina Hrvata je zbog toga iseljena, a samo manji dio je ostao na tom području.

Okrivljenike ja osobno ne poznam

To je sve što imam za iskazati.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji propisno upozorena iskazuje:

Ja sam boravila u Slunjskim Moravcima sve do 9. 9. 1992. godine, kada sam posredstvom UNPROFOR-a došla u Karlovac time da je u kući u Slunjskim Moravcima 22 ostala još moja svekrva. Od samog početka ratnog sukoba na području gdje sam živila počelo je sistematsko pljačkanje hrvatskih kuća. Po danu su pljačkali nepoznate osobe, a domaći četnici koji su znali da bi ih se moglo prepoznati to su činili po noći. odvozili su sve što im je moglo doći pod ruku od bijele tehnike, materijala za kuće, blago, i dr. Osobno mi je poznato da je u našem selu zapaljena kuća Volarić Dragana negdje u proljeće 1992. godine. Također dodajem da su ukradeni i poljoprivredni alati, ako i traktorski priključci i dr. Mi smo nekako u mom selu bili pošteđeni od nekih groznih prijetnji obzirom da se u blizini nalazi zaseok Basari pa su nas te osobe nekako štitile ali unatoč toga zbog raznih prijetnji pucanja većina ljudi hrvatske nacionalnosti odsilili u Karlovac.

Još želim dodati da iako je moje selo bilo pošteđeno da se vide okolna sela kao i Skakavac te smo vidjeli da su u tim okolnim selima paljene kuće, i čule su se detonacije od podmetnutih mina, posebno u Skakavcu pošto je on na brežuljku.

To je sve što imam za iskazati.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji propisno upozorena iskazuje:

Ja sam u Karlovac došla sa okupiranog područja 22. 3. 1992. godine. Za vrijeme dok sam se nalazila u Slunjskoj selnici u samom početku, četnici iz Vojnića počeli su sa pljačkanjem i haranjem hrvatskih kuća. Te osobe nisam poznala jer su bili sa Korduna i vojnića i dr. Kako god su se smjenjivali te četničke formacije, svi su dovršavali ono što prethodna grupa nije uspjela opljačkati. Odvozili su sve predmete traktore, bijelu tehniku, razne materijalne za kuće, blago i dr. Jednom riječju sve što je moglo bit od koristi. Kasnije kada su došli četnici iz Sjeničaka prepoznala sam neke osobe o kojem sam izvještaj dala MUP-u. Osobno mi je poznato da je pred Božić 1991. godine zapaljena kuća Matijašić Ivana. Osobno neću zaboraviti datum 11.12.1991. godine kada su u mom selu negdje oko 4,00 sati po podne u svojim sjenicima odnosno štalama ubijene Frklić Mara i Klobučar Mara, Čula sam po pričanju ljudi da je to učinio Tambura Branko. Iduće jutro upravo Tambura Branko je sam pričao da je to učinio također sam čula da je ubijen i Obranović Josip ali kasnije. Zbog svih tih postupaka mi smo svi bili prestrašeni tako da je većina stanovnika hrvatske nacionalnosti iseljena. Mogu napomenuti upravo taj Tambura Branko pričao da su njemu na Sajevcu Ustaše sve poklali i da je zato tako postupao prema nama, ali smo kasnije čuli da od njegovih nije doista nitko stradao. Ja osobno ne mogu odnosno mogu potvrditi da je moja kuća opljačkana, no ja te osobe nisam znala jedino jednoga koji je iz Sjeničaka. Meni je odvezen kombajn za kukuruz, utovarač za gnoj, brane, drljače, plugovi, kola, iz kuće sav namještaj, bijela tehnika i svi predmeti kao i svo blago koje sam imala. Jednom riječju sve mi je opustošeno . Osobno sam morala prizvati jednom prilikom krmaču i pomoći utovariti na prikolicu jednom četniku koji je odvezao tu krmaču i deset odojaka.

To je sve što imam za iskazati.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji propisno          upozorena iskazuje:

ja sam u Slunjskoj Selnici bila do 22. 3. 1992. godine kada sam posredstvom UNPROFOR-a prešla u Karlovac. Jednom riječju mogu kazati da su sve srbo-četničke formacije pljačkale hrvatske kuće i odvozile predmete koji su nešto vrijedili, posebno blago i poljoprivredne strojeve. Za vrijeme dok sam bila na tom području poznato mi je da su zapaljena kuće vlasništvo Valentić Veronike, Matijašić Ivana, Slavka Obranović i Matijašić Željka. Vršeni su razni pritisci, prijetnje ucjenjivanja tako da je većina hrvatskog stanovništva sa tog područja iselila u Karlovac.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu niti u zavadnji propisno upozorena iskazuje:

Ja sam gotovo godinu dana za vrijeme neprijateljskih sukoba sve do 28. 10. 1992. godine bila na okupiranom teritoriju u Kamenskom. Vojska se kretala i pljačkala sve kuće, najprije one koje su bile prazne, a na kraju sam i ja došla na red. Tako su meni opustošili kuću, te su mi odvezli traktor prikolicu tri svinje, vešmašinu, pilu, škrinju, fižider. Posebno napominjem da je jednu večer kada su bili kod mene da su cijelu noć odvozili keramičke pločice oko 100 m2, kadu i druge predmete. Dolazili su i po danu. Jednom rječju uzimail su sve što im je bilo vrijedno time da se ja tome nisam mogla protiviti. Čula sam da je jedna od tih osoba bio Nikola Cimeša. Također sam čula miniranje kuća i vidjela da su kuće gorjele a pouzdano znam da je minirana Jakićeva kuća koja se nalazi u neposrednoj blizini.

Svi smo bili u strahu pa sam zbog toga bila prisiljena da iselim u Karlovac. Optužene osobe ne poznajem.

 xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Čita se dopis zapovjedništva Zbornog područja Karlovac, list 43 i 44, čita se dopis regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice (45), čita se dopis PU Karlovac (46), vrši se uvid u dopis službe za zaštitu ustavnog poretka, čita se zapisnik sa sastanka održanog 4.1.1993. godine (28-31), čita se prijepis intervjua sa Milošem Živkovićem Stuido Petrova Gora (18-28), vrši se uvid u izvod iz KE.

Stranke suglasno predlažu da se pročitaju iskazi saslušanih svjedoka u istrazi.

Vijeće donosi

r j e š e n j e

Prihvaća se prijedlog te će se pročitati iskazi saslušanih svejdoka.

Čita se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Daljnjih dokaznih prijedloga nema

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.

Vijeće daje riječ strankama.

VDO Karlovac na osnovu provedenih dokaza smatra utvrđenim utuženo krivično djelo posebno na osnovu iskaza saslušanih svjedoka i uvida u dopise ureda za prognanike kao i zapovjedništva operativne zone, te da se na osnovu iskaza svjedoka Radičića nesporno može zaključiti da su svi okrivljeni kao funkcioneri ratnog predsjedništva upravo u toj funkciji koordinirali i vodili oružane akcije, zbog čega su nastupile teške posljedice, te da su upravo oni bili ta idejna snaga na tom području, te predlaže da se osude i kazne po Zakonu.

Branitelj okrivljenika smatra da na osnovu stanja spisa nisu utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje odsuđujuće presude iako je nesporno stanja na okupiranom području ali da se ne može sa dovoljno sigurnosti utvrditi da su okrivljenici učinili utuženo krivično djelo te predlaže da se postupak u načelu in dubio pro reo.

Glavna rasprava dovršena.

Vijeće se povlači na vijećanje i glasovanje te jednoglasno donosi a predsjednik vijeća izriče javno slijedeću

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I okr. MILOŠ ŽIVKOVIĆ

II okr. MILAN KRESOVJEVIĆ

III okr. ĐORĐE ŠIMUNLIJA

IV okr. SLOBODAN BUNČIĆ

V okr.MILE BLAŽEVIČ

VI okr. GRIGORIJE SUZIĆ

k r i v i      s u

što su:

dana 1. prosinca 1991. god. u Krnjaku, SO Karlovac, u toku agresije tzv. „JNA“ i drugih srbo-četničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, preuzeli funkcije tzv. „Ratnog predsjedništva SO“ sa ciljem da se oformi okupatorska civilna vlast, te da se cjelokupno područje SO Karlovac odvoji od teritorija Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. „SAO Krajine“ i da se pripoji tzv. „Velikoj Srbiji“, te su nakon toga koordinirali i vodili oružane akcije protiv legalnih snaga Hrvatske vojske, tako da su zbog toga sela Knez Gorica Skakavac, Brežani, Kamensko, Lipje, Kablari i Mikšić Selo sa pretežno Hrvatskim pučanstvom okupirana, stanovništvo gotovo potpuno iseljeno, a kuće opljačkane, razorene i popaljene,

dakle, pokušali silom odcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i dio tog teritorija pripojiti drugoj državi, a posljedica toga su velika razaranja,

čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske .- ugrožavanjem teritorijalne ukupnosti – označeno u članku 236 b stavak 1 u svezi članka 236 o stavak 1 KZ RZ, a kažnjivo po čl. 236 o stavak 1 KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

O S U Đ U J U

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Trošak krivičnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

D o v r š e  n o :

Pred. vijeća: Mladen Kosijer

Zapisničar: Sanda Rastovski

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -