Diana Majhen

JOŠ JEDAN ČETNIČKI DERNEK, OVAJ PUT U VUKOVARU

Da Ivo Josipović nema morala, to mi je bilo jasno od prvog dana. Počevši od mutnih poslova vezano za izvlačenje love iz propadajuće banke, kada su svi ostali gradjani Hrvatske satima i satima stajali u redu i na kraju ostali bez svog novca. Kandidirati se za predsjednika države i to ni manje ni više nego pod sloganom „Pravda za sve“ nakon tako nečega govori sasvim dovoljno o moralnim vrijednostima čovjeka koji je to uradio.


Kao što o njegovom shvaćanju poštenja govori dovoljno njegova imovina, koju kao sin partijskog funkcionera u zemlji u kojoj smo kao trebali biti jednaki, ex Jugoslaviji, nije smio imati.
Al sada mi se čini da Josipović nema ni pameti.
Jer da je ima, ne bi mu na pamet palo forsirati dolazak srpskog predsjednika Tadića u Vukovar. I to ni manje ni više nego baš u vrijeme obljetnice pada Vukovara, a sve pod idiotskim izgovorima zagovaranja nekakvog pomirenja.

Tko bi se tu s kim trebao miriti i zašto?

Pa zna se dobro da je za Tadića Oluja zločinački pothvat i da se zauzima na sve strane za to da nam se Oluju zabrani slaviti. Zna se da se Tadić nikada nije ispričao za sve ono što su njegovi sunarodnjaci napravili po našoj državi. I od kuda bilo kome pravo pozivati ga da gazi po našim svetinjama i po onome što je najveća rana u srcu svakog Hrvata, Vukovaru?

Što je Josipović izgubio u Domovinskom ratu, osim svoje voljene Jugoslavije, pa da bi mogao znati što mi osjećamo i što za nas znači Vukovar? Nije se borio za ovu Hrvatsku kojoj je danas, na žalost, predsjednik, nitko njegov se nije borio nigdje a da pri tome nije imao petokraku na glavi. Dok su naši ginuli, Josipović je gradio karijeru. I sada bi htio još naše krvi, zabijajući nam nož ravno u srce zato što je on odlučio kako je vrijeme da Hrvati zaborave Vukovar?

Tko nas može natjerati da zaboravimo grad-heroj i sve ono što se u njemu dogadjalo? U čije bi to ime trebali zaboraviti Ovčaru i radi čijih bi to pokvarenih ciljeva trebali mirno pustiti Tadića da gazi po svemu onome što nikada nismo ni preboljeli ni zaboravili, a niti jedan Hrvat nikada i neće?
Pa da je Josipović tisuću puta predsjednik Hrvatske, to mu ne daje pravo da u naše ime poziva Tadića u Vukovar. Neka ga zove sebi doma, ili na Brijune kamo ga je već poslao i gdje smo mu već svi mi plaćali ljetovanje. Ali neka ga drži dalje od Vukovara.

Tadićev dolazak u Vukovar je posljednji test za nas, kojim pokušavaju doznati jesmo li se već predali i legli u iščekivanju da nas pregaze, ili smo još sposobni pružiti otpor ovakvim pokvarenim, zlim i suludim idejama. Padnemo li na ovom testu, zna se što slijedi. Pregazit će nas u ime bratstva i jedinstva i nove Jugoslavije, pokopat će Domovinski rat kao takav i svesti ga na ono što oduvijek pokušavaju, na „Tko nas bre zavadi“ i mirno nastaviti zatvarati hrvatske branitelje kojima će suditi kao zlikovcima, umjesto da ih se slavi kao heroje.

Sestro i braćo Hrvati, nemojmo pasti na ovom testu.

Okupimo se u što većem broju u Vukovaru na dan dolaska Tadića i pokažimo što mislimo o njemu i onome tko ga je pozvao i koji, bio predsjednik ili ne, ne govori u naše ime. Ne, kada je u pitanju Vukovar i ne kada je u pitanju Tadićev dolazak u njega.

Diana Majhen

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button