Iskazi

Grahovo – bogr012

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bogr012

PREZIME:                                           xxxxx

IME, IME OCA:                                  xxxxxx

GODINA ROĐENJA:                         1949.god.

MJESTO ROĐENJA:                          B. Luka

PREBIVALIŠTE:

PRIVREMENI BORAVAK:

STRUČNA SPREMA:

ZANIMANJE:

BRAČNO STANJE:

DRŽAVLJANSTVO:                           BiH

NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem slijedeći:

I S K A Z

Došla je srpska policija, na 5 na 6 naveče, iz kreveta su mi uzeli u kratkim hlačama, nisu mi dali obući se novčanik uzeli, nisu dali dokumente uzeti.

Na 05. na 06. 12., došli su 1994.god. križ mi je razbio, to mi je najteže, u kući, opsovao mi je ustašku mater i rekao mi je: Ideš sad, a više se vratiti nećeš. Stavio me u kombi. I ti i brat kaže mi ni jedan kući nećete doći, budite sigurni. Hvala Bogu došli smo ovdje, HVO spasio me, došli smo, zahvaljujem se hrvatskoj vojsci ovdje što su nas spasili. Odveli su nas u stanicu u Odžak, gdje su nam uzeli oružje, ko je šta imao. Meni je uzelo nož, to se potrefilo u džepu. Odatle su nas otjerali u stari Dom JNA u Banja Luci, tu smo čitavu noć bili. Ujutro je bilo oko pola šest kad smo sjeli u autobuse. Razdvojio je, brata u jedan autobus, mene u drugi, kaže: Nećete se vi ni vratiti u Banja Luku. To mi je rekao direktno. Tu je bio zamjenik TV, on je sve znao ko smo i gdje smo i gdje smo krenuli. Niko se pobrinuo za nas nije, hvala im za to.

Krenulo nas je pet autobusa ispred Doma JNA, starog. Došli smo do, ja sam vidio tablu Knin, raskrsnica je bila i tu nas je razdvojilo. Dva smo došli ovdje pod Dinaru, većinom nas, jer nas je 40 poginulo, izginulo ljudi, a ova tri autobusa, ne znam ni za brata, ni za ove komšije ne znam.

Psovali su nam ustašku majku, mi smo njihov štitnik, oni u šumi, a mi kopamo, granate kraj nas padaju. Ukupno 20 dana, 9 dana smo bili u rupi, zamisli ti kako je, snijeg na meni topi se, vatra gori, ne samo ja, 20 ljudi tako.

Kako da vam kažem, nema tu sata niko, kad nam je pokupilo, čim svane na rad, čim se smrkaje u šumu, u tu našu vrtaču, gdje mi stojimo, nemaš gdje leći, nemaš ništa, eto dobješ kruha, glavu možeš razbiti s njim. Granate su padale imali smo tu sreću da nije nitko, mi smo na prvoj liniji bili, oni su se krili u šumu, gdje su bili jači bunkeri, drži ti automat, tebi, više glave, ako bi slučajno pokušao da utečeš, pobjegneš ili nešto, kaže tebe nema. Tukli su me što jest, jest. Čim sam rekao da sam Hrvat, Ivo da mi je ime. Kaže:Šta ti je ćaća? Rekao sam, jesam rekao, to mi je ćaća rekao da je bio ustaša. To je bilo u snu negdje oko pola dva, pola tri, to je bilo svaki sat proziva: Šta si, ko si? Kad smo bili oni su primjetili napad HVO-a, naše vojske i oni su utekli, kao bi rekao, bježe j…… im bater i kažu: Nemoj da bi ko mrdo! I kad bi počela naša vojska HVO, onda su oni nas počeli gađati, ali mi smo imali nekakvu zemunicu gdje smo uspjeli mi da se sakrijemo nas 26. Oni su nas gađali iz šume, Srbi su utekli gore u šumu, a nas su ostavili. Kad je HVO njih potjerao onda su oni nas gađali, Srbi, da nas pobiju. Kao navodno, to bi bilo sigurno da je naša vojska nas pobila, ali oni su nas gađali, ali nisu uspjeli.

Iskaz dao:

xxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button