- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Grahovo – bogr005

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bogr005

PREZIME:                                           xxxxx

IME, IME OCA:                                  xxxxxxx

GODINA ROĐENJA:                         1930.

MJESTO ROĐENJA:                          Banja Luka

PREBIVALIŠTE:

PRIVREMENI BORAVAK:

STRUČNA SPREMA:

ZANIMANJE:

BRAČNO STANJE:

DRŽAVLJANSTVO:                           BiH

NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem slijedeći:

I S K A Z

Pa 07.12.1994.god. otišao sam u jednu kratku posjetu prijatelju u dio grada koji se zove Gornji Šeher u Banja Luci.

Po povratku od prijatelja išao sam biciklom, kod same benzinske pumpe, zaustavila me je jedna osoba, kasnije sam saznao da je to vojni policajac.

MZ: je li bio u uniformi?

EK: Ja ne mogu točno reći, jer sam tog trenutka išao biciklom, išao sam svojim putem, odjedanput, u tom trenutku, vidio sam autobus, mislio sam da su to putnici koji idu na neko mjesto, taj, osoba me je upitala kako se zoveš, čim sam rekao ime, dođi ovamo daj te isprave, ja sam imao osobnu kartu i dao sam, počeo sam objašnjavati, da sam ja star čovjek, da imam 65 godina. Na to je on odgovorio: Ulazi u autobus. I ja sam morao ući u autobus. Kad sam ušao u autobus, ja sam gledao, tek sam kasnije nakon nekoliko minuta saznao šta je, da su ovi ljudi, za koje sam kasnije saznao da idu na prisilni rad. Bio sam jako utučen, pošto nisam bio ni obučen, za takvo nešto, pa čak se sijećam da sam počeo i plakati u autobusu i bio sam potišten.

Kad je autobus išao počeo je mrak, ja nisam znao, tek negdje naveče, ne znam ni ja, došli smo u Grahovo, Grkovac.

Tu smo smješteni u jednu prostoriju napuštene škole, prostorija je bila prazna, dole je bio beton. Tu smo proveli dvije noći, tek kasnije smo donijeli nešto slame. Odnos stražara, bio je pitali su redom sviju: Kako se zoveš? Ime i prezime i neki su maltretirani.

Pa hrana je bila onako iz mjerke, uglavnom je bio grah koji smo mi dobivali, uzimali su naše konzerve koje smo imali, kutije za konzerve. Tu smo proveli nekoliko dana, a onda smo kasnije uzeli, odmah sutradan alat naš, lopate i krampove, išli smo u Grkovce gdje smo kopali te tranšee. Meni lično rad fizički je teško pao, jer smo se morali peti uz neko brdo i ja sam to s velikom mukom sve podnio, međutim ovi moji drugovi su mi pomogli koliko su mogli.

Nako 4-5 dana, ne mogu točno reći, mi smo otišli dalje 10 km, onda smo kasnije vidjeli da je to prva linija.

MZ: Da li su se vodile borbe tu?

EK: Jeste, i tamo je opet nastavljeno kopanje. Međutim, pošto je danju bilo granatiranje, taj se rad nastavljao noću. To je trajalo nekih 15-16 dana, na taj dan 23.12. ove godine, ujutro rano, počeli su ovi koji su izašli na rad, počeli su da se postrojavaju mislim da je bilo oko 7 sati, počelo je granatiranje mi smo mislili a je to uobičajeno granatiranje, međutim izgleda da nije uopće bilo tako. Kasnije se čulo i pješačko naoružanje, onda smo svi, zavisno tko je gdje mogao, sklanjati se u obližnje štale i podrume i tako dalje. Ja sam ostao u ovoj maloj seoskoj kući gdje nas je bilo većina. Bilo nam je mnogo teško zaista, jer nismo znali što ćemo, kako ćemo dalje. Međutim kad je sve to prošlo, ta jedna grupa koja je bila smještena u podrumu, oni su rekli ovoj trojici, obavještajaca ko su, i da ima ima i u ovoj maloj kući nas desetak, tako da su nam samo rekli iziđite ne bojte se.

Ovim našim su rekli neki naši, a njima specijalci HVO-a da možemo izaći.

Mi smo izišli i onda smo pošli u taj zajednički podrum, pripadnici HVO-a su pomogli onima koji su bili ranjeni, dali su zavoje, kasnije cigarete i bilo nam je, osjećali smo se lagodnije, lakše, tu smo proveli nekih možda pola sata, a onda smo krenuli svi zajedno pješke u koloni, negdje otprilike 2 km.

I onda smo sjeli u jedan kombi i dovedeni smo ovdje.

To je kraj da kažem naše odiseje, kako bi je nazvao ne znam.

Pa neznam, nego da je meni ovo posebno teško palo, s obzirom na moje godine, čovjek i sve skupa, i dan danas pokušavam da se smirim i tako dalje, teško.

Iskaz dao:                                                                                 Iskaz uzeo:

xxxxxxxx                                                                                  xxxxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -