- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Grahovo – bogr011

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bogr011

PREZIME:                                           xxxxx

IME, IME OCA:                                  xxxxxx

GODINA ROĐENJA:                         1970.

MJESTO ROĐENJA:                          Banja Luka

PREBIVALIŠTE:

PRIVREMENI BORAVAK:

STRUČNA SPREMA:

ZANIMANJE:

BRAČNO STANJE:

DRŽAVLJANSTVO:                           BiH

NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem slijedeći:

I S K A Z

Tog dana imao sam u planu neki svoj posao, međutim, digli su me vrlo rano iz kreveta, uletili su u kuću s bateriom, pošto nije bilo struje. Ispreturali su kuću, navodno da ima nekog oružja, nekih mina, bombi. Međutim nisu ništa našli, nego su mi rekli da uzmem samo svoje dokum,ente lične i vojne dokumente i da se javim u vojni odsjek u vezi revizije neke nove. Otišli smo u drugi dio grada, gdje smo se skupili nas oko 18, pa su nas prebacili u kombi i odvezli nas u stari Dom JNA, gdje smo od 8 ujutro, do skoro 2 sata čekali izlaz situacije, razvoj situacije. Odatle smo dobili autobus kojim smo krenuli iz grada. U 4 sata popodne smo tankovali autobus na stanici u Novo Selo i krenuli smo daljnim putem u neizvjesnost. Oko 6 sati već na koncu puta, stigli smo do Grahova. U Grahovu smo bili smješteni u jednu prostoriju koja nije imala ni prozora ni tavanice, tako da je i promaja, hladnoća ulazila u kosti. Tu sam odmah prvi dan, jednog čovjeka zvanog Riža, odvukli u zatvor, koji je zatvoren od prvog dana dolaska u Grahovo. Tu sam upoznao jednog čuvara, po imenu Savo, koji me tukao i kundakom i šakama po mojoj nesretno oboljeloj glavi, tako da smo strašno bili maltretirani u tom kazamatu. Dnevno smo prolazili od 8 do 12 km pješice, po planinama, po vrletima, po kozijim stazama, po šibljacima, po šibovima, probijajući sami sebi put, da bi išli iz mjesta u mjesto, obavljajući svoje redovne zadatke na pravljenju rovova, na pravljenju zaklona svojim neprijateljima.

Bili smo jako solidarni između sebe, čak smo jednog kolegu svog, koji je doživio infarkt srca, nosili smoga čak po 3-4 km do ambulantnih kola, koji je bio spašen u zadnji momenat, naša solidarnost je bila na nivou. Tog 27. decembra, kad smo izišli na teren, bili smo oko baze srpske vojske, kad je hrvatska vojska izvršila napad na srpsku vojsku, bili smo smješteni u jednu ne završenu zemunicu i sreća nas je održala da nismo istrčali svi u jedan mah, neki su čak i izginuli. Kad su doznali da smo mi na radnoj obavezi ovdje u Grahovu, oni su nas prilično lijepo primili i utoplili nas, dali nam i cigarete i hranu. Bilo je čaja, ko je volio popiti mogao je popiti.

Onda su nas proslijedili, išli smo pješke 4-5 km; do automobila kojim smo prebačeni u Livno.

Tu se nalazimo na oporavku do dana danas, danas je 29. decembar, i dan danas se nalazimo u Livnu na oporavku. Svima sam zahvalan što sam ostao živ i što me ovako lijepo paze.

Nema više šta da dodam.

Iskaz dao:                                                                     Iskaz uzeo:

xxxxxxxxxx                                                       xxxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -