Kalesija – kl005
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1946.
MJESTO ROĐENJA: Šeher
PREBIVALIŠTE: Kalesija, Šeher
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: Republika BiH
NACIONALNOST: Musliman
I S K A Z
Izjavljujem
moje događaje koji su me zadesili za vrijeme ovoga agresorskog rata u
BiH. Dana 27.05.1992. godine, sjedio sam pred svojom vlastitom kućom sa
svojom porodicom, suprugom i dvjema punoljetnim kćerkama i maloljetnim
sinom. Počela je pucnjava oko sela, djeca su počela da plaču i da me
pitaju što je ovo, ja sam na to dao odgovor da je to napad na Muslimane
i muslimanska sela koja su u neposrednoj blizini jedno drugom, a to su
sela Šeher Like i Cakori.
Što
je više vrijeme odmicalo, obruč je sve više stezan. Upali su u moje
selo komšije, četnici pod komandom Lazanović Todora zv. "Toja" i Vukić
Dike, mlađi sin Stuparević Rade "Raci", Kalajdžić Desmira "Ćeja",
uglavnom su sve bivše komšije. U napadu na navedena sela učestvovali su
iz srpskih sela Rakina Brda, Zelina, Sajtovići, Pantelići, Borogovo,
Osmaci i srpski šeher, zv. Pelemiši.
Kada
su nas kupili išli su od kuće do kuće, tada su pucali u kuće i obijali
vrata i lupali prozore i naredili da idemo pred kuću xxxxx. Tu smo bili
skupa žene, djeca i mi muškarci. Tada je izdao naređenje Vukić Dike
mlađi sin, da muškarci sjedaju u kamione i da nas voze u komandu, koja
je bila smještena u čitaonici na brdu u Osmacima. Kada su nas dovezli
tamo, stali smo u stroj jedan po jedan da nam navodno uzmu neke podatke
kao da nas ne znaju.
Podatke
je upisivao Stuparević Petar iz Osmaka. Kada upiše podatke tada nas
gone u salu, u sali smo našli naše komšije iz sela Drvenice, Jelova
Brda i Memića, svi su bili obliveni krvlju. Ja sam pitao mog dobrog
prijatelja xxxxxxx što je to, on mi je odgovorio da biju kolcima,
kundacima i svim drugim predmetima i da traže oružje koje nitko nije
imao i neke izmišljene radio-stanice. U tom momentu dolazi komadant
Osmačkog logora Matić Radenko sa spiskom u rukama na kojem su bili
Muslimani da izađu na njihov prijeki sud od četiri člana.
Sudija
nepoznat, članovi suda i prisilnici na priznavanje onog što nema. Bili
su: Lazanović Todor zv. "Toja", sin Srede Stuparević, Rade Radislav zv.
"Raci", Petrović Bogoljuba najmlađi sin. Na sud su izvođeni: Daurbašić
Ibrahim, Meho Ramo, Mustafa, Živčić Ahmo, Ćivić Reso, Šehić Ibro sin
Nesiba, Šehić Šaban sin Saliha, Imširović (Hiro) Ahmet, Mujo, Hamdija,
Ravančić Omer, Fereid i treći brat, ne znam ime, Ravančić Juso,
Salkonović Avdija, Alibašić Fehim, Ćamil Adem, Ramić Abdulah, Ejub
Huso, Salih Sejad, Fuad, Burek Esad, Hadžić Salih, Nusret, Sejad,
Mehmedović Ibro………
Suđenje
ovim ljudima počelo je navečer oko 18:00 sati pa sve do sutra dan, do
11:00 ujutro. Ovo se sve desilo 27. na 28. 05. Ušao je na vrata Matić
Radenko sa novim spisom i rekao: "Ove koje pročitam oni će ovdje da
ostanu na daljem ispitivanju, a ostali idu ("navodno") u razmjenu!"
Na spisku su se nalazili sljedeći ljudi:
1. Alibašić Adam, sin Alije, iz Šehera, penzioner
2. Alibašić Age Fehim iz Šehera, službenik SO Kalesija
3. Dautbašić Osme Ibrahim, Jelovo Brdo, poljoprivrednik
4. Burek Esad, sin Mehmedalije, Like, poljoprivrednik
5. Imširović Halila Mujo, Drvenice, prof. SC Kalesija
6. Imširović Muhameda Ahmet, Drvenice, vozač
7. Ravančić Mehe Omer, Fereid, a trećem ne znam ime iz Drvenica, radnici
8. Vokić Sulejmana Salko, Drvenice, radnik
9. Spahić Rifeta Fereid, Like, autoelektričar
10. Begić Saliha sin, ne znam ime, iz Memića
11. Živčić Osmana Hasan, Jelovo Brdo, penzioner
12. Sehić Nesiba Ibro, Jelovo Brdo, radnik
13. Sehić Saliha Šaban, Jelovo Brdo, radnik
Svi
ovi ljudi natovareni su u kamion u bezsvjesnom stanju i odveženi u
nepoznatom pravcu. Jedini od ovih ljudi koji je bio priseban, ušao je u
autobus, to je bio Burek Esad, koji je na putu Caparde izveden iz
autobusa i streljan. Za ubistvo Esada bio je zadužen Vlajka Domjanovića
brat kojemu ne znam ime. A ostale navedene ubijali su pod komandom
Matić Radenka.
Slijedeće
ubice: Kalajdžić Desmira, Ćeja, Osmaci, ubica Alibašić Adema, Vukić
Dike mlađi sin, Osmaci, ubica Alibašić Fehima…. (*Mijo), Petrović
Bogoljuba tri sina, Osmaci (Radislav najstariji …), Popović Miloša
sin, Osmaci, Petrović Dike Zdravko, Osmaci, Ćirković Neđe sin, Osmaci,
Lozanović Srede Todor, Osmaci, Cvijetinović Kaje sin, Osmaci, Slavka
Vukovića zet iz Šejkovića. Bio je jedan zvani "Rambo" iz Orahovca kod
Zvornika koji je ubio Spahić Ferida i Imširović Ahmeta (Hiro),
Bodirogić Ljube sin mlađi, Rakino Brdo, Lukić Brane Mišo, Osmaci,
Vuković Uroša Miloš, oficir bivše JNA, Vuković Velimir, sin Njemanje,
Zelina, Janjić Petra Luka, Sajtovići, Goran sin Gavrin, željeznik kod
Šejkovića.
Kalajdžić Ćeta
izvršio je pljački nas, tako reći, zarobljenika koji smo bili u
Osmacima u vrijednosti 200.000 maraka, što u zlatu, devizama, satovima
i YU dinarima, što je naglasio da nam ništa neće trebati. Poslije
pljačke dobili smo naređenje da u koloni po pet, jedan za drugim idemo
u autobus, kao navodno u razmjenu, a oni u nas vozili u drugi logor u
Papraću u OŠ. Tu nas je dočekao komadant tog logora Bunijovac Predrag
sa poredanim četnicima u špalir koji u držali u rukama tvrde, drvene
predmete, palice, željezne cijevi, da bi nas propustili kroz taj špalir
i tukli koliko je tko stigao i mogao.
Tu
smo zadržani četiri dana bez hrane. Za to dana dobili smo sve ukupno
dva kruha i tu su nas tukli i maltretirali i izvodili na ispitivanje
jednog po jednog i tražili da priznamo tko ima oružje i radio-stanice
koje ne postoje. Kada su vidili da toga nema ništa, došao je Predrag i
naredio čuvarima da nitko ne smije više da ulazi u salu. Jednog od ova
četiri dana došao je u salu predsjednik SDS-a za Kalesiju Janković
Petar u pratnji crkvenog sveštenika i ljekara-hirurga koji je radio u
Tuzli. Ušli su u salu i rekoše jedan drugom kako nas malo ima i odoše.
Sutradan su u Papraću dočekali Muslimane iz sela Papratnika kod
Sajtovića, Bajrić Mujčina, Mustafu i njegova sina Rahmana koji su
ubijeni. Nisu ni ušli u salu, iz istog sela ušo je u salu Bešširović
Ibrana Meho, koji je istog momenta izveden i ubijen.
Poslje
svega ovog nedjela, otišli su u svoje selo Papraću i pokupili svoje
komšije Muslimane u logor sa nama zajedno. Došao je Predrag i rekao da
su došli autobusi, da idemo u zamjenu a nikad nismo znali gdje idemo,
oni su nas odvezli u Vlasanicu u SŠC. Tu je bio komadant, penzionisani
milicioner, Veljko Bašić. Tu su nas zadržali 11 dana. Za te dane dobili
smo jedan kruh. Bili smo maltretirani i tučeni. Iz sale je odvedeno
trinaest momaka izmađu 20. i 25. godina starosti za koje ne znam ništa,
a od njih poznajem samo dvojicu koji se zovu Ramić Fuad i Hadžić
Nusret. Iz SŠC prebačeni smo u mjesto zvano Sušica isto u Vlasenici. Tu
je bio glavni za ubijanje na svirep način Nikolić Dragan zv. "Jenki",
Tešić Goran zv. "Goce", Jović Slobodan, Ljubinko Đurić, Pajić Zoran,
Gradinac Petko.
Ovi
navedeni zločinci ubili su: Hadžić Durma, Zildžić Asim. Ubijeni su na
najveći svirepi način. Streljani su: Šarić Dževad, Kolarević Muharem,
Zekić Musa, Fehradbegović Rašid. Tu smo u Sušici zadržani 15 dana, do
27. 06. 1992. godine. Tog dana smo prebačeni u Batković kod Bijeljine.
Tamo je bio glavno komandujući za ubijanje Stojanović Velibor (Veljo),
Dačo, zastavnik bivše JNA iz Novog Sada, Mišić Ljubiša, nastavnik
tjelesnog.
Njihova
naređenja izvršavali su: Panić, Gligor iz Goražda, Dačo, Veselin, Zoran
Zarić – Trnjaci – Dobra Voda, Radan Mihajlović zv. "Major"" iz
Batkovića, Milan Tojić, vozač komadanta logora, Drago Ilić, Smoluća kod
Tinje. To su ti srpski zločinci koji su sa sobom imali i Muslimane:
Smajlović Fikret zv. "Pike" iz Brezova Polja, Zahirović Džemal zv.
"Špajzer" iz Nemile, Zenica, Bekrić Esad iz Doboja, Brodlić Omer, sin
Ibre iz Brčkog, Hadžiabdić zv. "Pupa", gornja Tuzla.
Gore navedeni zločinci ubili su 50 ljudi bez ijednog ispaljenog metka. Iz logora sam izašao xxxxx1993. godine.
