Gospic – KA-0014
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ
PS Ogulin
Broj : ___ _______
Datum : ___19.02.1992.______
OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU
R I J E K A
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
1. ________SIMO PEJNOVIĆ_______ zvani _Šika___________,
otac ___Milan__ , i majka ___Milka _, rođene ________
rođen dana __28.07.1955.___. u ____Klenovcu________ općina __Gospić______
Republika Hrvatska ________, stanuje u __Kikinda ___ , ulica __M. Tita ___
broj 45 , općina Kikinda , narodnost Srbin , državljanin __SRS__
zanimanje termoizolater , porodične prilike oženjen, otac jednog djeteta
završio je SSS , imovno stanje srednje
lišen slobode dana 15.10.1991.
Zbog krivičnog djela __oružane pobune iz čl. 236. n. u svezi čl.236. f KZH
O b r a z l o ž e n j e
U razdoblju od 03. – 10. mjeseca 1991. god. prijavljeni je poduzeo više radnji na pripremanju oružane pobune upravljene na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti RH. U tom cilju u 03. mjesecu 1991. god. došao je iz Kikinde, gdje boravi oko 10-tak godina u rodno selo Klenovac kod Perušića. Iz Klenovca je odlazio u Zadar, Obrovac i Gračac, pa je tako u Gračacu od jednog građevinara po imenu Jovo kupio puškomitraljez M-72, cal. 7,62 mm i 180 metaka istog kalibra, što je ukupno platio 2.500 DEM. Puškomitraljez je sakrio u sjenik kod očeve kuće u Klenovcu. Dana 05. ili 06.10.1991. god. došao je autobusom iz Beograda u Vrhovine gdje je prenoćio .Ujutro je pješice preko Ramljana, Janča i Kulaševe strane došao u Klenovac. Na sebi je imao maskirnu uniformu koju je obukao u Vrhovinama, a istu je ranije nabavio u Rijeci. Dolaskom u Klenovac uzeo je svoj osobni automobil u koji je stavio puškomitraljez, municiju i eksplozivnih sredstava te je otišao u Studence, gdje je kontaktirao sa sviše osoba tražeći istomišljenike za oružanu pobunu. Tako je Studencima kontaktirao sa Momčilović Damjanom zv. ”Dako” i Bobić Miloradom zv. ”Nos”. Osim toga odlazio je u Mlakvu i Kosinj Most, gdje je također kontaktirao s više osoba. U dva navrata svraćao se u trgovinu u Studencima gdje je kontaktirao s trgovcem Štakić Dušanom i osobama koje su se tamo zatekle, a to su: Gruičić Đorđe, Petrić Savom i Štakić Nikolom. Tom prilikom bio je obučen u maskirnu uniformu. Prilikom povratka iz Studenca zaustavljen je od strane Vojne policije. Prilikom pregleda vozila u istom je pronađen puškomitraljez s metkom u cijevi i municija u količini 430 kom., cal. 7,62 mm, ”rap” s 4 puna okvira, 15 kom. TNT eksploziva, 6 pakovanja ”vitezit” eksploziva, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturica sa vodom i ruksak. Broj puškomitraljeza je 30292. Prilikom uhićenja Pejnović je bio obučen u maskirnu uniformu.
Iz utvrđenog proističe osnovana sumnja da je prijavljeni opisanim radnjama vršio pripremne radnje za organiziranje oružane pobune i time izvršio krivično djelo iz čl. 236. n . u svezi čl. 236. f. KZH.
U prilogu dostavljamo:
- Službenu zabilješku o obavljenom informativnom razgovoru sa Simom Pejnovićem
- Službenu zabilješku o obavljenom informativnom razgovoru sa Štakić Dušanom i dr.
- Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 9210/91. od 15.10.1991.god.
NAČELNIK:
Mirko Kasumović
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG PORETKA
CENTAR GOSPIĆ
Gospić, 12.11.1991.
S L U Ž B E N A Z A B I L J E Š K A
Predmet: SIMO PEJNOVIĆ, obavljeni razgovori
sa DUŠANOM STAKIĆEM, trgovcem u Studencima
i MILANOM PEJNOVIĆEM, ocem Simo Pejnovića
Dana 06.11.1991. godine obavljen je razgovor sa Dušanom Štakićem, trgovcem u Studencima, a na okolnosti boravka Šime Pejnovića prije uhićenja u Štakićevoj trgovini.
Prema iskazu Štakića, Pejinović je bio u dva navrata u njegovoj trgovini, dok Pejinović u svom iskazu iznosi da je bio samo jedanput.
Štakić iznosi da je Pejnović bio kod njega u trgovini dana 08.10.1991. Pejinović se dovezao sa svojim vozilom R 12 plave boje zajedno sa Miloradom Bobićem, tzv. ”Nos”, star oko 20 godina iz Studenaca, nezaposlen, bavi se predajom drva za ogrijev. U trgovini su se zadržali oko 10-ak minuta i otišli vozilom prema željezničkoj stanici. Prije nego što su Pejnović i Bobić došli k njemu u trgovinu, Štakić ih je vidio kod mosta u Studencima, gdje su bili i drugi ljudi kojih se Štakić ne sjeća.
Štakić, također iznosi da je Pejnović bio kod njega u trgovini i 3-4 dana ranije, da je došao sam da su Pejinović i Štakić u trgovini popili po gemišt, te da se Štakić ne sjeća tko je još bio u trgovini tom prigodom.
Napominjemo da su prema iskazu Pejinovića tom prilikom u trgovini kada se popilo po času-dvije gemišta bili Dušan Štakić, njegov brat Nikola Štakić, Sava Petrić i Đorđe Grujičić.
Štakić iznosi da je obadva posjeta njegovoj trgovini Pejinović bio obučen u šarene (maskirne) hlače i prsluk i da je preko prsluka imao neku crnu jaknu.
Štakić kaže da mu je poznato da je Pejnović u zatvoru jer je uhićen s puškomitraljezom i da je to čuo već od više ljudi, ne sjeća se svih, ali se pouzdano sjeća da mu je to rekla i Rada, sestra ime Pejinovića.
Štakić kaže da s Pejinovićem nije razgovarao prigodom njegova dva dolaska u trgovinu o oružju, o ratu i sličnim temama, niti da je znao da Pejinović posjeduje puškomitraljez. Za sebe Štakić kaže da ima lovačku pušku s dozvolom.
Napominjemo da je Pejnović u svom iskazu naveo da mu je poznato da lovačko oružje imaju Dušan Štakić i Čane Javorina.
Očekujemo da Štakić nije bio u potpunosti iskren, osobito kada je iznosio tko je sve bio u trgovini i popio čašu-dvije gemišta prilikom prvog dolaska Pejnovića Sime u trgovinu.
Razgovor sa Dušanom Štakićem obavljen je u trgovini u Studencima.
Istog dana (06.11.1991.) u Klenovcu u obiteljskoj kući Sime Pejnovića obavljen je razgovor s njegovim ocem Milanom Pejinovićem i majkom Milkom Pejnović.
Poznato im je da je njihov sin u zatvoru u Gospiću, ali nam iznose da im nije poznato zašto je zatvoren, Milan Pejnović je rekao da je sa svojom kćerkom išao posjetiti sina Simu u zatvor, ali da im posjeta nije bila omogućena, te je slijedećeg dana Simu išla opet posjetiti kći i posjeta joj je bila dozvoljena, te je bila ona u razgovoru sa bratom Simom.
Opet smo postavili pitanje da li im je poznato zašto je Simo u zatvoru nakon što ga je posjetila njihova kći, a Šimina sestra, te su opet rekli da ona nije čula od Sime zašto je on u zatvoru.
Napominjemo da je Dušan Štakić u razgovoru koji je s njim obavljen rekao da je čuo od Simine sestre da je Simo u zatvoru jer je uhićen s puškomitraljezom, te ocjenjujemo da su Simini roditelji u razgovoru koji je s njima obavljen ili neiskreni.
Oba Simina roditelja tvrde da Simo, ako je imao puškomitraljez, nije ga ostavio na čuvanju u njihovoj kući. Naime, Simo je u svom iskazu iznio da je puškomitraljez u proljeće ove godine prije povratka u Vojvodinu, ostavio u kući na sjeniku, a da to nije znao njegov otac.
Simini roditelji govore da je on svake godine po nekoliko puta dolazio njima u posjetu. Ove godine je bio u travnju, mjesecu i sada u listopadu kada je uhićen.
Iznose da nije točno da je Simo doveo 15-tak četnika u Klenovicu kao što tvrde susjedi Fadljevići.
Milka, majka Sime Pejnovića iznosi da je bila operirana u kolovozu ove godine u bolničkom centru Gospić, da i nadalje ima zdravstvenih tegoba, ali da nije imala, niti ima namjeru kamo otići iz Klenovca iz bilo kog razloga, pa i zdravstvenih razloga. Naime, Simo Pejnović je u svom iskazu iznio da je došao (u listopadu) posjetiti roditelje u Klenovac da bi svoju majku odveo na daljnje liječenje u Vojvodinu.
Simin otac Milan iznosi da ne zna kako je Simo došao u posjetu puškomitraljeza, ali da je siguran da ga Simo nije mogao kupiti jer nikada nije imao toliko novaca.
Ovo potvrđuje i Simina majka. Simin otac govori da je Simo mogao puškomitraljez samo dobiti, a ne i kupiti, a dobit je mogao samo od vojske, jer, kako kaže ”to nije nikakvo čudo posjedovati oružje, jer je poznato da vojska besplatno dijeli oružje”.
Simini roditelji, govore da je Simo bio obučen u šarene (maskirne) hlače i prsluk, a da je preko prsluka imao crnu kožnu jaknu. Ne sjeća se točno datuma kada je Simo ovaj put došao iz Vojvodine, ali se otac sjeća da je stigao oko 14 ili 15 sati.
Iznose da je Simo nikada s nikim ne druži. Za Babić Milorada (koji je prema iskazu Štakića bio sa Simom u njegovom vozilu u kojem je pronađen puškomitraljez). Simin otac govori da je s nekim prijateljima u rujnu mjesecu, dvadesetak dana prije Siminog dolaska, bio u susjedstvu vadio krompir, pa je i Siminom ocu pomagao vaditi krompir.
Ocjenjujemo da su Simini roditelji u ovom razgovoru bili neiskreni i napominjemo da pretres kuće, štale i sjenika nije izvršen.
Provjerom na terenu utvrdili smo da se Bobić Milorad ne nalazi u Studencima, već da je u Lipovom polju kod rodbinskih veza, a da je Studence napustio ubrzo nakon zarobljavanja Sime Pejnovića.
Razgovor s Bobić Miloradom u Lipovom polju za sada nije obavljen, jer je ocjenjeno da bi dolazak uniformiranih i naoružanih policajaca u Lipovo polje radi obavljanja razgovora s Bobićem, poremetilo političko-sigurnosnu situaciju u tom selu i možda čak bilo iskorišteno kao povod za vršenje terorističkih aktivnosti.
Ocjenjujemo da je Bobiću bilo poznato kada se vozio s Pejinovićem u njegovom vozilu puškomitraljez, te da prema prikupljanjem podacima postoji osnovana sumnja da su Simo Pejnović i Milorad Bobić pokušali izvršiti krivično djelo oružane pobune (čl. 326.f. KZ RH).
Operativni radnik
R E P U B L I K A H R V A T S K A
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT- 92/92
Karlovac, 6. ožujka 1992.godine
ASM/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN br. 53/91) stavljam zahtjev da se provede istraga
protiv
PEJNOVIĆ SIME, zv. ”Šika” sina Milana i Milke,
rođ. 28.7.1955. u Klenovcu, SO Gospić, sada prebiva u Kikindi,
M. Tita br. 45, Srbina, oženjenog, oca jednog djeteta, sada se
nalazi u vojnom logoru pri Okružnom zatvoru u Gospiću,
jer postoji osnovana sumnja da je:
u toku 1991. godine na području općine Gospić, u cilju nasilnog obaranja utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske, od trećeg mjeseca kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenac, Mlaku i Kosinj Most, gdje je razgovarao sa više osoba kako bi ih pridobio za naprijed navedene ciljeve, te sve to radio do 15.10.1991. godine, kada je uhićen po vojnoj policiji, te je pritom u njegovom osobnom vozilu pronađeno i oduzeto, jedan puškomitraljez – PM- 7,62 mm, br. 30292 sa municijom, 15 komada TNT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M 69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturica za vodu i ruksak,
dakle, pripremao sudjelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – pripremanjem oružane pobune – označeno u čl. 236 – n u vezi čl. 236. f. KZ RH, a kažnjivo po čl. 236-n KZ RH,
R a z l o z i
Policijska uprava Gospić prijavila je Pejnović Simu da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu zahtjeva.
Osnovanost sumnje da je Pejnović Simo počinio djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz krivične prijave, službenih zabilješki, te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, jer iz istih proizlazi da je Pejnović Simo u toku 1991. g. od 3. mj. pa sve do 15.10.1991.g. kada je uhićen po vojnoj policiji nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu koja je navedena u potvrdi o privremeno oduzimanju predmeta, te obilazio ljude kako bi ih pridobio za sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, pa se stoga ovaj zahtjev ukazuje kao opravdan i na zakonu osnovan.
Pored uobičajenih istražnih radnji u toku istrage potrebno je prikupiti izvod iz KE i socijalnu anamnezu za Pejnović Simu.
Obzirom da se Pejnović Simo trenutno nalazi u vojnom logoru pri Okružnom zatvoru u Gospiću, te postoji opravdana i bojaznost da bi okrivljeni mogao pobjeći, to predlažemo da se prema Pejnović Simi odredi pritvor temeljem čl. 191. st. 2. toč. 1. preuzetog ZKP-a (NN br. 53/91).
Prilog: spis
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
Broj: __Kio. -7/92-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenog
od 02. travnja 1992.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog:
Sudac: Juraj Boljkovac Pejnović Sime
Zapisničar: Katica Radaković zbog krivičnog djela iz čl. 236-n u vezi KZ čl. 236f. KZRH
Za VT: Antun Stanković – Moćan
Početak u __17 __sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: _ SIMO PEJNOVIĆ zv. Šika
- Porodično i rođeno ime roditelja
i djevojačko porodično ime majke: Milan Pejnović, Milka rođena Pražić
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
ulica, kućni broj: Kikinda, ul. Franca Prešerna br. 66
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 28. VII.1955. Klenovac, Gospić, Srbin
državljanin Rep. Hrvatske
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: termoizolator, radnik, – kod privatnika
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece) oženjen sa Mirom, otac jednog djeteta
starog 11 godina
- Da li je pismen i kakve je škole
završio: pismen, sa završenom osnovnom školom
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: obiteljska kuća u Bočaru, općina Novi Bečej
- Gdje i kada je služio vojsku,
čin i gdje se vodi u vojnoj evidenciji: 1974. g. u Prištini, u VE se vodi u Zrenjaninu
10. Da li je odlikovan: -_
11. Da li je kad i zašto osuđivan: nije
12. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: nije
13. Da li se protiv njega vodi postupak
za koje drugo kriv. djelo: ne vodi se
14. Ako je maloljetan, tko mu je
zakonski zastupnik: punoljetan
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu člana 67 stav 2 i čl. 218 st. 2 i 3 ZKP
b r a n i s e:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva Karlovac, broj KT-92/92 od 6. ožujka 1992. godine, te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.
Upućen sam da u toku cjelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovim mojem prvom ispitivanju.
Razumio sam zašto se okrivljujem, predočenim zahtjevom za provođenje istrage. Branitelja za sada neću uzimati, a svoju obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.
Poričem da bi počinio kriv. djelo za koje se okrivljujem, predočenim zahtjevom za provođenje istrage tj. da bi tokom 1991.godine na području Općine Gospić u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH i oružanog suprotstavljanja vlastima RH, od III mjeseca na dalje kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenci, Mlakvu i Kosinj Most, te da bih tu razgovarao s više osoba u cilju njihovog pridobivanja za napred navedene ciljeve.
Također poričem da bi vojna policija Gospić dana 15. listopada 1991. g. prilikom pretresa moga osobnog automobila i prilikom mog lišenja slobode te zgode u mom vozilu pronašla i oduzela mi 15 komanda TNT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, te borbeni ranac, čuturicu za vodu i ruksak.
Pred od prilike 9 godina odselio sam se iz Klenovca, gdje sam rođen u Kikindu, gdje sam se oženio i dobio jedno dijete, sagradio kuću i od tada tu živim. U početku sam radio u poduzećima, pa zatim jedno vrijeme u Njemačkoj, a u zadnje vrijeme radio sam kao privatnik. Kroz sve to vrijeme, kako sam otišao iz rodnog mjesta, povremeno sam godišnje nekoliko puta dolazio u rodno mjesto i pomagao roditeljima obavljati razne poljoprivredne i druge poslove.
Negdje u mjesecu ožujku ili travnju 1991. godine došao sam kod kuće u Klenovac da prodam oko desetak kubnih metara hrastovih dasaka. Radi toga otputovao sam u Zadar da te daske prodam nekom stolaru. Pri povratku iz Zadra u Gospić sreo sam na autobusnoj stanici u kavani, jednog meni do tada nepoznatog čovjeka. Znam samo da mu je ime ”Jovo”. U razgovoru s tim čovjekom, koji se vodio nevezano o koječemu, on mi je ponudio na prodaju puškomitraljez call. 7.62 mm, s 4 okvira po 30 metaka, i ja sam tu njegovu ponudu prihvatio te kupio puškomitraljez i 4 okvira metaka za iznos od 2.500 DEM. Te Marke imao sam od ranije. Zaradio sam ih svojim poslom u inozemstvu i u domovini. Inače, uvijek imam običaj da sa sobom u džepu nosim 3 – 4000 DEM.
Nakon kupnje spomenutog oružja i municije sve to odvezao sam u roditeljsku kuću u Klenovac i sakrio u sijeno iznad štale, gdje je sve to i ostalo. Kod kuće zadržao sam se 10-15 dana, a zatim se vratio u Kikindu i u Kikindi ostao sve do negdje oko 10. listopada 1991.godine tj. do nekoliko dana prije mog uhićenja u Klenovcu dana 15. X. 1991.godine.
Iz Kikinde u Klenovac došao sam autobusom. Moje osobno vozilo ”Renault 12” ostalo je u Klenovcu još od III ili IV. mjeseca tj. od zadnjih posjeta roditeljima.
Kako sam rekao u Klenovac sam došao oko 10. listopada 1991. godine. Kući sam došao da posjetim brata Čedu u Rijeci i majku u Klenovcu, koja je prije toga bila operirana. Slijedećih nekoliko dana obilazio sam okolna mjesta, bez ikakvog posebnog cilja. Za to vrijeme sretao sam mještane tih sela, koje od ranije poznajem, pa sam tako između ostalih Bobić Milorada, Basta Božidara, Štakić Dušana, Štakić Nikolu, Gruičić Đorđa, Petrić Savu i druge ljude iz okolnih mjesta. S njima nisam vodio nikakve posebne razgovore, pogotovo ih nisam nagovarao da se oružane suprotstave vlastima RH, niti nikakve druge razgovore koji bi bili upereni na nasilno obnavljanje utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske. Nismo vodili niti nikakve razgovore oko oružje i tome slično.
Ne mogu objasniti radi čega sam kupio od onog ”Jove” u III ili IV mjesecu 1991.godine puškomitraljez a 4 okvira metaka. To neznam i sam sebi postavljam pitanje zbog čega sam to učinio.
Dan ili dva prije 15. listopada 1991. godine, tj. nekoliko dana ranije nego što sam se mislio vratiti u Kikindu odlučio sam onaj puškomitraljez i municiju prevesti u Kikindu. No, kako su tada već na prometnicama bile dosta stroge kontrole odlučio sam da oružje i municiju pokušavam staviti u rezervar za plin mog osobnog automobila. Radi toga uzeo sam puškomitraljez i municiju iz sijena, gdje je bio spremljen još od onda od kada sam ga kupio, kako bih izmjerio da li oružje može stati u rezervar. To sam učinio kod svoje kuće u Klenovcu. Vidio sam da bi puškomitraljez stao u rezervar za plin, pa sam dalje mislio brusilicom razrezati rezervar, staviti puškomitraljez i municiju u rezervar i potom rezervar zavariti i u rezervaru oružje i municiju prevesti u Kikindu. No, odmah to nisam učinio i tako mi je puškomitraljez i municija slučajno ostalo u prtljažniku automobila. Dan ili dva, kako sam oružje i municiju stavio u prtljažnik, otišao sam u Studence po pijaču, a pri povratku na cesti Studenci-Perušić, u samom Klenovcu zaustavila me vojna policija, pretresla moje vozilo, u vozilu, točnije u prtljažniku vozila pronašla puškomitraljez i 4 okvira metaka, te mi sve to oduzela. Tom prilikom izdala mi je i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koja mi se predočava i koja prileži na listu 7 spisa. Tu potvrdu ja sam vlastoručno potpisao. Međutim, tada kada mi je ta potvrda izdana i kada sam ju ja potpisao, u njoj je bilo navedeno samo da mi se oduzima PM-7,62 mm. s brojem tog oružja, kojeg se ja sada više ne sjećam, te 4 okvira metaka za taj PM. U potvrdi nije pisao da mi se oduzimaju druge stvari konkretno 15 komada TNT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, ranac, čuturica i ruksak. Taj eksploziv, ručne bombe i druga vojna oprema uostalom nije kod mene niti pronađena u mom vozilu, pa slijedom toga niti oduzeta a niti uvedena u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.
Ne mogu objasniti kako je u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, koja mi se predočava i za koju priznajem da sam je vlastoručno napisao, navedeno da mi je pored spomenutog PM sa 4 okvira metaka oduzete i ostale navedene stvari.
Ne mogu objasniti niti radi čega sam imao namjeru puškomitraljez i municiju prevesti iz Klenovca u Kikindu, pošto mi niti oružje niti municija nije trebalo. To ne mogu objasniti kao niti radi čega sam to oružje i municiju uopće kupio. Tvrdim da puškomitraljez i municiju nisam kupio u namjeri da bi s tim oružjem sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na nasilno obaranje ustavnog i državnog i društvenog ustrojstva RH, odnosno oružanog suprotstavljanja vlastima RH. Ponavljam, u tom pravcu nisam razgovarao niti nagovarao nikog s područja Studenaca, Mlakve, Kosinj Mosta ili nekih drugih mjesta. U tom pravcu nisam nikom davao niti nikakvo oružje ili neku drugu vojnu opremu ili sredstva. Takvog nečeg nisam niti imao. Imao sam jedino maskirnu vojnu uniformu. A uniformu dobio sam pred 4 -5 godina od brata Čede. Neznam od kuda njemu ta uniforma. Nakon što sam ovu uniformu dobio, odnio sam je u Kikindu i od tada mi je uniforma bila u Kikindi. U toj ili nekoj takvoj sličnoj uniformi nisam nikada šetao po svom mjestu u Klenovcu, niti po okolnim selima.
One zgode u mjesecu ožujku ili travnju 1991.g. kada sam od onog nepoznatog ”Jove” kupio puškomitraljez s 4 okvira metaka, a u kojem svakom okviru je bilo po 30 metaka, dobio sam još i rap u kojem je bila određena količina municije call. 7,62 mm. Neznam točno koliko je u rapu bilo metaka, mislim od prilike 20 – 30 komada. Taj rap i tu municiju također sam s PM i 4 okvira metaka spremio kod roditelja u Klenovcu, u sijeno iznad štale, te kad sam PM i municiju mislio sakriti u rezervoaru za plin vozila i prevesti u Kikindu, stavio sam u prtljažnik vozila i taj rap s 20 – 30 komada metaka, te mi i to oduzela.
Onda kada sam oko 10. listopada 1991. godine putovao iz Kikinde u Klenovac, iz Beograda do Vrhovina došao sam autobusom. U Vrhovine sam stigao u predvečer, u sumrak. Tu noć prespavao sam na Željezničkoj stanici u Vrhovinama. Iz Kikinde sa sobom sam uzeo kompletnu maskirnu vojnu uniformu, hlače i vjetrovku. To sam uzeo sa sobom, jer sam znao da ću od Vrhovina do Klenovca ići pješice, pa sam se želio maskirati, da budem što manje uočljiv. kamenjare, sve kako sam rekao pješice, tako da sam putovao tog cijelog dana i cijelu slijedeću noć. Kući u Klenovac došao sam tek slijedeće jutro, odnosno, čak tog drugog dana poslije podne.
Prije nego što sam krenuo pješice iz Vrhovina u Klenovac, još tokom noći dok sam spavao u Vrhovinama, bilo mi je hladno pa sam na sebe obukao onu maskirnu vjetrovku i hlače i tu uniformu imao sam od tada cijelo vrijeme na sebi sve do dolaska kući u Klenovac.
Došavši kući skinuo sam uniformu i slijedećeg dana koliko sam bio kod kuće, tu uniformu nisam nosio. Tek onog dana ujutro, kad sam bio zaustavljen po vojnoj policiji, padala je kiša pa sa ponovno obukao ovu maskirnu vojnu uniformu i u njoj s automobilom otišao u Studence i imao je na sebi pri povratku u momentu kad sam bio zaustavljen po vojnoj policiji, padala je kiša pa sam ponovno obukao ovu maskirnu vojnu uniformu i u njoj s automobilom otišao u Studence i imao je na sebi pri povratku u momentu kad sam bio zaustavljen od strane vojne policije i kada je kod mene pronađen PM s napred spomenutom količinom municije. Nikakvu kapu na glavi nisam imao, kapu u pravilu uopće ne nosim.
To je sve što imam iznijeti u svoju obranu
Ukoliko budem zadržan u pritvoru molim da se o tome obavijesti moja sestra Pejnović Rada iz Klenovca kbr. 10, pošta Perušić, a ona ce zatim obavijestiti o mom zadržavanju u pritvoru ostale zainteresirane, moje roditelje i suprugu.
Na osumnjičenog nema daljnjih pitanja.
Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP izjavljuje da je slušao diktiranje zapisnika, da na isti nema primjedbi i da ga ne želi čitati.
dovršeno u 19 sati.
ZAPISNIČAR: ISTRAŽNI SUDAC: OSUMNJIČENIK:
Katica Radaković Juraj Boljkovac Simo Pejnović
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: Kio 7/92-3
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. PEJNOVIĆ SIME, zbog kriv. djela iz čl. 236. n u vezi čl. 236 KZRH, odlučujući o zahtijevu za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva Karlovac broj KT-92/92 od 6. ožujka 1992. godine, temeljem člana 159. st. 1. i 2. ZKP,
r i j e š i o j e
Provest će se istraga protiv
PEJNOVIĆ SIME, zv. ”Šika”, sin Milana i Milke, rođenog 28.7.1955.godine
u Klenovcu – Gospić, s prebivalištem u Kikindi, M. Tita br. 45 – Srbija, Srbina
zbog osnovane sumnje da je:
U toku 1991. godine na području općine Gospić, u cilju nasilnog obaranja ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske, od mjeseca ožujka kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenac, Mlaku i Kosinj Most, gdje je razgovarao s više osoba kako bi ih pridobio za naprijed navedene ciljeve, te sve to radio do 15.10.1991.godine, kada je uhićen po Vojnoj policiji, a pri čemu je u njegovom osobnom vozilu pronađeno i oduzeto: puškomitraljez 7,62 mm br. 30292 s municijom, 15 komada TNT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturica za vodu i ruksak.
dakle, pripremao sudjelovanje u oružanoj pobuni, koja ja upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – pripremanjem oružane pobune – označeno i kažnjivo po čl. 236 n u vezi čl. 236 f KZ RH.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je zahtijev za provođenje istrage protiv Pejnović Sime, zbog kriv. djela pripremanja oružane pobune iz čl. 236 n u vezi čl. 236 f KZRH, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ovog rješenja.
Zahtijev za provođenje istrage je osnovan.
Osumnjičeni ispitan poriče da je počinio krivično djelo za koje se okrivljuje.
Osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo za koje se okrivljuje proizlazi iz krivične prijave PU Gospić i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vojne policije Gospić, pa je stoga radi provođenja dokaza i prikupljanja drugih podataka potrebnih za donošenje daljnjih odluka, odlučeno kao u izreci rješenja.
U Karlovcu, 2. travnja 1992. godine.
ISTRAŽNI SUDAC
PREDSJEDNIK SUDA:
Juraj Boljkovac
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Poslovni broj: Kio- 7/92- 4
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. PEJNOVIĆ SIME, zbog kriv. djela iz elana 236 D. U vezi čl. 236 f KZRH, odlučujući o prijedlogu za određivanje pritvora Vojnog tužiteljstva Karlovac, br. KT- 92/92,
r i j e š i o j e:
I Temeljem člana 192 stav 1 u vezi člana 191 stav 2 točka 1 i 2 ZKP-a o d red j u j e s e
p r i t v o r protiv
, PEJNOVIĆ SIME zv. Šika sina Milana i Milke rođene Pražić rođenog 28. VII. 1955. godine u Klenovcu, Gospić, s prebivalištem u Kikindi , ul. F. Preserna br.66 – Srbija.
II Pritvor određen ovim rješenjem započinje ,teći dana 2. travnja 19920 godine u 17 sati.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac stavila je zahtjev za provođenje istrage protiv Pejnović Sime, zbog kriv. djela pripremanja oružane pobune iz člana 236 11 U vezi člana 236 f KZRH i ujedno predložilo da se protiv imenovanog odredi pritvor iz razloga predviđenog u članu 191 stav 2 točka 1 i 2 ZKP-a.
Prijedlog za određivanje pritvora je osnovan.
Iz krivične prijave PU Gospić te potvrde o privremenom oduzimanja predmeta, a djelomično i same obrane okrivljenog, proizlazi osnovna sumnja da je Pejnović Simo počinio krivično djelo iz člana 236 n u vezi čl. 236 f KZ RH, pa je radi toga protiv njega rješenjem ovog suda broj Kio- 7/92-3 od 2. travnja 1992. godine i određeno provođenje istrage.
Iz navedenih podataka, a i djelomično obrane osumnjičenog proizlazi dalje da je osnovan prijedlog Vojnog tužiteljstva Karlovac i za određivanje pritvora. Naime, tokom istrage potrebno je saslušati veći broj svjedoka koje okrivljeni sve dobro poznaje, a od kojih su neki i njegova rodbina, pa stoga postoji osnovana bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao ometati istragu utjecajem na te svjedoke u pravcu da iskazuju kako je za njega povoljnije.
Osim toga, Republika Hrvatska nalazi se u neobjavljenom ratnom stanju s pripadnicima bivše JNA a i s pojedinim grupama i samom Republikom Srbijom kao i domaćim odmetnicima, pa stoga na dijelu svog teritorija nema privremeno kontrole i vlasti, a s Republikom Srbijom prekinute su gotovo sve veze. Obzirom na takvo stanje osnovno je za pretpostaviti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao pobjeći na teritorij na kojem državni organi RH nemaju vlasti ili u Republiku Srbiju, a cime bi postao nedostupan sudu i na taj način otežao ili onemogućio provođenje daljnjih istražnih i drugih radnji u postupku.
Prema tome u konkretnom slučaju postoje razlozi za određivanje pritvora u smislu člana 191 stav 2 točka 1 i 2. ZKP-a, pa je slijedom iznijetog, temeljem člana 192 stav, 1 ZKP-a i odlučeno kao u izreci..
U Karlovcu, dne 2. travnja 1992. godine
ISTRAŽNI SUDAC
PREDSJEDNIK SUDA:
Boljkovac Juraj
VOJNI SUD KARLOVAC
Oznaka spisa Kio 7/92
D O S T A V N I C A
Primalac: SIMO PEJNOVIĆ zatvorenik Okružnog zatvora Gospić
Naziv pismena koja se dostavljaju Rješenje o pritvoru od 2. travnja 1992.g.
REPUBLIKA HRVATSKA
Vojni sud Karlovac
Br. Kio 7/92-6
N A R E D B A
Vojni sud u Karlovcu po istražnom sucu – predsjedniku suda :Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. PEJNOVIĆ SIME, zbog kriv. djela iz člana 236 n u vezi člana 236 f,
n a r e d i o j e
I Okr. Pejnović Simo sin Milana i Milke r. Pražić rod. 28.07. 1955. godine u.Klenovcu. – Gospić s prebivalištem u Kikindi, F.Prešerna broj 66, Srbija, sada u pritvoru kod Okružnog zatvora Gospić, p r e r a i t i će s e iz Okružnog zatvora Gospić u Okružni zatvor Karlovac.
II Ova naredbu izvršiti će Okružni zatvor Gospić.
III Kada .Okružni zatvor, Gospić preprati okrivljenog u Okružni zatvor Karlovac, Okružni zatvor Karlovac primiti će okrivljenika u pritvor.
U Gospiću, 03.04.1992. godine
Istražni sudac
Predsjednik suda
DNA:
1. Uprava Okružnog zatvora Gospić
2. Uprava Okružnog zatvora Karlovac Juraj Boljkovac
REPUBLIKA HRVATSKA
N E Č I T K O
Broj: I Kio-7/92-8
Kv-14/92
RJEŠENJE
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Kosijer Mladena kao predsjednika vijeća, te sudaca Bubaš Nine i Matan Zvonimira kao”članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u kriv. predmetu protiv okr. Pejnović Sime, zbog kriv. djela iz čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZ RH, odlučujući o žalbi okr. Pejnović Sime protiv rješenja istražnog suca Vojnog suda u Karlovcu o provođenju istrage broj Kio-7/92-3, od 2. travnja 1992. godine i o žalbi okr. Pejnović Sime protiv rješenja istražnog suca Vojnog suda u Karlovcu o određivanju pritvora, broj Kio-7/92-4, od 2. travnja 1992. godine, temeljem čl. 397 st. 3 Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1 Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (NN br. 53/91) kao Zakona Republike Hrvatske (u daljem tekstu ZKP-e), na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 1992. godine
r i j e š i o j e
O d b i j a j u s e kao neosnovane žalbe okr. PEJNOVIĆ SIME protiv rješenja istražnog suca Vojnog suda u Karlovcu o provođenju istrage Kio-7/92-3 od 2. travnja 1992. godine i rješenja istražnog suca Vojnog suda u Karlovcu o određivanju pritvora Kio-7/92-4, od 2. travnja-1992.
Obrazloženje
Rješenjima citiranim u izreci određenje je provođenje istrage protiv okr., zbog kriv. djela iz čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZ RH, te je određen pritvor temeljem čl. 191 st. 2 t. 1 i 2 ZKP-a.
Na ova rješenja okr. je 3. travnja 1992. godine uložio žalbe, zaprimljene na Vojnom sudu u Karlovcu 7.travnja 1992. godine.
Žalbe nisu osnovane.
Istražni sudac pravilno je zaključio, a na osnovu potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, da postoji osnovana sumnja da je okr. počinio kriv. djelo za koje se tereti, iako okr. sam to poriče. Nadalje pravilno je zaključeno da postoji osnovana bojazan da bi okr. boravkom na slobodi mogao utjecati na svjedoke koje je potrebno ispitati u istražnom postupku, jer ih sve dobro poznaje, a sa kojima je u rodbinskim odnosima. Osim toga, može se osnovano pretpostaviti da bi boravkom na slobodi mogao pobjeći sa teritorija RH na teritorij na kojemu državni organi nemaju faktičnu vlast ili pobjeći u Republiku Srbiju, čime bi postao nedostupan sudu.
Kako u žalbama okr. nije navedeno obrazloženje niti razlozi koji bi dovodili u sumnju zaključak o tome da je osnovano odrediti pritvor i provesti istragu, vijeće je temeljem čl. 397 st. 3 ZKP-a odlučilo kao u izreci.
Karlovac, 8. travnja 1992.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Mladen Kosijer
Broj: Kir 7/92-10
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 21. travnja 1992.god.
u ___Okružnom sudu Gospić u ime Vojnog___ sudu u __Karlovcu___
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac ___Juraj Boljkovac PEJNOVIĆ SIMO
Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana _236. f. u vezi čl. 236 n KZRH
Početak u _09,45__sati
Utvrđuje se da su pristupili:
Vojni Tužilac ___Dragan Novosel__
Okrivljeni: _______ ____________
Branilac: ______ ____________
Oštećeni:_________ ____________
Tumač: _____ _____________
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište: sada pripadnik vojni policajac
Mjesto rođenja i godina starosti:
Odnos s okrivljenim i oštećenim nije u srodstvu niti u zavadnji
Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje
Upozoren u smislu čl. 229 i 231. ZKP, iskazuje:
Sjećam se da sam negdje sredinom listopada 1991. godine bio na kontroli prometa, na cesti između sela Studenac i Perušićki Klenovac. s još dva vojna policajca Šimunović Ivanom i Kosović Milanom.
U jednom momentu zaustavili smo i pregledali osobni automobil NEČITKO kojeg inače ne poznajem.
Nas trojica pregledali smo automobil i siguran sam u automobilu pronašli PM cal 7,62 mm, nekoliko okvira metaka, te pored tih okvira metaka još veću količinu drugih metaka, kao i određenu količinu eksploziva TNT, vitezita, ručnih bombi i neki drugi eksplozivnih naprava, ranac, ruksak i čuturica za vodu.
Siguran sam da su u automobilu bile sve stvari koje sam napred pomenuo, samo što se sada više nemogu sjetiti točno koliko je bilo u vozilu bombi, eksploziva, eksplozivnih naprava i komada metaka.
Uglavnom sve to što smo mi u vozilu pronašli upisali smo točno o privremenom oduzimanju predmeta, koju sam potpisao ja i okr. Pejnović Simo.
To je sve što imam za iskazati.
Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP, zapisnik nije čitan.
Dovršeno u 10,00 sati.
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: Kio. 7/92-11
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. PEJNOVIĆ SIME, zbog kriv. djela iz čl. 236.n. u vezi čl. 236 f KZRH-a.
r i j e š i o j e:
I – Temeljem čl. 83. st. 1. i 3. preuzetog ZKP-a (NN 53/91) iz spisa Vojnog suda Karlovac broj Kio. 7/92, izdvaja se službena zabilješka SZUP-a Gospić od 5.11.1991. god., o obavljenom informativnom razgovoru s okr. Pejnović Simom, list 2. i 3. spisa.
II – Temeljem čl. 83. st. 2. ZKP-e izdvojena službena zabilješka iz toč. 1. ovog Rješenja, čuvati će se u posebnom omotu kod Vojnog suda Karlovac.
Obrazloženje
U kriv. predmetu protiv okr. Pejnović Sime, zbog kriv. djela iz čl. 236 n u vezi čl. 236 f KZ RH-a, pregledan je ovosudni spis broj gornji, te na listu br. 2 i 3 spisa pronađene službene zabilješke o obavljenim informativnim razgovorima s okrivljenikom, koju su sačinili radnici SZUP-a RH u smislu čl. 151. ZKP-a, pa je stoga temeljem čl. 83. st. 1 i 3 ZKP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.
U Karlovcu, 22. travnja 1992.god.
ISTRAŽNI SUDAC:
PREDSJEDNIK SUDA:
Boljkovac Juraj
.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: Kio. 7/92-12
VOJNO TUŽITELJSTVO
K A R L O V A C
Na br. KT-92/92
U prilogu, nakon završene istrage, dostavlja se ovosudni spis u kriv. premetu protiv okr. PEJNOVIĆ SIME, zbog kriv. djela iz čl. 236. n u vezi čl. 236. f. KZ RH-a, na daljnji nadleži postupak, u smislu čl. 174. st. 2. ZKP-a.
Prilog: spis
U Karlovcu, 22. travnja 1992.god.
N: ISTRAŽNI SUDAC
I – vidi up. ”Kio” REDSJEDNIK SUDA:
II – iznesi kao završeno Boljkovac Juraj
III- dostavi kao gore
Klc, 22.4.92.g.
Sudac:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-92/92
Karlovac, 24. travnja 1992.godine
ASM/JK
Temeljem člana 45 stav 2 točka 3 i člana 174 stav 2 preuzetog Zakona o krivičnom
postupku (NN 53/91) podižem,
O P T U Ž N I C U
protiv
PEJNOVIĆ SIME, zv. “Šika” , sina Milana i Milke, rođ.Pražić,
rođ.28.7.l955. u Klenovcu, SO Gospić, sada prebiva u Kikindi,
ulica Franca Prešerna kbr.66, Srbina, termoizolatora, oženjenog,oca jednog
mldb.djeteta, neosuđivanog, sada upri tvoru u Okružnom zatvoru
Karlovac od 2.4.1992. godine,
da je :
u toku 1991. godine na području općine Gospić u cilju nasilnog obaranja utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske od 3.mjeseca kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenac, – Mlaku i Kosinj Most, gdje je razgovarao sa više osoba
kako bi ih pridobio za naprijed navedene ciljeve, te sve to radio do 15.10. 1991. godine, kada je uhićen po vojnoj policiji, te je pri tom u njegovom osobnom vozilu pronađeno i oduzeto, jedan puškomitraljez PM-7, 62 mm broj 30292 sa municijom, 15 komada TMT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturicu za vodu i ruksak,
dakle, pripremao djelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – pripremanjem oružane pobune – označeno u članku 236 n u vezi člana 236 f KZ RH, a kažnjivo po članku 236 n KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna
rasprava,
2. da se na glavnu raspravu pozove okr.Pejnović Simo, pozove i sasluša kao svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx (23),
3. da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (7), i izvod iz KE (?)
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Gospić prijavila je Pejnović Simu da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice.
Protiv Pejnović Sime provedena je istraga.
Okrivljeni Pejnović Simo poriče da bi izvršio djelo koje mu se stavlja na teret. Poriče da bi u toku 1991. godine kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, a u cilju rušenja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima RH. Isto tako poriče da bi u njegovom vozilu dana 15.10.1991.g. vojna policija osim PM-7,62 mm i 4 okvira metaka za taj PM pronašla i druge predmete – eksploziv i opremu koja je navedena u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
Navodi da već 9 godina živi u Kikindi, a godišnje u nekoliko navrata dolazi u Klenovac kod roditelja gdje pomaže na poljoprivredi. U 3. ili 4.mj.1991.g. da je bio u Klenovcu, da je poslovno putovao u Zadar i kada se vraćao kući u Gračacu na autobusnoj stanici da je od jednog njemu nepoznatog čovjeka pod imenom “Jovo” kupio puškomitraljez 7,62 mm sa 4 okvira od po 30 metaka za iznos od 2.500 DEM. To oružje i municiju da je dovezao u roditeljsku kuću i sakrio u sijeno iznad štale, a da o tome nisu ništa znali njegovi roditelji. Da ne može objasniti iz kog razloga je kupio PM a koji je kasnije imao namjeru prevesti u Kikindu. Isto tako da ne može
objasniti i da nezna zašto je htio PM odvesti u Kikindu. Desetak dana kasnije da se je vratio u Kikindu.
Oko 10.listopada 1991.g. da je putovao iz Kikinde za Klenovac. Iz Beograda do Vrhovina da je došao autobusom, a u Vrhovine da je stigao u sumrak. Tu noć da je prespavao na željezničkoj stanici uVrhovinama, a sa sobom da je bio ponio kompletnu maskirnu vojnu uniformu, pa kako mu je bilo hladno da je istu tu večer i obukao na sebe. Tu maskirnu uniformu da je uzeo sa sobom jer je već znao unaprijed da će od Vrhovina do Klenovca ići pješice, pa je htio da se maskira i da bude što manje uočljiv. Ujutro da je krenuo u pravcu Klenovca, da je išao sporednim putevima kroz šume i kamenjare, tako .da je putovao taj cijeli dan i cijelu slijedeću noć, da bi tek ujutro drugog dana došao u Klenovac. Kada je došao u Klenovac da je slijedećih nekoliko dana obilazio okolna mjesta bez ikakvog posebnog cilja. Da je sretao mještane s kojima je razgovarao, između ostalih sreo je Bobić Milorada, Basta Božidara, Štapić Dušana, Štapić Nikolu, Rujičić Đorđa, Petrić Savu, i druge ljude iz okolnih mjesta. Da s njima nije vodio nikakve razgovore, a pogotovo da ih nije nagovarao da se oružano suprotstave vlastima RH. Dana 15.10.1991.g. kada je zaustavljen po vojnoj policiji Gospić, kada je u njegovom vozilu i pronađeno oružje navodi ponovno da je u njegovom vozilu nađen samo puškomitraljez i 4 okvira municije, a da se PM i municija nalazili slučajno u osobnom vozilu jer da je istu imao namjeru s tim vozilom prevesti u Kikindu, time da bi ih sakrio u rezervoar za plin. Kako je namjeravao razrezati rezervar za plin i PM i streljivo stavi ti u rezervar i ponovno ga zavari ti, a to nije uspio završi ti tako da mu je slučajno u vozilu ostao PM sa municijom. Ponavlja da prilikom pretresa njegovog vozila eksploziv, bombe i druga oprema nije pronađena. Da su djelatnici vojne policije mu dali da potpiše potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koju je on i potpisao, ali da je u potvrdi samo pisalo da mu se oduzima PM određenog broja kojeg se on sada ne sjeća i 4 okvira metaka, dok ostale stvari – eksploziv, bombe i dr. nije bilo navedeno u toj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
Kada je u 10. mj .1991.g. došao kući u Klenovac da nije nosio maskirnu uniformu, ali kritičnog dana kada je zaustavljen po vojnoj policiji tj. 15.10.1991.g. da je imao na sebi maskirnu uniformu, jer je padala kiša, pa da je iz tog razloga to obukao, odnosno obukao tu uniformu.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxx pripadnik vojne policije Gospić saslušan kao svjedok iskazao je da se sjeća da je sredinom 10.mj.1991.g. bio u kontroli prometa na cesti između sela Studenac i Perušićki Klenovac sa još dva vojna policajca i to Šimunić Ivanom i Kosović Milanom. U jednom trenutku da su zaustavili i pregledali osobni automobil “Renault” s kojim je upravljao okrivljeni Pejnović Simo kojeg inače ne poznaju. Prilikom pregleda automobila da je siguran da su u automobilu pronašli PM call.7,62 mm , nekoliko okvira metaka, te pored tih okvira metaka još veću količinu drugih metaka, kao i određenu količinu eksploziva TMT, vitezit, ručne bombe i nekih drugih eksplozivnih naprava, ranac, ruksak i čuturicu za vodu.
Siguran je da su u automobilu sve stvari koje je naveo samo što sada se više ne može sjetiti tačno koliko je u vozilu bilo bombi, eksploziva i eksplozivnih naprava i komada metaka. Uglavnom to što su pronašli u vozilu da su točno upisali u potvrdu o pri vremenom oduzimanju predmeta koju je sam potpisao okrivljeni i on.
Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (7), proizlazi da je vojna policija Gospić dana l5.l0.l991.g. od okrivljenog oduzela PM – 7,62 mm broj 30292, RAP sa 4 puna okvira, 430 komada metaka 7,62 mm, 15 komada TMT, 6 pakovanja vitezita , 12 bombi M 52 R, 8 bombi 8,69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturicu za vodu i ruksak, te tu potvrdu da je vlastoručno potpisao Pejnović Simo i vojni policajac xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Dušan Škakić navodi da je u toku 10.mj.199l.g. u njegovu trgovinu Studencima u dva navrata dolazio okrivljeni i da je bio tada obučen u maskirnu uniformu.
Obrana okrivljenog Pejnović Sime da u toku 1991.g. od 3.mj. pa nadalje nije kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu radi obaranja državnog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske ni ti da jeo tome razgovarao i nagovarao druge osobe, te da je samo kupio PM-7,62 mm sa 4 okvira streljiva a za što ne može objasniti iz kojih razloga i zašto ga je kupio, je neprihvatljiva i neuvjerljiva.
Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx nedvojbeno proizlazi da je dana 15.10.1991.g. od Pejnović Sime oduzeto oružje, streljivo, eksploziv, bombe i druga oprema koja je navedena u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da je u toku mjeseca listopada okrivljeni obilazio mjesta Studenac, Mlaku, Kosinj, razgovarao sa više ljudi i nagovarao ih da se uključe u nasilno obaranje državnog ustrojstva Republike Hrvatske, da je tada bio obučen u maskirnu vojnu uniformu. Isto tako nesporno je da je 15.10.1991.g. kada je zaustavljen po vojnoj policiji i iz njegovog vozila oduzeti predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, okrivljeni bio obučen u maskirnu uniformu.
Nesporno je da je u listopadu mjesecu 1991.g. okrivljeni iz Kikinde doputovao u Vrhovine a zatim iz Vrhovina pješke, obučen u maskirnu uniformu došao u Klenovac. Do Klenovca da je pješice išao kroz šikare, kamenjare, šume, kako ne bi bio primjećen, pa normalno nameće jedini zaključak da osoba koja se skriva i ne želi biti viđena kako se vraća u svoje mjesto a imajući u vidu da su bile u toku već i neprijateljske akcije, nameće se kao jedini zaključak da takva osoba, tj. okrivljeni nije imao nikakve “poštene namjere” već sigurno da su njegove namjere bile neprijateljske, odnosno uperene na rušenje utvrđenog društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.
Obzirom na sve naprijed navedeno, te imajući u vidu nesporne činjenice da u toku lO.mj.1991.g. kada su već bile u toku neprijateljske oružane akcije okrivljeni iz Kikinde dolazi u Klenovac, a posebno pri tom treba imati u vidu način dolaska od Vrhovina do Klenovca, tj. njegovo “šuljanje” i skrivanje na tom putu, te imajući u vidu da od okrivljenog je oduzeta velika količina oružja, eksplozivnih i borbenih sredstava kao i druge opreme, te da je s tom opremom putovao po okolnim mjestima i nagovarao pojedine osobe da se priključe i uključe u oružanu pobunu radi obaranja državnog ustrojstva Republike Hrvatske, proizlazi da se u ponašanju okrivljenog stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje opravdana i na zakonu osnovana.
Obzirom da okrivljeni nema stalno prebivalište na području Republike Hrvatske, to postoji opasnost od bijega, ako bi okrivljeni bio na slobodi, pa iz tog razloga predlažemo da se temeljem članka 191 stavak 2 točka 1 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) okrivljenom produži pritvor.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
Broj: K-47/92-4
Z A P I S N I K
Od 29. travnja 1992.
O glavnoj raspravi Vojnog suda u Karlovcu.
Prisutni od suda : Krivični predmet :
Mladen Kosijer Tužilac : VT Karlovac
Nina Bubaš Okrivljeni : Simo Pejnović
Zvonimir Matan zbog kriv. djela iz čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZRH
Blaženka Čurjak Broj Voj. tužilaštva : KT 92/92
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 12 sati objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili :
1. Zamj. Voj. Tužilac Antun Stanković Moćan
2. Oštećeni : ___________
3. Okrivljeni : osobno
4. Svjedoci:________________________________
Pred. vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl., rasprave, kao i sastav sudskog vijeća, te se konstatira da na sastav sudskog vijeća nema primjedbi.
Gl. rasprava je javna.
Utvrđuje se identitet okr.
Okr. SIMO PEJNOVIĆ – podaci kao na listu br. 9.
Okr. upozoren u smislu čl. 183 .4, 314 i 316 preuzetog ZKP-a (NN 53/91).
Gl. rasprava počinje.
Čita se optužnica.
Okr. izjavljuje da je primio i razumio optužnicu, da branitelja neće angažirati i nakon što je poučen da nije dužan iznositi obranu niti odgovarati na postavljena pitanja i da se može braniti na način koji njemu najbolje odgovara, izjavljuje da će obranu dati, pa
s e b r a n i:
Konstatira se da se brani identično kao u istražnom postupku na listovima’ 9-11 time’ da dodaje da je točno da prilikom zaustavljanja po patroli MUP-a u automobilu je pronađena jedna puška, rap,4 puna okvira te mu je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, dana na potpis jedno dva mjeseca prije odnosno unatrag prije ove rasprave, tako da nije odmah potpisivao tu potvrdu. Točno je da se na potvrdi nalazi njegov potpis,ID tvrdi da ostala navedena municija
niti eksploziv nije pronađen u njegovom automobilu. Osim toga poriče da’ bi u razgovoru sa osobama koje je naveo u istražnom postupku i sa kojima je kontaktirao bilo što razgovarao u pravcu da se oružano suprotstave vlastima RH. Ja nikakove posebne namjere sa tom puškom nisam imao, no kada sam ju već kupio htio sam ju prevesti na opisni način u Kikindu. Od 15.10.1991.g. pa do određivanja pritvora po istražnom sucu zalazio sam se u zatvoru u Gospiću.
Ja sam htio tu. pušku odvesti u Kikindu, no ne znam što bih sa njom radio.
Stoga. još mogu dodati da ostajem u cijelosti kod obrane da nikakovu namjeru niti pripreme za vršenje oružane pobune nisam činio, a niti je sva ta navedena količina kod mene pronađena kao što se,navodi u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
DOKAZNI POSTUPAK
Stranke suglasno predlažu da se pročita iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Vijeće donosi
r j e š e n j e
čita se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx sa lista 23.
Vrši se uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te izvod iz KE.
Daljnjih dokaznih prijedloga nema.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.
Viječe daje riječ strankama.
Zamjenik VT – smatram u cijelosti dokazano djelo jer da je obrana okr. neprihvatljiva obzirom da iz potvrde o privremeno oduzetim predmetima nesporno proizlazi da je kod okr. pronađena veća količina oružja prilikom kontrole automobila te’ obzirom na iskaz svjedoka da je potpuno nelogično i neuvjerljivo da bi bilo tko pripisivao u potvrdu predmete, a da isti nisu pronađeni.Osim toga neuvjerljivo je da netko kupuje za 2.500 DM puškomitraljez a da ne zna za koje svrhe, te se zatim u maskirnoj uniformi provlači do mjesta gdje je taj puškomitraljez sakrio i imao ga namjeru sa sobom odnijeti. Upravo iz svih navedenih okolnosti da se može zaključiti da još nije uspio podijeliti dio oružja i da mu se stoga i stavlja na teret učestvovanje već samo pripremanje oružane pobune pa predlaže da se proglasi krivim i osudi po zakonu.
Okrivljenik – ostajem u cijelosti kod svoje obrane i tvrdi da navedeno oružje nije imao kod sebe.
GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA.
Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje te donosi a predsjednik vijeća javno izriče slijedeću
P R E S U D U
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okr. SIMO PEJNOVIĆ
k r i v j e
što je:
u toku 1991. godine na području općine Gospić u cilju nasilnog obaranja utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske os 3. mj. kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenac, Mlaku i Ko sinj – most gdje je razgovarao sa više osoba kao bi ih pridobio za naprijed navedene ciljeve, te sve to radio do 15.10.1991.godine, kada je uhićen po Vojnoj policiji, te je pri tom u njegovom osobnom vozilu pronađeno i oduzeto, jedan puškomitraljez PM-7,62 mm, broj 30292 sa municijom, 15 komada TMT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturicu za vodu i ruksak,
dakle, pripremao djelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske pripremanjem oružane pobune – označeno u čl. 236-n u svezi čl. 236-f KZH, a kažnjivo po čl. 236-n KZH,
pa se temeljem čl. 236-n KZH
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 4 /četiri/ godine.
Temeljem čl. 50 preuzetog KZ-a(NN 53/91) okr. se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme od dana lišenja slobode i provedenog u pritvoru, od 15. lo. 1991.g., do pravomoćnosti presude.
Temeljem čl. 98 st. 4 ZKP-a troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Vijeće donosi
r j e š e nje
Temeljem čl. 353 st.6 ZKP-a okr. se produljuje pritvor.
Dovršeno u 13 sati.
Predsjednik vijeća: .Mladen Kosijer
Zapisničar : Blaženka Čurjak
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: IV K-47/92-6
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vojnog suda Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Zvonimira Matana kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u kriv. predmetu protiv okr. Sime Pejnovića, radi kriv. djela iz
čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZH, nakon dovršene glavne i javne rasprave, dana 29. travnja 1992. godine
r i j e š i o j e
Temeljem čl. 353 st. 6 Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1 Zakona o preuzimanju zakona o krivičnom postupku(NN br.53/91), kao Zakona Republike Hrvatske(u daljem tekstu ZKP-e) protiv okr. SIME PEJINOVIĆA
p r o d u l j u j e s e
p r i t v o r.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac optužnicom br.KT-92/92 od 24. travnja 1992.g. optužilo je okr. Pejnović Simu radi kriv. djela iz čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZH, te je povodom iste provedena glavna rasprava dana 29.4.1992.g. i okr.radi utuženog djela optužbe osuđen nepravomoćno na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Okr. se nalazi u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od 2.4.1992.g., na osnovu rješenja istražnog suca Vojnog suda Karlovac, br. Kio-7/92, od 2. travnja 1992. godine. Pritvor je produljen rješenjem vanraspravnog vijeća od 24.travnja 1992.g. broj K-47/92, Kv-22/92.
Ispitujući razloge za pritvor nakon proglašenja presude sud je mišljenja da razlozi predviđeni u čl. 191 st.2 točka 1 ZKP-a još uvijek egzistiraju. Naime Republika Hrvatska nalazi se u neobjavljenom ratnom stanju s pripadnicima bivše tzv. JNA a i s pojedinim grupama kao i domaćim odmetnicima, raje činjenica da na dijelu tog teritorija nema privremene kontrole i vlasti. Svakodnevne su provokacije neprijateljskih formacija. Također je utvrđena činjenica da je okr. dosta putovao i da je u mjesto izvršenja djela došao kriomice. Okr. je nepravomoćno suđen upravo zbog kriv. djela pripremanja oružane pobune, pa se stoga može zaključiti da bi boravkom na slobodi okr. mogao pobjeći na teritorij na kojem državni organi RH nemaju vlasti i time bi postao sudu nedostupan.
Stoga je odlučeno kao u izreci.
Karlovac, 29. travnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Mladen Kosijer
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: K-47/92-7
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vojnog suda Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Nine Bubaš i Zvonimira Matana kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u kriv. predmetu protiv okr. SIME PEJNOVIĆA, radi kriv. djela iz čl. 236-n u vezi čl. 236-f KZH, nakon glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac broj KT-92/92 od 24. travnja 1992. godine, dovršene dana 29. travnja 1992. godine u prisutnosti zamjenika Vojnog tužitelja Antuna Stankovića-Moćan, te optuženika osobno, kada je presuda objavljena
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: PEJNOVIĆ SIME, zv. “Šika” , sina Milana i Milke, rođ.Pražić,
rođ.28.7.l955. u Klenovcu, SO Gospić, sada prebiva u Kikindi,
ulica Franca Prešerna kbr.66, Srbina, termoizolatora, oženjenog,oca jednog
mldb.djeteta, neosuđivanog, sada u pritvoru u Okružnom zatvoru
Karlovac od 2.4.1992. godine,
k r i v j e:
što je:
u toku 1991. godine na području općine Gospić u cilju nasilnog obaranja utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i oružanog suprotstavljanja vlastima Republike Hrvatske od 3.mjeseca kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu opremu, te putovao u mjesta Studenac, – Mlaku i Kosinj Most, gdje je razgovarao sa više osoba
kako bi ih pridobio za naprijed navedene ciljeve, te sve to radio do 15.10. 1991. godine, kada je uhićen po vojnoj policiji, te je pri tom u njegovom osobnom vozilu pronađeno i oduzeto, jedan puškomitraljez PM-7, 62 mm broj 30292 sa municijom, 15 komada TMT, 6 pakovanja vitezita, 12 bombi M-52 R, 8 bombi M-69, 6 ručnih eksplozivnih naprava, borbeni ranac, čuturicu za vodu i ruksak,
dakle, pripremao djelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – pripremanjem oružane pobune – označeno u članku 236 n u vezi člana 236 f KZ RH, a kažnjivo po članku 236 n KZ RH,
pa se temeljem članka 236 n KZH
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
Temeljem čl. 50 preuzetog KZ-a (NN 53/91) okrivljeniku se u izrečenu kaznu
uračunava vrijeme od dana lišenja slobode i provedenog u pritvoru, od 15.10.1991. godine do pravomoćnosti presude.
Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP preuzetog (NN 53/91) troškovi krivičnog postupka
padaju na teret budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
Vojno tužiteljstvo Karlovac, optužnicom broj KT-92/92 od 24. travnja 1992. godine optužilo je okrivljenika radi krivičnog djela iz čl. 236. n. u vezi čl. 236 f KZH kako je pobliže činjenično i pravno opisano u izreci presude.
Okrivljenik u svojoj obrani, kako u istražnom postupku, tako i na glavnoj raspravi poriče izvršenje utvrđenog djela. Priznaje da je doista kupio jedan puškomitraljez za 2.500 DEN, međutim da nije imao nikakove namjere i što da učini sa njime, osim što podrobno opisuje na koji način ga je htio odvesti u Kikindu kao i dodatnu municiju. Tvrdi da je na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta potpisao da mu je samo oduzet puškomitraljez i rap sa 4 puna okvira. Isključivo potiče da bi ostala pronađena municija bila nađena u njegovom automobilu. Osim toga podrobno opisuje na koji način je kupio oružje, sakrio ga te kako je došao iz Kikinde, nabavio maskirnu uniformu i prišao ilegalno granicu te sa kojim ljudima je sve kontaktirao do uhićenja.
U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je suglasnošću stranaka pročitao iskaz svjedoka Rukavina Nikole, izvršio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i izvod iz KE.
Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljenik počinio utvrđeno krivično djelo.
Iz izvoda iz KE proizlazi da okrivljenik od sada nije osuđivan.
Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list br. 7) proizlazi da su od okrivljenika oduzeti svi predmeti pod rednim brojem od 1-9, kao što su navedeni u izreci presude.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx potvrdio je da su prilikom redovne kontrole automobila okrivljenika pronađeni svi navedeni predmeti pobliže opisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
Analizirajući provedeni postupak vidljivo je da okrivljenik poriče izvršenje djela, dok priznaje da je doista kupio puškomitraljez kojeg je želio odvesti u Kikindu, ali ne može objasniti razlog. Međutim vidljivo je na osnovu uvjerljivog iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx da je doista kod okrivljenika prilikom redovne kontrole pronađena veća količina municije i eksploziva.
Također je okrivljenikova obrana nelogična i neuvjerljiva kada tvrdi da mu je u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta pripisana municija i eksploziv koju on nije posjedovao. To upravo iz razloga jer svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx u cjelosti potvrđuje da su ti predmeti prilikom redovne kontrole pronađeni u automobilu okrivljenika. Postavlja se pitanje, zbog čega je okrivljenik za 2.500 DEM kupio puškomitraljez jer sam nezna objasniti svrhu.
Međutim indikativno je, a što proizlazi i iz njegove obrane da okrivljenik nabavlja, ”navodno” od svog brata maskirnu uniformu u kojoj je zatečen i na nelegalan način, putem kroz razne šume i livade skrivajući se od legalnih vlasti dolazi na teritorij pod kontrolom vlasti Republike Hrvatske.
Upravo njegov popis komunikacije sa raznim ljudima kao i pronađeno oružje i eksploziv upućuje na zaključak da okrivljenik nije imao dobre namjere prema Republici Hrvatskoj. Dapače na takav zaključak upućuju i činjenice njegovog dolaska na teritorij Republike Hrvatske. Upravo navedene okolnosti ukazuju da je okrivljenik svjesno postupao i da je svojim djelovanjem pripremao oružanu pobunu koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.
Kod odmjeravanja kazne sud je cjenio iskreni opis postupanja okrivljenika, da je oženjen da je otac jednog mldb. djeteta, međutim isto tako kao otegotne da je navedeni postupak imao dalekosežne posljedice po Republiku Hrvatsku, pa unatoč toga što okrivljenik do sada nije kažnjavan, sud je smatrao da će se izrečenom kaznom postići svrha krivično-pravne zaštite.
Temeljem navedenih pozitivnih propisa sud je okrivljeniku u izrečenoj kazni zatvora uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i vrijeme od časa lišenja slobode, te ga je ujedno oslobodio troškova krivičnog postupka.
U Karlovcu, 29. travnja 1992.godina.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Blaženka Čurjak Mladen Kosijer
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: K 47/92-8
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Vojnog suda Zvonimira Matana, kao predsjednika vijeća, te Mladena Kosijer i Nine Bubaš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić u krivičnom predmetu tu protiv okr. SIME PEJNOVIĆA, radi kriv. djela iz čl. 236.n. u vezi čl. 236.f. KZ RH-a, na sjednici vijeća, dana 5. svibnja 1992.,
r i j e š i o j e:
Protiv okr. PEJNOVIĆ SIME u k i d a s e pritvor dana 5.5.1992.god.
Obrazloženje
Pritvor protiv okrivljenika određen je rješenjem istražnog suca Vojnog suda Karlovac br. Kio. 7/92 od 2. travnja 1992. god.
Protiv okrivljenika, a povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT-92/92 od 24. travnja 1992.god., provedena je glavna rasprava koja je dovršena dana 29. travnja 1992.g. te je okrivljenik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Dana 4.5.1992. god. zaprimljen je telefaks Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, potpisan po tajniku Antunu Babiću, gdje je naveden da je za dana 5.5.1992. god. dogovorena razmjena zarobljenika, pa je tako u toj razmjeni potrebno razmjeniti i okrivljenika Pejnović Simu. Ova razmjena temeljena je na do sada postignutim sporazumima sa suprotnom stranom u skladu sa Uredbom Predsjednika Republike br. 01-306/K-92 od 22. travnja 1992.god.
Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Karlovcu, 5. svibnja 1992. god.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Zvonimir Matan
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
Broj: Su Ik-53/92-3
R J E Š E N J E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupka izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1. stavak 2. Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.
r i j e š i o j e
- I. O b u s t a v l j a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku PEJNOVIĆ SIMI zv. ”Šika”
- II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Pejnović Sime zv. ”Šika”, koja je izdana kod ovoga suda 30.7.1992.g., pod brojem SuIk-53/92-2.
Obrazloženje
Osuđenik Pejnović Simo zv. ”Šika”, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 236.-f (235) st. 1, u svezi čl. 236.-o (244) st. 1. KZ RH na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st. 1. u svezi čl. 236-o (244) st. 1 KZ RH.
Dana 30.7.1992.g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem SuIk/92-2 protiv okr. Pejnović Sime zv. ”Šika” pa kako su dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
u Karlovcu.
U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.
PREDSJEDNIK SUDA
Ante Ujević
