- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Gracac – KA 0038

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA

GOSPIĆ

 

 

Broj __511-04-02-KU-52/93

Datum __09.03.1993. godine.

 

VOJNO DRŽAVNO  ODVJETNIŠTVO

K A R L O V A C

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

  1. Boško Terzić, JMBG – 0101962350446    , zvani ____  _________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Milan i majka __ _, rođene ___ _     _,

(ime i prezime)                   (ime i prezime)                  (djevojačko por.ime)

rođen dana   01.01.1962. u   Gračacu općina  __Gračac__,

R   Hrvatska , stanuje u __Vučipolje_,  ulica  ___Vučipolje_____,

broj   18 , općina  Gračac__, narodnost _Srbin__, državljanin __RH__,

 

 

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g  krivičnog djela ____iz čl. 1. Zakona podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

2. MILORAD GAĆEŠA, zvani Bracina, sin Dušana r. 25.02.1957. g. u Gračacu, sa stanom u Gračac – Đekić Glavica 304.

3. DUŠAN GAĆEŠA, sin Jove, r. 15.10.1951.g. u Gračacu, sa stanom u Gračac 388,

JMBG: 1510951350402.

A isti su:

Neutvrđenog dana i godine pristupili nelegalnim srbočetničkim formacijama,

stavili se u njihovu službu, narušavajući teritorijalni ustroj Republike Hrvatske.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Djelatnici PU Gospić radeći na prikupljanju obavještenja u svezi s izvršenim kaznenim djelima, glede narušavanja ustrojstva podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Dana 01.03.1993. godine oko 20,30 sati na RTV programu tzv. “SAO Krajine” iz studija Knin, za vrijeme trajanja Dnevnika prikazivani su borci tzv. “Republike Srpske Krajine” na Velebitu, u predjelu Mali Alan, te su tom prilikom viđeni: Terzić Boško, Gaćeša Milorad i Gaćeša Dušan, i na upit reportera dali slijedeću izjavu:

“Kao dobrovoljci došli smo braniti srpsku otadžbinu Republiku Srpsku Krajinu od “ustaških” bandi, koji hoće da unište srpski narod”, te da su spremni braniti srpstvo i svetosavlje do posljednje kapi krvi. Sva trojica isto tako izjavljuju da ustaše treba protjerati sa srpske zemlje,te se baviti i izbaviti da sveta Republika Srpska Krajina postane međunarodno priznata srpska zemlja.

PRILOG:1

 

 

NAČELNIK ODJELA:


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

S L U Ž B E N A     B I L J E Š K A

 

 

Sastavljena dana 04.03.l993.g. u prostorijama PU Gospić, a u svezi gledanja Dnevnika Televizije Knin i poznavanja određenih lica srpske paravojske dana 01.03.1993. godine.

Dana 01.03.1993. godine u večernjim satima nalazio sam se kod svoje kuće te sam poslije Dnevnika HTV oko 20,30 sati uključio RTV Srbije. Odmah nakon toga počeo je Dnevnik RTV Knin tzv. “Krajine”.

Nakon kraćeg uvoda novinar RTV Knin najavljuje posjećivanje boraca tzv. “Republike Srpske Krajine” na Velebitu, predio zvani Mali Alan, te stupa sa istima u razgovor. Prilikom razgovora prepoznao sam Boška Terzića, sin Milana rođ. 01.01.1962.g. u Gračacu, sa stanom Vučipolje 18, SO Gračac, Milorada Gaćešu zvanog Bracina, sin Dušana rod. 25.02.l957.g. u Gračacu, sa stanom u Gračac,  Đekić Glavica 304 i Dušana Gaćešu, sin Jove rod. 15.10.1951.g. Gračac, sa stanom Gračac 388. U razgovoru s novinarom sva trojica izjavljuje da su kao dobrovoljci došli braniti srpsku otadžbinu Republiku Srpsku Krajinu od “ustaških” bandi, koje hoće da unište srpski narod te da su spremni braniti srpstvo i svetosavlje do posljednje kapi krvi. Sva trojica isto tako izjavljuju da ustaše treba protjerati sa svete srpske zemlje te se baviti i izbaviti da sveta Republika Srpska Krajina postane međunarodno priznata srpska zemlja.

BILJEŠKU SASTAVIO:

 xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

 


 

 

Broj: Kio 32/93-3

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana   30. lipnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Gospiću_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                       TERZIĆ BOŠKA i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236. f st. 1 KZH

 

 

Početak u __ 12,00  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Voj. Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca:  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište:   

pripadnik HV (domobranska bojna)

 

Mjesto rođenja i godina starosti:  

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim   ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. ZKP-a, iskazuje:

 

Ja sam sve do 17.02.1993. godine  neprekidno živio u svom rodnom mjestu Ričica, općina Gračac, odnosno točnije sve do 22.01.1993. godine, kada sam zajedno sa roditeljima prebjegao najprije kod pripadnika UNPROFOR-a, a zatim njihovim posredstvom dana 17.02.1993. godine došao u Gospić, gdje se i sada nalazim.

Dakle, od početka ratnih operacija, odnosno oružane pobune i agresije na RH na ovom području negdje do jeseni 1991.godine neprekidno sam se nalazio na području koje su okupirale pobunjeničke paravojne srbočetničke oružane formacije i pripadnici tzv. JNA. Kroz to vrijeme ja sam povremeno iz Ričica dolazi i u Gračac i za to vrijeme u više navrata sreo u Gračacu I okr. Terzić Boška, II okr. Gaćeša Milorada, zv. ”Bracina” i III okr. Gaćeša Dušana. Sretao sam ih i prije 25.9.1992. godine, a i nakon tog vremena sve do odlaska sa tog terena. Kada sam ih viđavao sva trojica okrivljenih bili su obučeni u vojne uniforme ito SMB, kakve je nekada nosila ”JNA”. Na uniformama su imali ”Trobojnicu” – Jugoslavensku s prekriženim puškama, ali bez petokrake zvijezde. Na trobojnici je pisalo ”JNA”. Sva trojica bili su naoružani automatskim puškama. S njima nisam razgovarao, samo bi se u prolazu pozdravio, obzirom da sam ih svu trojicu od ranije vrlo dobro poznavao. Naime, ja sam bio od početka rata 7 godina radio u Gračacu, te kroz to vrijeme svakodnevno dolazio na posao i kroz to vrijeme sretao i upoznao okrivljene po kafićima i tome sl. Bili smo si relativno dobri, ali bez nekih bližih međusobnih odnosa.

Ne znam ništa o njihovom eventualnim konkretnim akcijama i sudjelovanju u oružanim formacijama kojima su pripadali, uperenim protiv RH.

Koliko sam čuo iz pričanja I okr. Terzić Boško bio je, pored toga što je pripadao oružanim formacijama, još i politički aktivan, kao član predsjedništva te stranke za područje Gračaca. II okr. Gaćeša Milorad bio je navodno zapovjednik jednog voda neke oružane formacije na tom području, a znam od ranije da je još u bivšoj ”JNA” imao nekakav čin rezervnog oficira.

Nakon što sam došao s okupiranog područja u Gospić jedne večeri, mislim da je to bilo 1.3.1993. godine oko 20,30 sati gledao sam sa svojim bratom Mataić Franom neku informativu emisiju na TRV Republike Srpske Krajine – Knin. U toj emisiji između ostalog reporter je vodio razgovor u trajanju od oko 2-3 minute upravo s I okr. Terzić Boškom, II okr. Gaćeša Miloradom i III okr. Gaćeša Dušanom, kao borcima Republike Srpske Krajine. I tada su sva trojica okrivljenih bila u vojnim uniformama. U tom razgovoru reporter je sa njima razgovarao o njihovom mišljenju oko sukoba koji se upravo u to vrijeme dogodio između ”Arkana” i ”Martić Mile”, ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Krajine. Okrivljeni su u razgovoru iznijeli svoje mišljenje da je to čisto unutarnji njihovi politički sukob, koji njih kao vojnike uopće ne zanima, da njima svejedno tko će biti na vlasti i da je njihovo samo da se bore protiv ”Ustaških bandi” za svoju otadžbinu Republiku Srpsku Krajinu, te da tu ”Republiku” obrane i osamostale, odnosno odcjepe od Republike Hrvatske, s konačnim ciljem da ta njihova Republika postane međunarodno priznati pravni subjekt.

To je sve što imam za iskazati.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                                      Svjedok:

 

 


 

 

Broj: Kio 32/93-4

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana   30. lipnja  1993.god.

 

u  ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu  u ____Gospiću_____

 

Prisutni od suda                                                                                                           Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac  ___Juraj Boljkovac ______                                       TERZIĆ BOŠKA i dr.

 

Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236. f st. 1 KZH

 

 

Početak u __ 12,30  __sati

 

Utvrđuje se da su pristupili:

Voj. Tužilac ____________________

Okrivljeni:  _______ ____________

Branilac: ______ ____________

Oštećeni:_________ ____________

Tumač:  _____      _____________

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)

 

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:

 

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Zanimanje i boravište:   policajac – operativni radnik,

 

Mjesto rođenja i godina starosti:  

 

Odnos s okrivljenim i oštećenim    ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

 

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 1. ZKP-a, iskazuje:

 

 

Ja osobno I okr. Terzić Boška, II okr. okr. Gaćeša Milorada i III okr. Gaćeša Dušana ne poznajem.

Jedne zgode, konkretno 1.3.1993.godine u svom stanu u Gospiću, gledao sam sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxx, oko 20,30 sati neku informativnu emisiju RTV Republike Srpske Krajine – Knin. U toj emisiji između ostalog reporter je najavio i reportažu o posjećivanju i položaju boraca Republike Srpske Krajine – negdje na području Velebita, Malog Alana. Tom prilikom reporter je vodio razgovor s više njihovih vojnika – pripadnika pobunjeničkih oružanih formacija oko političke situacije, povodom njihovog unutarnjeg sukoba između Arkana i Mile Martića. Pitao sam brata dali prepoznaje nekog od vojnika s kojima je reporter razgovarao, obzirom da mi je brat dugo radio u Gračacu, pa mi je brat odgovorio da prepoznaje I okr. Terzić Boška, II okr. Gaćeša Milorada, i III okr. Gaćeša Dušana. Te zgode, za vrijeme reportaže sva trojica okrivljenih bili su u vojnim SMB uniformama, a ne sjećam se više točno dali su kod sebe imali i neko oružje. U razgovoru s reporterom govorili su da njih ne zanima politički sukob između Martića i Arkana, odnosno tko će biti na nekom rukovodećem položaju unutar njihove ”Republike”, te da se oni nalaze na prvom borbenom položaju i da je njihov zadatak samo da brane svoju Srpsku otadžbinu tj. Republiku Srpsku Krajinu od ustaških bandi i da su to spremni činiti do posljednje kapi krvi, govorili da su dalje da Ustaše treba protjerati sa njihove Svete Srpske zemlje i da je njihov cilj samo da Republika Srpske Krajine postane samostalna i međunarodno priznata država tj. da se time odvoji od Republike Hrvatske. U toj reportaži nije bilo govora o nekom konkretnom sudjelovanju u oružanim akcijama i napadima na RH, pa ja o tome neznam ništa, pored onog što sam vidio na televiziji, više što ih osobno ne poznajem, kako sam već napred rekao.

To je sve što mi je o ovom poznato.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a, zapisnik nije čitan.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar:                                                      Svjedok:

Predsjednik suda:

 

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO KARLOVAC

Broj: KT 60/93

 

Karlovac, 30. prosinca 1993. godine

ASM/JK

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Temeljem članka 41 (45) stavak 2 točka 3 i članka 165 (174) stavak 2 ZKP-a podižem,

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv

 

I okr. TERZIĆ BOŠKA, sina Milana, rođ. 1.1.1962. u Gračacu,

sa zadnjim prebivalište, u Vuči Polje kbr. 18, Srbin, drž. RH,

II okr. GAĆEŠA MILORADA, zv. ”Bracina”, sina Dušana,

rođ. 25.2.1957. u Gračacu, gdje i prebiva, Đekić Glavica

kbr. 304, Srbina, drž. RH,

III okr. GAĆEŠA DUŠANA, sina Jove, rođ. 15.10.1951.

u Gračacu, sa prebivalištem Gračac kbr. 388, Srbina, drž.RH

 

 

da su:

 

od 26. rujna 1992. godine pa nadalje u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske te odvajanje djelova Republike Hrvatske i pripojenja tzv. ”Republici Srpskoj Krajini”, kao pripadnici srbočetničkih formacija u odorama i s oružjem na području Like učestvovali u oružanim akcijama protiv Republike Hrvatske,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 235 (236) f stavak 1 KZRH.

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

 

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
  2. da se na glavnoj raspravi sasluša kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  3. da se temeljem članka 290 (300) stavak 3 ZKP-a okrivljenima sudi u odsutnosti.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Policijska uprava Gospić prijavila je I okr. Terzić Boška, II okr. Gaćeša Milorada i III okr. Gaćeša Dušana da su počinili krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice.

Protiv svih okrivljenih provedena je istraga.

xxxxxxxxxxxxxxx saslušan kao svjedok iskazuje da do 17.2.1993. g. da je neprekidno živio u mjestu Ričica, općina Gračac, kada se s roditeljima vratio odnosno prebjegao kod pripadnika UNPROFORA i sa da došao na područje Republike Hrvatske. Od početka ratnih operacija odnosno oružane pobune i agresije na RH negdje do jeseni 1991.g. da se neprekidno nalazio na području koje su okupirale pobunjeničke paravojne srbočetničke  oružane formacije i pripadnici tzv. ”JNA”. Kroz to vrijeme povremeno da je iz Ričica dolazio u Gračac i za to vrijeme u više navrata da je u Gračacu sreo I okrivljenog Terzić Boška, II okr. Gaćeša Milorada ”Bracina” i III okr. Gaćeša Dušana. Sretao ih je i prije 25.9.1992.g. i nakon tog vremena a sve do svog odlaska sa tog terena. Svi okrivljeni da su bili obučeni u SMB uniformu, da su imali ”trobojnicu” – jugoslavensku sa prekriženim puškama, ali bez petokrake zvijezde. Na trobojnicama da je pisalo ”JNA”. Sva trojica da su bili naoružani automatskim puškama. Okrivljene da je od prije poznavao jer je prije početka rata radio u Gračacu i kroz to vrijeme svakodnevno odlazi na posao i u kafiće i slično i tu da je upoznao sve okrivljene. O njihovim konkretnim akcijama u oružanim formacijama da ne zna ništa. Pored toga navodi da I okrivljeni osim što je pripadao oružanim formacijama bio je i politički aktivan, kao član predstavništva te stranke za područje Gračaca. II okrivljeni Gaćeša Milorad da je navodno bio zapovjednik jednog voda oružane formacije na tom području, jer je i u bivšoj ”JNA” imao čin rezervnog oficira. Nakon što su se sa okupiranog područja vratio u Gospić, misli da je to bilo 1.3.1993. g. oko 20,30 sati da je sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxxx gledao informativnu emisiju na RTV ”Republika Srpska Krajina” – Knin, i da je između ostalog reporter tada vodio razgovor oko dvije do tri minute sa I okrivljenim Terzić Boškom i II okr. Gaćeša Miloradom i III okr. Gaćeša Dušanom, kao borcima Republike Srpske Krajine. I tada su sva tri okrivljena bila u vojnim uniformama, a razgovor se vodio o njihovom mišljenju oko sukoba koji se upravo u to vrijeme dogodio između ”Arkana i Martić Mile”. Okrivljeni da su u razgovoru iznesli svoje mišljenje, to čisto vezano na taj njihov unutarnji politički sukob, ali da su iznesli mišljenje da se njih to uopće ne zanima, da im je svejedno tko će biti na vlasti i da je njihovo samo da se bore protiv ”Ustaških bandi” za svoju otadžbinu Republiku Srpsku Krajinu i da tu ”Republiku” obrane i osamostale i odvoje od Republike Hrvatske.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx saslušan kao svjedok iskazao je da osobno I, II i III okrivljene ne poznaje. Jedne večeri, tj. 1.3.1993. g. u svom stanu da je gledao televiziju zajedno sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxxxx i da su gledali informativnu emisiju RTV Republika Srpska Krajina Knin”. U toj emisiji je reporter najavio reportažu o posjećivanju na položaje boraca ”Republike Srpske Krajine” negdje na području Velebita – Malog Alena. Tom prilikom reporter je vodio razgovor sa više vojnika, pripadnika pobunjeničkih oružanih snaga oko političke situacije povodom njihovog unutarnjeg sukoba između ”Arkana i Mile Martića”. Tada da je pitao svoga brata da li prepoznaje nekog od vojnika s kojima je reporter razgovarao obzirom da mu je brat dugo bio u Gračacu, pa da mu je brat odgovorio da prepoznaje I, II i III okrivljenog. Sva trojica okrivljenih tada da su bili u vojnim uniformama, ali da se ne sjeća da li su imali kod sebe oružje. U razgovoru da su isti govorili da njih ne zanima politički sukob između ”Martića i Arkana”, da je njihov zadatak samo da brane svoju ”Srpsku otadžbinu, tj. Republiku Srpsku Krajinu od ”Ustaških bandi” i da su to spremni činiti do posljednje kapi krvi. Dalje da su govorili da ustaše treba potjerati sa njihove svete srpske zemlje i da njihov je cilj samo da Republika Srpska Krajina postane samostalna i međunarodno priznata država i time da se odvoji od RH.

Iz svega naprijed navedenog, a posebno iz iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da su sva trojica okrivljeni i nakon 25.9.1992.g. nastavili službu u neprijateljskim srbočetničkim oružanim formacijama jer ih je posebno svjedok xxxxxxxxxxxx dok se još nalazio na okupiranom području viđao u odorama – SMB i sa oružjem a što sve upućuje na jedini mogući zaključak da su isti time i sudjelovali u oružanim akcijama upravljenim protiv Republike Hrvatske. Naime, u prilog takvom mišljenju ide i iskaz saslušanih svjedoka koji su gledali informativnu emisiju na RTV ”Knin” kada je vođen intervju sa svom trojicom okrivljenih koji su se nalazili na bojišnici, a koji su i tada reporteru izjavili da je njihov zadatak da čuvaju Republiku Srpsku Krajinu” kako bi se ista odvojila od Republike Hrvatske i osamostalila se kao svoja država.

Obzirom na sve to proizlazi da su sva trojica okrivljenih nastavili nakon 25.9.1992. g. službu u neprijateljskim srbočetničkim formacijama, a u cilju obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH, a sve u cilju odvajanja pojedinih djelova Republike Hrvatske i pripajanje tzv. ”Republiki Srpska Krajina”, pa se stoga u njihovom ponašanju stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

Obzirom da su sve troje okrivljenih nedostupni pravosudnim organima RH te da se nalaze na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske, smatramo da postoje posebni razlozi da im se sudi u odsutnosti.

 

ZAMJENIK VOJNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

Anton Stanković Moćan


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: K-293/93-7

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijer kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matan i Marijana Janjac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u kriv. predmetu protiv okr. I. Terzić Boška i dr. radi kriv. djela iz čl. 235. (236.f) st. 1. KZRH-a, nakon glavne i javne rasprave, zakazano povodom optužnice VDO Karlovac br. KT-60/93 od 30. prosinca 1993. god., dovršene dana 23. veljače 1994. god. u prisutnosti zamjenika VDO Karlovac Antona Stanković-Moćan, a u odsutnosti okrivljenika, uz branitelja po službenoj dužnosti Željka Štapek, odvjetnika iz Karlovca,

 

 

p r e s u d i o  j e:

I okr. TERZIĆ BOŠKA, sina Milana, rođ. 1.1.1962. u Gračacu,

sa zadnjim prebivalište, u Vuči Polje kbr. 18, Srbin, drž. RH,

II okr. GAĆEŠA MILORADA, zv. ”Bracina”, sina Dušana,

rođ. 25.2.1957. u Gračacu, gdje i prebiva, Đekić Glavica

kbr. 304, Srbina, drž. RH,

III okr. GAĆEŠA DUŠANA, sina Jove, rođ. 15.10.1951.

u Gračacu, sa prebivalištem Gračac kbr. 388, Srbina, drž.RH

k r i v i  s u :

 

što su:

 

od 26. rujna 1992. god. pa nadalje, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, te odvajanja dijelova Republike Hrvatske i pripojenja tzv. ”Republici Srpskoj Krajini”, kao pripadnici srbo-četničkih formacija u odorama i s oružjem na području Like učestvovali u oružanim akcijama protiv Republike Hrvatske,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 235 (236-f) st. 1. KZRH-a,

pa se temeljem čl. 235 (236 – f) st. 1. KZRH-a

 

 

O S U Đ U J U

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) GODINA, SVAKI.

 

 

Temeljem čl. 90 (98), st. 4. ZKP-a okrivljenici se oslobađaju snošenja troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

VDO Karlovac optužnicom br. KT-60/93 od 30. prosinca 1993. god. optužilo je Terzić Boška i dr. radi krivičnog djela oružane pobune kako je to pobliže opisano u izreci presude time da je u optužnici stavljen prijedlog da se provede suđenje u odsutnosti okrivljenika.

Kako je još u istražnom postupku istražni sudac Vojnog suda odredio pritvor protiv okrivljenika i naredio izdavanje tjeralice, to je sud nakon podignute optužnice donio Rješenje o provođenju suđenja u odsutnosti okrivljenika iz razloga pobliže navedenih u pravomoćnom rješenju od 25. siječnja 1994.god.

Kako je provedeno suđenje u odsutnosti okrivljenika, te je sud u dokaznom postupku pročitane iskaze svjedoka  xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su svi okrivljenici počinili utuženo krivično djelo.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je do dana 17.02.1993. god. neprekidno živio u mjestu Ričica, Općina Gračac, kada se s roditeljima puten UNPR prebacio na slobodni dio Republike Hrvatske, odnosno u Gospić. Od početka ratnih operacija, oružane pobune i agresije na RH-a negdje do jeseni 1991.god. bio je na području koje su okupirale pobunjeničke paravojne oružane formacije i pripadnici tzv. ”JNA”. Kroz to vrijeme povremeno je iz Ričice dolazio u Gračac i za to vrijeme u više navrata ga je u Gračacu sreo I-okr. Terzić Boška, II-okr. Gaćeša Milorada i III.okr. Gaćeša Dušana. Sretao ih je i prije 25.09.1992.god., a i nakon tog vremena a sve do svog odlaska sa tog terena. Svi okrivljenici da su bili obučeni u SMB uniformu, da su imali ”trobojnicu” – i ”jugoslavenku” sa prekriženim puškama, ali bez petokrake i zvijezde. Na trobojnicama da je pisalo JNA. Također su sva trojica bili naoružani automatskim puškama.

Okrivljene je poznavao od prije, jer je prije početka rata radio u Gračacu i kroz to vrijeme svakodnevno odlazio na posao i kretao se po gradu, odlazio u kafiće i da je na taj način upoznao sve okrivljene. O njihovim konkretnim akcijama u oružanim formacijama nije mu poznato. Pored toga navodi da I-okr. da je bio politički aktivan kao član predstavništva te stranke na područje Gračac. II-okr. Gaćeša Milorad bio je navodno zapovjednik jednog voda neke oružane formacije na tom području, a poznato mu je da je još od ranije u bivšoj JNA imao nekakav čin rezervnog oficira. Nakon što je došao s okupiranog područja u Gospić, jedne večeri, misli da je to bilo 01.03.1993. god. oko 20,30 sati gledao je sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxxxxx neku informativnu emisiju na televiziji Republike Srpske Krajine-Knin u toj emisiji između ostalog reporter je vodio razgovor u trajanju od oko 2-3 min. upravo sa I-okr., II i III-okrivljenicima, kao borcima Republike Srpske Krajine. I tada su sva trojica okrivljenih bila u vojnim uniformama. U tom razgovoru reporter je s njima razgovarao o njihovom mišljenju oko sukoba koji je upravo u to vrijeme dogodio između Arkana i Martić Mile. Okrivljeni su u razgovoru iznijeli svoja mišljenja da je to čisto njihov unutarnji politički sukob koji njih kao vojnike ne zanima i da je njima svejedno tko će biti na vlasti, te da je njihovo samo da se bore protiv ”ustaških bandi” za svoju otadžbinu Republiku Srpsku Krajinu, te da tu Republiku obrane i otcijepe od Republike Hrvatske sa ciljem da ta Republika njihova postane međunarodno priznati pravni subjekt.

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da okrivljenike ne poznaje. No, prisjeća se da je jedne večeri, 01.03.1993.god. u svom stanu gledao televiziju zajedno sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxxx i da su gledali informativnu emisiju RTV Republika Srpska Krajina-Knin. U toj emisiji je reporter najavio reportažu o potpisivanju položaja boraca Republike Srpske Krajine na području Velebita-Malog Alena. Tom prilikom reporter je vodio razgovor sa više vojnika, pripadnika pobunjeničkih oružanih snaga oko političke situacije, povodom njihovog unutarnjeg sukoba između Arkana i Mile Martića. Tada je pitao svog brata da li poznaje nekih od vojnika s kojima je reporter razgovarao, obzirom da mu je brat dugo bio u Gračacu, a da mu je brat odgovorio da prepoznaje I, II i III-okr. i da su sva trojica okr. tada bili u vojnim uniformama ali se ne sjeća da li su imali kod sebe oružje. U daljnjem tijeku opisivanja tog razgovora o otcjepljenju tzv. ”Republike Srpske Krajine” govori identično kao njegov brat Matajić Mile.

Analizirajući provedeni dokazni postupak vidljivo je da se svjedok xxxxxxxxxxxxxxx nalazio na okupiranom području Općine Gračac sve do 17.02.1993.god., kada je putem UN-a prešao na slobodno područje odnosno u Gospić. Tom priliko, odnosno ranije znao je susretati prilikom odlaska u Gračac sve okrivljenike i detaljno je opisao kako su bili obučeni i da su bili naoružani automatskim puškama. Također potvrđuje i da je 1.3.1993.god. gledajući emisiju na televiziji RTV Knin prepoznao I, II i III okr. koji su bili obučeni u SMB uniforme i naoružani, a u informativnom razgovoru govorili su da je njihov jedini cilj odcjepljenje Republike Srpske Krajine od Hrvatske, kako je to već naprijed navedeno u njihovim iskazima. Dapače, iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxx u cjelosti potvrđuje njegov brat xxxxxxxxxxx koji je potvrdio da su zajedno gledali tu emisiju i da mu je tada brat kazao da prepoznaje I, II i III-okr. Međutim, upravo ovaj svjedok također je bio uvjerljiv sudu jer je iskreno kazao da on osobno te okrivljenike ne poznaje, a da ih poznaje njegov brat koji je sve do 17.02.1993.god. živio na okupiranom teritoriju i odlazio u Gračac. Dakle, dade se zaključiti na osnovu iskaza navedenih svjedoka da su sva trojica okrivljenika i nakon 25.09.1992.god, dakle nakon Zakona o oprostu nastavili službu u neprijateljskim Srbočetničkim oružanim formacijama i da su sudjelovali u oružanim akcijama protiv Republike Hrvatske. Upravo tome u prilog ide njihov informativni razgovor koji su dali na RTV Knin, a koji su gledali obojica saslušanih svjedoka i kada su isti naveli da ih ne zanima tko je na vlasti, no da je njihov jedini cilj da Republiku Srpsku Krajinu otcijepe od ustaških bandi i da su spremni to činiti do posljednje kapi krvi, time da Republika Srpska Krajina postane samostalna i međunarodno priznata država te da se odvoji od RH-a. Obzirom na ovakove uvjerljive iskaze svjedoka sud smatra dokazanim utuženo krivično djelo da su upravo i nakon 25.09.1992. god. okrivljenici nastavili službu u neprijateljskim Srbo-četničkim formacijama a u cilju obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH-a, i da su time ispunili bitna obilježja utuženog krivičnog djela, oružane pobune.

Prilikom odmjeravanja kazne sud nije raspolagao nekim elementima socijalne anamneze na osnovu koje bi se mogao orjentirati glede ocijene olakotnih ili otegotnih okolnosti, osim podataka o godištima rođenja, no prema iskazima saslušanih svjedoka vidljiva je očigledna upornost svih okrivljenika i ustrajanje na otcjepljenju okupiranog područja od Republike Hrvatske, pa sve to upućuje na zaključak da će se ovakvom krivično-pravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja.

Obzirom na nedostupnost okrivljenika, odlučeno je da trošak pada na teret proračunskih sredstava suda.

U Karlovcu, 23. veljače 1994. god.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tonka Rendulić, v.r                                                                            Mladen Kosijer, v.r.


VOJNOM SUDU U

K A R L O V C U

 

 

Na broj: K-293/93

 

 

Krivični postupak:

 

Okrivljeni:                  I/ BOŠKO TERZIĆ,

II/ MILORAD GAĆEŠA i

III/ DUŠAN GAĆEŠA,

koje sve po službenoj dužnosti brane:  odvjetnici

Željko Ljubić

Željko Štapek

 

Radi:

Krivičnih djela iz čl. 235. (236f). st. 1. KZ RH

Ž A L B A

I/, II/ i III/ okrivljenika protiv Presude Naslova, broj gornji, od 23.veljače 1994.g.

 

 

Naslovu 4*

 

Pobijanom Presudom Naslovni sud je I/, II/ i III/ okr. oglasio krivima da bi počinili krivično djelo oružane pobune, te ih osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest godina svakoga.

Protiv tako donijete presude branitelji koji su postavljeni po službenoj dužnosti izjavljuju žalbu i pobijaju presudu iz slijedećih žalbenih razloga propisanih čl. 353. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (pročišćeni tekst):

1/ zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka

2/ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naslovni sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11/ZKP-a, jer je pobijenoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi. Naime, o odlučnim činjenicama sud je izvodio zaključak samo temeljem iskaza dvaju svjedoka – xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Međutim, svjedok xxxxxxxxxxxxx uopće ne poznaje niti jednog od troje okrivljenika već mu je samo brat, a drugi svjedok – xxxxxxxxxxxxxx, rekao da on prepoznaje svo troje okrivljenika. Dakle, xxxxxxxxxxxxx niti nije svjedok, jer ne poznaje okrivljenike već je on jednostavno povjeravao svojem bratu da on iste poznaje, pa zapravo sudu prenosi ono što mu je brat kazao. Stoga Naslovni sud nije o odlučnim činjenicama mogao zaključivati temeljem iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx

Nadalje, oboje svjedoka tvrde da su dana 1.3.1993.g. gledali televizijsku emisiju RTV tzv. Republike Srpske Krajine – Knin, te da je pri tome svjedok xxxxxxxxxxxxx prepoznao svo troje okrivljenih. Međutim, svjedok xxxxxxxxxxxx izjavljuje da se ne sjeća da bi bilo koji od troje okr. imao kod sebe oružje, a svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazuje da o konkretnim akcijama okr. u oružanim formacijama ne zna ništa.

Pri tome valja istaći da ovaj sud niti nije proveo dokaz pregledom video snimke gore navedene TV emisije, a što je svakako bio dužan izvesti.

Kod ovako provedenog dokaznog postupka je, dakle i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx može jedino uzeti u obzir kao indicij, a ovaj sud nije pribavio konkretnih dokaza, a niti je raspolagao indicijama takove kvalitete koji bi u svakoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upirali na zaključak o krivičnoj odgovornosti okrivljenika.

Stoga smatramo da nije dokazano da bi okrivljeni počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, pa je nakon tako provedenog postupka valjalo primijeniti načelo ”in dubio pro reo” i svo troje okr. osloboditi od optužbe.

Slijedom naprijed iznijetog branitelji okr. po službenoj dužnosti:

 

p r e d l a ž e m

 

da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu uvaži kao osnovanu žalbu okr. protiv Presude Vojnog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-293/93, od dana 23.veljače 1994. g. slijedom čega preinači istu presudu na način da svo troje okr. oslobodi optužbe ili da pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu I stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

 

 

BOŠKO TERZIĆ i dr.


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

 

Broj: I Kž-369/1994

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Primorac Vladimira, Frančula mr. Rudolfa i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Terzić Boška i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH odlučujući o žalbi optuženika Terzić Boška, Gaćeša Milorada i Gaćeša Dušana podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 23. veljače 1994. broj K-293/1993, u sjednici održanoj 30. lipnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Lovrić Ivana

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženih: Terzić Boška, Gaćeša Milorada i Gaćeša Dušana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim optužene: Terzić Boška, Gaćeša Milorada i Gaćeša Dušana, da su u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, za koje im je na temelju istog zakonskog propisa izrekao kazne zatvora u trajanju od 6 godina svakome.

Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženici (u jednom podnesku), kojima je suđeno u odsutnosti, po zajednički im postavljenim braniteljima Ljubić Željku i Štapek Željku, odvjetnicima iz Karlovca.

Optuženici se žale zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalba optuženika nije osnovana.

Žalitelji drže da je sud prvoga stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Međutim, žalitelji ne obrazlažu zbog čega smatraju daje ostvarena ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka, već u žalbi obrazlažu zbog čega smatraju da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, paje stoga ova žalba isključivo žalba iz ovog žalbenog osnova.

Žalitelji ističu da je sud prvoga stupnja utvrdio odlučne činjenice samo na osnovu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, time da svjedok xxxxxxxxxxxxxxx uopće ne poznaje optuženike, a da se ne sjeća da li su optuženici, kada su nastupili na televiziji SAO Krajne u Kninu, imali uza se oružje. Zbog toga žalitelji smatraju, da se iz iskaza ovih svjedoka nije mogao izvesti pouzdan zaključak da su optuženici počinili krivično djelo zbog kojega su optužnicom terećeni.

Suprotno takvom stajalištu žalitelja, sud prvoga stupnja je na osnovu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxx, koji je do 22. siječnja 1993. godine živio u Ričici, nakon čega je uz pomoć UMPROFOR-a izbjegao u Gospić, a koji je više puta u Gračacu vidio optuženike, koje inače poznaje, obučene u vojničke uniforme sa znakovima SAO Krajine i s oružjima, utvrdio pripadnost optuženika pobunjenim paravojnim formacijama tzv. SAO Krajine.

Svjedok xxxxxxxxxxxxx je sa svojim bratom xxxxxxxxxxxxx 1. ožujka 1993. u televizijskoj emisiji koja je emitirana iz Knina vidio i prepoznao optuženike, koji su govorili o ciljevima stvaranja velike Srbije, time da je xxxxxxxxxxxx, koji je također gledao tu emisiju i zna njen sadržaj od brata xxxxxxxxxxx saznao da su u toj emisiji učestvovali optuženici.

Dakle, na osnovu iskaza svjedoka sud prvoga stupnja je sa sigurnošću tvrdio da su optuženici i nakon stupanja na snagu Zakona o oprostu, odnosno, nakon 25. rujna 1992. godine nastavili djelovati kao pripadnici paravojnih jedinica tzv. SAO Krajine i u tom smislu se uključili i u promicanje ideja o velikoj Srbiji, čime su ostvarili sva obilježja krivičnog djela oružane pobune, kod čega su jasno označili i njene ciljeve.

Zbog toga je sud prvoga stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon.

Kako žalbe podnesene u korist optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj Vrhovni sud, kao sud drugoga stupnja, ispitivao da li su kazne izrečene optuženicima u skladu s okolnostima o kojima ovisi visina kazne. Ovaj sud nalazi, da je sud prvoga stupnja ispravno utvrdio i cijenio kao otežavajuću okolnosti upornost optuženika kod izvršenja krivičnog djela, jer su djelo nastavili činiti i nakon donošenja i stupanja na snagu Zakona o oprostu, a vodio je računa i o stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra, te je u skladu s tim okolnostima izrekao kazne zatvora koje će postići svrhu kažnjavanja, predviđenu u čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 374. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 1994.

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

Broj: Su Ik-165/94-3

 

 

R J E Š E N J E

I

NAREDBA

 

 

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. O b u s t a v l j a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku GAĆEŠA MILORADU zv. “Bracina “.

 

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Gaćeša Milorada zv. “Bracina”, koja je izdana kod ovoga suda 8.12.1994..g. , pod brojem Su Ik-165/94-2.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osuđenik Gaćeša Milorad zv. “Bracina ” , odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 6 (šest) godina.

Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st. 1 u svezi čl. 236-0 (244) st. 1 KZ RH.

Dana 8.12.1994. .g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem

SuIk-165/94-2 protiv okr. Gaćeša Milorada zvo “Bracina” , pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.

U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

 

 

 

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -