Karlovac – KA 0002 – REG 095
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-325/92.
Karlovac, 29. svibnja 1992. godine
ASM/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavka 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92 podižem,
O P T U Ž N I C U
protiv
I okr. BUĆAN GOJKA, sin Miladina, rođ. 30.03.1946. u Lasinjskom
Prkosu, SO Karlovac, gdje i prebiva, Prkos br. 9, držav. RH,
II okr. BUĆAN ŽELJKA, sin Ninka, rođ. 20.09.1961. u Lasinjskom
Prkosu, SO Karlovac, gdje i prebiva Prkos br. 25, držav. RH,
III okr. DAKIĆ SIME, sin Marka, rođ. 6.4.1923. u Klipinom Brdu,
SO Karlovac, gdje i prebiva Klipino Brdo br. 5, Srbin, držav. RH
IV. okr. PRUGINIĆ ĐURE, sin Gojka, rođ. 14.3.1954. u
Lasinjskom Sjeničaku, SO Karlovac, gdje i prebiva L. Sjeničak
br. 221, Srbin, drž. RH
V. okr. PADEŽANIN MARKA, zv. ”Čikota”, sin Rade, rođ.
5.1.1925. u Lasinjskom Sjeničaku, SO Karlovac, gdje i prebiva,
L. Sjeničak br. 204, Srbin, drž. RH
VI. okr. PADEŽANIN PETRA, sin Nikole, rođ. 8.4.1948. u
Lasinjskom Sjeničaku, SO Karlovac, gdje i prebiva,
L. Sjeničak br. 199, Srbin, drž. RH,
VII. okr. BUĆAN ŽARKA, sin Vase, rođ. 26.6.1949. u
Prkosu Lasinjskom, SO Karlovac, sa prebivalištem u Zagrebu,
Španjolskih boraca br. 1., Srbin, drž. RH,
VIII. okr. ROKNIĆ VASE, sin Milića i Ljubice, rođ.
10.5.1949. u Donjem Sjeničaku, SO Karlovac, gdje i prebiva,
D. Sjeničak br. 146, Srbin, drž. RH,
da su i to:
VIII. okr. ROKNIĆ VASE,
- u drugoj polovini 1991. godine u Sjeničaku, SO Karlovac, u cilju nasilnog
obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske,u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih dijelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. ”SAO Krajine” organizirao paravojne formacije, TO – Sjeničak – Banski Kovačevac, dijelio oružje, organizirao postavljanje barikada i držanje straža, te organizirao napade na Banski Kovačevac, te maltretiranje građana Hrvatske nacionalnosti, uslijed čega su isti morali napustiti Banski Kovačevac,
dakle, organizirao i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske
I okr. BUĆAN GOJKO
II okr. BUĆAN ŽELJKO
III okr. DAKIĆ SIMO
IV okr. PRUGINIĆ ĐURO
V okr. PADEŽANIN MARKO
VI okr. PADEŽANIN PETAR
VII okr. BUĆAN ŽARKO
- u drugoj polovini 1991. godine na području Sjeničaka, SO Karlovac, u cilju
nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih dijelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. ”SAO Krajina” dobrovoljno se uključili u naoružane, nelegalne formacije TO Sjeničak – Banski Kovačevac, zadužili oružje, streljivo i SMB uniforme, te zatim s istim držali straže, postavljali barikade, te učestvovali u napadu na Banski Kovačevac i maltretiranju Hrvatskog pučanstva, uslijed čega je isto moralo napustiti Banski Kovačevac,
dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da su time počinili i to Roknić Vaso djelom opisanim pod toč. 1) – oružanom pobunom – označeno u članku 236 f stavak 1 i 2 KZ RH, a kažnjivo po stavku 2 istog zakonskog propisa, a I – VII okriv. dijelom opisanim pod toč. 2) – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
- da se na glavnu raspravu pozove I – VII okrivljeni, te sasluša kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx(9)
- predlažemo da se prema okrivljenima temeljem članka 191 preuzetog ZKP-a (NN
53/91) odredi pritvor, te da im se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) sudi u odsutnosti
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Karlovac prijavila je I okr. Bućan Gojka, II okr. Bućan Željka, III okr. Dakić Simu, IV. okr. Pruginić Đuru, V. okr. Padežanin Marka, VI. okr. Padežanin Petra, VII okr. Bućan Žarka i VIII okr. Roknić Vasu da su počinili krivična djela činjenično i pravno opisana u dispozitivu optužnice.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je po zanimanju poljoprivrednik i da je do početka ratnih zbivanja prebivao u xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Dana 8.10.1991.g. da se nalazio u Banskom Kovačevcu, ali da je bio prisiljen zajedno sa svojom suprugom da napusti kuću u mjestu Banski Kovačevac, a iz razloga što je isto bilo okupirano od strane srbo-četnika i zbog toga da je dalje boravio u Zagrebu. Za vrijeme boravka u Banskom Kovačevcu da je prepoznao okrivljene koji su bili odjeveni u vojničke uniforme, te naoružani dugim i kratkim oružjem. Tako je prepoznao Padežanin Petra, Dakić Simu, Padežanin Marka, Bućan Žarka, Pruginić Đuru, Padežanin Petra, Bućan Željka, Bućan Gojka i Vasu Roknića. Za VIII okr. Roknić Vasu navodi da je bio odjeven u SNB uniformu da je bio naoružan dugim i kratkim oružjem, da je isti išao na sastanke u Sjeničak, gdje je bio smješten štab teritorijalne obrane. Svi okrivljeni da su bili članovi tzv. ”TO”, a organizator TO-paravojnih formacija u mjestu Banski Kovačevac da je bio Roknić Vaso koji je imao čin majora.
Iz svega naprijed navedenog, a posebno navoda xxxxxxxxxxxxxxxxxxx nesporno proizlazi da su u drugoj polovini 1991. g. okrivljeni pristupili dobrovoljno nelegalnih oružanim formacijama TO Sjeničak – Banski Kovačevac, da su zadužili SMB uniforme, kratko i dugo oružje sa pripadajućim streljivom, da su s istim učestvovali u držanju straža, te napadima na sela koja su nastanjena pretežno Hrvatskim pučanstvom, maltretirali Hrvatsko pučanstvo, pa su upravo zato i iz Banskom Kovačevca morali otići građani Hrvatske nacionalnosti pa stoga smatramo da se u ponašanju okrivljenih stiču svi bitni elementi utuženih krivičnih djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
Obzirom da su svi okrivljeni trenutno nedostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, smatramo da je prema istima potrebno odrediti pritvor, a isto tako da postoje važni razlozi da im se sudi u odsutnosti.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
ODSJEK ZA SUZBIJANJE GOSPODARSKOG KRIMINALITETA
Broj: 511-05-02/2-9-K-620/92.
Datum: 08.06.1992.
ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE
Sastavljen u ime Policijske uprave Karlovac dana 08.06.1992.. god. ,
u prostorijama Policijske uprave Karlovac , u toku postupka na osnovu člana 151. ZKP-a zbog
osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo _______________________________.
Prisutni su:
Ovlaštena službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zapisničar: Elvira Kasunić
Započeto u 08,00 sati.
Građanin ŽARKO BUĆAN ime oca Vaso, zanimanje elektroinstalater,
nastanjen u Zagrebu, ulica Španjolskih boraca broj 1 rođen 26.06.1949.. god.
u Prkosu/SO Karlovac, s okrivljenikom ( ako je poznat )___________________ u srodstvu, s
oštećenikom _______________________________________ u srodstvu, u vezi s navedenim
predmetom dao je slijedeću izjavu:
( kratak sadržaj izjave )
”Dana 04.10.1991. godine otišao sam iz Zagreba svojim osobnim vozilom kod majke Jelice koja živi u Prkosu. Pošto je šogor na par dana prije mene bio u Prkosu da bih dovezao mamu u Zagreb, ali ona nije htjela, pa sam se ja ponovno uputio dole da bih je ja dovezo sebi u Zagreb. Dolaskom u Prkos majku nisam našao jer je ona u međuvremenu izbjegla u Sjeničak kod Bjeloša. Mogu napomenuti da su sve starije osobe do 04.10.1991. godine bili evakuirani iz Prkosa u Sjeničak.
U Prkosu, zaseok Bućani ostale su mlađe osobe i žene koje su hranile blago, a, jedan dio mladih osoba bio je naoružan poluautomatskim puškama te djelomično odjeveni u SMB uniformu. To su slijedeće osobe:
1. Bućan Željko, star. oko 30 godina, otac Vinko iz Bućana, isti naoružan PAP-ovkom, obučen u jaknu civilnu, a hlače i čizme vojničke.
2. Bućan Gojko, otac Miladin, star oko 45 godina iz Bućana, naoružan ‘PAP-ovkom, obučen u civilno odijelo.
3. Bućan Đuro, otac Petar, star oko 45 godina, iz Bućana, naoružan PAP-ovkom, imao je civilnu vestu, te vojničke hlače i čizme.
4. Jurić Rade, star oko 40 gOdina, iz Prkosa, naoružan PAP-ovkom, imao je sako-civilni, te vojničke hlače i čizme.
Po mome dolasku u Prkos, tj. u mjesto Prkos, tj. u mjesto Bućane 4 dana sam bio u civilnoj odjeći, te sam nakon toga obukao radne vojničke hlače, te HTZ cipele. Na sebi sam još imao civilnu jaknu i vestu.
Nakon 3-4 dana mog boravka u Prkosu i zaseoku Bućan pokušao sam iznaći načina kako da odem do Zagreba što mi nije uspjelo jer sam bio vraćan od strane Vojne policije tzv. JNA. Dana 18.10.1991. godine krenuo sam ponovo za Zagreb ali me u Gornjem Sjeničaku ponovo zaustavio vojni policajac tzv. JNA i tom prilikom isti je sjeo sa mnom u automobil (Mercedes 115 200 D”) te smo se zajedno vratili u Prkos prema Kovačevcu tražeći njegovog pretpostavljenog. U Banskom Kovačevcu zaustavili smo se pred kućom Đerek Jandre ili Josipa, ne znam točno, te tamo nismo nikog sreli. Nastavili smo put prema Sjeničaku, gdje je bila smještena komanda od tzv. JNA, gdje me vojni policajac ostavio i uputio kod komandira kome ne znam ime, te me uputio dalje u Vojnić. Tom prilikom sam u Sjeničaku dobio pisanu potvrdu na kojoj je bio potpis Rankovića, a koji se nalazio u Vojniću-te satir se istome trebao u Vojniću javi ti. Ista mi je služila da se mogu slobodno kretati do Vojnića. Dolaskom.u Vojnić nije bilo Rankovića, već samo neke vojne osobe koje ne poznajem te su mi isti rekli da oni nikakvu. potvrdu ne mogu izdati, te ako hoću da idem da idem na svoju vlastitu odgovornost što sam i učinio. Iz Vojnića ‘sam krenuo prema Vrginmostu isti dan tj. 19.10.1991. godine oko 14,00 sati te došao u Glinu, a iz Gline prema Dvoru. U Dvoru sam traži i našao naftu za vozilo kod nekog traktoriste, te krenuo dalje i doao do Omarske, gdje sam i prenoćio kod .Banović Pere koji je radio priJe sa mnom u “Novogradnji” u Zagrebu sam ostao 2-3 dana jer nisam više imao nafte za vozilo. Dragan, prezime mu ne znam, zet od Pere Banovići mi je u kanistrima mi kupio naftu od seljana. Krenuo sam za Doboj, te opet ostao bez nafte. Istu sam pribavio od vozača autobusa austrijske registracije, kome ne znam ime. Iz mjesta gdje sam se zadržao javljao sam se supruzi u Zagreb, te mi je ona govorila kuda mi je najpametnije da se vratim. Iz Doboja sam otišao za Lukavac kod Tuzle gdje živi zet od Banovića Dragan.
Tu sam se zadržao dan i pol, gdje mi je Dragan opet nabavio naftu, te sam krenuo prema Bjeljini, pa prema Kuzminu (u blizini Novog Sada), te došao do Novog Sada, pa Suboticu, a iz Subotice preko Mađarske granice te sam u Mađarskoj, prije Pečuha, ostao. jedan dan. U’ Hrvatsku sam ušao na -graničnom prijelazu Donji Miholjac, te -sam, dalje Podravskom magistralom došao do Zagreba. U Zagreb sam došao 31.10. ili 01.11.1991. godine.
Nakon 3 tjedna kući (u Zagrebu) su me saslušala 2 inspektora iz MUP-a RH-a, na okolnosti moje odsutnosti od 3 tjedna.
Cijelo vrijeme od mog dolaska iz .Prkosa, odnosno Bućana do 07 .06.1992. godine obavljao sam već ugovorene poslove preko Građevinske zanatske zadruge ”Osvit” u Zagrebu.
Zapisnik sam saslušao po diktatu, na isti nemam primjedbi, te ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisujem”.
Završeno u 09,15 sati.
Ovl. sl. osoba: Zapisničar: Građanin:
____________ ____________ __________
Uvidom u Putovnicu Žarka Bućana utvrđeno je da je isti dana 31.10.1991. godine prešao granični prijelaz Horgoš.
Broj: _K-93/92-8
ZAPISNIK
od _18. lipnja 1992.
o glavnoj raspravi kod _Vojnog_ suda u _Karlovcu_
Prisutni od suda: Krivični predmet:
__Zvonimir Matan__ Tužilac: _VT Karlovac_
_Nina Bubaš_ Okrivljeni: _BUĆAN GOJKO i dr.
_Mladen Kosijer_ zbog kriv. djela iz čl. _236. f st. 1. i 2. KZ RH_
_Ivana Kodrić_ Broj Voj. tužilaštva _KT-325/92
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u _10,30_ sati objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili:
- . VT Tužilac Stanković Moćan Antun
- Oštećeni:_________________
3.Okrivljeni: _zamj. branitelja Žaja Zvonko odv. iz Klc. i branitelj
Bačić Josip odvj. iz Karlovca i branitelj Šantić Darko, branitelj za VII opt. po punomoći, VII opt. po punomoći
4.Svjedoci: _xxxxxxxxxxxxxxx
Pred. vijeća otvara gl. raspravu objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća, na koji nema primjedbi.
Svjedok Đerek upozoren je u smislu čl. 325. ZKP i upućen van sudnice.
Konstatira se da je u ovom predmetu rješenjem od vanraspravnog vijeća od 5.6.1992. odlučeno da će se rasprava provesti u odsutnosti optuženika. Istim rješenjem određen je pritvor u odnosu na sve optužene.
Po rješenju o određenom pritvoru uhićeni VII optuženi Bučan Žarko koji se nalazi u pritvoru od 8.6.1992. te sada pristupio na raspravu osobno uz branitelja.
Obzirom da je VII opt. Bućan prisutan vijeće donosi
r j e š e n j e
Postupak u odnosu na VII opt. Bužan Žarka neće se provoditi u njegovoj odsutnosti te se u odnosu na njega rješenje od 5.6.1992. stavlja van snage.
Utvrđuje se identitet optuženika.
I opt. Bućan Gojko ostali podaci kao na listu br. 10. spisa.
II opt. Bućan Željko ostali podaci kao na listu 10,
III opt. Dakić Simo, ostali podaci kao na listu br. 10,
IV opt. Pruginić Đuro, ostali podaci na listu br. 10,
V. opt. Padežanin Marko, ostali podaci na listu 10,
VI. opt. Padežanin Petar, ostali podaci na listu 11,
VII opt. Bućan Žarko, sin Vase, majka Jelica r. Breberina, 26.6.1949.,
rođen u Prkosu, Karlovac, Zagreb, Španjolskih boraca 1, električar obrtnik,
oženjen, Milica, dvoje djece punoljetnih, pismen, VKV elek. 1968/69 Zadar,
Ljubljana, voj. odsek Susedgrad, Zgb. više nije vojni obveznik zbog bolesti,
Srbin, drž. RH, neosuđivan, ne vodi se
VIII. opt. Roknić Vaso, ostali podaci na listu 11
Vojni tužitelj čita optužnicu.
Pred. vijeća upozorava prisutnog VII opt. Bućan u smislu čl. 314. 316. te 218. ZKP,
Na upit pred. vijeća optuženi izjavljuje da je optužnicu primio i razumio te da će ga braniti prisutni branitelji i da će obranu dati i odgovarati na postavljena pitanja.
Nakon toga se optuženi Bućan Žarko brani:
Prije svega poričem da bi ja sudjelovao zajedno sa ostalima stavlja na teret. Ja sam u stvari došao u Prkos odnosno zaseok kući dana 4.10.1991.g. sa namjerom da tamo koljem neke svinje kako bi nakon toga odveo svoju majku u Zagreb, jer je stanje na tom dijelu bilo već teško. Tamo sam stigao ali međutim se nisam mogao vratiti kući jer su mi to zabranjivali te sam na kraju više pokušaja i u dogovoru sa majkom na vlastiti rizik krenuo prema Bosni da bi otišao na kraju u Vojvodinu i preko Horgoša izašao iz Jugoslavije i prešao u Mađarsku a onda se vratio na teritor RH vratio ? prelaza preko Donjeg Miholjca a to je bilo 31.10. ov. g. vratio se kući u Zagreb gdje sam nastavio obavljati svoje poslove sve do 7.6.1992. kada sam uhapšen.
Tvrdim da ja tokom boravka u Prkosu odnosno nisam poduzimao ništa u smislu naoružavanja sebe ili drugih da nisam imao oružja niti uniforme niti učestvovao bilo kakvim akcijama, ne znam da li u tom smislu su učestvovali ostali koji su samnom zajedno optuženi. Od ostalih optuženika ja poznajem samo Bućan Gojka i Bućan Željka, ostale optužene ne poznajem, za neke od njih po prezimenima može se zaključiti da su ih Lasinjskog Sjeničaka ili nekog drugog Sjeničaka. Ova dvojica koju poznam bio žive u zaseoku ko i majka moja i za vrijeme mog boravka njih dvojicu sam povremeno viđao, a kada me pitate kako su bili obučeni, izjavljujem da sam tu i tamo vidio da netko od njih ima na sebi vojničke čizme ili eventualno voj. hlače . Moram reći iskreno da su kod njih vidio oružje to su bile puše koliko ja mogu reći PAP, nisam vidio da bi imali pištolje nisam vidio da bi imali bombe. Ističem da sam ja njih viđao kada su se kretali na njenom prostoru kao i ja i sretao sam ih samo po danu, neznam na njih dvojicu kao niti za druge da li su nešto radili noću jer to nisam vidio. Dok sam boravio u Prkosu iako nisam vidio čuo sam da su bile tamo organizirane te noćne straže za koje pitate, bilo je to organizirano već negdje oko 8 mj. oko 1991. g. time da su straže postojale oko Prkosa, Kovačevca, Novog Sela i dr. Govorilo se je o nekim borbama o pucnjavi posebno o tome da se čula pucnjava u Lasinji, ali to je bilo sve neodređeno tako da se nije moglo definirati točno gdje se puca niti tko puca niti zašto puca. Ja sam upravo pred Bučan Gojkom i Željkom već neposredno nakon svog dolaska u Prkos izjavio da se moram vratiti u Zagreb, oni su na to klimali glavom pokazivali nevjericu u to i rekli mi da neznaju dali ću u tome uspjeti, a stvarno se više nije moglo ići niti preko Lasinje niti prema Karlovcu. Za vrijeme mog boravka u Prkosu meni i nitko nije predlagao niti tražio od mene da se ja uključim u bilo što pa tako ne u noćne straže ili nešto drugo.
Kada me posebno pitate o VII opt. Roknić Žarku izjavljujem da njega uopće ne poznajem i da ga za svog boravka u Prkosu nisam sreo, ništa ne znam o njegovoj eventualnoj organizatorskoj ulozi.
Na pitanje branitelja izjavljuje:
Prije odlaska na krivično područje Prkos ja sam obavljao više poslova pa sam tako tokom 1990. i 1991. g. radio na Stroj. fakultetu u Zagrebu, adaptacije na zgradama policijske uprave Kumrovcu, Štrigovo Kotoriba, Varaždin toplice, radio sam na zgradi prostorijama kriznog štaba u Petrinjskoj zatim na Velesajmu adaptaciju prostorija za general. INE i za Elektro privredu Hrvatske. Nakon povratka iz Prkosa dovršio sam poslove u INI u Petrinjskom ul. nastavio rad za Elektropriv. a recimo u 3. mj. ove god. radio sam za HV u Slavonskom Šamcu pri čemu naglašavam da sam morao raditi vrlo hitno gotovo u jednom danu. U ovoj godini sam doduše ne kao nosioc posla ali na ispomoći jednom mlađem kolegi radio u kasarni Maršal Tito u Zagrebu . Mislim da je investitor bila HV.
Imam u Novom Vinodolskom jednu garsonijeru u sklopu veće zgrade i tamo sam prošle godine boravio nisam siguran ali u periodu od 15.7. do 15.8.1991. g. Sa svim susjedima sam uvijek bio u dobrim odnosima nikada nisam imao nikakav sukob nacionalni.
Negdje u ljeti 1990. kada su se počele osnivati stranke ja sam se kao i drugi zatekao u blizini u godišnji odmori a tu se onda i sastanci bio obaviješten da se osniva za to područje SDS kao i drugi sam pristupio na taj sastanak ali budući su se moji stavovi razlikovali od drugih bio sam jednostavno otjeran sa tog sastanka. Radi se o tome da sam ja odvojen i odrastao u okviru SKJ možda sam tim ideološkim stavom bio previše opterećen, a kada se radi na ovom sastanku i o kojem je riječ ja sam se protivio razvijanju nacionalizma s bilo koje strane smatrajući da je to nepotrebno da se sve može riješiti na drugi način i zbog toga sam se istog udaljen. Žena mi je Hrvatica djeca su rođena i žive u Zagrebu, sestra mi je udata u Kovačevac za Hrvata, njena rodbija po tazbini obavlja značajne dužnosti pa je tako Mihalić Albert pred. SO Ozalj, a Mihalić Damir direktor Tiskare A.G. Matoš.
U Zagrebu stanujem 18 godina nikada ni s kim nisam imao sukob u vezi problema nacionalnog odnosa. Moja majka i dana živi u Prkosu, nemam s njom nikakve veze to sada nije moguće, kao zadnja obavijest je bila, ranije sam prije 4.10.1991. svaki tjedan dolazio k njoj jer je bolesna pa sam obavezno bio jednom tjedno tamo.
Kada sam se vraćao iz Prkosa imao sam putovnicu.
Ja sam u Sjeničaku još i preko Karlovca, od Karlovca je došao nećak sa mnom Ivanov Branislav, kojeg sam ostavio u Rakovcu, on i moja sestra su znali da ja idem. Za vrijeme boravka u Prkosu viđao sam uglavnom starije ljude. Ljudi moje dobi bilo oko 10 do 15 a mlađih još manje, naime u to vrijeme je stanje bilo napeto i stanovništvo je bio izbjeglo u Lasinjski Sjeničak. Za sve to vrijeme boravka u Prkosu nisam odlazio u Banski Kovačevac.
Đerek Matu ja inače poznajem, ali za vrijeme boravka u Prkosu nisam ga vidio, smatram da niti on mene nije vidio.
Daljnjih pitanja na optuženog nemam.
Svjedok: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx nesrodan i nazavađen, propisno ? iskazuje:
Ja sam početkom ovog rata bio živio u B. Kovačevcu a dana 4.10. u 14,15 sati Banski Kovačevac je zauzela vojska a oni su sami za sebe govorili da su Titova vojska, a svi su bili obučeni u vojničku uniformu i imali su zvijezdu. Meni nepoznati pripadnik te vojske mi je rekao da se izgubim u roku od jednog sata jer da ću biti inače ubijen, no ja sam ipak tu ostao odnosno krivo ste me razumjeli prva 3 dana svi su prema meni lijepo postupali a onda mi je nepoznati vojnik rekao da se izgubim u roku od jednog sata. Sjećam se da je prema meni tako dobro postupao Dakić Simo koji je bio oficir, on sam je rekao da je komandant te jedinice koja je ušla u B. Kovačevac. Isto tako prema meni se prijateljski odnosio Marko Padežanin zv. ”Čikota” kojeg od ranije znam i koji mi je govorio da meni neće se dogoditi ništa premda je njima bilo izdano naređenje kada idu u B. Kovačevac da se tamo sve živo unište. Ja sam napustio Kovačevac 8.10.1991. poslije 4,00 sata i to tako što smo ja i žena uzeli hampere i krenuli od kuće prema sabirnoj stanici vodovoda kao da idemo po vodu te smo samo produžili u obližnju šumu a onda dalje preko nje do Banske Selnice gdje sam našao na Kupi čamac i prešao i produžio za Zagreb.
Ja u Prkosu poznam gotovo sve stanovnike od najmlađeg do najstarijeg.
Nakon ulaska vojske u Kovačevac do mog odlaska sjećam se da je jednom prilikom u moje dvorište uletio automobil Žarka Bućana, ja neznam tko je u istom bio jer to nisam vidio, okrenuo se i otišao. Kad me pitate koje marke izjavljujem da neznam da li je auto bio crvene boje, a da se radilo o njegovom automobilu izjavljujem da sam ga poznavao jer je on ranije Kovačevcu vozio tim autom, on je kao obrnutim tamo i radio poslove.
Među osobama koje su bile u uniformi poznajem Pruginić Đuru, ja neznam da li mu je to pravo prezime jer ga mi nazivamo ”Nudala”, znam da ima svoju tetku u Kovačevcu, a čuo sam ga kako su ga drugi nazivali ”vojvoda”.
Konstatira se da na pitanje pred. vijeća, gdje se sada nalazi Bućan Žarko svjedok uzvraća pokazujući prisutnog Bućana da je tu. Na direktno pitanje da li je u Kovačevcu vidio Bućana kaže da nije, da ne može to reći, već da je vidio auto, a sam Bućan Žarko bi trebao znati tko je bio u automobilu ako nije bio on sam. Ja sam za vrijeme dok se auto okretao vidio vozača, ali vozača nisam prepoznao.
Kada me pitate izjavljujem da lično poznajem Bućan Gojka kao i Želja ali ni jednog od njih dvoje nisam vidio u B. Kovačevcu u ona ti četiri dana dok sam bio tamo.
Poznam i Dakić Simu koji nije iz Prkosa, a njega sam vidio jer je bio u uniformi imao je AP, on je sa mnom kroz ta tri dana i razgovarao. Nakon zauzeća Kovačevca pitao sam Dakića zašto su pucali na Kovačevac kada nitko iz tog mjesta nije ispalio metke na što mi je odgovorio da su njegovi dječaci vesli što su to mjesto zauzeli i nastavio govoriti da bi ja trebao znati da sam sada u Krajini. Kada su nakon zauzeća Kovačevca nastavili na Šišljević da pucaju pitao sam ga zašto sad pucaju tamo, a on mi je odgovorio da će čitav prostor od Siska do Karlovca biti jedno ? km očistiti od bilo čega kako nitko ne bi mogao da upada u Krajinu. U razgovor on mi je dalje govorio da će slijedeći dan tj. u subotu ići u napad na Lasinju da je osvoje, a tako se i dogodilo a da će treći dan ići u Karlovac i osvojiti i njega da će nakon toga u Zagrebu srušiti vladu a nakon toga ići u pregovore.
Na vaša daljnja pitanja izjavljuje: Poznajem i Pruginić Đuru i on je bio u Kovačevcu bio je u uniformi i naoružan ali on sa mnom nije htio razgovarati. Već sam rekao da poznam i Padežanin Marka i on je bio u uniformi i naoružan AP, često je bio kod mene i popio pivo. On ništa nije govorio kako će se događaji dalje odvijati.
Vidio sam i Padežanin Petra zv. ”Buža” a bio je uniformi i naoružan, vidio sam ga kada je sa ostalima prolazio kada su išli u napad na Lasinju, sa njime nisam razgovarao.
Poznajem i Roknić Vasu, on je idući iz Kablara jedno 14 dana prije napada na Kovačevac svratio do mene jer smo se dobro poznali i u razgovoru me pitao da li me strah i kako bi bilo da osnujemo zajednički vojsku za selo B. Kovačevca i Prkos rekao sam mu da je moja savjest čista da se nemam čega bojati a što se straže tiče da u Kovačevcu nema 10 ljudi jer je sve u Njemačkoj i da mi je jasno da je jedini boje drugih ali da mi stražu ne možemo osnovati kada nemamo s čim. Dalje mi je kazao da garda ne smetao Kovačevcu niti Prkosu pogotovo kada on preko Lasinje odlazi u Zagreb i vraća se nazad. Na sve to mi je on odgovorio da ja moram znati da će to biti Krajine.
Ja lično nisam vidio nikakve straže u Prkosu jer tamo nisam ni išao ali jednostavno se znalo da nitko tamo ne može proći, a to je trajalo 2 mj. prije nego što je napadnu Kovačevac.
Na pitanje tužioca iskazuje:
Znam da je Žarko Bućan bio u Prkosu čitavo vrijeme jer se kasnije vratio u Zagreb, gdje bi bio ako nije tamo, on će to najbolje sam reći gdje bio.
Jedno mjesec dana prije napada na Kovačevac pojedinci iz Prkosa svakog su se dana u automobilu dva puta a najmanje jednom provozili kroz Kovačevac. Oni su bili u civilu a nikakvo oružje nisam kod njih vidio ne znam da li su ga imali u autu. Ja sam čuo da su u Prkosu svi naoružani no ja tamo nisam smio pa to lično nisam vidio.
Roknić Vaso je bio u civilu i nije imao naoružanja kada je sa mnom razgovarao, kako sam već ranije opisao. Inače njega znam da je bio potpukovnik ili pukovnik.
Inače moram reći da za vrijeme napada na Kovačevac nitko od ljudi iz Prkosa nije tamo pojavio.
Nakon napada na Kovačevac nas je tamo ostalo ukupno 17 od čega 3 muškaraca, nitko osim mene i moje žene nije ovamo otišao, kasnije čujem da su gotovo svi ubijeni, ne znam koliko je to istina, ali vjerujem da je ipak istina.
Na pitanje branitelja iskazuje:
Za vrijeme dok nisam pobjegao nikoga od ljudi iz Prkosa ja u Kovačevcu nisam vidio da bi tu bio, da je tu netko prolazio ja bi ga morao vidjeti jer mi kuća uz cestu, dapače ja sam priželjkivao da netko od ljudi iz Prkosa dođe jer sam smatrao da su to meni prijatelji pa da bi mi mogli pomoći.
Ja nisam vidio tko je te ljude koji su zauzeli Kovačevac naoružao oni već bili naoružani, a zna se da ih je naoružala vojska, naime 15 dana prije napada u G. Sjeničak dolazili su vojni helikopteri po nekoliko puta dnevno i dopremali oružje a kada su već bili u Kovačevcu vidio sam da jedu vojničku hranu i da se vojnim kamionom dopremala ? i kazan vojnički za kuhanje hrane oni su došli kao organizirana vojna jedinica.
Daljnjih pitanja na svjedoka nema.
Vrši se uvid u izvod KE za IV opt. PRUGINIĆ ĐURU
VI opt. Padežanin Petra, VII opt. Bućan Žarka kao i za ostale optužene time da ostali nisu osuđivani.
Konstatira se da stranke ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.
VT prije nego iznese završnu riječ želi izmijeniti činjenični opis iz optužnice pa to čini kako slijedi:
da su u II polovini svi optuženi 1991. na području Sjeničaka, Prkosa i Banskog Kovačevca za Klc. u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, a u uvjetima zv. JNA i pripadnika neprijatelj. formacija čiji je cilj bio odcjepljenje dijelova RH i stvaranja tzv. SAO Krajina zadužili oružje, streljivo, a s istim držali straže postavljali barikade, a traže okr. Dakić Simo, IV Pruginić Đuro, V. okr. Padežanin Marko, Padežanin Petar pored toga zadužili SMB uniforme te učestvovali u oružanom napadu na B. Kovačevac.
Zakonski opis djela ostaje isti kao da sada time da se za sve upitanj u kriv. čl. 236. f. st. 1. KZRH.
Nakon ovako izmijenjene optužnice sa držanjem izmijene osobno je VII opt. Bućan Žarko te upućen da može iznijeti obranu u odnosu na tu optužnicu te kratko ponavlja obranu ako je već iznio na početku rasprave, tvrdi da nije imao nikakve uniforme, nikakvog oružja ili municije da nije učestvovao u vršenju straž. službe niti postavljanju barikada te konačno ni u kakvom oružanom napadu odnosno oružanoj akciji.
Nakon ovako iznijete opt. branitelji VII Bućan predlažu da se kao svjedoci saslušaju Britvec Nikola iz Zagreba Trnjanska 40, Ivanov Branislav iz Klc. Luciana Mušici 10, i Bućan Vladno Stupnik, Ventilatorska ul. br. rt. a sve to na okolnost gdje je bio što je radio i kako se ponašao njihov branjenik u vremenskom periodu koje je obuhvaćeno u optužnice a to je II polovica 1991.g. To posebno iz razloga jer danas saslušani svjedok je iskazao da njihovog branjenika niti u onom periodu kada je ovaj stvarno boravio tamo nije vidio, da ga nije vidio u B. Kovačevcu.
VT u pogledu prijedloga obrane prepušta odluku sudu.
Povodom prijedloga branitelja vijeće donosi slijedeći
r j e š e n j e
Prijedlog se usvaja kako se predloženi svjedoci saslušati, a zbog toga se rasprava odgađa.
U prvom momentu dok je pred. vijeća diktirao rješenje branitelji opt. predlažu da se u odnosu na Bućan Žarka ukine pritvor, pa povodom tog prijedloga donosi se daljnje
r j e š e n j e
Prijedlog za ukidanje pritvora odbija se kao neosnovan, jer sud i dalje smatra da postoji razlog za zadržavanje Bućan Žarka u pritvoru iz toč. 1. čj. 192. st. 1. ZKP.
Pošto je rješenje obavljeno stranke ne traže otpravke ovog rješenja branitelj moli da se žalba koju je žalbu napisao sam opt. dostavi Vrhov. sudu radi donošenja odluke.
Današnja se rasprava odlaze a nova se zakazuje za 30.6.1992. u 9,00 sati, pa to VT, VII opt. Bućan Žarko i prisutni branitelji primaju na znanje i obvezuju se da dođu na raspravu a svj. će se pozvati pismenim putem.
Dovršeno.
Predsjednik vijeća:
Zapisničar:
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
Odsjek za analitiku i AOP
Broj: 511-05-01/4-4-3598/92.
Karlovac, 8.VI.1992.
VOJNO TUŽITELJSTVO
K A R L O V A C
V e z a: Vaš broj KT-325/92.
U vezi vašeg dopisa broj gornji izvještavamo as, da je PRUGINIĆ ĐURO sin-kći Gojka i ______ r. ______ rođen-a 14.III.1954. u Lasinjskom Sjeničaku. Općina Karlovac
Republika Hrvatska osuđivan-a i to:
– Općinski sud Karlovac, br. K-1113/72. radi krivičnog djela iz čl. 142. st. 1 i 2. KZ-a
na kaznu zatvora od 4 mjeseca.
– Općinski sud Karlovac, br. K-443/98 od 7.IX.1978. radi kriv. djela iz čl. 141. st. 1.
KZ-a na kaznu zatvora od 10 mjesec, uvjetno na 1 godinu. Kažnjen i po sucu za prekršaje.
VI. PADEŽANIN PETAR sin Nikole, rođen 8.IV.1948. u Lasinjskom Sjeničaku, Općina Karlovac, osuđivan i to:
– Općinski sud Karlovac – Okružni sud Karlovac, br. XIII K-920/88-8 od 23.II.1989. i
KŽ 312/89-5 od 15.IX.1989. radi kriv. djela iz čl. 41. st. 1. KZ SRH na kaznu zatvora od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.
– Po sucu za prekršaje br. 2451-2457 od 29.VII.1974. zbog prekršaja iz čl. 2. t. u vezi čl.
3. t. 3. ZOPJRM na 400 din. novčane kazne.
– Po sucu za prekršaje br. 3636/79 od 27.IX.1979. zbog prekršaja iz čl. 10. ZOPJRM na
600 din. novčane kazne.
I. BUĆAN GOJKO rođen 30.III.1946. u Lasinjskom Prkosu SO Karlovac, sin Miladina, nije osuđivan.
II. BUĆAN ŽELJKO, sin Ninka rođen 20.IX.1961. u Lasinjskom Prkosu, SO Karlovac, nije osuđivan.
III. DAKIĆ SIME sin Marka rođen 6.IV.1923. u Klipinom Brdu SO Karlovac, nije osuđivan
V. PADEŽANIN MARKO sin Rade rođen 5.I.1925. u Lasinjskom Sjeničaku SO Karlovac, nije osuđivan.
VIII. ROKNIĆ VASO sin Milića i Ljubice rođen 10.V.1949. u Donjem Sjeničaku, SO Karlovac, nije osuđivan
ŠEF ODSJEKA
IVAN GOJAK
REPUBLIKA HRVATSKA
K-99/92-6
Bućan Žarko
Vojni sud Karlovac Karlovac 09.06.1992.
Predmet: Žalba na rješenje broj K-93/92-2
Vojni sud u Karlovcu izdao je rješenje u kojem u krivičnom postupku ne saslušava smatrajući me odsutnim. Moje mjesto boravka se navodi kao područje koje nije pod kontrolom legalnih organa vlasti RH. Iz optužnice broj KT-325/92 vidi se točno moje mjesto prebivališta i adresa, a na istoj adresi sam uhićen. Prije toga nisam dobio poziv za saslušanje bio od kojih organa vlasti RH. Izjavu o mom izbivanju izvan Zagreba u periodu od 04.10.’91. do 31.10.’91. da sam inspektorima Republičkog MUP-a Zagreb još u 11 mjesecu 1991.god.Dana 07.06.’92. u 14 h uhićen sam pred zgradom gdje stanujem od strane PU-Črnomerec bez ikakvog objašnjenja i vezan pred zgradom na očigled svih susjeda. Doveden sam u MUP-Karlovac dao izjavu inspektorima o mom boravku i dolasku u Prkos od 04.10.’91. do 19. i 20. 1991. te povratku u Zagreb do 31.10.1991.
Noć sam proveo u PU – Karlovac, a 08.06.’92. odvezen u Okružni zatvor Karlovac. Dana 08.06.’92. dobivam rješenje, gdje me se smatra, odsutnim a 09.06.’92. optužnicu iz koje vidim zbog čega sam uhićen. Na osnovu izjave ili svjedočenja xxxxxxxxxxxxxxxxxxx iz Banskog Kovačevca da me je vidio naoružanog i u uniformi tzv. JNA. O mojoj izjavi koju sam dao inspektorima Karlovačkog MUP-a, a sada iznosim da me gospodin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx nije mogao vidjeti sa oružjem i uniformi jer to nikad nisam kod nikoga zadužio no nosio u periodu koji se navodi u optužbi. Moje prisustvo od dva tjedna u Prkosu bilo je odvezano da mamu od 72 godine otpremim k sebi u Zagreb što mi nije uspjelo jer sam i sam preko Mađarske nakon oko deset dana putovanja u nestašici goriva došao u Zagreb. Sve detalje boravka u Prkosu zaseok Bućani i pronalaženja načina da se vratim u Zagreb dao sam u izjavi Inspektorima MUP-a Karlovac.
Podnosioc žalbe:
Bućan Žarko
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
Policijska uprava Karlovac
Odsjek za suzbijanje krim. gosp.
Broj: 511-05-02/2-9/92.
Datum 24.06.1992. godine
ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE
Sastavljen u ime Policijske uprave Karlovac dana 24.06.1992.. god. ,
u prostorijama Policijske uprave Karlovac , u toku postupka na osnovu člana 151. ZKP-a zbog
osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo _______________________________.
Prisutni su:
Ovlaštena službena osoba: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zapisničar:
Započeto u 09,30 sati.
Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
u Slunjski Moravci, s okrivljenikom ( ako je poznat )___________________ u srodstvu, s
oštećenikom _______________________________________ u srodstvu, u vezi s navedenim
predmetom dao je slijedeću izjavu:
( kratak sadržaj izjave )
”Dok sam bio na području Skakavca, a gdje mi se još uvijek nalaze roditelji, do sredine 10. mjeseca 1991. godine putovao sam preko Banskih Moravaca – Kablara, Banskog Kovačevca, Prkosa, Novog Sela, Lasinje za Jamnicu. U Jamnicu sam putovao iz razloga što sam tamo radio kao vozač kamiona.
Zadnji puta, a to je bilo početkom 10. mjeseca 1991.godine kada sam napuštao zajedno sa djecom i ženom Skakavac u Banskom Kovačevcu vidio sam da sa vojnom policijom u Banskom Kovačevcu mislim da je to bilo 05. ili 06.10.1991. godine BUĆAN ŽARKA (bio je sa pripadnicima tzv. ”JA”), isti je bio odjeven u SMB uniformu te naoružan dugim oružjem.
Isto tako 01. ili 02.10.1991. godine ispred trgovine u Prkosu vidio sam BUĆAN GOJKA, BUĆAN ŽELJKA, kao i ROKNIĆ VASU u uniformama SMB te naoružani dugim oružjem. Isti su se ispred trgovine okupljali svi dan kako prijepodne tako i
Broj: _K-93/92-15
ZAPISNIK
od _7. srpnja 1992.
o glavnoj raspravi kod _Vojnog_ suda u _Karlovcu_
Prisutni od suda: Krivični predmet:
__Zvonimir Matan__ Tužilac: _VT Karlovac_
_Nina Bubaš_ Okrivljeni: _BUĆAN GOJKO i dr.
_Mladen Kosijer_ zbog kriv. djela iz čl. _236. f st. 1. i 2. KZ RH_
_Ivana Kodrić_ Broj Voj. tužilaštva _KT-325/92
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u _12,00_ sati objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili:
- . VT Tužilac Stanković Moćan Antun
- Oštećeni:__VII osobno uz branitelja Šantić Darka odvj. iz Klc.
3.Okrivljeni: _________________
4.Svjedoci: _xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Utvrđuje se da na raspravu nije pristupio branitelj ostalih optuženika po sl. dužnosti Žaja Zvonko odvj. iz Klc.
Konstatira se da je Žaja Zvonko danas dostavio sudu podnesak kojim moli da se rasprava odgodi.
Prisutni branitelj VII opt. izjavljuje da i on ne bi kao pripadnik odvjet. komore Klc. iz razloga solidarnosti a i discipline mogao danas pristupili i zbog općenito delikatnog predmeta saslušaju makar i van rasprave, a da se potom raspravi zakaže u što kraćem roku, jer očekuje da će se problemi odvjet. komore riješiti za dan dva.
Sud donosi
r j e š e n j e
Potp. nije pristupio branitelj većine optuženika rasprava se odlaže.
- Ovlašćuje se pred. vijeća da vanraspravno sasluša svjedoke koji su pristupili.
Pred. vijeća upozorava svjedoke u smislu čl. 325. preuzetog ZKP
Prelazi se na saslušanje svjedoka nakon što su Britvec i Ivanov upućeni izvan sudnice.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije srodan nije u svađi,
propisno opomenut iskazuje:
Ja sam stanovao u Skakavcu negdje do 5. i li 6.10.1991.g. a radio sam u Jamničkoj Kiselici u firmi ”Badel” kao vozač pa sam svakog dana oko 7 ujutro išao na posao u Kiselicu a poslije dopodne oko 14, 00 vraćao se kući. Pri tome sam prolazio preko Banskih Moravaca, B. Kovačevca, Prkosa, Novog Sela i Lasinje.
Još u 8.mj.1991. tako sam ja čuo jedne noći kod škole odnosno.kod,spomenika u Prkosu je bila postavljena barikada tako što je preko ceste bilo postavljeno stablo jednog bora no to je već ujutro idućeg dana otklonila policija, zapravo je to učinjeno tokom noći, pa je ujutro dok sam išao na posao prolaz bio slobodan time da sam ja vidio da je to stablo bilo oprerezano i uklonjeno sa ceste. Vidjavao sam prilikom odlaska na posao, i povratka da su se ljudi okupljali u Prkosu kod škole i trgovine. Međutim, ja niti u Prkosu niti u drugim nabojanim selima nisam nikada vidio da bi netko bio naoružan sa nekim oružjem niti da je bio obučen u uniformu. Nikada mene lično nije nikada zaustavljao ni kontrolirao, vjerojatno zato jer me svi poznaju pošto sam godina ma tuda prolazio. Noću je navodno bilo straže a ja noću nisam tuda prolazio, pa nisam te straže vidio. Ako su one i postojale dok sam ja. ujutro prolazio one su se u tom slučaju i povukle, da li u kuće ili bilo gdje drugdje ne znam ali na cesti ih nije bilo. Kada je postalo opasno stanje ja sam otišao iz Skakavca.i sada boravim u Karlovcu.
Na postavljeno pitanje VT svjedok iskazuje da prisutnog Bućan Žarka poznaje iz viđenja, da je prolazio pored okupljeni ljudi i automobila, da je vidio kako ljudi sjede i piju, nije primijetio da bi netko bio u vojničkoj uniformi.
Nisam među prisutnima uočio Bućan Žarka.
Poznajem Roknić Vasu, sretao sam ga prema Karlovcu kada je išao, vozio se u automobilu, nije bio u uniformi ne znam što je imao u automobilu, ako je imao.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u srodstvu nije u zavadnji, propisno upozoren iskazuje:
Ja :poznajem optuženog od djetinjstva, iste smo struke, a ulici U kojom inače, ja stanujem on ima svoju radnju, ustvari on je član zanatske zadruge koja-tu ima sjedište a preko koje obavlja.poslove. Ja ga tamo viđao tokom’ II polovice 1991. ponekad sam s njime i kontaktirao pa čak i radio. Radio sam za njega a radio sam mu i na kući na selu ne samo električarske već i druge :poslove.
Ja sam rođen u L. novom selu pa sam i prošle godine sve dok se moglo dolazio svakog vikenda putovao svojim roditelji u pravilu autobusom jer nisam imao svog vozila, a u Zagreb sam se vraćao u upravo sa Bućan Žarkom koji je tamo dolazio jer je gradio kuću , a obilazio je i majku koja tamo živi.
Ja sam tamo odlazio i u vrijeme kada su se odnosi poremetila situacija bila dosta napeta i poznato mi je da su tamo počele već spontano organizirati straže te su održavali i Srbi i Hrvati, a Bućan Žarko je samnom i razgovarao o toj situaciji i znam da je bio protiv svega toma posebno je
smatrao :upravo glupošću politiku SDS. On, koliko je meni poznato oružne ne nosi, naime ja sam inače lovac pa sam ga nagovarao da i on to bude, no on je to odbio, govoreći da ga ne zanima, najviše je govorio o poslu, a stvarno je puno i radio.
Znam i. to da je Bućan Žarko otišao u Prkos jer smo o tome i razgovarali. Tom prilikom je rekao da će ići po neke svinje i da bi doveo svoju majku, predlagao mi je da idem i ja po svoje roditelje, ali ja sam mu rekao da neidem jer su oni još u dosta snazi i ako bi nastupila potreba da će oni sami moći da se prebace preko Kupe, a što se kasnije i dogodilo.
Što više dogovorili smo da ću ja u ponedjeljak kada se on vrati ići nešto da mu radim, čak sam ga molimo da mi ustupi jednu polovicu svinje time da ću ja to odrediti, a on se s time i složio. Inače poduzeće u kojem je radio bilo je u stečaju pa sam ostao bez posla i onda sam kod njega povremeno radio on mi je drugim riječima omogućio da zaradim koji dinar.
Međutim, kada je Žarko Bućan otišao nije se vratio. Čulo se je da se situacija kada je on otišao pogoršala da ljudi koji prethodno nisu otišli više ne mogu nikuda otići, pa smo bili i mi i njegova porodica odnosno koji su nekog tamo imali zbog svega toga zabrinuti. Inače smo znali da Žarko nije otišao iz nikakvih zlih namjera.
Ja lično nisam vidio nikakve straže ali sam čuo od susjeda da su straže postavljaju i u mom selu i u Prkosu i drugim selima i da se ljudi boje, čak su se dogo-v.rali da bi zajedno održavali Srbi i Hrvati straže, no ja lično nisam vidio nikakve straže.
Od mještana koji su preblegli i preko Kupe sam čuo da sta.novci koji su tamo ostali više nikuda ne mogu otići.
Daljnjih pitanja na svjedoka nema.
Svjedok IVANOV BRANISLAV, sin Nikole, 25 godina, elektroinstalater
L. Mušicki 10c, Klc., nećak VII opt. Bućan Žarka,
svjedok je posebno upozoren u smislu 227
ZKP-a pa otklanja blagodat pa iskazuje:
Ja sam zaposlen kod Bućan Žarka i poznato mi je da je prije nego što je otišao u Prkos, bio u Zagrebu gdje sam bio i ja, obavili smo neke sitne poslove, i rekao mi je da će ići po svoju majku da je pokuša nagovoriti da dođe kod njega i da će :preko vikenda zaklati neke svinje i to otpremiti u Zgb. Nije mi dao niti plaću nego smo dogovorili da ću je dobiti u ponedjeljak kada sam ja opet trebao doć u u Zagreb.
Međutim, on se tog ponedjeljka nije pojavio jer je tamo ostao ja sam pak otišao u ZNG i nas dvoje se nismo čuli sve do 12. mj. 1991.g. Ne znam ništa što je tamo radio dok je boravio.
Te zgode zajedno smo putovali od Zagreba do Karlovca.
Taj dan mi smo doputovali u KIc. oko 13,00 ili 14,00 sati još se nije u gradu događalo niti sam ja išta znao. To je bio četvrtak, a tek slijedeći dan izvršeno je granatiranje Klc.
U kontaktima sa Bužanom nismo pričali o politici već smo radili mene politika i ne zanima, no nisam u kontaktima s njima u pogledu politike primijetio da bi on zastupao neka stanovišta koja ne bi. bila prihvatljiva.
Daljnjih pitanja na svjedoka nema.
Dovršeno u 13,30 sati.
Predsjednik
Zapisničar:
Broj: _K-93/92-17
ZAPISNIK
od _10. srpnja 1992.
o glavnoj raspravi kod _Vojnog_ suda u _Karlovcu_
Prisutni od suda: Krivični predmet:
__Zvonimir Matan__ Tužilac: _VT Karlovac_
_Nina Bubaš_ Okrivljeni: _BUĆAN GOJKO i dr.
_Mladen Kosijer_ zbog kriv. djela iz čl. _236. f st. 1. i 2. KZ RH_
_Ivana Kodrić_ Broj Voj. tužilaštva _KT-325/92
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u _12,00_ sati objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili:
- . VT Tužilac Stanković Moćan Antun
- Oštećeni:_______________________
3.Okrivljeni: __VII ošt. osobno uz branitelja Šantić Darka
odv. iz Klc. Žaja Zvonko branitelj VIII. opt. po sl. dužnosti
4.Svjedoci: ____________________________
Pred vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje sastav, te sastav vijeća na koji stranke nemaju primjedbi. Rasprava počinje iz nova.
Utvrđuje se identitet VII opt. Bućan Žarka, ostali podaci kao na listu br. 22.
Podaci ostalih optuženika kao na listu br. 10.
Pred. vijeća upozorava prisutnost optuž. u smislu čl.31 218. 314, i 316. preuzetog ZKP.
VT čita optužnicu
Optuženi izjavljuje da je optužnicu primio i razumio i da će obranu dati i odgovarati na postavljena pitanja i da će branti. Bantić Darko odvj. iz KIc.
VII opt. Bućan Žarko se brani:
Konstatira se da se brani kao na listu br. 22 i 23 spisa. Na posebno pitanje pred. vijeća izjavljuje da je Prkos već napustio oko 20.10.1991.g.
Na pitanje suda izjavljuje, da je za vrijeme mog boravka u Prkosu moj automobil bio jedini koji koristi naftu kao gorivo, a taj svoj auto ja sam u više navrata posuđivao Bućan Željku koji je moj daljnji rođak. Naime njegovi roditelji kao drugi stanovnici Prkosa bili su izbjegli na Trebinje pa ih je on obilazio odnosno pomagao ili dovozilo ostale kući.
Ja lično nisam se puno koristio autom, dapače kada sam Željku Bućanu posuđivao auto molio sam ga da za Trebinje ide preko Sjeničaka a ne preko B. Kovačevca, što on očito nije uvažio, a to sam molio zato jer ja u Kovačevcu imam šogora pa mislim da se nisam želio da se moje vozilo tamo ?.
Daljnjih pitanja za prisutnog opt- NEMA
Pred. vijeća donosi
r j e š e n j e
U dokaznom postupku čita se iskazi svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
DOKAZNI POSTUPAK
Čita s iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Vrši se uvid u izvod iz KE list 29.
Daljnjih dokaznih prijedloga nema
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠENA
VT izjavljuje da želi djelom lično dopuniti izmjenu optužnicu obzirom da neke pojedinosti vjerojatno greškom nisu uneseen pa bi sada činjenični opis glasio kako slijedi
da su u II polovini 1991.g. a VII okr. Bućan Žarko od 4. do 20. listopada 1991.g. na području Sjeničaka Prkosa i B. Kovačevca SO Karlovac u cilju nasilnog obaranja društva i udrž. ustrojstva RH, a u uvjetima oružanih akcija tzv. JNA i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čije je cilj bio otjecijepljene dijelova RH i stvaranja tzv. SAO Krajina uključili se u naoružane nelegalne formacije TO SAO Krajina, prozadužili oružje za steljivom, te s istim držali straže postavljali barikade, a pored toga III okr. Dakić Simo IV Pruginić. Đuro, V Padežanin Marko, VII okr. Padežanin Petar pored toga zadužili 3MB uniforme te učestvovali u oružanom
napadu na B. Kovačevac.
Zakonski opis ostaje isti.
VI opt. Bućan upozoren na izmijene optu. izjavljuje da je razumio i ostaje kod onog što je već iznio.
Potom zamj. VT izjavljuje da u cijelosti ostaje kod izmijenjene opt. jer smatra dokazanim da su svi optuženi počinili djelo koje im se stavlja na teret, a ato napose na osnovi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxx, a djelomično u odnosu na neke druge optuženike da to proizlazi i iz obrane prisutnog VII opt . Bućan Žarka. Stoga predlaže da sud sve optužene oglasi krivim i osudi po zakonu.
Branitelj VII Bučan Žarka nasuprot VT smatra da u odnosu na njegova branjenika nije dokazano da bi zajedno sa ostalima opt. izvršio djelo koje se svima stavlja na teret, potom to i obrazlaže pozivajući se na iskaz saslušanog svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iz čijih iskaza
se ne može naslutiti da bi optu. imao namjeru ostati na području Prkosa kuda je išao radi majke i oca i poslova, a osim toga xxxxxxxxxxxxxxxxxxx bi ga sigurno vidio kao i ostale da je tamo učestovao u izvršenju djela za koje se optužuje. Zato predlaže da se njegove brannjenik oslobodi optužbe
i da se spram njega ukine pritvor.
VII opt. izjavljuje da prihvaća obranu svog branitelja.
Branitelj OSTALIH OPT. smatra da se ne može smatrati da je sa dovoljno sigurnosti utvrđeno da bi njegovi branjenici izvršili djelo za koje su optuženi. Tako posebno u odnosu na VIII opt. Roknić Vasu ističe da su ga svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxx i vidjeli ali u civilu, ne u bilo kakovoj uniformi niti sa oružjem, pa K ne može smatrati da su učestvovali u izvršenju djela.
Niti za ostale njegove branjenike ne može se smatrati utvrđenim da su ušli u B. Kovačevac i druga mjesta koja se spominju nz optužnici jer svjedočit o ne potvrđuju.
U takovoj situaciji kad učeće njegovih branjenika u izvršenju djela nije sa odgovarajućom sigurnošću utvrđeno predlaže da iz sud oslobodio od optužbe.
U koliko bi sud stao na suprotno stanovište moli, da se uzmu u obzir poznate olakotne okolnosti i da im se u tom slučaju izreče što blaža kazna.
RASPRAVA DOVRŠENA
Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje , te donosi a nakon toga pred. vijeća javno izriče slijedeću
PRESUDU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
I opt. BUĆAN GOJKO
II Opt. BUĆAN ŽELJKO
iii opt. BAKIĆ SIMO
IV Opt. PRUGINIĆ DJURO
V Opt. PADEŽANIN MARKO
VI Opt. PADEŽANIN PETAR
VIII- Opt. ROKNIĆ VASO
k r i v i s u :
što su:
u II polovini 1991.g. na području Sjeničaka, Prkosa i Banskog Kovačevca, SO Karlovac, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, a u uvjetima oružanih akcija tzv. JNA i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio otcijepljenje djelova RH i stvaranju tzv. SAO Krajine uključili se u naoružane nelegalne formacije tzv. ”SAO Kraina” zadužili oružje sa strljivopm te s istim držali straže i postavljali barikade, a pored toga III okr. Dakić Simo, IV okr. Pruginić Đuro, V Okr. Padežanin Marko VI okr. Padežanin Petar pored toga zadužili SMB uniforme te učestvovali u oružanom napadu na Banski Kovačevac ,
dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrdjenog državnog m društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,
čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl.236.f. st.l. KZRH pa se po istom zakonskom propisu
O S U Đ U J U
na kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godina svaki.
VII. opt. BUĆAN ŽARKO
Temeljem čl.350. preuzetog ZKP
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je zajedno sa ostalim optuženicima počinio kriv. djelo iz čl.236.f. st.l. KZRH pobliže opisano u prethodnom dijelu ove presude.
Troškovi kriv. postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Sud je donio i slijedeće
r j e š e n j e
Ukida se pritvor protiv VIr opt. BUĆAN Žarko se isti ima odmah pustiti na slobodu.
Dovršeno.
Predsjednik vijeća:
Zapisničar:
K-93/92-17
Zagreb, 17.06.1992.
MIŠLJENJE STANARA ZGRADE
ŠPANJOLSKIH BOR. 1 – ZAGREB TJ. SUSJEDA
O DOTIČNOM BUĆAN ŽARKU
Sa Bućan Žarkom živimo u kućanstvu (susjedstvu) punih 17 godina. Svih tih proteklih godina s dotičnim nismo nikada dolazili u sukob, niti po pitanju vjere, niti nacionalne pripadnosti. Te stoga nismo primijetili da je sudjelovao u rušenju novonastalog društvenog sistema. Dotični je svih tih godina bio u dobrosusjedskim odnosima sa ostalim stanarima i isticao se u aktivnostima zgrade. Ovo mišljenje potvrđeno svojim potpisima.
- Novak Zvonko
- Hundrić Ivan
- NEČITKO
- Strugar Marko
- NEČITKO
- NEČITKO
- Subašić Nedjeljko
- Latković Janko
- NEČITKO
- NEČITKO
- Sonja Goreta
- Komjesak Božica
- NEČITKO
- NEČITKO
- NEČITKO
- NEČITKO
- NEČITKO
- Rukavina Milan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: K 93/92-18
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv I opt. BUĆAN GOJKA i dr. , zbog kriv. djela” iz čl.236.f.st.l. KZRH, nakon provedene glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac, br. Kt 325/92 dovršene dana lo .srpnja 1992. u prisutnosti zamj. VT Stanković Moćan Antuna, VII opt. BUĆAN GOJKA i dr. Žarka, i njegovog branitelja Šantić Darka, odvjetnika iz Karlovca, te branitelja po službenoj dužnosti Žaja Zvonka odvjetnika iz Karlovca, koji brani ostale optuženike, a u odsutnosti ostalih optuženika.
r i j e š i o je:
U k i d a se pritvor protiv VII opt. BUĆAN ŽARKA, te se isti imade odmah pustiti na slobodu.
Obrazloženje
Kao što je uvodno navedeno VT Karlovac je podiglo optužnicu protiv ukupno VIlI optuženika među ostalima i protiv VII opt. Bućan Žarka, a zbog kriv. djela iz čl.236.f. st.l. KZRH koje je pobliže opisano u izreci optužnice.
Povodom te optužnice sud je rješenjem od 5.6.1992. br. Kv 60/92 (K 93/92-2) protiv svih optuženika odredio pritvor i izdao naredbu od istog datuma kojem je određena raspisivanje potjernice u odnosu na sve optuženike, pa je po potjernici VII opt. :Bućan Žarko uhićen dana 7.6.1992. od kada se nalazi u pritvoru.
Povodom već spomenute optužnice sud je danas proveo glavnu raspravu te donio presudu kojom je VII opt. Bućan Žarko zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbe.
Kako je ovaj optuženik oslobođen od optužbe to više ne postoje razlozi za zadržavanje li pritvoru, pa je pritvor valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci.
Karlovac, 10. srpnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Zvonimir Matan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
II K-93/92-20
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća te Nine Bubaš i Mladena Kosijera, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić u kriv. predmetu protiv I okr. BUĆAN GOJKA i dr. zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2 KZ RH, nakon provedene glavne javne rasprave, zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac, br. KT-325/92 dovršene dana 16. srpnja 1992. godine u prisutnosti zamjenika VT Stanković-Moćan Antona, VII opt. Bućan Žarka osobno te njegovog branitelja Šantić Darka odvjetnika iz Karlovca, i Žaja Zvonka odvjetnika iz Karlovca, zamjenika branitelja ostalih optuženih po službenoj dužnosti, a u odsutnosti ostalih optuženih
p r e s u d i o j e:
I opt. BUĆAN GOJKO, sin Miladina, r. 30.03.1946. g. u
Lasinjskom Prkosu kbr. 9, gdje mu je stalno prebivalište,
SO Karlovac, državljanin RH
II opt. BUĆAN ŽELJKO, sin Milića, r. 20.9.1961. god. u
Lasinjskom Prkosu, kbr. 25, gdje stalno i prebiva,
SO Karlovac, državljanin RH,
III opt. DAKIĆ SIMO, sin Marka, r. 6.4.1923. godine,
u Klipinom Brdu, kbr. 5, gdje stalno i boravi,
SO Karlovac, državljanin RH
IV opt. PRUGINIĆ ĐURO, sin Gojka, r. 14.3.1954.
u Lasinjskom Sjeničaku kbr. 221, gdje stalno i
boravi, SO Karlovac, državljanin RH,
V. opt. PADEŽANIN MARKO, zv. ”Čikota” sin Rade,
r. 5.1.1925. godine u Lasinjskom Sjeničaku br. 204,
gdje stalno i boravi, SO Karlovac, držav. RH,
VI. opt. PADEŽANIN PETAR, sin Nikole, r. 8.4.1948.g.
u Lasinjskom Sjeničaku br. 199k, gdje stalno i boravi,
SO Karlovac, državljanin RH
VIII. opt. ROKNIĆ VASO, sin Milića i Ljubice,
r. 10.5.1949. god. u Donjem Sjeničaku br. 146,
gdje stalno i boravi SO Karlovac, državljanin RH
k r i v i s u:
što su:
u drugoj polovini 1991.godine na području Sjeničaka, Prkosa i Banskog Kovačevca, SO Karlovac, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. ”SAO Krajine” uključili se u oružane, nelegalne formacije i TO SAO Krajina, zadužili oružje sa streljivom te s istim držali straže i postavljali barikade, a pored toga III opt. Dakić Simo, IV. opt. Pruginić Đuro, V. opt. Padežanin Marko i VI opt. Padežanin Petar, pored toga zadužili SMB uniforme, te učestvovali u oružanom napadu na Banski Kovačevac,
dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označenom u čl. 236 f. st. 1. KZ RH, pa se po istom zakonskom propisu
O S U Đ U J U
na KAZNU ZATOVRA u trajanju od 8 (osam) godina svaki.
VII opt. BUĆAN ŽARKO, sin Vase i Jelice r. Breberina,
r. 26.6.1949. u Prkosu, SO Karlovac, sa stalnim prebivalištem
u Zagrebu, ul. Španjolskih boraca br. 1, električarski obrtnik,
Srbin, državljanin RH
Temeljem čl. 350 t. 3. preuzetog ZKP-a
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je :
u drugoj polovini 1991. godine – zajedno sa svim ostalim optuženicima – na području Sjeničaka, Prkosa i Banskog Kovačevca, SO Karlovac, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i dr. pripadnika neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. ”SAO Krajine” uključio se u naoružane nelegalne formacije ”TO SAO Krajina” zadužio oružje sa streljivom te sa istim držao straže i postavljao barikade, te učestvovao u oružanom napadu na Banski Kovačevac,
dakle, učestvovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236. f st. 1. KZ RH.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac, podiglo je optužnicu protiv svih okrivljenika time da je pod točkom I optužnice VIII opt. ROKNIĆ VASI stavljao na teret izvršenje kriv. djela iz čl. 236. f st. 1 i 2 KZ RH, a ostalima optuženicima djelo iz st. 1 istog zakonskog propisa, a kako su svi optuženici bili na dijelu teritorija koji nije pod kontrolom legalnih državnih organa već je u optužnici predloženo da se postupak provede u odsutnosti okrivljenika, što je sud i usvojio smatrajući da za to postoje važni razlozi te je o tome odlučio posebnim rješenjem od 5.6.1992.god.
Istovremeno i istim rješenjem određen je u odnosu na sve optuženike, a izdana je i naredba za raspisivanje tjeralice za osumnjenicima po kojoj je 7. opt. Bućan Zdavko Žarko lišen slobode 7.6.1992. godine.
Stoga je postupak konačno proveden u prisutnosti VII opt. Bućan Žarka, a u odsutnosti ostalih optuženika.
Kako je za većinu optuženika postupak vođen u njihovoj odsutnosti to nitko od njih nije davao svoju obranu osim VII opt. Bućan Žarka.
Ovaj opt. u potpunosti poriče izvršenje djela koje mu se stavlja na teret navodeći da je on dana 4.10.1992. godine iz Zagreba gdje je imao stalno prebivalište svojim automobilom došao u Prkos, u rodno mjesto gdje mu živi majka, sa namjerom, da tamo pokolje neke svinje i to preveze u Zagreb, i da povede u Zagreb i svoju majku koja je bila starija i bolesna osoba jer je stanje u Prkosu već bilo napeto i nesigurno. Nije međutim mogao iako je to namjeravao da se vrati u Zagreb jer je promet u svim smjerovima bio zatvoren. Naknadno je ipak na vlastitu odgovornost otputovao prema BiH, zatim u Srbiju, Vojvodinu i preko Mađarske se 31.10.1991. godine vratio u Z. Hrvatsku odnosno u Zagreb.
Za vrijeme boravka u Prkosu ništa nije poduzimao u smislu da bi se naoružao a pogotovo nije došao do bilo kakvog oružja, uniforme ili drugih borbenih sredstava, što mu nitko to nije niti nudio. Nije vidio da bi netko držao straže ili neke barikade. Od ostalih optuženika poznaje samo Bućan Gojka i Bućan Željka i to zato jer žive u istom zaseoku u kojem živi i njegova majka. Za vrijeme boravka u Prkosu viđao je pojedince tokom dana da su obavljali poslove gdje imaju na selu vojničke čizme ili eventualno hlače. Kod nekih je vidio i oružje, smatra da se radilo o PAP-ovkama. Straže koje su tamo organizirano počele su se vršiti kako je čuo još u VIII mjesecu 1991.godine, na prostoru oko Prkosa, Banskom Kovačevca, Novog Sela kao i drugih naselja. Čuo je da se priča i o borbama te pucnjavi, ali je to bilo sve dosta i neodređeno čak i kako kad je u pitanju borba u Lasinji i nije nikada saznao gdje se puca, tko to čini niti zbog čega.
Napomenuo je da je neposredno nakon dolaska u Prkos upao pred Bućan Gojkom i Željkom i izjavio da se odmah mora vratiti u Zagreb, nakon toga su oni reagirali klimajući glavama i pokazujući nevjericu i to da bi na kraju rekli, da neznaju da li će u tome uspjeti. Prkos je napustio negdje oko 20.10.1991. godine. Nakon povratka kući u Zagreb, nastavio je obavljati poslove koje je ranije započeo, a i neke poslove nove pa je tako i uz ostalo radio na strojarskom fakultetu u Zagrebu, na adaptaciji Policijske zgrade u Kumrovcu, Varaždinskih toplica, na adaptaciji zgrade Kriznog štaba u Petrinjskoj ul. u Zagrebu kao i na adaptaciji prostorija INE na Zagrebačkom velesajmu, te konačno radio je i za potrebe Elektroprivrede Hrvatske.
Zato se ne osjeća krivim u smislu optužnice.
Sud je proveo dokazni postupak u kojem je saslušao svjedoke xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pored toga izvršen je uvid u izvod iz KE, na listu br. 29 spisa.
Napominje se da je Vojni tužitelj nakon provedenih dokaza djelomično izmijenio činjenični opis djela koji se tuženici stavlja na teret, time da su svi oni izvršili djelo iz čl. 236. f. st. 1. KZ RH.
Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene kao i ocjene obrane VII opt. Bućan Žarka, sud je utvrdio da su optuženici sve – osim VII opt. Bućan Žarka, doista izvršili djelo kako ih tereti izmenjena optužnica.
Naime, to je sud utvrdio prije svega na osnovi prvog svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je do dana napuštanja Banskih Kovačevca 8.10.1991. godine živio u tom mjestu i koji pozna sve optuženike koji je preživio napad JNA i TO SAO Krajina, na Banski Kovačevac, i prije napada ili poslije napada neke od optuženika osobno susretao čak s njima i komunicirao.
On je iskazao da se prije napada na Banski Kovačevac i to 2 mjeseca prije, nije moglo ući u susjedno selo Sjeničak, upravo zbog postojanja straža i barikada. Tako je posebno sreo opt. Dakić Simu koji je bio obučen kao oficir i koji mu je sam rekao da je komandant jedinice koja je ušla u Banski Kovačevac.
Svi pripadnici jedinice koja je ušla u Banski Kovačevac, bili su obučeni u vojničke SMB uniforme. Prema njemu se prijateljski odnosio V. opt. PADEŽANIN MARKO koji mu je tokom susreta rekao da mu se neće ništa dogoditi iako je prije napada na Banski Kovačevac bilo izdano naređenje da se u tom mjestu uništi sve živo.
U uniformi i sa oružjem vidio je i IVC opt. Pruginić Đuru, za kojeg je čuo da su ga drugi nazivali ”Vojvoda”.
Izjavio je dalje da poznaje opt. BUĆAN GOJKA i ŽELJKA ali njih dvojicu nije vidio u Banskom Kovačevcu, nakon što su okupatorske jedinice ušle u njegovo selo. Posebno mu je Dakić Simo tj. III opt. nakon pada Kovačevca rekao da bi trebao znati da se sada nalazi u Krajini i zato ne treba pitati zašto je pucao na Banski Kovačevac i Šišljavić iako odatle nije ispaljen niti jedan metak. Naprotiv, dodao je, da će čitav prostor od Siska do Karlovca uz Kupu očistiti u širini od oko 3 km kako nitko ne bi mogao upadati u Krajinu. Dakić mu je rekao da kada će ići u napad na Lasinju da je osvoje, a tako se kasnije i dogodili, zatim da će treći dan nakon toga napasti Karlovac, pa se je i to ostvarilo, te da će nakon toga biti srušena Vlada u Zagrebu i da će se potom ići u pregovore.
Nakon pada Kovačevca, vidio je Pruginić Đuru, Padežanin Marka, Padežanin Petra i Dakić Simu da su obučeni u SMB uniforme i da su bili imali i naoružanje.
Posebno je iskazao da VII opt. Bućan Žarka u Banskom Kovačevcu nije vidio uopće, ali je vidio njegov crveni automobil koji je došavši do njegove kuće cestom, skrenuo u dvorište, na to se okrenuo i otišao, i pri tome je vidio i vozača, ali to nije bio Bućan Žarko, vozača nije prepoznao.
Ostali svjedoci su iskazivali da su sa VII opt. Bućan Žarkom radili i surađivali prije 4.10.1991. godine kada je on otišao u Prkos, dapače i Ivanov je sa njime doputovao do Karlovca, i čuli su posebno Ivanov i Britvec da će se opt. vratiti u ponedjeljak oko 7.10.1991. godine u Zagreb.
Na osnovi iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx sud smatra utvrđenim da su svi optuženici izuzev Bućan Žarka izvršili djelo oružane pobune, jer je taj svjedok svoj iskaz pred sudom dao vrlo korektno, sigurno i odlučno tako da ga je sud usvojio kao istinit. Osim toga osnovana je činjenica da su sela čiji su nazivi u više navrata već spomenuti okupirana od strane bivše ”JNA” i nelegalnih jedinica ”TO SAO Krajine” da je istih iz tih sela koja su nastanjena hrvatskim pučanstvom najveći broj žitelja prognan, manji dio poubijan, a još manji dio je ostalo na svojim ognjištima. Sve to potvrđuje, opt. da su optuženici doista pristupili u redove neprijateljskih paravojnih formacija surađujući sa bivšom JNA kada je ova već započela oružane akcije protiv legalnih organa RH, a sve sa ciljem da bi se nasilno oborile legalne vlasti, odnosno oborili društveno i državno ustrojstvo RH.
Zbog toga su zadužili različito naoružanje, odjelo i SMB uniforme, te konačno učestvovali u oružanim akcijama osobno u napadu na Banski Kovačevac.
Očigledno je da su oni uz sve te akcije stupili dobrovoljno sa željom i ciljem da se ostvare opisani ciljevi i neregularnih vojnih formacija, drugim riječima da su postupali sa umišljajem, a time ostvarili subjektivni bitni elemenat kriv. djela oružane pobune. Samim zaduženjem sa oružjem, postavljanjem straža, zatim barikadama i učestvovanjem u oružanim napadima, na pojedina naselja, posebno ona nastanjena stanovnicima Hrvatske nacionalnosti, ostvarili su objektivne elemente tog kriv. djela.
Zato je sud optuženicima izrekao kaznu kao što je navedeno u izreci ove presude, smatrajući da će se upravo takovim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, dakle, kako svrha i indvinualne tako i generalne prevencije.
Naprotiv na osnovu provedenog dokaznog postupka pa i obrane VII opt. Bućan Žarka, sud smatra da nije dokazano da bi ovaj opt. sa ostalima učestvovao u izvršenju kriv. djela koje se njemu stavlja na teret.
Do tog zaključka sud je došao prije svega na osnovu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxx koji i ovog opt. osobno poznaje, koji je čak i vidio automobil ovog optuženika i to baš u vremenskom periodu kada je ovaj opt. nesporno boravio u Prkosu, ali u automobilu nije bio Bućan Žarko. Sam Bućan Žarko je obrazložio da je povremeno automobil posuđivao Bućan Željku. Iz toga se može zaključiti da je xxxxxxxxxxxxxxx vidio automobil Bućan Žarka kada je njime upravljao Bućan Željko iako xxxxxxxxxxxxxxxx tvrdi da on Žarka nije prepoznao, a vozač nije bio sam Žarko. Osim toga ostali su svjedoci naveli neke okolnosti koje idu u prilog navedenog stanovišta suda, pa je tako i xxxxxxxxxxxx u svom iskazu ustvrdio da se je dana 4.10.1991. godine sa Bućan Žarkom dogovorio da će se naći slijedećeg ponedjeljka u Zagrebu tj. 7.10.1991. godine kada je Bućan Žarko svjedoku trebao isplatiti OD za prethodni mjesec. Taj je dogovor svjedoka i ovog optuženika upućuje na istinitost obrane optuženika da je doista imao namjeru da se tog dana ili dan ranije vrati u Zagreb. Slično proizlazi iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxx s kojim se opt. dogovorio da će istog dana nastaviti neke započete poslove, što više kad je čak Bućan Žarko xxxxxxxxxxxxxxxxxx trebao prema dogovoru dopremiti polovicu svinje a ovaj bi mu to odbio od plaće.
Konačno nepobitna je činjenica da je Bućan Žarko dana 31.10.1991. godine doputovao u Zagreb i tu ostao sve do momenta lišenja slobode. Sa druge strane nitko nije potvrdio da bi ga vidio u bilo kakvoj uniformi, na straži, da postavlja ili čuva barikade ili da posjeduje nekakvo oružje, ili da bi učestvovao u oružanoj akciji, nije čak niti u Banskom Kovačevcu nakon što je ovo selo osvojeno od strane pripadnika ”JNA i TO SAO Krajina”.
Sve to govori u prilog stanovištu suda, da nema dokaza o tome da bi ih VII optuženi počinio djelo za koje je optužen pa ga je uslijed nedostataka dokaza valjalo osloboditi optužbe.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Karlovac, 10. srpnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Ivana Kodrić, v.r. Zvonimir Matan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: K 93/92-27
Kv 258/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Marijana Janjca kao članova u krv. predmetu protiv I opt. BUĆAN GOJKA i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1 KZRH, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 1992.g.
r i j e š i o j e:
I Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima ili u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv I opt. Bućan Gojka, II opt. Bućan Željka, III opt. Dakić Sime, IV opt. Pruginić Đure, V. opt. Padežanin Marka, VI opt. Padežanin Petra i VIII opt. Roknić Vase se obustavlja.
II Rješenje ovog suda od 5.6.1992. g. br. K 93/92-2 kojim je protiv svih okrivljenika navedenih poimenice u toč. I izreke ovog rješenja, stavlja se van snage.
III Naredba ovog suda od 5.6.1992. br. K 93/92-3 kojom je određeno raspisivanje potjernice protiv svih okrivljenika nabrojenih u toč. I izreke ovog rješenja se povlači.
IV Temeljem čl. 99. st. 1. ZKP troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv optuženika pojedinačno navedenih u toč. I. izreke ovog rješenja, time da je tom optužnicom bio jednako optuženi i VII okr. Bućan Žarko stavljajuući im na teret da su svi počinili kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. KZRH.
Uvažavajući prijedlog iz te optužnice sud je u odnosu na ove optužene odredio pritvor i izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, a povodom koje je VII opt. Bućan Žarko lišen slobode dana 7.6.1992. g. kada je priveden u Okružni zatvor Karlovac.
Kako su svi optuženici u momentu podizanja optužnice bili nedostupni državnim organima RH to je istim rješenjem od 3.6.1992. g. bilo određeno da će se postupak provesti u odsutnosti okrivljenika. Stoga im je postavljeni branitelj po sl. dužnosti. Konačno je postupak i proveden donošenjem presude od 10.7.1992.g. kojem su optuženici pojedinačno navedeni u toč. I. izreke ovog rješenja oglašeni krivim te im je izrečena i kazna. Istom presudom VII opt. Bućan Žarko koji je jedini prisustvovao na raspravi uza svog branitelja kojeg je sam angažirao oslobođen je optužbe. Istog dana je rješenjem sud ukinuo pritvor protiv Bućan Žarka te je isti pušten na slobodu.
Protiv osuđujućeg dijela presude branitelj osuđenika po sl. dužnosti je uložio žalbu provodom kojeg je spis dostavljen Vrhovnom sudu RH, ali je taj sud ne upuštajući se u rješavanje žalbe vratio ovom sudu spis uz uputu da se ispita da li postoje zakonski uvjeti za primjenu Zakona o oprostu.
Vijeće ovog suda je razmotrilo predmet i utvrdilo da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o oprostu, pa je po službenoj dužnosti postupak protiv okrivljenika obustavio.
Budući je postupak obustavljen valjalo je rješenjem o određivanju pritvora staviti van snage i povući naredbu kojom je određeno raspisivanje potjernice.
Konačno valjalo je riješiti da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Karlovac, 6. studeni 1992.
Predsjednik vijeća:
Mladen Kosijer, v.r.
