Glina – SI-0020
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-25/92-
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić, Ivana Zlovolić, Mirka Švaljek, članova vijeća, i Nataše Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I-optuženog Birač Djure, II-optuženog Baltić Petra, III-optuženog Bjelajac Stevana, IV-optuženog Bogunović Djuke, V-optuženog Ljubičić Milana, VI-optuženog Čordaš Vlade, VII-optuženog Tintor Dragana, VII-optuženog VLADIĆ PETRA, IX-optuženo Djaković Ilije, X-optuženog Matijević Dragana, XI-optuženog Baždar Ilije i XII-optuženog Baždar Rade, zbog krivčnih djela iz člana 142. st. 1. i iz člana 144. osnovnog krvičnog zakona Republike Hrvatske, nakon dana 22. siječnja 1993. godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženih Danila Škrbine, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio
P R E S U D U
I-optuženi BIRAČ DJURO, sin Milana, rođen 01. 02. 1957. godine u
Glini, gdje stanuje u ulici A. Kovačevića b.b., Srbin, stražar, oženjen, kažnjavan,
II- optuženi BALTIĆ PETAR, sin Stevana, rođen 19. 05. 1952. godine
u Glini, sa stanom u Balincu kbr. 34, policajac, Srbin, oženjen,
III- optuženi BJELAJAC STEVAN, sin Nebojše, rođen 18. 12. 1965.
godine u Glini, Vinogradska b.b., stražar, Srbin, neoženjen,
IV- optuženi BOGUNOVIĆ ĐUKA, sin Milana, rođen 18. 12. 1966.
godine u Glini, sa stanom ul. Banijskog partizanskog odreda b.b.
V- optuženi LJUBIČIĆ MILAN, sin Petra, rođen 20. 04. 1962. godine
u Zemunu, stražar, oženjen, otac jednog djeteta, Srbin, sa prebivalištem u Glini, Radnička kbr. 12
VI- optuženi ČORDAŠ VLADO, sin Alekse, rođen 09. 03. 1958.
godine u Dvoru, sa prebivalištem u Glini, VI Udarne kordunaške divizije 36. policajac, Srbin, oženjen, otac jednog djeteta
VII- optuženi TINTOR DRAGAN, sin Mare, rođen 03. 03. 1953.
godine u Trnovcu, sa prebivalištem u Glini, vozač, Srbin, oženjen, otac dvoje djece,
VII- optuženi VLADIĆ PETAR, sin Miloša, rođen 07. 10. 1948.
godine u G. Selištu, SO Glina, šef voznog parka, Srbin, sa prebivalištem u Gl. Selištu, kbr. 20, oženjen, otac dvoje djece.
IX- optuženi DJAKOVIĆ ILIJA, rođen 1957. godine u Šibinama, sa
prebivalitšem u Glini, VI udarne divizije 35, Srbin, stražar, oženjen, otac jednog djeteta,
X- optuženi MATIJEVIĆ DRAGAN, sin Milana, rođen 09. 11. 1963.
godine sa prebivalištem u Glini, Kolodvorska bb, Srbin, oženjen, bez djece,
XI- optuženi BAŽDAR ILIJA, sin Stanaka, rođen 26. 11. 1956. godine
u Glini, sa prebivalištem u Šibinama 53, Srbin,
policajac, oženjen, otac dvoje djece
XII- optuženi BAŽDAR RADE, sin Ljubana, rođen 01. 07. 1957.
godine u Glini, sa prebivalištem u Glini,
Vinogradska bb, Srbin, oženjen, otac dvoje djece,
k r i v s u
što su:
1./ u vremenskom razdoblju od 26. lipnja 1991. godine do 31. ožujka 1992. godine u Glini, kao pripadnici četničko-terorističkih formacija tzv. SAO Krajine, tokom oružanog sukoba protiv Republike Hrvatske, nakon što su im bili prethodno privedeni zarobljeni civili Milošić Stjepan, Mladjenović Joso, Kocmanić Ivo, Štajduhar Pavo, Benković Stjepan, Žilić Branko i Skendžić Vojislav, I-optuženi Birač Djuro kao upravitelj zatvora tzv. OPD Glina naredio, a II-optuženi Baltić Petar, III- optuženi Bjelajac Stevan, IV-optuženi Bogunović Djuka, V- optuženi Ljubičić Milan, VI-optuženi Čordaš Vlado, VII- optuženi Tintor Dragan, VII- optuženi Vladić Petar, IX- optuženi Djaković Ilija, X- optuženi Matijević Dragan, XI- optuženi Baždar Ilije i XII- optuženi Baždar Rade kao čuvari navedenog zatvora naredbu prihvatili da se navedeni civili zatvore u tzv. „samice – ćelije“ muče i tuku, a potom gotovo svakodnevno te zatočenike tukli pendrecima a i drugim predmetima po svim dijelovima tijela, od kojih udaraca su Štajduhar Pavao, Žilić Branko, Pereković Ivica, Skendžić Vojislav, Prišek Boris, Benković Stjepan, Milošić Stjepan, Mladjenović Joso, Panižić Željko i Kocmanić Ivo zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede, a Palajić Ivo od zadobivenih povreda preminuo.
dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili, a potom civilno stanovništvo mučili i ubijali.
2./ u isto vrijeme i na istom mjestu i isti način, nakon što su u oružanom sukobu bili zarobljeni pripadnici ZNG-a Čačić Josip, Grbić Željko, Šmisla Stjepan, Kovačević Đuro, Prišek Boris i Gregurić Ivo predani im na ispitivanje i čuvanje I-optuženi Birač Đuro, upravitelj zatvora naredio, a II-optuženi Baltić Petar, III- optuženi Bjelajac Stevan, IV-optuženi Bogunović Djuka, V-optuženi Ljubičić Milan, VI-optuženi Čordaš Vlado, VII- optuženi Tintor Dragan, VII-optuženi Vladić Petar, IX-optuženi Djaković Ilija, X- optuženi Matijević Dragan, XI-optuženi Baždar Ilije i XII-optuženi Baždar Rade kao čuvari prihvatili, te navedene zarobljenike svakodnevno tukli prije i poslije ispitivanja, mučili na razne načine i svakojakim predmetima od kojih udaraca su Čačić Josip, Grbić Željko, Kovačić Đuro i Prišek Boris zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede po glavi i tijelu, a Šmisl Stjepan i Gregurić Ivo od zadobivenih povreda preminuli.
dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružane pobune naredili, a potom ratne zarobljenike mučili i ubijali, te i sami to činili,
čime su, opisanim pod 1./, počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u članku 142. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, a opisanim pod 2./ krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – označeno u čl. 144. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Temeljem spomenutih zakonskih propisa za krivično djelo opisano pod 2./ utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, a za krivično djelo opisano pod 2./ kazna zatvora u trajanju do 20 (dvadeset) godina,
Pa se, temeljem propisa čl. 48. st. 1. i 2. toč. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske
O S U Đ U J U
SVAKI OD OPTUŽENIH NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku nad svakim od optuženih određuje se pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 481.250.- HRD, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Okružno javno tužilaštvo Sisak, optužnicom od 26. studenoga 1992. godine KT-168/92 stavilo je svakome od optuženih na teret izvršenje dvaju krivičnih djela, konkretno krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označenim u čl. 142. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – označeno u čl. 144. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Istovremeno je stavljen i prijedlog da glavna rasprava bude održana u odsutnosti optuženih zbog nemogućnosti osiguranja njihove prisutnosti glavnoj raspravi u ovome času.
Prijedlogu javnog tužitelja udovoljeno je pravomoćnim rješenjem Kv-104/92 od 30. prosinca 1992. godine.
Branitelj, postavljen po službenoj dužnosti, nije osporio točnost ni istinitost niti jednog kazivanja svjedoka, pri čemu se isključivo misli onih, koji su neposredno saslušani na glavnoj raspravi, te na osnovi kojih je sud svoju odluku i temeljio. Uznastojao je samo „…da se pri izricanju kazne dosljedno primijeni princip individualizacije kazne te svakom od optuženih ona odmjeri na način i po visini koja će u potpunosti odgovarati kako njihovom pojedinačnom doprinosu u ostvarenju kako tragičnih posljedica izvršenih krivičnih djela, tako i ličnosti učinitelja.“.
Svojstvo civilnih osoba, kao ni ratnih zarobljenika oštećenicima, spomenutim sada redom navedenim optužnicom, nitko nije osporio.
Preživjeli zlodjela, sada svjedoci istih xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, detaljno i uvjerljivo, na način koji nije dozvolio da se dvoji u po njima rečeno, podkrijepili su navode optužnice do potankosti.
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „…još iste večeri sam pozvan na saslušanje. To se je samo tako zvalo, a u stvari je to biolo prebijanje“; „Za vrijeme boravka u Glini prebijen sam, ali onako za pravo, bio potrgan, tri puta. Inače nije izostao gotovo niti jedan od susreta sa osobljem zatvora da me nije udario barem šakom u čelo kada bi ušao u ćeliju. Tako su se odnosili mahom spram svih. Nikada nije dolazio jedan sam od njih, već više i uvijek je netko nekoga „svoga“ tražio, spram njega postupao kao što sam rekao da su i spram mene.“; „Ja sam zapamtio Birač Djuru, upravnika, koji je bio prisutan prilikom tzv. mog saslušanja. Sjedio sam na stolici, iza leđa mi je stajao netko od osoblja, kao i sa lijeve i desne strane, najmanje ih je bilo petorica, te sam dobivao udarce kundakom s leđa, pendrecima, kablovima, već prema tome tko je što sobom ponio,a Birač Đuro je to sve promatrao a znao me je i on udariti nogom na kojima je imao čizme. Bio je prisutan takovom mom saslušanju i dan prije mog odlaska u razmjenu…, a bio je prisutan i njegov pomoćnik Baždar Rade kao i Stevo Kovačević, Djaković Ilija, Bjelajac Stevan, Baltić Petar, Vladić Petar i Baždar Ilija… tukli su i drugi, ali ove sam zapamtio.“; „Bio sam i samici nekih sedamnaest dana gdje su se najčešće i događala prebivanja zatvorenika… iz nje sama mogao dobro čuti jauke i zapomaganja drugih zatvorenika iz njihovih ćelija ili samica.“ ; „Glas Palajić Ive, kada je bio tučen, prepoznavao sam jer sam ga ranijih godina poznavao. On je među poginulima“; „Postupalo se je grubo prema svima, bili civili ili zarobljenici u uniformi, ali naročito grubosti su primijenjene na pripadnike „zengi“.; „Prisjetio sam se i stražara Tintor Dragana čije se postupanje spram nas zatvorenika nije razlikovalo od onih koje sam naprijed spominjao.“; „U ćeliji me je tukao Palančanin Stanko sa još svoj četiri batinaša…uvijek smo morali imati pognutu glavu da što manje vidimo… Birač Đuro je izdavao naredbe… Birač Đuro osobno je došao sa još trojicom pijanih svojih ljudi i iz naše sobe izdvojio petoricu ljudi… u hodnik, gdje su ih tukli puškama, pendrecima, kablom, već prema tome tko je što imao kod sebe… ja sam to vidio.“; „Palajić Ivo je od njih bio toliko izudaran da je pri padu udario glavom o radijator. Nakon toga su ga gazili čizmama… ostavljen je na hodniku i mi smo ga zatvorenici kasnije unijeli u sobu, ali je do jutra umro.“; „… isti Birač Đuro, negdje oko podneva doveo je trojicu ili četvoricu svojih ljudi… koji su zašli u ćeliju u kojoj je bio sada pokojni Šmisl Stjepan… čuo sam zapomaganje i jake tučenih u toj ćeliji, a poslije sam upućen u ćeliju da istu operemo od krvi. Stavio sam ga u limeno korito mrtvog“.; „… u jednu ćeliju ubačen je Gregurić Ivo… kojeg sam poznavao od ranije. To je nemoguće opisati u kakvom je stanju bio. Bio je sav izvan sebe jer je već bio pretučen. Sa lica mu je visilo meso, glava sva u krvi… unatoč takovog njegovog stanja u njegovu ćeliju su još zalazili Vladić Petar, Bjelajac Stevan, Vrga Rade i Petrović Nenad te ga i dalje nastavili tući.“; „… gosti iz Srbije us izlazili i ulazili kada su htjeli te radili što su htjeli.“; „Ne mogu od zatvorskih stražara ili uopće zaposlenih tamo izdvojiti nikoga da ne bi spram zatvorenika postupao an bilo koji od načina koje sam naprijed spominjao.“; „… mogu sa sigurnošću reći da su zatvorenike još tukli i zlostavljali na spominjane načine Bogunović Đuka, Čordaš Vlado, Tintor Dragan, Djaković Ilija, Baždar Ilija, i Baždar Rade… sve njih osobno sam poznavao od ranije i zato to pamtim.“; „Mogu još reći da znam za puno ljudi, zatvorenika u Glini, a kojima, odvedenima, se nikada kasnije nije ušlo u trag.“)
sadržana na stranicama zapisnika glavne rasprave.
Rečeno je već da im nitko od prisutnih, iako izričito upozoreni na mogućnost toga, nije prigovorio.
Kako su krivična djela učinjena napadom na živote i tijela, učinjena za vrijeme oružanog sukoba te spram civilnih osoba i ratnih zarobljenika, koje štiti Ženevska konvencija, to su se u postupcima svih optuženih stekla sva bitna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, označenog članom 142. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika – označenog članom 144. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Dakle, svi su oni postupali u stjecanju – počinili su po dva krivična djela za koja im se sudi istovremeno. Prouzrokovane posljedice čine elemente posebnih krivičnih djela obzirom na jasno uočljivu razliku zaštićenih objekata (civili i ratni zarobljenici, o čemu je već bilo riječi).
Uračunljivost ni jednoga od optuženih nije ničim, te ni po kome, tokom cijelog postupka bila dovedena u sumnju.
Sam način postupanja svakoga od optuženih, opisan po svjedocima, a sa nespornim posljedicama, naročito uzastopnim pogibanjem ljudi, kroz cijelo vrijeme vršenja djela poznatim i optuženicima, nedvojbeno upućuje na zaključak o postojanju direktnog umišljaja svakog do optuženih.
Dvojbe o krivičnoj odgovornosti optuženih, dakle, nema.
Povreda međunarodnog prava u opisu krivičnog djela stavljenog na teret optužnicom predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti kojim je posebno određen značaj i okvir protupravnosti ovog krivičnog djela u tom pravcu, da djelo mora biti protupravno i po međunarodnom pravu, te stoga optuženici, u krajnjoj liniji, ne moraju biti svjesni da svojim postupcima krše pravila međunarodnog prava.
Prilikom utvrđivanja kazni za svako od spominjanih krivičnih djela, kao i pri izricanju jedinstvene kazne, sud je imao uvidu svrhu kažnjavanja, stupanj krivične odgovornosti , pobude iz kojih su djela učinjena, jačinu povrede zaštićenih dobara i okolnosti pod kojima su djela učinjena, a što je sve moguće jasno razabrati kako iz činjeničnog opisa krivičnih djela, tako i obrazloženja u njegovu dosadašnjem dijelu.
Jedino izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od po 20 (dvadeset) godina svakome od optuženih, uvjerenje je suda, odgovarajuća je težini od njih učinjenog.
Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora (čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku).
Odluka o trošku krivičnog postupka, koji je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom istog, temelji se na u izreci citiranim propisima, s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
U Sisku, (nečitko) siječnja 1993.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nataša Galinić, v. r. Željko Barać, v.r.
