- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Gracac – KA 0018

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

PU GOSPIĆ

 

Broj 511-04-02-Ku-137/92.

Datum 03.06.1992. godine.

 

 

 

O K R U Ž N O M     JAVNOM TUŽIOCU

n/r gosp. Brkljačić Željka (vojno tužiteljstvo)

G O S P I Ć

 

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

  1. ŽARKO VOJNOVIĆ    , zvani ______”Žare”__________,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Dane i majka __ ___, rođene _____________ ,

(ime i prezime)                   (ime i prezime)                  (djevojačko por.ime)

rođen dana   11.11.1958. u   Mazin općina  __Gračac__,

R   Hrvatska , stanuje u __Mazin__,  ulica  ____Mazin  __

broj   , općina  Gračac____, narodnost _Srbin__, državljanin RH _,

zanimanje policajac,

 

 

 

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

 

z b o g  krivičnog djela ____________________________________

 

 

 

Imenovani VOJNOVIĆ ŽARKO, prijavljuje se radi osnovane sumnje, da je kao pripadnik milicije u tzv. ”SAO Krajini”, počinio krivično djelo opisano u čl. 236. f. st. 2. i čl. 132. st. 2. KZH,

 

j e r  j e:

 

 

Prijavljeni je u svojstvu operativnog djelatnika za suzbijanje kriminaliteta radio u MUP RH, PS Crikvenica, gdje je počeo raditi od 01.07.1978.god. Dana 31.05.1991. god. isti je samoincijativno i sporazumno prekinuo radni odnos u MUP RH.

Istog dana Vojnović je otišao u rodno mjesto Mazin, SO Gračac, gdje se uključio u miliciju tzv. ”SAO Krajine” na radno mjesto komandira ”milicijske stanice Gračac”, te aktivno sudjeluje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti RH.

Dana 02.09.1991. god. po neprijateljskim formacijama u Gospiću su zarobljeni djelatnici MUP-a RH PU Gospić : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx – tadašnji zapovjednik policijske čete iz Kumrovca. Istoga dana odvedeni su u Gračac u prostorije ”milicijske stanice” gdje je xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx prepoznao Vojnovića kojega je od prije poznavao. Zarobljeni xxxxxxxxxxxxxxxxxx taj dan ispitivan je u zgradi ”milicije” u Gračacu. Ispitivao ga je, njemu od prije dobro poznati Vojnović Žarko. Isti je tom prilikom i tukao xxxxxxxxxxxxxxx, te mu je upotrebom sile otuđio 300DM, 7.700.-HRD, 8 čekova Riječke banke, čekovnu karticu i kožnu jaknu.

Tom prilikom Vojnović je xxxxxxxxxxxxxx izdao i Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koju je xxxxxxxxxxxxxxx izgubio za vrijeme zarobljeništva, a isto tako Vojnović je i na zapisnik uzeo izjavu od xxxxxxxxxxxxx.

Iz naprijed navedenoga vidljivo je da se Vojnović aktivno uključio u oružanu pobunu protiv RH te da rukovodi određenim brojem ljudi u ”milicijskoj stanici Gračac”, te da je dana 02.09.1991.god. upotrebom sile otuđio predmeta, čime je počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 236. f st. 2. i razbojništva iz čl. 132. st. 2. KZH zbog čeg se i prijavljuje.

PRILOG:

  1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

 

NAČELNIK ODJELA:

Mile Ugarković


 

REPUBLIKA  HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

Broj: 511-04-02-

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

 

Sastavljena dana 12.02.1992. god. u prostorijama PU Gospić u povodu obavljenog informativnog razgovora s xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, zapovjednikom Posebne jedinice policije u PU Gospić u svezi njegovog zarobljavanja od 02.09.1991.god. U povodu toga događaja xxxxxxxxxxxxxxx je izjavio slijedeće:

Dana 02.09.1991. god. u jutarnjim satima nalazio se u prostorijama PS Otočac gdje je xxxxxxxxxxxxxxx pomoćnik načelnika PU Gospić predložio da njih dvojica, xxxxxxxxxxxxxxxx zapovjednik policijske čete iz Kumrovca otputuju u Gospić radi obilaska PU Kriznog štaba i položaja koje drži policija. ? xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Nakon toga su odputovali u Gospić i dovezli se pred hotel ”Liku” gdje su xxxxxxxxxxxxxxxxx izišli, a on je vozilom produžio pred PU. Nakon pola sata xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx su pješice došli pred Upravu i tada se xxxxxxxxxxxxxxxx interesirao kakva je situacija u Bilaju i da li se tamo može nesmetano otići. Tom prilikom policajac Marijana Rogić mu je rekao da je put prema Bilaju siguran jer se on upravo vratio od tamo. Također i zamjenik načelnika Karlić je kazao da se do Bilaja može nesmetano stići. Tom prilikom je netko napomenuo da na silosu ima snajperista ali nije siguran tko je to rekao.

Nakon toga su krenuli njih četvorica vozilom ”Golf” u pravcu Bilaja. U Bilaju druga traka bila slobodna i tada je nakon što je obišao prepreku xxxxxxxxxxxx povećao brzinu vozila na 100-120 km/h da bi što prije prošao kroz tu ulicu. Međutim kod križanja Bilajske ulice sa ulicama Partizanski put i Plješivička primjetio je na cesti neko čitavog kolnika prepreku pa je zbog toga naglo kočio i 20-ak m prije njih 25-30, prišli vozilu, naredili da iziđu, te ih razoružali. Jedan je sjeo u ”Golf” i odvezao ga, a njima su naredili da stave ruke na glavu i pješice se uputili za njim ulicom Partizanski put. Na licu mjesta xxxxxxxxxxxxxxxx je odmah prepoznao Rajčević Miću iz te ulice kojeg osobno poznaje.xxxxxxxxxx je govorio da su oni Otočani a Rajčević ga je udario kundakom puške pod rebra i opsovao mu ustašku majku. Oko 300m dalje u istoj ulici prepoznao je Ankicu Rajčević r. Knežević suprugu od Miće. Tu su se zaustavili i tada je prišao Krajnović Petar iz Čitluka, bivši nastavnik u obrazovnom centru MUP Zagreb.

Od Krajnovića je xxxxxxxxxxxxxx tražio da im pomogne ali je isti odgovorio da ne može. Krajnović je inače bio u SMB uniformi TO. Tada je netko od prisutnih uzeo jedan konopac za veš i povezao njih četvoricu te ih stavili po dvojicu u osobni automobil ”Golf” i ”Jugo” i odvezli u pravcu Čitluka. Prilikom zaustavljanja u Čitluku okupljeni mještani su tražili da odmah budu streljani ali se pratnja usprotivila i jedan od njih je repetirao automat na njih. Nakon toga su ih odvezli u Medak gdje su ih smjestili u stanicu milicije a primio ih je jedan muškarac 40-ih godina, krupan, plavokos i pijan. Tu su ih pretresli i oduzeli im bonove za gorivo i nešto novca. Nakon pola sata došao je jedan čovjek sa vozilom ”Jetta” boje trula višnja (vjerovatno Mišo Kuprešanin) koji ih je pratio putem preko Udbine za Gračac.

Dolaskom u Gračac uveli su ih u stanicu milicije odnosno prostorije dežurne službe. Tu su se nalazili slijedeći policajci: Cijuk Željko, Dukić Boro, Ajduković Miroslav, Miščević Mićo, Šepa Miodrag, i njegov brat, inspektor Jakšić, Milan ”Šnel”, komandir stanice Vojnović Žarko (iz Crikvenice) i načelnik Dragičević. Kasnije u toku noći došli su još Uzelac Predrag načelnik iz Korenice, jedan major i jedan poručnik KOS-a.

xxxxxxxxxxxxxx je odveden u kancelariju kod Jakšića gdje je ušao i Žarko Vojnović, skinuo xxxxxxxxxxx odjeću i vezao ga lisicama. Oko 21,00 sati ispitivali su ga Vojnović i Ajduković a Vojnović ga je tukao šakama, koljenima i nogama. Našli su mu kalcij tablete i pošto su smatrali da je u pitanju droga natjerali su ga da ih pije. Žarko mu je tada oduzeo 300DEM i 7.700din. te 8 čekova Riječke banke i čekovnu karticu, a čekove je morao potpisati, račune od goriva i kožnu jaknu. Za oduzeti novac mu je izdao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. U međuvremenu je načelnik Dragičević nagovarao xxxxxxxxxxxxxxx da pređe u miliciju Krajine i da bude komandir njihove specijalne jedinice. Oko pola noći su prekinuli ispitivanje i odredili brata od Miodraga Šepe da ga čuva. Tada je počelo batinjanje a tukli su ga svi koji su dolazili a najviše jedan plavi – krim. tehničar u Gračacu. Zapamtio je još jednog niskog rasta koji je na opasaču imao broj 386. To je trajalo sve do 07,00 sati ali ne neprekidno nego su tukli naimjenice ?. Oko 10,00 sati slijedećeg dana Cijuk i Vojnović su pisali zapisnik o uzimanju izjave od xxxxxxxxxxxxx. Prije toga Boro Dukić je ponudio da mu donese kavu i narezak što je i učinio. Zatim, su oko 13,00 sati sa dva vozila krenuli u pravcu Knina.

Kada su stigli u Knin uvedeni su u jednu veću prostoriju u stanici milicije gdje se nalazio načelnik Zelenbaba Dušan kojega xxxxxxxxxxxxxxx osobno poznaje i jedan inspektor I klase iz Zadra koji je pitao za Milinkovića bivšeg policajca PS Otočac. Tada je Zelenbaba pozvao Maglova koji je došavši u prostoriju rekao da pozna xxxxxxxxxxxxx kao dobrog čovjeka, xxxxxxxxxx da poznaje djelomično, xxxxxxxxxxx uopće ne poznaje, a za xxxxxxxxxxxxx je rekao da ga je on tukao kad je bio uhvaćen u Gospiću. Potom je ošamario xxxxxxxxxx tako snažno da mu je odmah puklo uho. Poslije toga ova trojica su odvedeni u ćelije u stanicu a xxxxxxxxx je ispitivao u kancelariji jedan inspektor bivši radnik Obrazovnog centra MUP-a (po opisu bi to mogao biti Carević). Tada su u kancelariju ušla trojica koji su ga pretukli a posebno jedan u civilu koji se zvao Pero i za kojeg je kasnije saznao da je dežurni u stanici. Zatim su ga stavili u ćeliju. Tijekom boravka u Kninu Pemper je uočio slijedeće osobe:

–        Tojagić Đuro (brat od Dane bivšeg policajca PS Otočac)

–        Jovo ? (inspektor I. klase), crn, visok, vjerovatno iz Zadra

–        Perić Jovan, studirao s Pemperom

–        Veselinović, inspektor, stariji, bio korektan

–        Redžić Muhamed, bivši policajac u D. Lapcu

–        te jedan inspektor iz Zadra (vjenčani kum od policajca Dobre koji je poginuo u akciji ”Cvik”)

Na kraju ga je ispitivao i pukovnik Ratko Mladić pod posebnim režimom kao i xxxxxxxxxxxxxxx. Za vrijeme boravka u ćeliji tukli su ih svi koji su dolazili u stanicu a posebno kada je dežurni policajac Pero, tjerali su ih da se tuku međusobno on i xxxxxxxxxxx, a posebno teške batine su dobili kada je u Bosni uhapšen Martić. U toku boravka primjetio je u zatvoru i bivšeg suca Okružnog suda Gospić Đuru Pavlicu u SMB uniformi, kojega su također provocirali i tukli, a on se branio da on nije ustaša i govorio da se on protiv ustaša borio.

U periodu od 28.-30.09.1991.god. stavili su ih jednog dana u ”Maricu” i odvezli u T. Korenicu navodno radi razmjene. Tu ih je primio komandir stanice ”Pepa” bivši sudski stražar, krupan, oko 130 kg., a zatim su ih stavili u ćeliju i tada je Pemper primjetio u hodniku Pašić Milana, sina od Dušana, bivšeg policajca u Otočcu, koji je u to vrijeme bio na službi u PS Pazin. Osim toga u Korenici je primijetio slijedeće osobe:

– Pupavac Milan, inspektor, komandir stanice Vrhovine

– Agbaba Dušan, korektan, kriomice im donosio hranu

– Đukić Milan, stariji policajac

– Čubrilo Jovan, naročito okrutan

– Veselinović zv. ”Veseli” iz Gračaca, također okrutan

– Prica Stanko, mladi inspektor, vodi grupu od 20 četnika koji pale i žare na području Korenice, a brat mu je komandir stanice u L. P. Selu, ponašao se podmuklo

– Čortan Dušan, dežurni, bio dosta korektan

– Končar Milan, penzionirani policajac koji se aktivirao, tukao i vrijeđao

– Đanković Dušan koji im nije ni prilazio.

Nakon kraćeg vremena u pritvoru u posjetu im je došao Vlaisavljević Dušan zv. ”Bačvar” iz Rudopolja koji je rekao da im nemože pomoći da se oslobode ali je nudio drugu pomoć u hrani, a donio im je i dvije poligonke da se obuku. Nakon boravka od oko 15 dana jednog dana su ih natjerali da se popnu u vozilo ”Zastava 615” i njih osmoricu odvezli u Željavu. U pratnji su se nalazila dvojica sa ”škorpionima” s prigušivačem koji su im skinuli putem odjeću i obuću tako da su ostali samo u potkušuljama i hlačama. U Željavi ih je primio zapovjednik Vojne policije poručnik, koji je ranije dolazio ???, ne pozna a tukli su ih i niški padobranci, a kad bi se oni pojavili pred njima su bježali svi pa i zapovjednik poručnik. Inače tamo se nalazilo dosta rezervista porijeklom pretežno iz Bosanske Kostajnice. Za vrijeme boravka u Željavi jedan dan je tamo sa kamionom došao sin od Ilije Brankovića zv. ”Iko” iz Brloga, koji prevozi robu za Jugoslavensku armiju.

Nakon 12 dana prebačeni su u logor na Manjači, gdje su prvih 6 dana bili u samici, a nakon toga u baraki zajedno sa ostalim zarobljenicima. Tu je također bilo ispitivanja, saslušavanja i batinjanja od strane Vojne policije. Nakon toga 09.11.1991.god. su potrpani u autobuse i preko Banja Luke i Bosanskog Broda odvezeni u Šamac gdje su prenoćili i sutradan je izvršena razmjena.

Na kraju napominje da je za vrijeme boravka u Kninu primjetio jednog Roma s područja Like, nije siguran da li je isti iz Otočca, Perušića ili Bilaja, koji dosta zna o masakru u Lovincu, napadu na Ljubovo, a prepoznao je i xxxxxxxxxxx. Taj Rom je u uniformi ”SAO Krajine”, star je oko 35 godina, visok između 175 i 180cm i ima obješene brkove, a na desnoj ruci ima tetovažu – nekakav natpis štampanim slovima, vjerovatno njegovo ili nečije drugo ime.

U vezi prednjeg xxxxxxxxxxxxxxx nije imao ništa drugo izjaviti, a u slučaju da se sjeti još nekog važnog detalja obavijestit će ovu PU-.

 

 

BILJEŠKU SASTAVIO:


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-409/92.

Gospić, 15.6.1992.

ZB/MM

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu čl. 45. st. 2. toč. 3 Preuzetog Zakona o kriv. postupku /NN 53/91/ i čl. 7. st. 2. Uredbe o primjeni Zakona o kriv. postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske /NN 73/91 i 25/92/.

 

 

podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

 

protiv

 

ŽARKO VOJNOVIĆ, zvani Žare, sin Dane rođ.

11.11.1958.god. u Mazinu, SO Gračac, Republika

Hrvatska s prebivalištem u Mazinu kbr. 5,

policajac državljanin RH

 

 

da je:

 

nakon što je 31. svibnja 1991. god. sporazumom prekinuo radni odnos u MUP RH otišao u Gračac te tamo zauzeo radno mjesto ”komandira milicijske stanice Gračac”a u sklopu tzv. ”MUP Krajina” i u tom svojstvu nakon što su djelatnici MUP RH u Gospiću xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zajedno sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx zapovjednikom Policijske čete iz Kumrovca, 2.9.1991. god. na području Gospića ”zarobljeni” i njemu dovedeni a radi ispitivanja, dozvolio i omogućio ispitivanje te tuču i maltretiranja istih i sam je tukao xxxxxxxxxxxxxxx, provodeći pritom kompletnu obradu istih što su a po njegovom naređenju njegovi potčinjeni i izvršavali,

dakle, kao organizator sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske sa oružanom pobunom označenom u čl. 236.-f st. 1. i 2. KZ RH, a kažnjivo po st. 2. istog Zakona,

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno nadležnim održi javna rasprava,
  2. da se okrivljeniku sudi u odsutnosti /čl. 300. st. 3. i 4. Preuzetog Zakona o kriv. postupku,
  3. da se na glavnu raspravu pozovu svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Policijska uprava Gospić podnijela je kriv. prijavu protiv Žarka Vojnovića zbog postojanja osnovane sumnje da je organizirao oružanu pobunu a protiv Republike Hrvatske.

Naime, okrivljenik je do 31.5.1991. god. bio radnik MUP RH PS Crikvenica kada je samovoljno napustio radni odnos. Međutim, dosad prikupljenim obavjestima utvrđeno je da se odmah uključio u Gračacu tzv. ”Martićevoj miliciji”, gdje je zauzeo mjesto komandira ”milicijske stanice”.

Kako su dana 02.09.1991. god. u Gospiću po neprijateljskim formacijama ”zarobljeni” djelatnici PU Gospić xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zapovjednik policijske čete iz Kumrovca isti su prevezeni u Gračac u ”Milicijsku stanicu” gdje je komandir upravo bio okrivljenik kojega su oni poznavajući ga od ranije odmah i prepoznali. Međutim, okrivljenikova ulova u organizaciji  takve nelegalne policijske vlasti bila je ta da je on i organizirao rad u svojstvu komandira te naređivao koje sve radnje njemu potčinjeni trebaju obaviti, a i sam je ispitivao a i tukao xxxxxxxxxxxxxx što sve upućuje na zaključak da on nije samo izvršilac odnosnog kriv. djela već i organizator oružane pobune na ovom području na što ukazuje i položaj koji je sam zauzimao.

Kako je notorno da je okrivljenik jedan od organizatora oružane pobune na ovom području to smatramo da nije potrebno provoditi istragu te temeljem čl. 7. st. 2. Uredbe o primjeni Zakona o kriv. postupku u slučaju ratnog stanja i neposredne ugroženosti i neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske podižem ovu optužnicu koja se ukazuje opravdana i na Zakonu osnovana.

Zamjenik Vojnog tužitelja:

Željko Brkljačić


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: III K-109/92-2

Kv-90/92

R J E Š E N J E

 

Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak u kriv. predmetu protiv okr. Žarka Vojnovića, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1 i 2 točka 1 preuzetog ZKP (NN br. 53/91) 23. lipnja 1992. godine

 

R i j e š i o  j e

O d r e đ u j e  s e   p r i t v o r   protiv okr. ŽARKA VOJNOVIĆA, Mazin kbr. 5, SO Gračac, optuženog zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1 i 2 KZ RH, optužnicom VT Karlovac broj KT-409/92.

 

Pritvor će se računati od dana lišenja slobode.

 

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac optužilo je okr. Žarka Vojnovića zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1 i 2 KZ RH.

Kako okriv. prebiva na području koje trenutno nije pod kontrolom legalnih organa RH, očito je da se krije tj. da je u bijegu, pa je time ostvaren uvjet za određivanje pritvora predviđen u čl. 191. st. 2. t. 1. preuzetog ZKP.

Stoga je riješeno kao u izreci.

 

Karlovac, 23. lipnja 1992. godine.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak, v.r                                                                           Zvonimir Matan, v.r

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuj Vrhovni sud RH.

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovac na KT-409/92
  2. PU Karlovac – 2 primj.

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: III K-109/92-4

Kv-263/92

R J E Š E N J E

Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv opt. Žarka Vojnovića, zbog kriv. djela iz čl. 236-f. st. 1 i 2 KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 1992.godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I           Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv ŽARKA VOJNOVIĆA o b u s t a v l j a  s e.

II          Rješenje ovog suda od 23. lipnja 1992. godine broj K-109/92-2 ,kojim je određen pritvor nad Žarkom Vojnovićem, stavlja se van snage.

III        Naredba ovog suda od 25. lipnja 1992.godine, broj K-109/92-3, kojom je određeno izdavanje tjeralice protiv Žarka Vojnovića  p o v l a č i  s e.

Obrazloženje

 

VT Karlovac pod brojem KT-409/92 podiglo je optužnicu protiv Žarka Vojnovića, da je počinio kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1 i 2 KZ RH, pobliže opisano u izreci optužnice.

Postupajući po zakonu o oprostu vijeće ovog suda ocijenilo je da valja primijeniti čl. 1. st. 2. označenog Zakona, pa je stoga postupak obustavljen.

Obzirom na obustavu postupka valjalo je staviti van snage i rješenje kojim je određen pritvor, kao i povući naredbu o raspisivanju tjeralice.

Stoga je riješeno kao u izreci.

Karlovac, 6. studenog 1992. godine.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Zvonimir Matan v.r.

 

 

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -