Gospic – KA-0029
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-172/92
Karlovac, 2. lipnja 1992.godine
ASM/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti, i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
ČUBRILO RADOSLAVA, zv. ”Rade-Vojvoda-Crnogorad”
sina Isaka i Bojane, rođ. Tesla, rođ. 15. 7.1954. u Liparu,
SO Kula, sada prebiva u Gračacu, Ploča kbr. 36, Srbina,
drž. RH
da je:
tokom lipnja 1991.godine te nadalje na području mjesta Raduč, SO Gospić, u cilju narušavanja sigurnosti i Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske, organizirao osnivačku skupštinu ilegalne terorističke organizacije ”Velebitska jedinica”, te formirao tu jedinicu, čiji je bio komandant, a s ciljem da oružanom borbom, otmicom osoba drugih nacionalnosti, rušenjem obiteljskih kuća i privrednih objekata se suprotstavio legalno izabranim organima Republike Hrvatske i doprinese formiranju tzv. ”SAO Krajina” koja bi obuhvaćala i šire područje Gospića, naoružao pripadnike navedene jedinice, koji su s tim oružjem čuvali straže na barikadama oko mjesta Raduč, a dana 20. srpnja i 5. kolovoza 1991.g. komandirao jedinicom koja je izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac, kojom prilikom je više osoba preminulo, usljed zadobivenih povreda,
dakle, organizirao i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, pri čemu je više osoba smrtno stradalo,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236 f stavak 1 i 2 u svezi članka 236 o stavak 1 KZ RH, a kažnjivo po članku 236 o stavak 1 KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
- predlažemo da se prema okr. Čubrilo Radoslavu odredi pritvor temeljem propisa iz članka 191 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) te da se istom temeljem propisa iz članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) sudi u odsutnosti.
- da se na glavnu raspravu pozove i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
- da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u popise (13-14), te spis Okružnog suda Rijeka broj Kio-603/91.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Gospić prijavila je Čubrilo Radoslava da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice.
Vučković Marko u svojoj obrani danoj pred istražnim sucem u Rijeci navodi da su u toku 6. mj. 1991.g. postavljene barikade u mjestu Radoči. 10-tak dana da su te barikade bile postavljene u mjestu Radoč, a kasnije da su preseljene u mjesto Medak. U prvo vrijeme da su ljudi bili na barikadama bez oružja. Da mu je poznato u to vrijeme da je okrivljeni formirao jednu jedinicu izabrao 10-tak ili više ljudi s kojima je kontaktirao koji su imali šarene uniforme i da znade da je organizirao dva napada sa tom svojom jedinicom na mjestu Lovinac. Ta jedinica da je bila naoružana mitraljezima automatima, a da su imali i ručne bacače. Iz pričanja da mu je poznato da je ta jedinica pod komandom okrivljenog vršila paljenje, pljačkanje kuća, da su jednom prilikom odveli 5 muškaraca iz mjesta Lovinac, koji su kasnije ubijeni. Uz to navodi osobe koje su učestvovale u napadima na Lovinac, te osobe koje su držale stražu u mjestu Radoč i Medak.
Iz navoda xxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je prilikom napada na mjesto Lovinac kada su i odvedena 5 muškaraca, Hrvatske nacionalnosti i kasnije ubijeni, sudjelovale pojedine osobe, a među kojima je bio okrivljeni koji je tada komandant ”Velebitske jedinice” koja je izvršila napad na Lovinac.
xxxxxxxxxxxxxxx u svom iskazu danom pred Istražnim sucem u Rijeci, proizlazi da je dana 5.8.1991.g. oko a sati ujutro izvršen minobacački napad na mjesto Lovinac, da je isti izvršen od neprijateljsko-četničke formacije s kojom je komandirao okrivljeni. U toj grupi da je bilo oko 50-tak naoružanih ljudi. a da im je voda bio okrivljeni kojega su inače zvali “Crnogorac”. Da je tada bio uhićen od te neprijateljske četničke ‘formacije, s njim da su uhićeni još Šarić Martin, Ivezić Ivan, Katalinić Stjepan i Sekulić Jure. Svi da su vodeni u pravcu kuće Sekulić Jure, da su tada vidjeli odnosno i on je vidio kako gore pojedine kuće, gospodarski objekti, Po naređenju okrivljenog da je morao ići u Lovinac u Policijsku ispostavu, te obvjestiti zapovjednika ispostave o uvjetima koje su ostavili teroristi. Nakon tog obavještenja da se htio vratiti u Lovinac, ali mu djelatnici Policijske stanice nisu to dozvolili, jer su se bojali odmazde od strane terorista. Kasnije da je saznao da sumu supruga i kćerka kada je on bio uhićen, a koji su ostali kod kuće, ipak uspjeli pobjeći, da se nalaze u podrumu Sekulić Jure, pa da je zbog toga se vratio u Lovinac.
i pronašao ženu i kćerku. Pored okrivljenog u grupi koja je uhitila njega i odvela imenovane osobe da su bili još i Čubrilo Milorad, Ajduković Petar. Mrkajlo Gojko, Šobot Bogdan. Dana 12..8.1991.g. da je njegova supruga 500-600 m od njihove kuće pronašla mrtva tijela, Katalinić Stjepana, Pavičić Marka, Šarić Martina, Ivezić Ivana i Sekulić Juru.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi odnosno saslušana kod Istražnog suca u Rijeci iskazala je da je 5.8.1991.g. oko 8 sati počeo minobacački napad na selo Lovinac.Nakon nekog vremena da je vidjela da prema kući dolaze ljudi u šarenim uniformama koji su njenog supruga ispitivala o broju “Mupovaca” u Lovincu i još nekim drugim stvarima. Na fotografIjama da je prepoznala da je ovom grupom komandirao okrivljeni. Od istih da je bio uhićen njen suprug, a isto tako da su bili uhićeni Katalinić Stjepan, Sekulić Jure. Pavičić Marko, Ivezić Ivan i Šarić Martin, koji su svi nekud odvedeni. Kasnije da se je njen suprug vratio dok nezna i to se dogodilo sa ostalim susjedima. Dana l2.8.l991.g. da je 500-600 m od njihove kuće pronašla mrtva tijela Katalinić Stjepana, Sekulić Jure, Pavičić Marka . Ivezić Ivana i Šarić Martina. a o čemu su obavijestili policiju u Lovincu. Prilikom napada na Lovinac da su bile paljene kuće i gospodarske zgrade. Pored okrivljenog da je u ovoj grupi naoružanih četnika prepoznala Mrkajla Gojka. Žegarac: Milorada, Ajduković Petra, Čubrilo Milorada i Šobot Bogdana.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx pred istražnim sucem u Rijeci iskazala je identično kao njena majka i otac time da dodaje da Je napadačima na mjesto Lovinac prepoznala Žegarac Milorada, a da isto tako prepoznala Bogdana Šobota, Petra Ajdukovića, Duška Lazića, Gojka Mrkajla i druge da još zna iz viđenja, ali im nezna imena. Da ostale koji su sudjelovali u napadu na mjesto Lovinac nezna po imenima, ali da bi ih mogla prepoznati.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je dana 22.7.1991..g. kod njega u kuću u maskirnoj uniformi došao okrivljeni tzv.”Vojvoda Rade” . Odmah da ga je počeo vrijeđati i govoriti mu “ustašo sad si dolijao” t te izvadio bajonetu koju je stavio pod vrat. Sa okrivljenim da je bio još nekoliko osoba koji su svi bili naoružani. Svi prisutni koji su se nalazili u njegovoj kući okrivljenog su oslovljavali ti tutom ”Vojvodo”. Istovremeno da su ga te osobe udarale. pri čemu je zadobio lake tjelesne povrede, a iz kuće da su mu tada odnijeli odnosno otuđili i za sebe zadržali osobni automobil ”Opel kadet”. teretno vozilo ”Hanomag- Henšl” 6.000 DEM. oko 60.000 HRD. poljoprivredne strojeve, traktor – ferguson, 4 prikolice. a od oružja da mu je otuđen pištolj marke “Crvena zastava” pištolj marke ”Astra”. lovačka puška ”bokerica”, i škorpion sa tri okvira metaka.. U međuvremenu da je; naišla policija iz Policijske uprave Gospić, i počela pucati, nakon čega se okrivljeni sa svojom grupom povukao i tako je on oslobođen. Na osnovu evidencije osobnih karata u policijskoj upravi Gospić da mu je među tim osobama pored okrivljenog prepoznao još Čubrilo Radivoja, Miščević Dragana, Tesla Nikolu, Naranđić Mirka,Mandarić Milorada, Sudar Milana i Sudar Božidara.
Iz liječničkog uvjerenja za xxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je imenovani kritične zgode zadobio lake tjelesne povrede.
Iz krivične prijave proizlazi da je prilikom napada “Velebitske jedinice” na Lovinac dana 20.07.1991.g. s početkom oko 9 sati smrtno stradala Matajić Marija, Iz Lovinca.
Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni Čubrilo Radoslav na području mjesta Raduč, SO Gospić u toku 6.mj.1991..g. sa ciljem obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, te otcjepljenja pojedinih djelova Republike Hrvatske i pripajanja “SAO Krajini” organizirao neprijateljsku terorističku grupu zv.”Velebitska jedInica” čiji je bio komadant, te odabrao ljude u tu jedinicu, izvršio naoružavanje pripadnika te jedinice. koja su oružjem vršile straže te po njegovom naređenju i komandom izvršila dva napada na mjesto Lovinac, i to u 7. i 8.mj.1991.g. a u napadu pored pješadijskog naoružanja da su korišteni i minobacači. U tim napadima da je oštećeno i zapaljeno više stambenih i gospodarskih objekata, a isto tako je poginulo 6 osoba. Pored toga ova grupa je vršila maltretiranja mještana Hrvatske nacionalnosti, oduzimanja imovine, a što nedvojbeno proizlazi ia navoda xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Obzirom na sve naprijed navedeno smatram da se u ponašanju okrivljenog stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela. tj. organiziranja i sudjelovanja u oružanoj pobuni. kao posljedica toga da je smrt više osoba nastupila i to je praćeno teškim nasiljem.
Obzirom da je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatska, predlažemo da se prema imenovanom odredi pritvor temeljem članka 191 preuzetog ZKP-a (RH 53/91) te da mu se sudi u odsutnosti na osnovu članka 300 stavak :3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) jer smatramo da za to postoje važni razlozi.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
28. srpnja ’92.
Vojnog Karlovac
Zvonimir Matan Vojni Karlovac
Nina Bubaš Čubrilo Radoslav
Mladen Kosijer 236.f. st. 1. KZRH
Ivana Kodrić Kt 172/92
9,30
Vojni Stanković Moćan Antun
branitelj po sl. dužnosti Stojaković Đorđe odvj. iz Klc.
nitko.
Utvrđuje se da je dostava poziva za svj. xxxxxxxxxxxxxx vraćena uz obavijest dostavljača da je otputovala. Nadalje se utvrđuje da je dostava poziva za svj. xxxxxxxxxxxxxxxx uredno iskazana. Utvrđuje se da je rješenjem od 8.6.1992. određeno da će se rasprava ovom predmetu provesti u odsutnosti optuženog.
GLAVNA RASPRAVA POČINJE
Pred. vijeća objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća na koji stranke nemaju primjedbi. Utvrđuje se identitet okrivljenog. ČUBRILO RADOSLAV, ostali podaci kao na listu br. 1. spisa, Vojni tuž. čita optužnicu.
DOKAZNI POSTUPAK
Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u stvari konstatira se da u pitanju sl. bilješka koja se neće čitati. Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx sa lista br. 46 spisa. Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx sa lista br. 78 spisa. Čista se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxx, sa lista br. 80 spisa. Sve su to iskazi iz spisa br. Kio 603/91, predmeta Okružnog suda Rijeka. Vrši se uvid u spis Kio 603/91 Okružnog suda Rijeka posebno u brane okr. Vučković Marka i Korać Vladimira
Vrši se uvid u zapisnik o ? pregledu leševa 26 i 27 istog spisa. Vrši se uvid u zapisnik o uviđaju na listovima 29 do 31 spisa, zatim u zapisnik o obdukciji na listovima 32 do 38 spisa sve u istom predmetu.
Vrši se uvid u fotokop. dopisa osoba koje su učestovale u napadu na mjesto Lovinac a koje VT prilaže uz spis, a koji spisak je načinio Vučković Marko.
Konstatira se da VT odustaje od predmeta da se svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx VT prilaže u spis fotokop. lista ”Srpska reč” iz 1991.g. i fotokop. propusnice, pa predlaže da se u iste izvrši uvid. Vijeće donosi rješenje
r j e š e n j e
Provest će se dokaz uvidom u priložene fotokopije.
Vrši se uvid u fotokop. Srpska reč” posebno izjavu komandanta TO za Liku u kojoj izjavi isti navodi da je postignut sporazum sa Čubrilom Radi o zajedničkom djelovanju. Vrši se uvidu fotokop. propusnicu koja je izdana u Medaku 1.11.1991.g. a kao komandant štaba TO navodi se Čubrilo Rade vjerojatno je u pitanju vlastoručni potpis.
Daljnjih dokaznih prijedloga nema.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN
VT izjavljuje da bi dopunio činjenični opis djela tako da iza postojećeg teksta iza zadnje riječi ”povreda”, treba još dodati ” a kasnije obnašao funkciju komandanta štaba TO”.
Pri tom VT izjavljuje da smatra da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je optu. izvršio djelo koje mu se stavlja na teret pa predlaže da ga sud oglasi krivim i osudi po zakonu.
Branitelj optuženog izjavljuje da je sudu potpuno jasno da se on u delikatnoj situaciji nalazi, izražava ipak izvjesnu sumnju da se radi upravo o osobi optuženika jer to nije uz pomoć svjedoka tokom rasprave dokazano, a osim toga možda se radi o osobi koja je jednom ekspanzionističkoj politikom doveden u zabludu pa moli da se to uzme u obzir i ima u vidu prilikom izricanja kazne.
RASPRAVA DOVRŠENA
Vijeće se povlači na vijećanje i donosi a pred. vijeća javno izriče
P R E S U D U
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Opt. ČUBRILO RADOSLAV
k r i v j e:
što je:
tokom lipnja 1991. g. te nadalje na području mjesta Raduč, SO Gospić, u cilju narušavanja sigurnosti i Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka RH, organizirao osnivačku skuštiku ilegalne terorističke organizacije ”Velebitska jedinica”, te formirao tu jedinicu, čiji je bio komadant, a s ciljem da oružanom borbom, otmicom osoba drugih nacionalnosti, rušenjem obiteljskih kuća i privrednih objekata se suprotstavio legalnom izabranim organima RH i doprinese formiranju tzv. ”SAO Krajine” koja bi obuhvaćala i šire područje Gospića, naoružao pripadnike navedene jedinice, koji su s tim oružjem čuvali straže na barikadama oko mjesta Raduč, a dana 20. srpnja i 5. kolovoza 1991.g. komandirao jedinicom koja je izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac, kojom prilikom je više osoba preminulo uslijed zadobivenih povreda, a kasnije obnašao funkciju komandanta štaba TO.
dakle, organizirao i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH, pri čemu je više osoba smrtno stradalo,
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236.f. st. 1. i 2. u vezi čl. 236. st. 1. KZRH, pa se po čl. 236.o. st. 1. KZRH.
OSUĐUJE
na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Dovršeno.
Predsjednik vijeća:
Zapisničar:
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA G O S P I Ć
Broj: 511-04-02-KU-129/91.
Gospić, 25.05.1992.godine
VOJNO TUŽITELJSTVO OPERATIVNE ZONE
K A R L O V A C
VEZA: Naša krivična prijava – poseban izvještaj broj gornji od 25.03.1992. godine.
Pod brojem gornjim dana 25.03.1992. godine, ova PU-a dostavila Vam je krivičnu prijavu – poseban izvještaj, protiv Čubrilo Rade i drugih osoba, radi učinjenih KD-a opisanih u glavi dvadeset (20) KZ-e.
Operativnim radom došli smo do određenih pismena, koja Vam u prilogu dostavljamo, a iz kojih je vidljivo da je prijavljeni Čubrilo Rade ”Komadant Štaba TO” tzv. ”SAO Krajine”.
U tom smislu u prilogu Vam dostavljamo članak iz novina ”Srpska reč” od mjeseca Studenog 1991. godine. U članku je objavljen razgovor sa Štula Zoranom iz mjesta Srpsko Polje SO-e Otočac, gdje on u kontekstu razgovora sa novinarom navodi:”Postignut je dogovor sa komandantom teritorijalaca Radetom Čubrilom da ćemo se boriti zajedno”.
Isto tako u prilogu Vam dostavljamo Propusnicu koja je ovjerena a koju je potpisao Čubrilo Rade i to kao ”Komandant Štaba TO” ,a koja se odnosi na dozvolu kretanja za četiri osobe na relaciji Divoselo-Gračac, automobilom ”Škoda” radi obavljanja privatnih poslova, za dan 01.11.1991.godine.
Prilog: 2.
NAČELNIK ODJELA:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj K 96/92-10
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća, Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv opt. ČUBRILO RADOSLAVA, zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 172/92, dovršene dana 28. srpnja 1992., u odsutnosti okrivljenika a u prisutnosti zamj. VT Stanković Moćan Antuna, branitelja po sl. dužnosti Stojaković Đorđa, odvjetnika iz Karlovca,
p r e s u d i o j e:
Opt. ČUBRILO RADOSLAV – zv. ”Rade – vojvoda – crnogorac”,
sin Isaka i Bojane r. Tesla, rođ. 15.7.1954. u Liparu, SO Kula, na
posljednjim prebivalištem u mjestu Ploča 36, općina Gračac,
Srbin, drž. RH
k r i v j e
što je:
tokom lipnja 1991.g. pa nadalje na području mjesta Raduč, SO Gospić, u cilju narušavanja sigurnosti i Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske, organizirao osnivačku skupštinu ilegalne terorističke organizacije ”Velebitska jedinica”, te formirao tu jedinicu čiji je bio komandant a s ciljem da oružanom borbom, otmicom osoba drugih nacionalnosti, rušenjem obiteljskih kuća i privrednih objekata se suprotstavio legalno izabranim organima Republike Hrvatske i doprinese formiranju tzv. ”SAO Krajine” koja bi obuhvaćala i šire područje Gospića, naoružao pripadnike navedene jedinice, koji su s tim oružjem čuvali straže na barikadama oko mjesta Raduč, a dana 20. srpnja i 5. kolovoza 1991. g. komandirao jedinicom koja je izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac, kojom prilikom je više osoba preminulo uslijed zadobivenih povreda,
dakle, organizirao i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH pri čemu je više osoba nastradalo.
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236.f. st. 1. i 2. u vezi s čl. 236. o. st. 1. KZRH
pa se po čl. 236.o. st. 1. KZRH
OSUĐUJE
na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.
Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac optužilo je Čubrilo Radoslava optužnicom br. Kt 172/92 da je počinio kriv. djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
Kako je optuženi nedostupan državnim organima tužiteljstvo je u optužnici predložilo da je kriv. postupak provede u odsutnosti okrivljenika, pa kako je sud taj prijedlog osnovan to je rješenjem od 8.6.1992. određeno da će se postupak provesti u odsutnosti okrivljenika.
Budući je postupak vođen u odsutnosti okrivljenika isti nije dao obranu, pa je sud na glavnoj raspravi proveo dokaze.
Izvršen je naime, uvid u spis br. Kio 603/91 Okružnog suda Rijeka pri čemu su posebno pročitani iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx sa lista 5, zatim xxxxxxxxxxxxxxxx sa lista 78, te svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx sa lista 80. Izvršen je uvid u obrane okrivljenika u tom postupku Vučković Marka i Korač Vladimira. Izvršen je dalje uvid u zapisnik o pregledu leševa sa listova 26 i 27 istog spisa. Također je izvršen uvid u zapisnik o uviđaju na listovima 29 do 31 spisa, kao i zapisnik o obdukciji na listovima 32 do 38 spisa. Izvršen je uvid u fotokopiju popisa osoba koje su učestvovale u napadu na mjesto Lovinac a koji popis je sačinio Vučković Marko. Također je izvršen uvid u fotokopiju lista ”Srpska reč iz 1991.god.” kao i fotokopiju jedne propusnice izdane Medaku 1.11.1991. a na kojoj se kao komandant štaba TO navodi optuženi Čubrilo Radoslav.
U toku dokaznog postupka sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, jer je VT od saslušanja istih odustao, očito zbog toga, što isti nisu pristupili na raspravu.
Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocijene sud je utvrdio da je optuženi doista izvršio djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. To naime, proizlazi kako iz iskaza svjedoka koji su pročitani, iz obrane okrivljenika koje prileže u spisu Okružnog suda Rijeka, a i iz drugih napose pismenih dokaza. Posebno se tu odnosi i na zapisnike o uviđaju, pregledu leševa kao i obdukciji mrtvih tijela, zatim fotokopiju lista ”Srpska reč” te fotokopiju propusnice.
Naime, iz izjave xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da je upravo optuženi u 6.mj.1991. u mjestu Raduč najprije organizirao ilegalnu organizaciju pod nazivom ”velebitska jedinica”, zatim ju pretvorio u oružanu organizaciju nabavivši oružje i naoružavši pripadnike te organizacije koja je odmah organizirala seoske staže oko mjesta Raduč i na taj način onemogućavala normalne komunikacije, a kasnije, barem je tako čuo, organizirao je u dva navrata napad na mjesto Lovinac i to sa mitraljezima, automatima, ručnim bacačima, kada je u to naselje srušeno više gospodarskih stambenih objekata a ubijeno je i nekoliko osoba. Isti je također čuo od drugih osoba da upravo jedinica kojom je zapovjedao optuženi vršila paljenje kuća i gospodarskih objekata kao i pljačke te je odvodila građane Hrvatske nacionalnosti od njihovih kuća a kasnije su te osobe i ubijene.
Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji su bračni par kao i njihova kćer Danijela su bitno iskazali da im je poznato da se 5.8.1991.g. izvršen bacački napad na mjesto Lovinac da je tim napadom zapovijedao upravo optuženi a kojeg su oni očito sreli sa pripadnicima njegove jedinice koji su došli i u njihovo selo s kojeg su nazivali ”Crnogorac” naime oni ga osobno ne poznaju pa su xxxxxxxxxxxxxxxxx vidjele kako su pripadnici te velebitske jedinice u njihovom susjedstvu palili kuće i gospod. zgrade uključivši i njihovu, a poznato im je da su pripadnici te jedinice odveli nekoliko njihovih susjeda koju su nekoliko dana kasnije pronađeni mrtvi po Mandi 500 do 600 m daleko od njihove kuće.
Iz fotokopije ”Srpske reči” proizlazi da je upravo optuženi kao komandant te svoje jedinice sklopio sporazum sa drugim također ilegalnim terorističkim naoružanim formacijama o zajedničkom djelovanju protiv RH. Iz fotokopija već više spominjanje propusnice proizlazi da je ista izdana po Štabu TO mjesta u kojem je optuženi boravio a kao načelnik štaba navodi se upravo optuženi, konačno iz popisa osoba koje su učestvovale napadom na mjesto Lovinac a koji je sačinio Vučković Marko vidljivo je koje su sve osobe koje Vučković poznaje učestvovale napadu na Lovinac a kojim napadom je rukovodio, zapovjedao optuženi.
Sud je iskazima saslušanih svjedoka s obzirom na njihov sadržaj i logičnosti u potpunosti poklonio vjeru, a to se odnosi i na izjave Vučković Marka i Korač Vladimira koji su u postupku kod Okružnog suda Rijeka dali u okviru svojih organa bez obzira što su date upravo kao obrane kada okrivljenici nisu dužni da govore istinu. Naime, njihove iskaze odnosno obrane posredno i neposredno potvrđuju navodi iz lista ”Srpska reč” odnosno sadržaj propusnice gdje se kao komandant navodi optuženik. Uostalom, to također, barem posredno potvrđuju i zapisnici o uviđaju kao i zapisnici o pregledu mrtvih tijela mrtvih osoba odnosno njihovoj obdukciji, a i notorne činjenice da je mjesto Lovinac zaista u kritično vrijeme ne samo napadano nego da se uslijed tih napada nastupile ogromne štete zbog požara koji je lišio veći broj stambenih i gospodarskih zgrada, a poginulo je i nekoliko mještana.
Sud je dakle, uvažio kao istinite iskaze navedenih svjedoka odnosno izjave Vučković Marka i Korač Vladimira te bez dilema usvojio kao valjane dokaze i navedene pismene akte te je na osnovu svega toga utvrdio da je optuženi prije svega organizirao ”Velebitsku jedinicu” da je članove te ilegalne organizacije potom naoružao i da je stalno njome rukovodio, da je ta organizacija vršila terorističke napade na okolna mjesta posebno na mjesto Lovinac, da je palila obiteljske i gospodarske zgrade kao i druge objekte, i konačno da je uslijed takovih borbenih akcija više osoba preminulo. Time je optuženi po ocijeni suda ostvario objektivni bitni element krivičnog djela oružane pobune u težem obliku jer je bio ne samo učesnik u toj pobuni nego i organizator te pobune.
Svrha i cilj svih tih djelatnosti optuženika proizlaze iz same djelatnosti a to je suprotstavljanje legalnim organima RH, naoružavanje sigurnosti građana i imovina kao i narušavanje državnog i društvenog ustrojstva. Također je svrha i organiziranje odnosno formiranje tzv. ”SAO Krajine”. Sve to optuženi je dakle radio sa određenim ciljem, drugim riječima namjerno i svjesno, a to dalje znači da je postupao sa umišljajem time je pak ostvario i subjektivni bitni elemenat sa umišljajem time je pak ostvario i subjektivni bitni elemenat djela koje mu se stavlja na teret.
Utvrdivši dakle, da je okrivljenik izvršio djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu a kod izricanja kazne ocijenio je težinu izvršenog kriv. djela kao i stupanj kriv. odgovornosti optuženog a u odsutnosti bilo kakovih olakotnih okolnosti, smatra, da će se samo jednom rigorozno vremenskom kaznom moći ostvariti svrha kažnjavanja, pa mu je izrekao kaznu kao u izreci.
Budući je ova postupak proveden u odsutnosti optuženika sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u presudi.
Karlovac, 28. srpnja 1992.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ivana Kodrić v.r. Zvonimir Matan v.r.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-1039/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog’ suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Čubrilo Radoslava, zbog krivičnog djela iz čl.236.o. st. 1. KZRH, u vezi s čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 28. srpnja 1992. br.K-96/92, u sjednici održanoj 26. i 28. svibnja 1993, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Papac Baldu,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba opt. Čubrilo Radoslava, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Uvodno navedenom presudom Vojnog suda u Karlovcu oglašen je u odsutnosti krivim opt. Čubrilo Radoslav zbog najtežeg oblika kriv. djela oružane pobune iz čl. 236.0. st. 1. KZRH, u vezi s čl. 236. f. st. 1. i 2. KZRH, te je na temelju čl. 236.0. st. 1. KZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina.
Protiv te presude podnio je žalbu branitelj optuženika odvj. Stojaković Đorđe iz Karlovca zbog kako navodi “svih žalbenih razloga” dok iz obrazloženja te žalbe slijedi da je ona stvarno izjavljena zbog bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 11. i čl.354. st. 2. ZKP, kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ta presuda ukine.
Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske,nakon razmatranja predmeta, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.
Osnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP uočeno je da su u samoj
presudi učinjene bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. l.toč. ZKP ali ne one o kojima govori žalitelj, a da nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 2.ZKP
u vezi s čl.290. st.3. ZKP o kojoj govori žalba.
Žalitelj, naime, navodi da je presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to ne stoji jer je izreka presude potpuno jasna i razumljiva, a ni razlozi presude nisu sami po sebi nejasni, a pogotovo ne potpuno nejasni, ali je drugo pitanje da li ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, o čemu će biti riječi u odgovoru na žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda također sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama,no i tu se postavlja isto pitanje da li ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, o čemu će naravno biti više riječi.
Ne stoji ni tvrdnja žalitelja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za suđenje optuženiku u odsutnosti i da za takvo suđenje nema razloga.
Suprotno tome, ako se optuženik nalazi na privremeno okupiranom teritoriju, a da se optuženik tamo nalazi navodi i sam branitelj, onda optuženik za sada doista nije dostupan državnim tijelima, čime je ispunjen prvi zakonski uvjet iz čl.290. st. 3. ZKP (ranije čl.300. st. 3. ZKP) za suđenje u odsutnosti. Sto se tiče drugog zakonskog uvjeta, a tiče se važnih razloga da se optuženiku sudi iako nije prisutan, ovaj sud prihvaća da je priroda inkriminiranog djela sama po sebi takva da to ujedno predstavlja upravo taj zakonski razlog i opravdava odluku suda da se optuženiku sudu u odsutnosti. Stoga nema povrede čl.290. st. 3. ZKP, a time ni bitne postupovne povrede iz čl.354. st. 2. ZKP zbog koje se optuženik žali.
Međutim, postoje drugi nedostaci presude koji čine opstojnom apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.zbog koje presudu i po službenoj dužnosti valja ukinuti.
Postoji, naime, proturječje između izreke presude i njezinih razloga u pogledu pravne oznake djela, a uz to i znatna proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
Djelo činjenično opisano u izreci presude pravno je označeno kao kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. i 2.KZRH, u vezi čl. 236. o. st. 1. KZRH, te je optuženiku na temelju čl. 236.0. st. 1.KZRH izrečena kazna.
Nakon analize izvedenih dokaza i iznošenja koje činjenice sud smatra utvrđenim, u odnosu na pravnu oznaku djela se na strani 4, treća alineja obrazloženja navodi: “Utvrdivši dakle, da je okrivljenik izvršio djelo oružane pobune iz čl. 236.f.st.l. i 2. KZRH, sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu…”nakon čega slijede razlozi za odluku o kazni.
Iz tih bi navoda u obrazloženju proizlazi lo da je optuženik oglašen krivim samo za kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st.l. i 2. KZRH i na temelju tog propisa osuđen, a ne za najteži oblik tog djela iz čl. 236.0. st.l. KZRH, za koje je on stvarno oglašen krivim izrekom i na temelju kojeg je osuđen na kaznu, pa ta proturječnost u odnosu na tako važno pitanje kao što je pravna oznaka djela predstavlja apsolutno bitnu postupovnu povredu iz čl.354. st. 1. toč. 11. ZKP.
Druga bitna postupovna povreda obuhvaćena istim propisom odnosi se na znatnu proturječnost između sadržaja isprava i zapisnika o iskazima u postupku saslušanih osoba i onog što se o tome navodi u obrazloženju pobijane presude.
Na str. 3. obrazloženja se navodi kako iz izjave Vučković Marka proizlazi da je upravo optuženik u VI. mj. 1991.u Raduču najprije organizirao ilegalnu organizaciju pod nazivom “Velebitska jedinica”, a zatim ju pretvorio u oružanu organizaciju iako iz zapisnika o iskazu Vučković Marka kao okrivljenika u predmetu Okružnog suda u Rijeci Kio 603/91, a koji je na glavnoj raspravi protiv opt. Čubrilo Radoslava samo pročitan ovaj nigdje ne spominje ime organizacije koju je osnovao Čubrilo Radovan, a niti spominje upravo optuženog Radoslava zvo”Rade – Vojvoda Crnogorac” sina – Isaka i Bojane, rodj. Tesla, rođ.15.VII 1954.
u Liparu, SO Pula sa prebivalištem u Gračacu, Ploča kbr.36.Naprotiv, okr. Vučković Marko u svojem iskazu opetovano govori o Čubrilo Radovanu, a na jednom mjestu o Čubrilo Radovanu – Radi, a ne Radoslavu, ne dajući nikakve pobliže podatke o toj osobi koji bi eventualno potvrđivali da je osoba o kojoj taj okrivljenik govori upravo optuženik, iako se baš to navodi u razlozima.
Nadalje je navedeno na str. 2. obrazloženja II alineja da svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, koji su bračni par, kao i njihova kćerka Danijela, iskazuju da je minobacačkim napadom na selo Lovinac 5. VIII 1991.zapovijedao upravo optuženik, kojega su kasnije i sreli. Ostavljajući po strani proturječnost između tog dijela razloga i kasnijeg navoda da upravo ovi svjedoci osobno ne poznaju optuženika, treba istaći da svj. xxxxxxxxxxxxxxxx nije spomenula ime optuženika kao osobu koju je prepoznala među odmetnicima – teroristima koji su učestvovali u napadu na mjesto Lovinac, dok svj. xxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je po njegovoj ocjeni među 50-tak ljudi koji su izvršili teroristički napad na Lovinac 5.VIII 1991. bio “glavni” jedan kojeg su nazivali “Crnogorac” ali i “Bosanac”, iskazivši da se radi o osobi koja je od njega (svjedoka) mlađa, te izrazito crna i s brkovima. Prema tome, ni taj svjedok ne spominje optuženika po imenu, već samo po jednom od nadimaka, a najmanje u smislu kako to navodi pobijana presuda da bi “upravo optuženik rukovodio napadom”.
Nadalje se navodi na istoj strani III alineja da iz fotokopije “Srpske reči” proizlazi da je “upravo optuženik kao komandant svoje jedinice sklopio sporazum sa drugom također ilegalnom terorističkom naoružanom formacijom o zajedničkom djelovanju protiv Republike Hrvatske”. Na listu 18 spisa nalazi se fotokopija pismena – novina u kojima među ostalim, piše da je postignut dogovor.sa komandantom teritorijalaca Radetom Čubrilom o zajedničkoj borbi, pri čemu iz tog napisa ni po čemu ne proizlazi dali se radi o opt. Čubrilo Radoslavu ili o nekom drugom Čubrilo Radi. Slično se odnosi i na navod iz obrazloženja da se na propusnici štaba TO navodi kao načelnik “Upravo optuženi”, jer je i na fotokopiji navedenog dokumenta napisano ime Čubrilo Rade, a ne Čubrio Radoslav.
Neto iznesene proturječnosti, a koje kako je već navedeno predstavljaju apsolutno bitnu postupovnu povredu iz čl.354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer se odnose na ključno pitanje identiteta
Optuženika, u neposrednoj su vezi s osnovnim nedostatkom pobijane presude, a to je znatan stupanj sumnje u istovjetnost optuženika i osobe o kojoj na opisani način govori okr. Vučković Marko i svjedoci, te koji se spominje kao Čubrilo Rade u fotokopiji novina i propusnici. Zato je u “pravu žalitelj kad tvrdi da nije utvrđeno da li je optuženik osoba koja je počinitelj zlodjela
za koje se optužuje.
Ako se naime ima u vidu da je Vučković Marko, okrivljenik u sada već obustavljenoj istrazi koja je vođena u Okružnom sudu u Rijeci pod br. K 603/91, sastavio popis osoba koje su učestvovale u napadu na selo Lovinac i na četiri mjesta upisao osobe s imenom Čubrilo Rade (pod br. 1 i 3),zatim Čubrilo Rade s oznakom Vojvoda, te Čubrilo Rade bolničar, te da se pored ove četvorice osoba s istovjetnim imenom i prezimenom na popisu nalaze još dvije osobe s prezimenom Čubrilo, što upućuje na zaključak da je to prezime često, a da se niti na jednom mjestu ne nalazi ime Čubrilo Radoslava, protiv kojega je podignuta optužnica, a zatim da ni bivši okrivljenik Vučković Marko, a ni svjedoci, nisu dali specifične podatke o osobi koja je predvodila pobunjeničko terorističku grupu koja je izvršila napad na selo Lovinac, osim svj. xxxxxxxxxxxxxxxx koji je naveo nadimak te osobe “Crnogorac”, što prema optužnici jeste nadimak optuženika, ali ujedno i “Bosanac”, a ovo drugo nije nadimak optuženika, onda sve to izaziva za sada ozbiljnu dvojbu o pitanju da li je optuženik osoba o kojoj kao o vođi terorističke skupine govori svj. xxxxxxxxxxxxx iz vlastitog opažanja odnosno za koju po čuvenju zna ranije okr. Vučković Marko.
Stoga je valjalo uvažiti žalbu branitelja optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pobijanu presudu zbog tog razloga, ali i zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka koje su uočene po službenoj dužnosti – na temelju čl.375. st. 1. ZKP ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom suđenju sud će pozvati i neposredno na glavnoj raspravi saslušati predložene svjedoke, kao i svj. VučkovićMarka i xxxxxxxxxxxxxx, ako je to objektivno moguće, a po potrebi i
druge osobe koje imaju neposrednih saznanja o identitetu optuženika i djelu za koje se ovaj tereti, te će zatim analizom svakog od tih iskaza, a povezano i s pismenim dokazima u spisu, ponovno odlučiti o dokazanosti optužnice pri čemu će za svaku pojedinu odlučnu činjenicu koju nađe dokazanom ili nedokazanom dati onakvo obrazloženje kako to zahtijeva čl.347. st. 7. ZKP.
U Zagrebu, 28. svibnja 1993.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana, v.r. Zmajević mr. Branko v.r.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj K- 133/93-27
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća, Janjac Marijana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 172/92, dovršene dana 22. studenog 1994., u odsutnosti okrivljenika a u prisutnosti zamj. VT Stanković Moćan Antuna, te branitelja po sl. dužnosti Stojaković Đorđa, odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti optuženika,
p r e s u d i o j e:
Opt. ČUBRILO RADOSLAV – zv. ”Rade – vojvoda – crnogorac”,
sin Isaka i Bojane r. Tesla, rođ. 15.7.1954. u Liparu, SO Kula, na
posljednjim prebivalištem u mjestu Ploča 36, općina Gračac,
Srbin, drž. RH
k r i v j e
što je:
tokom lipnja 1991.g. pa nadalje na području mjesta Raduč, SO Gospić, u cilju narušavanja sigurnosti i Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske, organizirao osnivačku skupštinu ilegalne terorističke organizacije ”Velebitska jedinica”, te formirao tu jedinicu čiji je bio komandant a s ciljem da oružanom borbom, otmicom osoba drugih nacionalnosti, rušenjem obiteljskih kuća i privrednih objekata se suprotstavio legalno izabranim organima Republike Hrvatske i doprinese formiranju tzv. ”SAO Krajine” koja bi obuhvaćala i šire područje Gospića, naoružao pripadnike navedene jedinice, koji su s tim oružjem čuvali straže na barikadama oko mjesta Raduč, a dana 20. srpnja i 5. kolovoza 1991. g. komandirao jedinicom koja je izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac, kojom prilikom je više osoba preminulo uslijed zadobivenih povreda,
dakle, organizirao i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH pri čemu je više osoba nastradalo.
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236.f. st. 1. i 2. u vezi s čl. 244. st. 1. KZRH, pa se po čl. 244 . st. 1. KZRH
OSUĐUJE
na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.
Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Obrazloženje
VT Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu kojom optuženika stavlja na teret da je počinio kriv. djelo opisano u izreci ove presude. U samoj optužnici je predloženo da se postupak provede u odsutnosti opt. što je sud i prihvatio i rješenjem od 8.6.1992. odredio vođenje postupka u odsutnosti optuženika, i to stoga jer smatra da je to predmet od osobite važnosti, a optuženik ne nedostupan u legalnim državnim organima.
Dakako, optuženiku je postavljen i branitelj po službenoj dužnosti koji je u postupku i aktivno učestvovao.
Kako je postupak vođen u odsutnosti opt. isti nije dao obranu pa je sud na raspravi samo proveo dokazni postupak.
U tom postupku sud je neposredno saslušao a kasnije i ponovno pročitao iskaze svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Izvršen je nadalje uvid u spis Okružnog suda Rijeka br. Kio-603/91 i to posebno su pročitane obrane u tom predmetu osumnjičenih Vučković Marka i Korač Vladimira. Ova dvojica nisu saslušani na raspravi jer ih jednostavno sud nije mogao pronaći. Izvršen je uvid u zapisnik o pregledu leševa na listovima br. 6 i 27 tog istog spisa, zatim u zapisnik o obdukciji na listovima od 32 do 38 spisa, izvršen je uvid u fotokopiju popisa osoba koji je sačinio Vučković Marko a koje su učestvovale u napadu na Lovinac. Nadalje je izvršen uvid u fotokopiju lista – novina ”Srpska reč” iz 1991.g. i konačno u fotokopiju propusnice od 1.11.1991.na kojoj je kao komadant štaba TO navedeno ime optuženika.
Drugi dokazi nisu niti predloženi.
Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocijene sud je utvrdio da je opt. doista izvršio djelo koje mu se stavlja na teret.
Tako su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx opisali kako je dana 5.8.1991.g. izvršen napad na mjestu Lovinac i to po pripadnicima ilegalne vojne formacije koju je organizirao upravo optuženi da bi je kasnije nakon organiziranja naoružao i sa njom zapovjedao. Istina on baš ne poznaju optuženika napose ne xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, ali je xxxxxxxxxxxxxxxx kako je sam iskazao sa 99% siguran da ga poznaje jer su u mladosti putovali istim vlakom na istoj relaciji prema Gospiću i iako se opt. u međuvremenu s obzirom na proteklo vrijeme donekle promijenio smatra da ga u navedenom postupku ipak poznaje. Napad na Lovinac je izvršen minobacačima i drugim naoružanjem, pripadnici nelegalne formacije su palili gospodarske objekte, odvodili ljude hrvatske nacionalnosti koji su kasnije pronađeni kao ubijeni čak i masakrirani, a vršili su i pljačku imovine, palili zgrade i tome slično.
Isto to proizlazi i iz obrana Vučković Marka i Korač Vladimira.
Također iz fotokopije ”Srpske reči” proizlazi da je baš optuženi kao komandant vojne jedinice koju je upravo on organizirao sačinio sporazum sa također ilegalnim terorističkim formacijama po kojem će zajedno djelovati protiv RH.
Iz fotokopije propusnice proizlazi da ju je izdao štab TO i to baš u mjestu u kojem je optuženi boravio i tu toj propusnici je navedeno njegovo ime kao ime zapovjednika štaba. I u fotokopiji popisa osoba koje su pripadnici iste ilegalne organizacije a koji se sa činio Vučković Marko nalazi se ime optuženika, iako uz to ime postoji još nekoliko osoba sa porodičnim imenom Čubrilo a sa osobnim imenom Rade ili slično.
Posebno valja istači iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je upravo impresivan po načinu koji je dat a koji je bitno iskazao da optuženika itekako dobro osobno poznaje i da je opt. osobno sa svojom jedinicom upao u mjestu gdje je on boravio i živio kao i u susjedno mjesto gdje je živio sin svj. te da je ljudstvo koje je pripadalo toj ilegalnoj formaciji a sa kojim je očito zapovjedao optuženi jer su ga za sve pitali, i on je sve određivao, opljačkalo kuću svjedoka odnjeti mu novac, odvezli automobil pri čemu su ga i tukli pištoljem, kundacima i nogama kao i njegove susjede, a kasnije je i čuo da je ta ista jedinica vršila napad na razna mjesta.
Uz učešće ovog svjedoka te istražnog suca Županijskog suda u Gospiću sud je proveo i jedan dokaz koji baš nije u praksi uobičajan, naime, saznavši da MUP Gospić među tim posjeduje i fotografiju optuženika, zatražio je da upravo ovaj svj. među više predočenih fotografija optuženika prepozna optuženika. Tu radnju proveo je istražni sudac sa svj. i svjedok je prema sačinjenom zapisniku povodom te radnje bez ikakvog krzmanja prepoznao optuženika na fotografiji time da je prethodno istakao da će ga lako prepoznati ako ima na fotografiji i brkove. Upravo takva fotografija mu je predočena i kao što je navedeno odmah je optuženika prepoznao.
Iskaz ovog svjedoka je toliko uvjerljiv da uopće nije dolazio u obzir da bi se eventualno moglo posumnjati u njegovu istinitost, a to se može barem donekle argumentirati i činjenicom da niti branitelj optuženika u završnoj riječi nije niti pokušao osporiti ne samo istinitost iskaza ovog svj. nego i niti valjanost svih provedenih dokaza, niti izraziti eventualnu sumnju u utvrđeni identitet optuženika, a inače tokom postupka, to se mora konstatirati, veoma savjesno obavio svoju dužnost branitelja.
Prema tome pokronivši vjeru saslušanim svjedocima i prihvativši naravno kao istinite pismene dokaze kao što su zapisnik o pregledu leševa, zapisnik o uviđaju kao i zapisnike o obdukciji sud je utvrdio prije svega da je upravo optuženik ta osoba u čiji se identitet uopće ne sumnja koji je organizirao ”Velebitsku jedinicu”, naoružao njene pripadnike sa njom rukovodio i konačno sa tom ilegalnom pobunjeničkom postrojbom vršio terorističke napade napose na mjesto Lovinac tom su prilikom paljenje obiteljske kuće, gospodarske zgrade i drugi objekti, nekoliko je osoba izgubilo život. Time je sasvim sigurno optuženik ostvario objektivni učin kriv. djela oružane pobune i to oružane pobune težeg oblika jer je bio i organizator pobune a nastupile su i najteže moguće posljedice za više ljudi.
Cilj takovih djelatnosti optuženika proizlazi iz samih tih djelatnosti a to je suprotstavljanje legalnim organima RH, naoružavanje državnog i društvenog ustrojstva narušavanje sigurnosti građana i imovine, a sve to sa konačnim ciljem da se formira tzv. ”SAO Krajina”. Sve to činio je optuženik svjesno i namjerno, a time je pak ostvario subjektivni elemenat djela za koje odgovara.
Zato ga je sud oglasio krivim i izrekao mu sankciju.
Kod izricanja sankcije sud nije raspolagao svim potrebnim elementima koje bi mogao i trebao uzeti u obzir pa je samo cijenio težinu djela koje opt. počinio i izrekao mu je kaznu koju je ocijenio da je primjerena i prema težini i da će se sa upravo izrečenom kaznom ostvariti svrha kako individualne tako i generalne prevencije.
Kako je postupak vođen u odsutnosti optuženika sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Karlovac, 22. studeni 1994.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Ivana Kodrić, v.r. Matan Zvonimir, v.r.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU Poslovni broj: IK-SU-II-2/95-2
N A R E D B A
Predsjednik Općinskog suda u Gospiću Ivica Kršilović u postupku izvršenja kazne zatvora nad osuđenim ČUBRILO RADOSLAVOM zv. ”Rade-vojvoda-crnogorac”, nepoznata prebivališta i boravišta, temeljem čl. 97 Zakona o izvršenju sankcija izrečenim za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (NN br. 19/90),
n a r e d i o j e:
N a r e đ u j e s e izdavanje tjeralice za osuđenikom RADOSLAVOM ČUBRILO, zv. ”Rade-vojvoda-crnogorac”, sin Isaka i majke Bojane r. Tesla, rođen 15.7.1954.godine u Liparu, SO Pula, sa zadnjim prebivalištem u Ploči kbr. 36, općina Gračac, Srbin, drž. RH, sada nepoznata boravišta, osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu br. K-133/93-27. od 22. studenog 1994.g. na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, a koja presuda je pravomoćna dana 23. siječnja 1995. godine, zbog kriv. djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 231. st. 1. i 2. u svezi čl. 244. st. 1. KZRH-e.
Izdavanje tjeralice povjerava se Policijskoj upravi u Gospiću.
Osuđenike treba po pronalaženju o d m a h lišiti slobode i privesti ga u Okružni zatvor u Gospiću i o tome bez odlaganja hitno obavijestiti referenta za izvršenje krivičnih sankcija Općinskog suda u Gospiću.
U Gospiću dne, 30. siječnja 1995.godine.
Predsjednik suda:
Ivica Kršilović
