Ili ćemo se pod hitno riješiti Milanovića, ili će se on riješiti nas

Kao što svi znamo, lik po imenu Zoran Milanović je u ovoj državi na vlasti već osam mjeseci. On je premijer, odnosno nositelj izvršne vlasti. On je postavio ministre, on upravlja ministrima. On je na čelu državnog aparata koji u ovoj državi donosi ključne odluke. O kakvoći njegovih odluka govore najnoviji statistički podaci.

Cijene su na godišnjoj razini veće za 2,3%. Hrana je skuplja za 4,3%. Stanovanje i režije su skuplje za 12,8%. Struja je skuplja za 22,1%. Plin je skuplji za 25,8%. Proizvođačke cijene svih proizvoda u prosjeku su veće za 5%. Industrijska proizvodnja je smanjena za 5,5%.

U odnosu na prošlu godinu, u ovoj je izdano 23,9% manje građevinskih dozvola. Opseg građevinskih radova manji je za 9,1%. Promet trgovine na malo je smanjen za 5,1%. Ukupni transport je smanjen za 25,2%, željeznički za čak 52,8%. Prekrcaj tereta je manji za 13,1%. Prijevoz na vodenim putevima je manji za 12,5%.

Prosječna plaća je manja za 1,9%. Istovremeno je smanjen i broj zaposlenih u pravnim osobama za 1,8%, od toga u proizvodnim granama kao što je građevinarstvo za 7,2%, u rudarstvu za 6,5%,u industriji za 3,7%.

Kao kuriozitet, potkraj srpnja 2012. bilo je evidentirano 298.690 nezaposlenih osoba, što je za 3.813 osoba, odnosno 1,3% više nego prethodnoga mjeseca te za 11.095 osoba, odnosno 3,9% više nego u srpnju 2011. To je po prvi put od stoljeća sedmog da je u Hrvatskoj, turističkoj zemlji u kojoj turizam praktično postoji samo u srpnju i kolovozu, zabilježen porast nezaposlenosti u srpnju u odnosu na lipanj.

Što znače ovakve brojke, i radi li se ovdje zaista samo o običnoj statistici tipičnoj za zemlje poput Hrvatske? Ni najmanje. Ovako loši gospodarski rezultati su istinska rijetkost u povijesti čovječanstva. Padovi u pojedinim gospodarskim granama na godišnjoj razini od 5 ili 10%, a kamoli od 20 ili 25% ne događaju se ni u najtežim gospodarskim krizama. Ne događaju se čak ni u ratu, pa čak ni u slučaju okupacije neke države. Ovakvo jako i brzo gospodarsko propadanje jedne države ne može se nazvati ni cunamijem, niti kataklizmom, ono je puno gore od toga.

Što se to događa u Hrvatskoj? Je li možda ove godine pala neka atomska bomba? Je li bio neki masivni razorni potres koji je u vatrenu utrobu Zemlje povukao pola Hrvatske? Je li zavladala masovna epidemija ebole, i to onog najviralnijeg oblika? Samo bi takve nepogode objasnile ovako intenzivno nazadovanje nacionalnog gospodarstva. Ne, ništa od toga. Stvar je u državnoj vlasti, u premijeru i njegovoj Vladi. Jednostavno, ovom državom upravlja lik po imenu Zoran Milanović, uz pomoć izabranih kadrova Čačića, Linića, Bauka, Jovanovića, Grčića, Marasa, Zmajlovića, nekoliko Ostojića, Mrsića, Jakovine i ostalih.

Da stvar bude gora, kako Milanović i Kukuriku sve više preuzimaju pozicije, tako gospodarstvo sve brže propada. Iz mjeseca u mjesec rezultati su sve lošiji i porazniji. Mi Hrvati smo kao narod bili prisiljeni trpjeti svakakve vladare, možda i više u odnosu na druge narode, no povijest ovakvu situaciju ne pamti. Nekako smo preživjeli na ovim prostorima nekih 14 stoljeća, no sada su u pitanju godine. Uz ovakvu Vladu, na korak smo od masovnog umiranja od neimaštine, gladi i bolesti, i to nije nikakvo pretjerivanje, nego realno predviđanje. Samo čekajte, nećete trebati čekati dugo: u pitanju su mjeseci.

Netko će reći da je kriza u cijeloj Europi. To je točno, ali isto tako je točno da ovako loše gospodarske rezultate na svim područjima nema nitko. Također, niti jedna zemlja na svijetu nije zabilježila ovako nagao obrat gospodarskih trendova. Svjetska kriza na našu krizu utječe s možda 10 ili 20%, sve ostalo je Milanović; sve što je taknuo on ili njegovi ministri propalo je kao kula kod karata. Ono što je do sada bilo nezamislivo i smiješno, ideja postojanja opće anarhije u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća, danas se ne čini tako lošim: doista bi za većinu građana bilo bolje da danas uopće nemamo Vladu.

Ovo samo što se tiče gospodarskih ‘uspjeha’ Milanovićeve vlade. Nacionalnih pitanja se još nismo ni dotaknuli.

Kako se čini, uskoro nećemo ni morati, jer ako se ovako nastavi, postoje samo dva scenarija: Hrvati izumrli od gladi i bolesti, ili Hrvati izbrisani kao nacija sa karte svijeta.

Ili ćemo se pod hitno riješiti Milanovića i njegove “vlade”, ili će se oni po kratkom postupku riješiti nas.

Ovo je postala borba za golo preživljanje i opstanak cijele jedne nacije, nacije Hrvata.

A jugoslaveni su već prevalili dobar dio puta koji vodi ka našem uništenju.

Diana Majhen