Jajce – ja017

PREZIME:                                           xxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxx
GODINA ROĐENJA:             1941.
MJESTO ROĐENJA:                         
PREBIVALIŠTE:                                
PRIVREMENI BORAVAK:              
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Musliman

SLUŽBENA ZABILJEŠKA
 
Dana
29.10.1992. god. kada je Jajce palo i Srbi ušli u grad, ja i moja
obitelj nalazili smo se u našem stanu u ul. xxxxxx. Ujutro sin xxxx još
je spavao u svojoj sobi, kada su četnici počeli pucati po gradu, i tako
jedan zalutali metak koji je došao kroz prozor pogodio je xxxxxx u vrat
dok je još ležao u krevetu. Onakav ranjen i krvav istrčao je iz stana
van, gdje se nalazila grupa naoružanih četnika, jedan iz grupe pucao je
odmah rafalom po njemu, gdje je pao i ostao na mjestu mrtav. Po
naređenju četnika da svi iziđemo iz stanova, ja i moja supruga zajedno
sa još četvero djece izišli smo pred zgradu, gdje je nas dočekala
naoružana banda i odmah postrojili uza zid, počeli pretresati tražiti
pare, zlato neki su govorili da će nam rezati uši. Kada su nas
opljačkali stigao je neki komadant po imenu Rade, ne znam kako se
prezivao, koji je naredio da nas puste i više ne maltretiraju. Osim
moje obitelji još su bili pred zgradom obitelji
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Poslije toga sve su nas zajedno
otjerali u restoran od Šedinca gdje smo i prenoćili. Ujutro su pustili
sve miješane brakove da idu svojim kućama i stanovima, a nas su
Muslimane i Hrvate odveli sve u jezero, gdje smo bili smješteni u školi
9 dana. nakon toga vozili  su nas na razmjenu kod Travnika, ali
razmjene nije bilo, pa su nas u Donjem Vakufu smjestili u neku dvoranu
nešto u magacine gdje smo ostali 22 dana. U Donjem Vakufu umrlo je
nekoliko ljudi od hladnoće, ja poznam neke od njih koji se zovu Mugda
Burek, jajčanka, Šefik Hasić, umro je još jedan čovjek katolik od
Travnika kojeg nisam znao kako se zove po imenu. Nakon toga odvezli su
nas između punktova do Donjeg Vakufa prema Kopčiću gdje su nas pustili
tri autobusa puna, išli smo između punktova četiri km u koloni, gdje
smo prešli na našu stranu i bili prihvaćeni od naših vlasti. Samo bih
želio ako ste u mogućnosti da saznate za grobnicu moga sina xxxxxxxxxx,
da mi javite da znam gdje mu se grob nalazi.

---