Diana Majhen

Hoćemo li pustiti Nikolića u Hrvatsku?

‘Vukovar je srpski grad, Hrvati nemaju što da se vraćaju tamo’ izjavio je novoizabrani predsjednik Srbije, četnički vojvoda i Šešeljov suradnik Tomislav Nikolić. Još dok nije završio rečenicu do kraja, hrvatsko političko vodstvo dignulo se na noge. Hrvatski premijer uputio je oštre riječi kritike na ovu Nikolićevu izjavu, kojom je nedvosmisleno poručio Srbiji kako Hrvatske neće trpjeti još jedan srpski pokušaj stvaranja velike Srbije. Predsjednik je pak u svojoj izjavi za tisak naglasio kako Hrvatska ne namjerava više suradjivati sa Srbijom, nakon što je postalo očito kako je ta suradnja jednostrana i dovodi u opasnost hrvatske nacionalne interese.

Ovo je, naravno, fikcija. Ovako bi to izgledalo kada bi Hrvatskom vladali Hrvati, kada bi imali političare koji misle i osjećaju hrvatski. Obzirom da mi imamo ili okorjele komuniste ili Jugoslavene i Srbe, a i oni koji se nazivaju Hrvatima sve su samo ne to, situacija izgleda potpuno drugačije.

U trenutku dok ovo pišem, jedini koji je dao kakvu-takvu izjavu po pitanju Nikolićevih baljezganja o Vukovaru je Fred Matić. Kaže da je i on sanjao Claudiu Shiffer, ali je odustao od tih snova. Želi li nam Fred poručiti kako će vjerojatno i Nikolić odustati od snova o velikoj Srbiji, pa se trebamo strpjeti i šutke čekati dok se to eventualno ne dogodi? A ako pak Nikolić ipak ne odustane, nećemo valjda ponovno u rat za Hrvatsku i Vukovar? Ma tko bi preživio još jedno izvlačenje iz podruma i prisilnu mobilizaciju i tko zna da li bi se nakon toga to ponovno uspjelo zataškati tako da se može sagraditi politička karijera! Osim toga, ne želimo valjda dovesti Freda u neugodnu situaciju da se svadi doma sa svojima, zato što je bezobrazno odgovorio Nikoliću? Jer, nije Svetlana iz Vukovara pobjegla u Zagreb, nego ravno u Srbiju. Krv nije voda, kako god okreneš. Zato je valjda i Fredov zaključak kako mi sa Srbijom moramo i dalje suradjivati, jer su nam susjedi. To što su ti susjedi pobili i popalili sve što su mogli u Hrvatskoj, manje je bitno. Jedino je bitno ne zamjeriti im se ni na koji način, taman da nas sve pobiju.

Ima tu čak i neke logike. Prošli put nismo mirno htjeli leći i čekati da nas pobiju, pružili smo otpor i branili svoje. Pa je završilo tako da svako malo netko od tih naših koji su branili svoje ode u zatvor radi toga, a oni koji su nas napadali slobodno šeću.

Izuzev ove Fredove nebuloze, na koje smo uglavnom već navikli, nitko živ iz hrvatske Vlade ili Pantovčaka nije odreagirao na Nikolićevo nedvosmisleno pokazivanje neumrlih srpskih pretenzija na Hrvatsku, poglavito hrvatski grad-heroj, Vukovar.

Predsjednik šuti. Premijer šuti. Čak i najveća oporba koja je ovih dana dobila novog predsjednika uz kojekakva obećanja kako će Hrvatsku vratiti Tudjmanovim korijenima, takodjer šuti. Koliko se ja sjećam, ako je već riječ o povratku Tudjmanu, Tudjman nije šutio kada su nas Srbi napali, nego je organizirao otpor. Ostaje misterija čijim se to korijenima vraća HDZ, ali izgleda kako su to korijeni nekoga tko je na sve i uvijek samo šutio.

Ja si već zamišljam kako Josipović postavlja crveni tepih za Nikolića, u osiguranju sami članovi ‘Belih orlova’, onih istih četnika koji su nas napadali, da bi nakon abolicije bili vraćeni u hrvatsku policiju, dok su istovremeno mnogi Hrvati izletjeli iz nje. Pa onda malo zajedničke šetnje Vukovarom, kako bi Nikolić mogao izbliza pogledati ‘srpski grad’, a nakon toga mali izlet do Ovčare, kao sa Tadićem. Za kraj, mogao bi Nikolića provesti malo zatvorima po Hrvatskoj, koji su natrpani hrvatskim braniteljima koji eto, nisu htjeli bacati cvijeće na srpske tenkove, nego su, sram ih bilo, branili svoju zemlju od istih. Neka Nikolić vidi kako u Hrvatskoj prolaze oni koji su se usprotivili braći Srbima i pokušali im osporiti pravo na ‘vekovni srpski teritorij’.

Da, mogao bi ovo biti početak jedne ljubavi još veće od one sa Tadićem. Evo Nikolić već najavljuje kako očekuje posjet hrvatskog predsjednika Srbiji. Malo je nejasan ovaj pridjev ‘hrvatski’, al pretpostavljam da misli na Josipovića, i to valjda samo zato što se na žalost nalazi na mjestu predsjednika Hrvatske, što naravno nipošto ne znači da je Hrvat. Kod nas HRVATI uglavnom stoje u redovima na burzi, ne obnašaju visoke dužnosničke poslove.

Za to vrijeme, sinovi i kćeri jugooficira koji danas uglavnom vladaju Hrvatskom, putem medija koje drže u rukama, objasnit će hrvatskom narodu kako mi moramo uraditi SVE kako bi zadržali dobre odnose sa Srbijom, jer će nas inače EU, koja je Nikolića očito i instalirala na mjesto predsjednika Srbije, strogo ukoriti.

Za njih, stvar riješena.

A za nas?

Dopustimo li eventualni Nikolićev posjet Hrvatskoj, zavrijedjujemo da nakon toga k nama dodju i srpski tenkovi i srpska vojska. Dok još nisu izmijenili Ustav, on nam garantira pravo na prosvjede, koje u tom slučaju moramo iskoristiti do maksimuma, duž cijele Hrvatske.

Ili to, ili napraviti ono što devedesetih nismo htjeli. Istaknuti bijelu zastavu i predati se u ruke svim Srbima, Jugoslavenima i komunjarama koje već godinama nastoje zatrti slobodnu Hrvatsku državu.

I ovaj put, kao devedesetih, sve je na nama.

Diana Majhen

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button