Hrvatska Dubica – SI-0035

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

 

K-15/96-30

 

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alice Freiberger, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić, Mirka Švaljek, Josipa Žinić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Galinić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optu­ženog Jakova Velemir, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon dana 26.rujna 1996. godine, u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Miljenka Ugarković, optuženika i njegova branitelja Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave izrekao je i objavio

 

P R E S U D U

 

 

Optuženi VELEMIR JAKOV, zv. Jalšo, sin Đure i Ljube rođene

Čorić, rođen 11.listopada 1954. go­dine u Cerovljanima, sa prebivalištem u Cerovljanima kbr. 67, Srbin, drž.RH, strojobravar, bez zaposlenja, pismen, sa završenom SSS, neoženjen, bez djece,

 

k r i v  j e

 

što je:

tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine u selu Cerovljanima

na području Općine Hrvatska Dubice i širem, pristupio u paravojne formacije tzv. “SAO Krajina”, očito nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim promje­nama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novo uspostav­ljenog demokratskog društva RH, te odcepljenja općine Hrv. Dubica i okolnih sela i pripojenje tzv. para državi “Krajina”, a u sastavu kojih je sa drugim za sad neidentificiranim pripadnicima nelegalnih formacija, kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odrednicama Ženevske konvencije o zaštiti gra­đanskih osoba za vrijeme rata vršeno napadanje na civilno stanovništvo, pljačkanje pokretne i uništavanje nepokretne imovine isključivo pučanstva hrvatske nacionalnosti, protjerivanje stanovništva, primjenjivanje mjere zastrašivanja i terora, primjenjivanje mjere kolektivnog kažnjavanja i pro­tuzakonitog lišenja slobode primjenjivanje mjere prisilnog rada isključivo Hrvata u tim mjestima, pri čemu je najveći dio stambenih i gospodarskih objekata potpuno uništen, a hrvatsko pučanstvo bilo je prisiljeno na iseljenje,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije dijela RH postao pripadnik organizirane skupine radi vrše­nja i poticanja kaznenih djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva,

 

čime je počinio kazneno: djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – organiziranjem grupe i poticanje na počinjenje genocida i ratnog zlo­čina označeno u čl. 123. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

 

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)

MJESECI.

Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu se. optuženiku uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru počam od 04.kolovoza 1995. do 21. veljače 1996. kao i od 19.travnja 1996. godine pa nadalje.

Temeljem propisa čl. 90. tbč. 4. optuženik se u cijelosti oslobađa dužnosti da nadoknadi troškove krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a.

 

 

 

Obrazloženje

 

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 16. srpnja 1996. godine broj KT-36/96, stavljeno je na teret Velemir Jakovu, najprije, izvršenje Krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi, nakon tijekom postupka provedenih dokaza, a na glavnoj raspravi 26.rujna 1996. godine optužnica bila izmijenjena u pravcu stavljanja na teret Velemir Jakovu postupanja suprotnog propisu čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, či­njenično označeno kako je to i izrekom ove presude navedeno.

Ovako izmijenjenu optužnicu točnom i istinitom priznao je optuženik iznoseći, sada ponovno, svoju obranu.

Unatoč jasnom i potpunom priznanju optuženika prikupljeni su

i drugi dokazi, pa je tako, uvidom u spisu priloženu dozvolu broj 224 na

ime sada optuženog Velemir Jakova, ustanovljeno, a da tome nitko ne prigovara, da je bio pripadnik tzv. „Srpske vojske Krajine 39.Korpus, Vojna pošta 9139 Kostajnica”, a iz”reversa ličnog zaduženja…” da je bio “četni stariješina”, zadužen sa oružjem “PAP” broja 215127 i 75 komada, pretpostavlja se, jer nije dorečeno, municije, te priborom – odjećom od “kape” do „prvog zavoja”.

Opće je poznato što su činili na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske pripadnici tzv. “Srpske vojske Krajine” (napadi na civilno stanovništvo, pljačka pokretne i uništavanje nepokretne imovine isključivo pučanstva hrvatske nacionalnosti, zastrašivanja i protjerivanja, te drugo, što se u činjeničnom dijelu optužnice detaljno navodi) pa sud, svim rečenim smatra sa sigurnošću dokazanim da su se u postupanju optuženika Velemir Jakova stekla sva bitna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz čl. 123. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH, učinjenog sa umišljajem, to jest da je bio svjestan optuženik svojega djela i htio njegovo izvršenje.

Uračunljivost optuženika ama baš ničim nije dovedena ni na koji način u dvojbu, te je zbog svega rečenog proglašen u cijelosti krivično odgo­vornim.

Obzirom na konkretnu otežanu situaciju pribavljanja podataka o okolnostima, koje mogu utjecati na visinu kazne, sud je cijenio da navodna upornost pri izvršenju krivičnog djela istaknuta kao otegotna po državnom odvjetništvu, nije ničim dokazana, a nesporno priznanje izvršenja krivičnog djela istaknuto kao olakotna okolnost, također se ne može, sada u tom pravcu, honorirati, jer je uslijedilo nakon nepobitnih dokaza o izvršenju krivičnog djela i mimo tog priznanja, pa i prije (primjerice spominjana iskaznica, revers i dr.).

Zbog svega rečenog sud smatra utvrđenu kaznu optuženiku primje­renom težini od njega izvršenog krivičnog djela, te da će takova kazna dje­lovati na njega da u buduće ne čini krivična djela, a istovremeno utjecati u.tom pravcu i na druge, kao i pospješiti jačanje morala društva i izvršiti utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana, čime će

u potpunosti biti postignuta~svrha kažnjavanja predviđena čl. 31. OKZRH.

Vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru počam od 04.kolo­vo za 1995. do 21. veljače 1996. kao i od 19.travnja 1996. godine pa nadalje, pozivom na propis čl. 45. OKZRH, uračunava mu se u kaznu izrečenu ovom pre­sudom.

Ispunjenjem uvjeta predviđenih propisom čl. 90. st. 4. ZKP-a, razlogom je oslobođenje optuženika obveze nadoknade troškova krivičnog pos­tupka.

 

U Sisku, dne 26.rujna 1996. godine

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Nataša Galinić, v.r.                                                                              Željko Barać, v.r.