- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Karlovac – KA 0001

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAČKA

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

 

 

Broj __511-05-04/2-K-260/95. PM. i S.J.

Datum __09.08.1995. godine.

 

1. VOJNOM TUŽITELJSTVU

2. VOJNOM ISTRAŽNOM SUDU   DRŽAVNOM ODVJETNIKU

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

  1. DAVID SELAKOVIĆ    , zvani ____”Dašo”  _________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Nikola i majka _Ljubica_ , rođene ___ _     _,

(ime i prezime)                   (ime i prezime)                  (djevojačko por.ime)

rođen dana   24.02.1930. u   Udbinja općina  __Skakavac__,

R   Hrvatska , stanuje u __Udbinja_,  ulica  ___Udbinja_____,

broj   18 , općina  Skakavac__, narodnost _Srbin__, državljanin RH

zanimanje umirovljenik , obiteljske prilike oženjen, otac dvoje djece,

završio je osnovnu , vojsku služio BIVŠA ”JNA”

 

 

istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu, dana 09.08.1995. u 10,00 sati.

 

z b o g  krivičnog djela ____iz čl. 236. F KZ RH –oružana pobuna.

 

 

Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni DAVID SELAKOVIĆ, počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. OKZ”RH -‘” oružana pobuna”.

Prijavljeni je dana 04.08.1995.godine u 05,00 sati zarobljen od strane pripadnika HV-a na borbenom položaju na području sela Brođani, gdje je bio na borbenom zadatku naoružan poluautomatskom puškom i odjeven u SMB – uniformu bivše JNA i gdje je neposredno

do samog zarobljavanja borbeno djelovao po pripadnicima Hrvatske vojske.

Nadalje, prijavljeni je u vremenskom razdoblju od ljeta 1991. godine, sa kraćim prekidima sve do zarobljavanja dana 04.08. 1995. godine pio pripadnik oružanih paravojnih formacija bivše tzv. “SAO KRAJINE”, na koji način je aktivno sudjelovao u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.

Također, prijavljeni se povremeno nalazio na dužnosti obavljanja naoružane straže kao pripadnik tzv. “Narodne zaštite” bivše tzv. “SAO Krajine”, dok se posljednje vrijeme nalazio na prvoj liniji bojišnice prema postrojbama Hrvatske vojske, gdje je i zarobljen kako je to naprijed opisano.

OSTALE PRIKUPLJENE OBAVIJESTI:

1. Službena zabilješka o obavljenom obavjesnom razgovoru sa DAVIDOM SELAKOVICEM od dana 08.08.1995. godine.

2. Službena zabilješka o obavljenom obavjesnom razgovoru sa DAVIDOM SELAKOVIĆEM od dana 04.08.1995. godine.

3. Službena zabilješka o obavljenom obavjesnom  razgovoru sa DAVIDOM SELAKOVIĆEM od dana 05.08.1995. godine.

4. Potvrda o izvršenom liječničkom pregledu nad DAVIDOM SELAKOVIĆEM

5. Izvješće o lišavanju slobode i privođenju Davida Selakovića.

PRILOZI: od 1 do 4, kao u tekstu.

NAČELNIK ODJELA:

Pavo Vidović


Broj: Kio-40/95-2

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 09. kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Juraj Boljkovac Selaković David.

 

Zapisničar: Tonka Rendulić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

 

za VT: Zdravko Car

 

Početak u 18,40 sati.

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: SELAKOVIĆ DAVID

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:        Nikola i Ljubica rođ. Manojlović

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Popović Brdo b.b., općina Klc., pošta Skakavac

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  24.2.1930. g. u Udbini, općina Klc., Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              umirovljenik

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen sa Milicom, dvoje punoljetne djece

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: 4. razr. OŠ

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje: bez imovine

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              JNA u Prištini 1952. VE ne vodi se

 

  1. Da li je odlikovan: –

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: –

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

 

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

Saopćeno mi je da i su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac br. KT-270/95.od  9.kolovoza 1995.g. te da nisam dužan iznositi obranu niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu brani ti na način koji je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u ;toku cijelog postupka mogu imati branitelja koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Razumio sam zašto se okrivljujem. Branitelja za sada neću uzimati, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

Priznajem da sam počinio kriv. djelo za koji se okrivljujem predočenim zahtjevom za provođenje istrage, time što tvrdim, “da iako sam bio pripadnik tzv. “vojske HSK” i kao takav zarobljen, faktički nikada nisam sudjelovao u aktivnim napadima ili sukobima s legalnim oružanim i drugim snagama RH.

Prije rata ja sam živio kod svoje kuće u selu Udbinja, općina Karlovac. Svojevremeno sam i radio u Karlovcu u poduzeću “Novotehna” Rat me je u ljeti 1991.g. zatekao: kao penzionera kod kuće u Udbini.

Odmah na početku rata, odnosno u to vrijeme stvaranja tzv. “SAO Krajina”, na kojem sam se zatekao i koje područje je kasnije bilo okupirano; ja kao stariji čovjek nisam bio mobiliziran u borbene jedinice. Zajedno s drugim starijim muškarcima, mojih godina bio

sam mobiliziran u nekakvu TO ili narodnu zaštitu Skakavca, u sastavu koje sam, gotovo cijelo vrijeme rata  povremeno, nekad češće, nekad rjeđe držao seoske straže i obavljao razne druge porodinske poslove.

S uniformom nisam bio zadužen. Stalno nisam .bio zadužen niti s oružjem. Samo kad sam odlazio na seoske straže dobivao sam PAP-u s 20-30 metaka. Kroz cijelo to vrijeme nisam sudjelovao niti u jednoj borbenoj akciji s oružanim snagama’ ili. nekim drugim organima vlasti RH. Za tako nešto nije bilo ni potrebe, pa ni mogućnosti, jer sam se nalazio u pozadini linije razgraničenja, pa nisam imao ni dodira s oružanim snagama RH na liniji bojišnice.

Tek sredinom srpnja 1995.g. kada su pripadnici redovne tzv. vojske RSK otišli u Republiku BiH , na bojište u okolini Bihaća, ja sam mobiliziran s dvadesetak drugih mještana, mojih godina u 21.”Kordunaški” korpus tzv. Vojske HSK. Neznam pobliže u koju postrojbu.

Tog dana kad sam’mobiliziran- sakupljeno je više nas starijih mještana i komandir jednog bataljuna po imenu Basara Pavao pročitao nam je naredbu komandanta brigade, nekog Kovačića, u kojoj je stajalo da se svi stanovnici tzv. RSK moraju uključiti u obranu i da nema od toga nikakvog izuzetka.

Istog tog dana zadužio sam PAP-u s 40 metaka i SMB uniformu, te odmah raspoređen na naše položaje u selo Brođane, s desne obale rijeke Kupe na prvu liniju bojišnice, nasuprot položaja HV, a gdje sam na položaju ostao sve  do zarobljavanja dana 4.8.95.g. oko 5 sati ujutro. Kroz ovo vrijeme od dvadesetak dana na ovom dijelu bojišnice nije bilo nikakvih oružanih sukoba između nas pobunjenika-pripadnika tzv. “vojske RSK” i oružanih snaga ili policije Republike Hrvatske.

Napad HV zatekao me je, kao i ostale moje suborce, na spavanju. Probudilo nas je nekoliko detonacija. Zapovjednik je rekao da vidimo što se događa i tek što sam ja s nekoliko drugih vojnika krenuo da pogledam što se događa, zarobili su nas hrvatski vojnici, a da prethodno nismo ispalili niti jedan metak.

Prilikom zarobljavanja bio sam u SMB uniformi vojske tzv. “RSK”, naoružan PAP-om s 40 metaka.

Kad sam zarobljen sa mnom su Karapandža Mile i Carević Miloš. Svi smo bili naoružani puškama. Karapandža je bio u uniformi kao i ja, a Carević je bio u civilu. Prije samog zarobljavanja Hrvatski vojnici su ispalili su nekoliko rafala prema nama i Carević je tada ranjen. Koliko ja znam od nas nitko nije odgovorio na vatru, jer za to nije imao čak niti vremena.

Čuo sam iz pričanja, ali to nisam vidio, da je jedan naš vojnik, po nadimku ”Tambura”, iz sastava bataljona, kojim je zapovjedao Kekić Vladimir zv. “Keko” , negdje početkom 1992.g. u Slunjskoj Selnici, ubio dvije starice hrvatske narodnosti, bacivši ih u bunar.

To je sve što imam iskazati.

Na okrivljenog nema daljnjih pitanja.

Ukoliko ostane u pritvoru o tome za sada netreba ništa obavještavati jer neznam gdje se nalazi moja obitelj.

Upozoren u smislu čl. 67.st.2. ZKP-a osum. ne traži pitanje zapisnika.

dovršeno u 18,55 sati

 

Istražni sudac:                                                            Zapisničar:                              Osumnjičenik:

Predsjednik suda:


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-279/95

Karlovac, 28. kolovoza 1995. godine.

CZ/GK

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

SELAKOVIĆ DAVIDA, sin Nikole i Ljubice

rod. Manojlović, rod. 24.2.1930 u Udbini,

prebiva u Karlovcu, Popović brdo bb, oženjen, srbin, drž. RH,

u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od 9.8.1995. u 6 sati

 

da je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Brođana općina Karlovac, bio pripadnik

21. kordunaškog korpusa paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

Stoga

p r e d l a ž e m

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Selaković David

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 11 ), u medicinsku dokumentaciju za okr. (list 10 ),

4) da se temeljem članka 182 stavak 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Selaković David produži pritvor.

Obrazloženje

Policijska uprava Karlovačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Selaković Davida te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH, jer je uhićen s oružjem i u odori kao pripadnik srbočetničkih formacija u akciji HV “Oluja”.

Protiv Selaković Davida provedena je istraga i određen pritvor.

U svojoj obrani imenovani navodi da je točno da je u navedenoj postrojbi paravojske tzv. “RSK” bio i nakon 10. svibnja 1995. godine, ali tvrdi da je bio mobiliziran, da nije pucao., Dana 4.8.1995. godine bio je na položajima u Brođanima na prvoj liniji bojišnice kada je započeo napad HV.Na tom položaju je ostao sve do trenutka zarobljavanja a bio je uniformiran i naoružan s poluautomatskom puškom. U tom trenutku s njim su bili Karapandža Mile i Carević Miloš. Otpor nisu pružali.

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.

Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.

Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne,

to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog dijela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

 

VOJNI TUŽITELJ

Zdravko Car


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-256/95-10

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mladena Kosijer, kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matan i Marijana Janjac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u krivičnom predmetu protiv okr. SELAKOVIĆ DAVIDA, radi krivičnog djela iz čl. 235.st. 1. KZRH, nakon glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice VT Klc. br. KT-279/95 od 28. kolovoza 1995.god., dovršene dana 11. listopada 1995., god., u prisutnosti VT Klc. Zdravka Car, te okrivljenika osobno, uz branitelja po službenoj dužnosti Đorđa Stojaković, odvjetnika iz Karlovca,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Okr. SELAKOVIĆ DAVID, sin Nikole i Ljubice rođ. Manojlović,

rođ. 24.2.1930.g. u Udbini, s prebivalištem u Popović Brdu bb.,

općina Karlovac, Srbin, drž. RH,

 

k r i v  j e:

 

što je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. god. na području Brođana, općina Karlovac, bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa paravojske tzv. ”RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije ”Oluja”,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske-oružanom pobunom-označeno i kažnjivo po čl. 235.st.1. KZRH,

pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

o s u đ u j e:

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Temeljem čl. 45. OKZRH okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru počam od 9.8.1995.g.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP okr. se oslobađa snošenja troškova kriv. postupka, te isti padaju na teret proračuna.

O b r a z l o ž e n j e

 

 

VT Klc. optužnicom br. KT.279/95. od 28. kolovoza 1995. god. optužilo je okr. Selaković Davida radi kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

Okr. u svojoj obrani priznaje izvršenje utuženog djela, no iako je bio pripadnik vojske tzv ”RSK” i kao takav zarobljen da nikada nije sudjelovao u aktivnim napadima na oružane ili druge snage RH. Rat ga je u tijeku 1991.g. zatekao kao umirovljenika kod kuće u Udbini. Odmah na početku nije bio mobiliziran u borbene jedinice, ali zato je kasnije sa muškarcima starijih godišta bio mobiliziran u TO ili narodnu zaštitu Skakavca u sastavu koje je ponekad držao seoske straže i obavljao razne druge pozadinske poslove. Kada je odlazio na straže dobivao je pušku ”PAP” sa 20-30 metaka. Tek sredinom srpnja 1995.god. mobiliziran je s dvadesetak drugih mještana njegovih godina u 21 kordunaški korpus i tada je zadužio pušku ”PAP” s 40 metaka i SMB uniformu i odmah raspoređen na položaje u selo Brođane s desne obale rijeke Kupe na prvu liniju bojišnice nasuprot položaja HV, gdje je na tom položaju ostao sve do zarobljavanja dana 4.8.1995. god. oko 5 sati ujutro. Tvrdi da tu nije bilo nikakovog pucanja, već da su ih vojska HV zatekla da nisu stigli ispaliti niti jedan metak i da je prilikom zarobljavanja bio u SM uniformi i naoružan sa tom PAP. Kada je bio zarobljen sa njim su bili Karapandža Mile i Carević Miloš. Koliko je čuo svi iz njegovog sela napustili su isto i otišli u pravcu Srbije, te dodaje da je išao prisilno a ne dobrovoljno. Također napominje da je starija osoba i boležljiv.

U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u izvješće o lišavanju slobode (11), medicinska dokumentacija (10).

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okr. počinio utuženo kriv. djelo.

Naime,na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka i priznanja okrivljenika nesporno je utvrđeno da je isti bio mobiliziran u srpnju 1995.god. u paravojsku ”RSK”, zadužio oružje i odoru i raspoređen na prvu liniju bojišnice nasuprot položaja HV. Također i prema izvješću o lišavanju slobode proizlazi da je isti na toj prvoj liniji zarobljen i to prilikom akcije HV odmah 4.8.1995.g. i da je tom prilikom imao oružje i odoru, no da nisu stigli ispaliti niti metka jer da su tom akcijom bili zatečeni. Dakle, iz navedenoga potpuno je jasno da je isti sudjelovao u oružanoj pobuni a to nakon Zakona o oprostu, a čiji je krajnji cilj bio sprečavanje ulaska legalnih snaga RH na to okupirano područje. Iako okr. navodi da je na to bio prisiljen, glede subjektivnog odnosa mora se navesti da je kroz dulje vrijeme držao i straže u selu, da je bio raspoređen na prvu liniju bojišnice, da je prema sredstvima informiranja, a ipak je to trajalo četiri godine znao koji je krajnji cilj takove vlasti, te kako to nije odbio, očigledno je bio svjestan svog postupka, pa je takovim ponašanjem ostvario bitne elemente utuženog krivičnog djela.

Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stariju dob okrivljenika, da je boležljiv, da je ipak ranije bio bez kontakata sa HV, i da nije pucao, da mu je obitelj napustila selo i otišla u pravcu Srbije, pa da je već samim time pogođen, te ocjenjujući sve te okolnosti, sud je smatrao da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha krivično-pravne zaštite.

U izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru, a obzirom da je u pritvoru odlučeno je da trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

U Karlovcu, 11. listopada 1995.god.

 

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić                                                                                  Mladen Kosijer


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

 

 

Broj: I Kž 792/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I

RJEŠENJE

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Selaković Davida zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 11. listopada 1995. K-256/95, u sjednici održanoj 9. siječnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dujmić Tomislava,

presudio i riješio je:

 

I. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobij ana presuda suda prvog stupnja i izriče:

Protiv opt. Selaković Davida (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja),

na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Brođana, općina Karlovac, bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,

pa da bi time počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. Selaković Davida postala je bespredmetna.

III. Ukida se rješenje o određivanju pritvora od 9. kolovoza 1995. Kio-40/95 i rješenje o produljenju pritvora optuženiku od 11. listopada 1995. K-256/95.

O b r a z l o ž e n j  e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Selaković David zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godina, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. kolovoza 1995., pa nadalje.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobij ana presuda ukine.

Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba je bespredmetna.

Kako je, naime, Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske Uro br. 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine opt. Selaković David pomilovan na način daje oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bio oglašen krivim, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP u svezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačiti presudu suda prvog stupnja i donijeti presudu kojom se optužba odbija, te je stoga presuđeno kao pod toč. I. izreke.

S obzirom daje donesena odbijajuća presuda trebalo je na temelju čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti da troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Uslijed te odluke postala je bespredmetna žalba opt. Selakovi Davida.

Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju daljnji kazneni progon optuženika, trebalo je ukinuti i rješenje kojim je protiv njega produljen pritvor od 10. listopada 1995. K-256/95, te je stoga riješeno kao pod toč. III. izreke.

Zbog svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 9. siječnja 1996.

 

 

Zapisničar:                                                                                          Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.                                                                 Zmajević mr. Branko v.r.

lepac)

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -