- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Hrvatska Kostajnica – SI-0049

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

 

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Mlinarić, predsjednika vijeća, Zdenka Gajšek, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Zlovolilć, Ivana Kasaić, Đure Sertić, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih Nikole Begović i Vučinić Stevana, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon dana 03. studenog 1994. godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog državnog odvjetnika Ivana Petrkač i braniteljice optuženih Danice Demonja, odvjetnice iz Siska, održane glavne i  javne rasprave, izrekao je i objavio

P R E S U D U

 

I – optuženi NIKOLA BEGOVIĆ, zv. „Kondukter“, sin Milana i majke Kate,

rođene Dragojević, rođen 05. kolovoza 1949. godine

u Begovićima, SO Petrinja, RH, sa prebivalištem

u D. Kukuruzarima kbr. 46, SO Kostajnica,

Srbin, kondukter, oženjen, otac dvoje djece, sa

završenom osmogodišnjom školom,

II – optuženi STEVAN VUČINIĆ, zv. „Hans“, sin Dragana i majke Zorke, rođene

Tarbuk, rođen 20.travnja 1947. godine u D. Velešnji

SO Kostajnica, sa prebivalištem u D. Velešnja kbr.

117, Srbin, oženjen,otac troje djece, umirovljenik

 

k r i v i   s u

 

što su:

 

u tijeku 1991. i 1992. godine u Stublju, Graboštanima i Kostajničkom Majuru, kao pripadnici četničko-terorističkih formacija tzv. „TO-SAO Krajina“, u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno odredbama  Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, zajedno ili pojedinačno u više navrata pljačkali imovinu i ubijali mještane hrvatske nacionalnosti navedenih mjesta, pa su tako:

–        u noći 14/15. studenog 1991.god. između 23,00 i 01,00 sati u Stublju, došavši u kuću

br. 57 vlasništvo Medić Marijana i Ane iz lakoga automatskog pješadijskog oružja neutvrđene marke i kalibra, ispalili više hitaca u pravcu Medić Marijana, Medić Ane i Letić Marije i na taj način nanijeli im više povreda po glavi i tijelu, od kojih povreda su isti na licu mjesta umrli,

–        dana 15. studenog 1991.godine u Stublju, u kući br. 56 vlasništvo Živković Zvonka, iz

lakog automatskog pješadijskog oružja neutvrđene marke i kalibra, ispalili više hitaca u pravcu Živković Zvonka i Živković Stjepana, nanijevši im time više povreda po glavi i tijelu, od kojih povreda su Živković Zvonko i Stjepan na licu mjesta umrli.

–        dana 26/27. studenog 1991. godine u Stublju, došli u kuću br. 15, vlasništvo Vujčić

Petra po njihova sina Ivicu, pa kada istog nisu pronašli, iz lakog automatskog pješadijskog oružja za sada neutvrđene marke i kalibre, ispalili više hitaca u pravcu Vujčić Petra i Slavke i na taj način nanijeli više teških povreda Vujčić Petru i Slavke po glavi i tijelu, od kojih povreda je Vujčić Petar nedugo iza toga umro, a Vujčić Slavka zadobila je povrede koje su bile teške i po život opasne, ali joj je život spašen u bolnici,

 

I. Begović Nikola – sam

 

–        dana 05. siječnja 1992. godine oko 19,00 sati u Graboštanima, u kući br. 3, vlasništvo

Karanović Stjepana, iz lakoga automatskog pješadijskog oružja za sada neutvrđene marke i kalibra, ispalio više hitaca u pravcu Karanović Stjepana i Roze, nanijevši im pri tome više teških tjelesnih povreda po glavi i tijelu, od kojih povreda su Karanović Stjepan i Roza na licu mjesta umrli,a potom i njihove štale uzeo i zadržao za sebe jednu kravu i jedno tele,

–        dana 14. listopada 1991. godine oko 17.00 sati u Kostajničkom Majuru, došavši u

kuću br. 19, vlasništvo Švaga Ive, zatražio od njega, da mu preda traktor, pa kada Švaga Ivo nije na to pristao, iz lakog automatskog pješadijskog oružja, za sada neutvrđene marke i kalibra, ispalio više hitaca u pravcu Švaga Ive i Mateković Antuna nanijevši im time više prostrijelnih rana po glavi i tijelu od kojih povreda su Švaga Ivo i Mateković Antun na licu mjesta umrli,

–        dana 15. listopada 1991.god. u Kostajničkom Majuru, iz lakog automatskog

pješadijskog oružja za sada neutvrđene marke i kalibra, ispalio više hitaca u pravcu Švaga Nikole, nanijevši mu pri tome više teških tjelesnih povreda, od kojih povreda je Švaga Nikola na licu mjesta umro,

dakle, kršeći pravila  međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo ubijali i pljačkali imovinu,

čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

O S U Đ U J U

 

I.– optuženi NIKOLA BEGOVIĆ i II. – optuženi STEVAN VUČINIĆ,

SVAKI NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 ( DVADESET ) GODINA.

 

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1.-8. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.901,00 kn i svaki od njih platiti paušalni iznos od 1.000,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Sisak od 10. ožujka 1994. godine broj KT-28/93 optuženicima Nikoli Begović i Stevanu Vučinić stavljeno je na teret izvršenje kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

Optuženicima je zbog nemogućnosti osiguranja njihove prisutnosti glavnoj raspravi suđenje održano u odsutnosti ( pravomoćno rješenje KV-35/94 od 11. svibnja 1994. godine ).

Rezime obrane svodi se na nedostatak dokaza da su I. – i II. – optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

Sud je u tijeku postupka razmotrio dokumentaciju i fotoelaborat priloženi u spisu, a koja je rađena pod tzv. organima „SAO Krajine“, saslušao svjedoke xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Analizirajući rezultate provedenog postupka pomenute optužnice provedene pred ovim sudom zaključak je suda da su optuženici postupili na način kako ih tereti optužnica.

Takav zaključak, u odnosu na mjesto i vrijeme počinjenja djela, slijedi iz iskaza svjedoka i to za smrt Medić Marijana i Ane te Letić Marije dana 14/15 studenog 1991. godine u Stublju po xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, za smrt Živković Zvonka i Stjepana dana 15. studenog 1991. godine u Stublju po xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, uz to postoji i fotoelaborat o njihovoj smrti tzv. vlasti „SAO Krajina“. Nadalje, za smrt Vujčić Petra i teško ranjavanje Vujčić Slavke dana 26/27. studeni 1991.god. u Stublju po iskazima xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx kao i medicinske dokumentacije za Slavku Vujčić. Zatim za smrt Karanović Stjepana i Roze dana 05. siječnja 1992. godine u Graboštanima po svjedocima xxxxxxxxxxxxxx, a za smrt Švaga Ive i Mateković Antuna dana 14. listopada 1991. godine u Kostajničkom Majuru po xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te za smrt Švaga Nikole dana 15. listopada 1991.godine u Kostajničkom Majuru po xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

I ostali svjedoci saslušani u tijeku postupka to potvrđuju na posredan način, to jest, da su to čuli.

Zaključak o smrti spomenutih osoba i načinu izvršenja je utvrđen okolnosno iskazima svjedoka kako slijedi:

Za smrt Medić Marijana, Medić Ane, Letić Marije, pojašnjenja je dala xxxxxxxxxxxxxxxxx kao svoje saznanje od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, prisutne na licu mjesta cijelom zbivanju. Isti svjedok to jest xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx se nije moglo saslušati jer je nepoznatog boravišta, pa je sud koristio posredno saznanje. To se odnosi i na smrt Živković Zvonka i Živković Stjepana, a podkrepljeno je i fotoelaboratom tzv. „SAO Krajine“.

Na uvjerljiv i nedvojben način utvrđena je smrt Vujčić Petra i način izvršenja te teško ranjavanje Vujčić Slavke, iskazima same xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx neposrednih očevidaca. O navedenom postoji medicinska dokumentacija za Vujčić Slavku koja je preživjela slučajno.

Kada analiziramo smrt Švaga Ive i Mateković Antuna ( zv. „Tunja“ ) i Švaga Dragice ( inače neobuhvaćene optužnicom ) iz iskaza xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx nedvojbeno proizlazi da se Vučinić Stevan „zv. Hans“ toga dana uputio u pravcu kuća pomenutih osoba i od tuda se kasnije čula pucnjava a tamo je bio i kamion „TAM“ ( kojim je upravljao Begović Nikola ). Sutradan su spomenuti oštećenici nađeni mrtvi o čemu mu je pričala xxxxxxxxxxxxxxxxxxx kao saznanje Švaga Nikole o čemu je on govorio i prijavio zločin tzv. vlastima „SAO Krajina“ a nakon čega je i sam ubijen. Da je to učinjeno po okrivljenicima potvrdio je i xxxxxxxxxxxxxxxxxx, budući je to saznao neposredno od pok. Švaga Nikole. O ponašanju okrivljenika u svezi Švaga Ive, Mateković Antuna i Švaga Nikole indirektno je iznijela xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx kao saznanje od Mateković Marije koja je u međuvremenu umrla.

S obzirom da je Švaga Nikola prijavio zločine vlastima tzv. „SAO Krajine“ identificirao se je kao očevidac te je potom i on ubijen izvjesno od onih koji su počinili prethodne zločine.

Smrt Karanović Stjepana i Roze je pojasnio svjedok xxxxxxxxxxxxx navodeći da se kamiončić „TAM“ vlasništvo Begović Nikole nalazio u dvorištu stradalih i da se čula pucnjava te da su kasnije iz tog dvorišta odveženi krava i tele, vlasništvo Karanović Stjepana i Roze. Naknadno je prepoznavanje krave u štali Begović Nikole izvršeno od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koja je kravu prodala stradalima a na zahtjev tzv. policije „SAO Krajine“.

Navedeni svjedoci potvrdili su da je smrt stradalih uzrokovana vatrenim oružjem, te da su isti bili civili.

Valja napomenuti da su se zločini događali uglavnom ili noću, odnosno bez prisustva očevidaca jer mogućnosti njihova preživljavanja poslije toga je bila vrlo mala i slučajna.

Gotovo svi svjedoci su govorili o teškom životu koji su preživljavali na okupiranom teritoriju o ograničenoj mogućnosti kretanja i osobnoj nesigurnosti za život, jer se pucalo, ubijalo, nasilno ulazilo u kuće, oduzimala imovina i slično. Stoga vrlo malo svjedoka ima neposredno saznanje o svemu što se događalo, jer ono što su vidjeli to je bilo skrivajući i uglavnom se prenosilo povjerljivim osobama. Tako da se znalo tko je počinio zločine među stanovništvom, ali o tome nitko nije se izjašnjavao kao očevidac u ono vrijeme da ga ne bi zadesila smrt kao Švaga Nikolu. Navedene okolnosti utjecale su i na potrebu temeljene savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i njihovo međusobno povezivanje u konzi-stentnu cijelinu. Iz navedenih razloga sud je i prihvatio iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive ali u okvirima svojih saznanja i prema svom uvjerenju međusobno ih povezivao. Za napomenuti je da svi svjedoci su uglavnom čuli, ili imaju neposrednog saznanja o optuženicima ( inače obično nerazdvojni ) kao osobama koji su kod mještana samim svojim nailaskom izazivali strah kao i nailaskom kamiona „TAM“ zelene boje, kojim je upravljao I. – optuženik ili osobnog automobila kojim je upravljao II. – optuženik.

O kakvim se osobama radi, govori podatak da je utvrđen očito i već spisak njihovih zločina ( izvan okvira optužnice ), međutim, po ocjeni ovoga suda i ovo što je obuhvaćeno optužbom je dovoljno za stvaranje zaključka suda.

Svakako detaljna analiza iznesenih okolnosti je izuzetno složena zbog uvjeta u kojima se sve to zbivalo i okolnostima da su zločini činjeni na način da se očevidci nisu ostavljali na životu kao na primjer Švaga Nikola, te da je to područje još uvijek nedostupno i nisu učinjene sve radnje koje bi se u običajenim okolnostima provele u prethodnom postupku, a radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, tako, da su iskazi svjedoka uglavnom okosnica saznanja suda i njihovo međusobno povezivanje, u cjelinu te materijali tzv. „SAO Krajine“, kao neformalni dokazi.

Naime, u svezi neformalnih dokaza tzv. organa „SAO Krajine“ valja napomenuti da je sud došao u njihov posjed ( spis Ktr-25/93 sa fotoelaboratom koji je RJT Vukovar dostavilo VJT Glina tzv. Republike „SAO Krajine“ ) jer je na neutvrđen način dostavljen na slobodni teritorij Republike Hrvatske. Iz toga spisa iako je obrađen po nelegalnim vlastima sa okupiranog područja upire se u I. – i II.- optuženike kao počinitelje zločina nad osobama spomenutim u optužnici Okružnog državnog odvjetništva. U navedenom spisu pored određenja mjesta, vremena, načina prijavljeni su optuženici kao počinitelji zločina identično kao i u optužbi ODO-a Sisak. U prilogu pomenutog spisa I- i II – optuženici navode da su pripadnici TO-a ( tzv. „SAO Krajine ) te da su sudjelovali u svim čišćenjima terena, s time, da se Begović Nikola ne sjeća osoba Medić Marijana, Medić Ane, Letić Marije, Živković Zvonka, Živković Stjepana, Vujčić Petra i Vujčić Slavke, dok Vučinić Stevo navodi, da je po njima „otvarana“ vatra iz oružja u selu Stublju, pa da su oni uzvratili. To je bilo negdje u studenom mjesecu 1991.godine u dva navrata.

Priložena potvrda u spisu ŠTO tzv. „SAO Krajine“ od 07. veljače 1992. godine opovrgava da je na navedenom dijelu bilo naređeno čišćenje terena. U spisu je nadalje uz fotodokumentaciju zločina nad Medić Marijanom, Medić Anom, Letić Marijom, Živković Zvonkom i Živković Stjepanom, priložena i izjava Savurdić Željka, Kolarević Milana i Samardžić Miroslava koji su potvrdili prisutnost I. – i II. – optuženika u pucnjavi dana 14/15. studenog 1991. godine u Stublju.

Kao prilog u svezi smrti Vujčić Petra i teškog ranjavanja Vujčić Slavke priložena je izjava II. – optuženika ( tj. da je na njih u Stublju otvorena vatra pa da su oni I. – i II. – uzvratili ).

Kao prilog u svezi smrti Karanović Stjepana i Roze priložena je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od I. – optuženog Begović Nikole ( oduzimanje krave, vlasništvo Karanović Stjepana i Roze ) i izjava xxxxxxxxxxxxxxxxxx o prepoznavanju krave.

Kao prilog u svezi smrti Švaga Ivana, Antuna Mateković, i Švaga Dragice ( ne spominju se u optužnici ODO-a Sisak ) priložena je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta to jest traktora, poljoprivrednih priključaka za traktor, vlasništvo spomenutih. Time je obuhvaćena smrt Švaga Nikole koji je počinitelje ( I. – i II- optuženika ) prijavio vlastima tzv. „SAO Krajine“u Kostajnici. Uz to je i priložen i fotoelaborat te dokumentacija očevida iz koje proizlazi da je u kući Medić Marijana pronađeno mrtvo tijelo Medić Marijana, Medić Ane i Letić Marije, zatim, da je kuća Živković Zvonka izgorila i da je u šupi za drva pronađeno mrtvo tijelo Živković Zvonka.

Analizirajući kompletna događanja i povezivanje u jedan slijed a cijeneći izneseno očito je na nedvojbeni način da su počinitelji I – i II- optuženici kaznenog djela koje im se stavlja na teret prema optužbi ODO-a. Stoga valja reći i o odgovornosti optuženika za djelo koje im se stavlja na teret, u kontekstu saznanja da ovo kazneno djelo se temelji na povredi konvencije u prvom redu odnose se na oružane sukobe međunarodnog karaktera ili na unutarnje oružane sukobe na pr. oružane pobune i okupacija radi otcijepljenja dijelova teritorija to jest u konkretnom slučaju, teritorija Republike Hrvatske uz pomoć tzv. SR Jugoslavije ( kao notorne činjenice ) pa stoga ovo kazneno djelo je moguće izvesti prema domaćim građanima. Djelo može učiniti svatko pa tako i osoba koja nije pripadnik oružanih snaga premda iz predmeta tzv. „SAO Krajine“ i iskaza svjedoka proizlazi da su optuženici bili TO tzv. „SAO Krajine“, odnosno da su bili u uniformama. Njihove radnje su bile upravljane protiv osnovnih prava građana ( civila ), njihovog života ili tjelesnog integriteta slobode i imovine. Ovim radnjama isti su izvršili najteže zločine i oblike povreda pravila međunarodnog prava prema civilnom stanovništvu a ukorporirane u naše zakonodavstvo.

S obzirom da su te radnje postavljene alternativno u Zakonu OKZRH takvo se djelo može učiniti svakom od tih radnji ili svim, a po svom zakonskom opisu predstavlja produženo kazneno djelo, pa postupajući upravo na navedeni način optuženici izvršenjem više radnji nisu učinili više kaznenih djela već samo jedno.

Uzroci ovakvog ponašanja optuženika se nalaze u njihovim osobnostima

( poznato nasilne i agresivne osobe po iskazima svjedoka ), a instrumentalizirane izvan svoje intelektualne domene, ne samo zbog nastupjelih demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj već stavljanjem u funkciju suprotstavljanja tim promjenama koju je omogućavala nedjelotvornost pravnog sustava ( bezvlašće ) sa ciljem otcijepljenja i stvaranja tzv. „Velike Srbije“. U takovim okolnostima je njihovo djelovanje svedeno na najniže pobude i zločine protiv golorukog stanovništva ( stradalih ) koje nije dalo ni najmanje povoda za takovo postupanje.

U konkretnom slučaju poduzimajući radnje tipične za ovo kazneno djelo

( ubojstva, nečovječno postupanje, povreda slobode i imovine ), okrivljenici su postupali sa direktnim umišljajem, pri tome nisu morali biti svjesni da krše odredbe međunarodnog prava. Bitno je, da su imali saznanja o svim okolnostima koja čine obilježja kaznenog djela i da su htjeli nastupanje predviđenih posljedica.

Iz svega navedenog sud nalazi da je pravna kvalifikacija u skladu sa

optuženjem, pa je optuženike za inkriminirano djelo proglasio krivim po čl. 120. st. 1. OKZRH i osudio ih na kaznu zatvora svakog na 20 god.alizirane izvan svoje se nalaze u njihovim osobnostima ( poznato nasilne i agresivne osobe po iskazima svjedoka )r

Prilikom donošenja odluke o kazni sud je respektirao odredbe o odmjeravanju kazne, posebno težinu izvršenog djela svakog optuženika, i premda zakon dopušta mogućnost da kazna određenom počinitelju za određeno kazneno djelo može biti različita, sud smatra da za to u konkretnom slučaju nema osnova. Olakotnih okolnosti za optuženike sud nije našao, a kao otegotne, svakako, okrutnost, podmuklost, bezobzirnost i izvršenje iz najnižih pobuda.

Odluka o trošku temelji se na čl. 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1.-8. ZKP-a, a odnose se na troškove postupka ( svjedoka i branitelja po službenoj dužnosti ) te troškove paušala, a primjereno težini i složenosti postupka.

U Sisku, dne 03. studenog 1994. godine

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Nataša Galinić, v.r.                                                                             Željko Mlinarić, v.r.

 

 


 

 

S A O – K R A J I N A

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

S J B  –  DV O R

D O K U M E N T A C I J A   U V I Đ A J A

BROJ: ____________

 

 

 

u povodu    Ubojstvo u mjestu Stubalj SO Kostajnica

 

dana           14/15.11.1991. god.

 

oštećeni      Medić Marjan, Medić Ana, Letić Marija i Živković

Zvonko

 

 

 

ODOBRIO:                                                                                                        IZRADIO:

 

______________                                                                                            Borojević Zdravko

 

F O T O E L A B O R A T

 

Prikazuje lice mjesta ubojstva u mjestu Stubalj Medić Marjana, Medić Ane, Letić Marije br. 57 i Živković Zvonka br. 53, noću 14/15.11.1991. godine od strane NN počinioca.

 

 

 

F. –      1.         – Prikazuje ulaz u hodnik kuće Medić Marjana gdje su pronađeni leševi

 

F. –      2-3       – ” –      ženski lež Medić Ane i Letić Marije

 

F.-       4          – ” –      Leš Medić Marijana sa zabijenim nožem u glavu

 

F.-       5-6       – ” –      Kuća Živković Zvonka koja je izgorela.

 

F.         7-8       – ” –      Leš Živković Zvonka u šupi za drva.

 

Krim. tehničar:

Borojević Z

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -