IZDAJNICI

Da su Josipović i Kosorica preveslali rodbinu nestalih Vukovaraca odavno je jasno. Obećavajući nekakve dokumente koje je navodno Tadić trebao donijeti sa sobom, a koji bi trebali rasvijetliti sudbinu onih za kojima još uvijek tragamo, uspjeli su prošetati Tadića Vukovarom i Ovčarom bez većih incidenata. Očajni ljudi, koji ne znaju što se dogodilo sa njihovim najmilijima i koji se za svaku slamku hvataju kao za spas, podnijeli su i to poniženje, vjerujući kako će im to pomoći da saznaju njihovu sudbinu.

Naravno, od toga ništa. Niti dokumenti koje je Tadić donio imaju vrijednosti, niti se i jedan jedini naš čovjek pronašao zahvaljujući njima. Time su Josipović i Kosorica još jednom, ne znam po koji put, dokazali da im ništa nije sveto i da su u stanju besramno lagati i varati sve i svakoga, samo ako im to pomaže u ostvarivanju njihovih ciljeva. Ovaj put, cilj je bio prošetati Tadića po kostima onih koje su pobili njegovi sunarodnjaci.

No, nakon ovih uhićenja hrvatskih branitelja od strane Srbije, ja se doista pitam tko je tu kome dao dokumente i o kakvim se tu dokumentima zapravo radi. Nekako nisam sklona vjerovati u slučajnosti. Silno ljubakanje sa Tadićem, nakon kojeg slijede hapšenja naših branitelja.

Pa poklonili smo Srbiji dokumente vrijedne više od milijun eura, a da za uzvrat nismo dobili ni saznanja o našim nestalima, ni karte minskih polja koja su nam ostavili, čak ni priznanje da su izvršili agresiju na Hrvatsku.

Što smo im još poklonili, a o čemu Vlada i predsjednik ne govore? Jesmo li im možda poklonili i blagoslov da hapse naše ljude, ili čak i potrebne dokumente kako bi to lakše obavili?

Ali ne radi se samo o tome, naravno. Pokušajmo stvari posložiti redom. Prvo se Tadić šeće Vukovarom. Onda Stanimirović izjavljuje kako su Hrvati krivi za Vukovar. Nitko ne reagira, ni Vlada ni predsjednik. A šutnja je uvijek znak odobravanja, zar ne? dapače, taj isti Stanimirović dobija nakon te svoje izjave nagradu, a dodjeli iste nazoče predsjednik i premijerka, plješčući na sav glas. U medjuvremenu hapse Tomislava Merčepa, a zatim se, kao kruna dogadjaja, pojavljuje spisak od preko tri stotine branitelja Vukovara, a koji je Vlada tajila i nije ga htjela obznaniti, koje Srbija traži radi ratnih zločina. Ti ratni zločini su, naravno, obrana Vukovara, jer braniti svoju zemlju postao je ratni  zločin. Tako kažu Srbi, uz prešutni blagoslov naše Vlade i našeg predsjednika. Pa je slijedom toga, to valjda i istina, obzirom da oni koji vode našu zemlju na to nemaju prigovora.

A sve vodi samo prema jednome: Vukovar je simbol HRVATSKOG stradanja. Ovčara je sveto mjesto za nas Hrvate. Sve dok je tako, Vukovar će nas vječno podsjećati na to da su četnici ubijali, mučili i palili po našoj zemlji.

Zato se to mora promijeniti. Okvalificirati preko tri stotine vukovarskih branitelja kao ratne zločince ima za posljedicu samo jednu stvar: Vukovar više neće biti simbol hrvatskog, nego srpskog stradanja. A nakon toga, cijeli Domovinski rat više neće biti obrambeni, nego zločinački. I svi branitelji, do onog posljednjeg, koji su doista branili zemlju,  bit će ratni zločinci. Ostat će poštedjeni samo oni koji su lažirali svoj ratni put, a zahvaljujući kojima imamo danas pola milijuna branitelja. Oni se ionako nisu nigdje borili, pa nisu nikome ni bitni. A sigurno neće dizati svoj glas protiv svega što se dogadja u Hrvatskoj, taman da nas sve počnu masovno i javno strijeljati. Njima će opet biti dobro.

Slijedom toga, za zapitati se je, što nam je dalje poduzeti.

Imamo samo dvije stvari izmedju kojih možemo birati.

Jedna je, rušiti ovu izdajničku vladu i ovog izdajničkog predsjednika i na njihovo mjesto postaviti Hrvate, kojima je stalo do Hrvatske, do Domovinskog rata i koji neće dopustiti da se hrvatski branitelji proglase ratnim zločincima.

Ili šutjeti i čekati dok se dodje na red, za neke srpske ili hrvatske zatvore. A uskoro će i to postati svejedno, jer ćemo vjerojatno imati srpsko-hrvatske zatvore, koje će, naravno, voditi Srbi.

Ako se odlučimo za ovu drugu soluciju, za šutnju, onda zaslužujemo sve što će nam se dogoditi u budućnosti. Zaslužujemo svako hapšenje, zaslužujemo da se Domovinski rat proglasi zločinačkim, zaslužujemo i zatvorske kazne. Nema toga što ne zaslužujemo.

A da se ne zavaravamo, to će nam se i dogoditi. Samo je pitanje vremena kada će po Hrvatskoj niknuti novi jasenovci sa stotinama tisuća nevinih srpskih žrtava, a Hrvati biti proglašeni zločincima, koji su iz čistog mira napali jadne i ugrožene Srbe.

Ako ovo odšutimo, prisjetimo se jednoga dana, kada dodju po nas, da smo mogli reagirati, ali nismo htjeli. Da smo sjedili i prstom nismo maknuli dok su hapsili naše suborce, dok su nas proglašavali ratnim zločincima i dok su prodavali i uništavali sve za čega se borilo i umiralo.

E pa, hrvatski narode, biraj.

I živi ostatak života sa svojom odlukom.

Diana Majhen