Hvala ti, Ante !

Nakon što se euforija zbog oslobadjajuće presude u Haagu počela pomalo stišavati, dogodilo se ono što smo i očekivali. Ljevičari, jugokomunisti, potencijalni stvaratelji nove Jugoslavije, koji su već unaprijed slavili Tvoju osudjujuću presudu i proglasili je konačnom smrtnom presudom Tuđmanovoj Hrvatskoj (odnosno Hrvatskoj), nakon početnog šoka počeli su ponovno zbijati redove. Čvrsto riješeni da svoj poraz pretvore u pobjedu i da se, kao i 1995. godine na brzinu svrstaju na pobjedničku stranu, a od Tebe stvore novu ljevičarku ikonu, skoro pa reinkarnaciju njihovog nikad prežaljenog druga Tita.

Pa su tako, umjesto najavljenog gosta Save Štrbca koji bi trijumfalno nabrajao tisuće ‘sprske nejači’ koji su zbog Tebe poginuli, na ‘hrvatsku’ televiziju brže-bolje pozvali neke naše ljude, koji su govorili istinu.

Ali ta njihova lica, to se neće zaboraviti nikada. Skamenjena, u nevjerici, čak se nisu mogli ni nasmijati na silu, kao da im je tom presudom srušen cijeli svijet. I doista i jest: u par minuta čitanja konačne presude Žalbenog vijeća srušeno im je sve što su gradili punih 17 godina.

Naši me ljevičari doista podsjećaju na Srbe, koji uporno slave poraz na Kosovom polju, iako ih je tamo turska vojska rastavila na dijelove i natjerala u bježaniju skoro pa ravnu onoj u Oluji.

Tako i oni danas slave Tebe, a preko Tebe, slave i Oluju, Šuška, Tuđmana, samo što to još izgleda ne shvaćaju.

I svakako, trebaju  Te slaviti.

Da nisi bio takav kakav jesi, čovjek sa visokim moralnim načelima, kao što su to bili i tvoj zapovjednik Tuđman, ministar Šušak i svi ostali, moglo ih je danas u ovoj našoj zemlji biti daleko manje. Trebaju Ti biti zahvalni i slaviti te do kraja svojih bijednih života. Da su Oluju zaista vodili zločinci kako su tvrdili punih 17 godina, tvoji tadašnji progonitelji, a danas novopečeni slavitelji, odavno bi zaplivali leđno Zrmanjom, Krkom, Čikolom ili Cetinom.

A najviše Ti trebamo biti zahvalni mi, koji smo te godinama podupirali i godinama stajali iza tebe. Zato što nas ni u jednom jedinom času nikada nisi iznevjerio.

Svi dobro znamo da bi iz Haaga izašao drugi dan, samo da si pristao ono što su Ti stavljali na teret prebaciti na predsjednika Tudjmana. Time bi u zamjenu za osobnu slobodu Hrvatskoj državi potpisao osudjujuću presudu, Tudjmana pretvorio u ubojicu i krvoloka, a Oluja bi doista dobila naziv udruženog zločinačkog pothvata. Mogu si samo zamisliti pritiske kojima si bio izložen i ponude koje si dobijao.

Ali nikada nisi posustao i predao se.

Kao što si u ratu branio svoju zemlju, jednako si ju branio i u Haagu. I oba puta si ju uspješno obranio.

Zahvaljujući domoljublju generala Markača, Čermaka i tvom osobno, propala je svaka nada starih komunističkih i novih projugoslavenskih kadrova kako će nas obilježiti kao genocidni narod, a Hrvatsku kao genocidnu tvorevinu.  Godinama su zadovoljno trljali ruke u iščekivanju toga, a vi ste im to onemogućili. I dali ste nam ponovno našu Hrvatsku, onakvu kakva ona doista i jest: stvorena u pravednom, oslobodilačkom ratu, čistom kao sunce i neumrljanom srpskim lažima koje su godinama podupirali i propagirali ovi koji su do jučer bacali Tvoje slike iz javnih ustanova, hodali s transparentima „Svi smo mi Carla del Ponte“, klevetali te da si osuđeni kriminalac, „narednik“, trećerazredni general, etnički čistač, diler droge i koji su dijelili otkaze ljudima koji su te branili, da bi danas  ‘otkrili’ kako si ti u biti dobar čovjek i ugodno iznenađenje.

Zalijepio si im takvu ‘šamarčinu’ od koje se ni oni ni njihove buduće generacije neće oporaviti nikada.

Doista mi je drago pročitati iz njihovih pera sve ove lijepe riječi koje ovih dana imaju za Tebe oni koji su se nadali da ćeš dobiti bar 20 godina robije.  To je njihovo priznanje nama, koji smo stajali uz Tebe, kako smo bili u pravu. Kako smo podržavali čovjeka koji je to zavrijedio, a ne ubojicu, kriminalca, „narednika“, dilera droge, masovnog zločinca i lopova kakvim su te oni godinama pokušavali predstaviti.

I zato, hvala ti, Ante.

Hvala ti što si im srušio svaki prljavi san o izjednačavanju krivnje, o predsjedniku Tudjmanu kao ratnom zločincu, o Oluji kao zločinačkom pothvatu, o dogovorenom ratu, o svemu čemu su se nadali i što su pokušavali provesti.

Hvala ti što bi bio i ostao čovjek i što se nisi dao slomiti.

Hvala ti što si nam još jedanput dao Hrvatsku, njima usprkos. U pravu si. Ovo je naša zajednička pobjeda, i njihov vječni poraz.

Diana Majhen