- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Grahovo – bogr009

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bogr009

PREZIME:                                           xxxxx

IME, IME OCA:                                  xxxxxx

GODINA ROĐENJA:                         1949.god.

MJESTO ROĐENJA:                          Banja Luka

PREBIVALIŠTE:                                 Banja Luka

PRIVREMENI BORAVAK:

STRUČNA SPREMA:

ZANIMANJE:

BRAČNO STANJE:

DRŽAVLJANSTVO:                           BiH

NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem slijedeći:

I S K A Z

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Pozivan sam i ranije na radnu obvezu, međutim te radne obveze su bile sa pozivom u Banja Luci. Na ovu radnu obvezu otišao sam 07.12.1994.god. U pola 6 ujutro, zakucao je neko na vrata moga stana, na upit: Ko je? Dobio sam odgovor: Policija! Pitali su da li sam xxxxxxxxxxx, rekao sam: Da. Rekli su: Pođite sa mnom u MUP na provjeru dokumenata. Spremio sam se i krenuo sa njima.

Kad sam izašao pred zgradu vidio sam policijski kombi koji je bio pun ljudi, koje su kupili svu noć. Odveli su nas u stari Dom armije u podrum, tu nas zatvorili i držali nas tu do 3 sata poslije podne. Sakupili su nekakvu Komisiju, u kojoj su bili po prezimenima se sijećam Majkić, Simić, koji nisu uvažavali nikakve bolesti, nikakve nesposobnosti, ni starosna dob. Nego su samo htjeli da prikupe određeni broj ljudi koji su trebali isporučiti na Glamoč i Grahovo.

Negdje oko tri sata ukrcali su nas u autobus i prošli smo Bosanski Petrovac i došli di Grahova, odnosno do sela Grkovci nadomak Grahova. Čim smo izašli iz autobusa započeli su maltretiranja, započele su tuče. Započeli su mještani, vojska četnička uzvikivati: Ustaše! Ustaše! Balije, pobit ćemo vas! Odavde se izvući živi nećete! Smjestili su nas u napuštenu školu bez prozora, bez vrata, bez stropa, bez poda. Cijelu noć smo hodali nismo se mogli zagrijati. Ujutro na posao, kopanje rovova u Grkovcima, naveče opet čitavu noć hodamo nismo mogli spavati od umora od hladnoće.

Dva dana sam se zadržao u Grkovcima, da bi nas drugi dan sa radilišta prebacili u Crni Lug. Tu smo kopali rovove, a iz Crnog Luga, mene i 19 mojih kolega, prebacili su na planinu Dinaru. Gore smo kopali zemunice, kopali smo rovove, za brigadu iz Grahova. Bilo je tu i srpskih vojnika iz banja Luke. Komandant jedinice po prezimenu se sijećam bio je Lolić, a njegov zamjenik Uroš. Znam ih zato što sam nekoliko puta intervenisao i molio da nam pomognu, da se uljudnije ponašaju. Da nam bar dadnu da se nečim pokrijemo, da nas zaštite od elementarnih nepogoda, jer smo ovo verijeme spavali napolju. Čitav dan od jutra do mraka kopali smo rovove, a spavali smo pod vedrim nebom. Možete li zamisliti kako je kad dođeš mokar, prljav, neokupan, nema vode i svu noć na snijegu, na ledu, nemaš se čime ni pokriti. Spavali smo stojeći, ljudi su od izmorenosti padali jedan na drugoga.

Tako je sve bilo do 23.12., kad smo zadnji put izišli na radilište. Zadržali su nas pred komandom, vidjeli smo uznemirenost u srpskoj vojsci. Kad su zapucale prve puške, znali smo da nešto nije u redu. Međutim, potajno smo se nadali da će nam doći sloboda. Nas 20 ubacili su u jedan rov. Vidjeli smo da srpska vojska bježi, a nas su ostavili tu u rovu na milost i nemilost granata. Na upit naš: Možemo li sa vama? Odgovorili su: Vaši prijatelji će vas osloboditi, oni vama neće ništa. Ležali smo u rovu, granate su pucale iznad nas, metci su fijukali na sve strane. Kad su se i zadnji srpski vojnici povukli, uspjeli smo da dozovemo jednog vojnika HVO-a i da se predamo u sigurne ruke. Oni su nas uveli u kontejner, tu nas nahranili, napojili, obukli, jer smo bili goli, bosi i transportnim vozilom prebacili su nas u Livno u bolnici.

Tu su ranjeni, prebijeni tučom drugovi, primljeni u bolnicu, a mi smo primljeni u bolnicu na prazan odjel neuropsihijatrije gdje smo zgrijani. Dobili smo čaj, toplu hranu i tako smo spašeni. Ja još jednom napominjem da smo primljeni jedinstveno i Hrvati i Muslimani, a apelovao sam na radiju da i Muslimani, u muslimanskim dijelovima tako primaju Hrvate, jer samo tako možemo izaći na kraj sa ovim zlom.

Iskaz dao:                                                                                 Iskaz uzeo:

xxxxxxx                                                                                    xxxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -