REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK                                                                                              K-13/93-23

P  R  E  S  U  D  A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

            Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Josipa Budinski, člana vijeća, sudaca porotnika Mirka Švaljek, Ante Jukić, Ivana Kasaić, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara u krivičnom predmetu protiv I-opt. Mikelić Borislava, II-opt. Dušana Jović, III-opt. Milana Muiđe, IV-opt. Dušana Kačar, V-opt. Ilije Nišević, VI-opt. Milana Milanković, VII-opt. Ilije Bjelajac, VII-opt. Sime Karaice i IX-opt. Stanka Divjakinje, zbog krivičnih djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH (sada čl. 120. st. 1. OKZRH), nakon dana 9. lipnja 1993. godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženih Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio

P R E S U D U

                        I-optuženi BORISLAV MIKELIĆ, sin Milutina, rođenog 13. rujna 1939.

godine u Dobrljinu, SO Bos. Novi, sa stanom u

Beogradu, Ul. Vračar, Srbin, inženjer

                        II-opt. DUŠAN JOVIĆ, sin Stevana, rođen 24. siječnja 1942. godine u Donjem

Klasniću, SO Glina, liječnik, sa prebivalištem u

Glini, Žrtava fašizma bb,

                        III-opt. MILAN MUIDŽA, sin Stevana, rođen 16. siječnja 1935. godine u

Donjem Klasniću, SO Glina, sa prebivalištem –

posljednjim u Sisku, R. Boškovića br. 1,

                        IV-opt. DUŠAN KAČAR, sin Miljkana, rođen 20. svibnja 1949. godine u

Banskom Drenovcu, SO Glina, sa prebivalištem u

Sisku, Ul. Filipa kljaića 3

                        V-opt. ILIJA NIŠEVIĆ, sin Dragana, rođen 18. listopada 1956. godine u Glini,

gdje i prebiva, ul. Norberta Vebera bb, bravar,

15. opt. MILAN MILANKOVIĆ, sin Petra, rođen 15. prosinca 1960. godine u

                                                                        Begovićima, SO Petrinja, sa prebivalištem u

Petrinji, Malinova 94,

                        VII-opt. ILIJA BJELAJAC, sin Steve, rođen 16. svibnja 1949. godine u Malom

Gradcu, SO Glina, sa prebivalištem u Glini, Ul.

29. novembra bb., defektolog,

                        VIII-opt. SIMO KARAICA, sin Pavla, rođen 7. srpnja 1956. godine u Velikom

Gradcu, SO Glina, sa prebivalištem u Sisku, Rimska ul. b.b.,

                        IX-opt. STANKO DIVJAKINJA, sin Damjana, rođen 29. lipnja 1933. godine u

Roviški, SO Glina, sa prebivalištem u Glini, A. Mihanovića b.b.,

k  r  i  v  i      s  u

što su i to:

                        I-optuženi BORISLAV MIKELIĆ

                        1./ u tijeku 1991. i 1992. godine u Petrinji, nezadovoljan sa nastupjelim

    demokratskim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Republici

Hrvatskoj, kao začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SANU u tzv. „SAO Krajina“ na Čavić brdu formirao tzv. štab četničkih formacija, a potom pripremao i koordinirao akcije oružane pobune tih četničkih formacija, izrađivao planove mobilizacije, osiguravao naoružanje i municiju od pripadnika bivše JNA, te protivno odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, izdao naređenje četničkim formacijama da iste izvrše oružane napade na grad Petrinju i ostala mjesta, da napadaju pripadnika MUP-a i ZNG-a te ostalo civilno nesrpsko stanovništvo i izvrše njegov progon sa područja Petrinje i okolice, naređivao da se vrši otuđenje pokretne imovine, da se uništavaju stambene zgrade, gospodarski objekti i sakralni objekti, koji su pripadali hrvatskom pučanstvu, naređivao nelegalno lišavanje slobode većeg broja pripadnika hrvatske nacionalnosti koji je bio jedno vrijeme odvojen u kasarnu zv. „Vasilije Gačeša“ gdje su bili fizički i psihički zlostavljani, a u tijeku tih napada ubijen je Bučar Štef, dok su Drakulić Nikola, Banadinović Angelina, Djurač Rajko, Herelić Ramiz, Kendjel Ivan, Vujaklija Rajko, Jovanović Rezika, Vujatović Djuro i Bunjan Ivo zadobili tjelesne povrede, te su porušene zgrade u Petrinji kao što su Općinski sud, Crkva Sv. Katarine, crkva Sv. Lovre i dr.,

                        dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija i imovina pljačka i uništava u velikim razmjerima,

II-optuženi DUŠAN JOVIĆ,

II-optuženi MILAN MUIDŽA,

IV-optuženi DUŠAN KAČAR,

V-optuženi ILIJA NIŠEVIĆ,

VI-optuženi MILAN MILANKOVIĆ,

VII-optuženi ILIJA BJELAJAC,

VIII-optuženi SIMO KARAICA i

IX-optuženi STANKO DIVJAKINJA,

2./ u tijeku 1991. i 1992. godine u Glini i okolnim mjestima,

nezadovoljni nastupjelim demokratskim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj, II-opt. Dušan Jović, kao predsjednik SO Glina i idejni začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SAN-u u stvaranju tzv. „SAO Krajina“, osnovao ratni štab četničkih formacija u kojima je organizirao, planirao i koordinirao akcije oružane pobune, mobilizirao pripadnike srpskog pučanstva, a II-opt. Milan Muidža, IV-optu. Dušan Kačar, V-opt. Ilija Nišević, VI-opt. Milan Milanković, VII- opt. Ilija Bjelajac, VIII-optuženi Simo Karaica i IX-optuženi Stanko Divjakinja, protivno odredbama Ženevske konvencije o zažtiti građanskih osoba, za vrijeme rata učestvovali u napadima na Policijsku stanicu Glina te ostala mjesta Općine Glina u kojima je živjelo pretežno hrvatsko pučanstvo, a u kojim napadima je došlo do velikog broja ranjavanja i smrtnog stradavanja civilnog pučanstva, oštećenja, paljenja i rušenja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, a u samom mjestu glina prilikom napada na Policijsku stanicu dana 26. lipnja 1991. godine su smrtno stradali Tomislav Rom i Miladin Ilić, te ranjeno deset osoba, a došlo je i do oštećenja većeg broja sakralnih i gospodarskih zgrada, te pljačka pokretne imovine pučanstva hrvatske nacionalnosti,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba

ubijali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, te uništavali stambene zgrade, sakralne

objekte i gospodarske objekte,

čime su počinili krivična djela i to I-optuženi Borislav Mikelić djelom

pod 1./ krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, a II-opt. Dušan Jović, II-opt. Milan Muidža, IV- opt. Dušan Kačar, V-opt. Ilija Nišević, VI-opt. Milan Milanković, VII-opt. Ilija Bjelajac, VIII-optuženi Simo Karaica i IX-optuženi Stanko Divjakinja djelom pod 2./ krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem spominjanih zakonskih propisa

O S U Đ U J U

                                    SVAKI OD OPTUŽENIH NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.

                                    Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se pritvor.

                                    Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. –  7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 1,199.050.- HRD i svaki od njih paušalni iznos od 5.000.- HRD.

Obrazloženje

                        Okružno javno tužilaštvo iz Siska je optužnicom KT-9/93 od 10. ožujka 1993. godine stavilo na teret I-opt. Borislavu Mikeliću izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – genocidom – označeno u čl. 119. OKZRH, a optuženicima Dušanu Joviću, Milanu Muidži, Dušanu Kačaru, Iliji Niševiću, Milanu Milankoviću, Iliji Bjelajac, Simi Karajica i Stanku Divjakinja izvršenje krvičnog djela protiv čovječnosti i  međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva označeno u čl. 120. OKZRH, da bi, na glavnoj raspravi održanoj 3. lipnja 1993. godine činjenično i pravno preinačilo opužnicu u odnosu na I-optuženika stavljajući mu na teret izvršenje krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, zbog izvršenja kojeg su tuženi, nakon činjenične izmjene i ostali optuženici.

            Istovremeno sa podnošenjem optužnice stavljen je prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženih s razloga što isti nisu dostižni državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da im se sudi iako su odsutni.

            Prijedlogu Okružnog javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća oznake KV-57/93 od 15. travnja 1993. godine.

            Branitelj, postavljen po službenoj dužnosti, ustanovio je da izvedeni dokazi tokom postupka upućuju na zaključak da su optuženici dosita počinili krivična djela, kojima ih se tereti, slijedom čega predlaže uvažavanje i uzimanje u obzir olakotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne.

            Svojstvo civilnih osoba navedenim u izreci nitko nije osporio.

            Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx detaljno i uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali svi, konačno, u cijelosti, navode optužnice.

            Uračunljivost ni jednoga od optuženih nije ničim, te ni po kome, bila dovedena u sumnju tokom cijelog postupka.

            Kako su krivična djela učinjena napadom na života i tijela, te uništavanjem stambenih zgrada, sakralnih i gospodarskih objekata, ubijanjem civilnih osoba zaštićenih međunarodnim pravom (Ženevska konvencija i dr.) a za vrijeme oružanog sukoba, to su se u postupcima svakoga od optuženih stekla sva bitna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH.

            Povreda međunarodnog prava u opisu krivičnog djela stavljenog na teret optužnicom svakome od optuženih ponaosob predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti kojim je posebno određen značaj i okvir protupravnosti ovog krivičnog djela u tom pravcu, da djelo mora biti protupravno i po međunarodnom pravu, te stoga optuženici, u krajnjoj liniji, ne moraju biti svjesni da svojim postupcima krše pravila međunarodnog prava.

            Krivična odgovornost optuženih, dakle, nije dvojbena.

            Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 31. OKZRH), stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud je izrekao svakome od optuženih kaznu zatvora u trajanju do 20 godina u uvjerenju, da je jedino takova kazna odgovarajuća težini od njih učinjenog.

            Visina izrečene kazne zahtijeva, pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a, određivanje pritvora.

            Odluka o trošku krivičnog postupka, koji je odmjeren prema stvarno nestalim izdacima tokom istog, temelji se na u izreci citiranim propisima, s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

U Sisku, dne 9. lipnja 1993. godine

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nataša Galinić, v.r.                                                                             Željko Barać, v.r.

SI – 0012

 

OKRUŽNO JAVNO TUŽILAŠTVO

            SISAK

BROJ : KT-163/91

Sisak, 17. prosinac 1992.

MU/MG

 

 

 

                                                            O K R U Ž N O M      S U D U

 

                                                                                                S I S A K

 

 

            Temeljem članka 45. stavka 2. točka 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN. 53/91), podižem

 

 

 

                                                            O P T U Ž N I C U

 

                                                            Protiv :

 

I okr. ČUČKOVIĆ BRANKA, zvani Gula, Zmaj, sin Ilije i majke Ane

rođenog 25.08.1945. godine u Skeli, SO

Glina, gdje i prebiva na kbr. 30,  privatni

ugostitelj,

 

            II okr. MARTIĆ SINIŠE         sin Vladimira, rođen 13.08.1965. godine,

                                                            nadimak Šilt, s mjestom stanovanja u Glini,

                                                            Rade Grumić Rare kbr. 7,

 

            III okr VILIĆ VLADIMIR ,  sin Slavka, rođen 28.11.1956. godine, s

                                                            mjestom stanovanja u Glini, Trg M. Tita kbr.

                                                            5, završio OŠ,

 

da su :

 

            dana 07.07.1991. godine, oko 22,00 sata, u Glini, u ugostiteljskom objektu MB, poznati od ranije kao pripadnici ekstremne terorističke srpske grupe, susrevši u lokalu Kantar Slavka i Ferić Zorana, znajući za njih da su djelatnici MUP-a RH, a u namjeri da ih liše života, bez ikakvog povoda i razloga iz neposredne blizine iz automatske puške i pištolja ispalili više metaka u ove, pogodivši ih u tijelo, i na taj im način nanijeli : Ferić Zoranu više povreda po rukama i ekstremitetima, koje su slučajem ostale lake dok je Kantar Slavko zadobio strelnu povredu prsiju sa oštećenjem pluća, koje je dovela do snažnog krvarenja u prsištu, a koja povreda je bila teška i po život opasna, ali u svom krajnjem naumu nisu uspjeli, jer je hitnom i adekvatnom kirurškom intervencijom u bolnici MC Sisak život Kantar Slavku spašen,

 

            dakle, s umišljajem započeli ali nisu dovršili da službene osobe pri obavljanju poslova javne i državne sigurnosti liše života,

 

            pa da su time učinili krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvom koje je ostalo u pokušaju – označeno i kažnjivo po čl. 35. st. toč. 5. u svezi čl. 19. preuzetog KZJ.

 

 

                                                S T O G A      P R E D L A Ž E M

           

 

            1/  da se pred Vijećem Okružnog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

            2/ da se glavna rasprava temeljem čl. 300. st. 3. preuzetog ZKP-a održi u odsutnosti okrivljenih Čučković Branka, Martić Siniše i Vilić Vladimira,

 

            3/ da se protiv I. okr. Čučković Branka, II okr. Martić Siniše i III. okr. Vilić Vladimira produži pritvor iz razloga zbog kojih je pritvor bio i određen,

 

            4/ da se na glavnoj raspravi saslušaju kao svjedoci Ferić Zoran (30 i 31), Kantar Slavko (34), te sudsko medicinski vještak Kovačević dr. Stevo (40 i 41),

 

            5/ da se na glavnoj raspravi uzme u uvid u zapisnik o uviđaju (4 i 6), zapisnik o vještačenju MUP-a RH (7 i 8), te nalaz i mišljenje vještaka Kovačević dr. Steve (40 i 41) i skicu i fotoelaborat lica mjesta.

 

 

                                                            O B R A Z L O Ž E NJ E

 

 

            Na osnovu podataka krivične prijave PU Sisak broj : K-461/91, protiv Čučković Branka bio je stavljen zahtjev za provođenjem istrage zbog osnovane sumnje da je počinio krivični djelo čl. 35. st. 2. toč. 5. KZ RH u svezi čl. 19. KZJ, sa kojim zahtjevom se u cijelosti saglasio Istražni sudac koji je pod brojem : Kio – 318/91 dana 20. siječnja 1992. godine donio rješenje o provođenju istrage. Budući tijekom istrage je utvrđeno da su inkriminirane zgode u napadu na oštećenje učestvovali Martić Siniša i Vilić Vladimir, to je istražnom sucu stavljen zahtjev za proširenje istrage protiv navedenih osoba. Istražni sudac Okružnog suda u Sisku suglasio se sa zahtjevom ovog tužilaštva za proširenje istrage te je pod brojem : Kio – 318/91 dana 26. studenog 1992. godine donio rješenje o proširenju istrage.

 

            Tijekom istrage saslušan kao svjedok Kantar Slavko iskazao je pred Istražnim sucem da se inkriminirane zgode nalazio u ugostiteljskom objektu MB u društvu sa Ferić Zoranom. Navodi da su oboje u to vrijeme bili djelatnici MUP-a RH. Po izlasku iz navedene gostione presreli su ih dvoje muškaraca sa uperenim oružjem u ruci, sjeća se da su to bili škorpioni, dok je jedan kod sebe imao automatsku pušku. Među njima prepoznao je I. okr. Čučković Branka, koji im je pri tom rekao da su dosta rovarili. Osim I. okrivljenog pomenuti svjedok navodi da su ih okrivljeni prisilili, da se vrate u lokal, gdje više nije bilo gostiju. Narjerali su ih da legnu na pod, sa rukama na potiljku. Dok su ležali na podu pretraživali su ih, a nakon izvjesnog vremena donijeli su iz njihova automobila pištolje, govoreći im da su došli u Glinu kako bi ubijali ljude. Nakon maltretiranja, dok su ležali na podu, naredili su im da ustanu. Sjeća se da je jedan od njih rekao Ferić Zoranu da se odmakne u stranu, tako da je od njega bio udaljen metar do dva. Sjeća se da je I okr. Čučković i II. Okr. Martić te još nekoliko ljudi, koji su u međuvremenu ušli u lokal i stajali su nasuprot njih. Tvrdi nadalje da je I. okrivljeni Čučković zauzeo klečeći stav te uperio škorpion u njega, prethodno ga repetirajući pored desnog bočnog zida, gledano od ulaznih vrata, dok su ostala trojica sa uperenim oružjem pored njega. Sjeća se da je u jednom momentu otvorio vatru iz automatske puške prvi koji je stao do I. okr. Čučkovića a za kojeg sam kasnije čuo da se preziva Vilić. Nakon toga svjedok ističe da je odmah pao na pod, dok su svi prisutni u lokalu do tada napustili prostorije lokala.

 

            Saslušan kao svjedok u toku istrage gotovo suglasno je iskazao pred Istražnim sucem i Ferdić Zoran koji se nalazio u društvu sa Kantar Slavkom. Posebno napominje da je Kantar Slavko upozoravao I. okr. Čučković Branka da se okani daljnjeg napad, međutim sjeća se da je u jednom trenutku I. okr. Čučković Granko podigao desnu ruku u smjeru Kantar Slavka, a ubrzo nakon toga čuo je rafalni pucanj. Imao je osjećaj da je iz automatske puške ispaljen rafal od 4 do 5 metaka. Osjetio je kao da ga je nešto opržilo po ruci i tijelu a zatim je primjetio kako Kantar Slavko pada na leđa u zgrčenom položaju, uzviknuvši : joj ubio si me.     

            Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka Kovačević dr. Steve proizlazi da je Ferić Zoran zadobio više povreda po tijelu, koje povrede su bile lake naravi, dok je Kantar Slavko zadobio strelnu ranu prsišta sa oštećenjem pluća te snažnog krvarenja u prsištu, koju povredu vještak označuje kao tešku i po život opasnu.

            Pri tome, istragom smatram utvrđenim da su I. okr. Čučković Branko, II. okr. Martić Siniša i III. okr. Vilić Vladimir inkriminirane zgode postupili na način pobliže opisano u dispozitivu ove optužnice.

            Takvo njihovo postupanje valjalo je pravno označiti kao počinjenje krivičnog djela ubojstva koje je ostalo u pokušaju označeno u čl. 35. st. 2. toč. 5. KZ RH.

            Za izvršenje ovog krivičnog djela, okrivljeni su krivično odgovorni jer su ga počinili s umišljajem koji je ne sumnjivo bio usmjeren na lišenje života oštećenih

            Na ovakav zaključak ukazuje niz okolnosti, posebno činjenica da su se okrivljeni bez ikakvog stvarnog povoda i razloga, prisilili oštećene, da uđu u lokal psihički i fizički ih maltretirali, a zatim se mašili pištolja i automatske puške iz koje su ispalili više metaka iz neposredne blizine, pri čemu je Ferić Zoran zadobio povrede koje su pukim slučajem ostale lak, dok je Kantar Slavko zadobio povredu koja je bila teška i po život opasna. Okrivljeni djelujući po načelu podjele rada kao sučesnici manifestirali su svoj umišljaj koji je bio usmjeren na lišenje života oštećenih. Na takav zaključak posebno upućuje okolnost da je oštećeni Kantar Slavko pogođen u predio prsiju, gdje se nalaze najvitalniji organi za život čovjeka. Okolnost da okrivljeni u svom krajnjem naumu nisu uspjeli, ima se pripisati spletu slučajnih okolnosti, a posebno činjenici da je oštećenom Kantar Slavku hitnom u adekvatno kirurškom intervencijom život spašen, međutim ta okolnost je van domašaja volje okrivljenih.

 

            Smatram da su I. okr. Čučković Branko, II. okr. Martić Siniša i III. okr. Vilić Vladimir svojim ponašanjem ostvarili sve subjektivne i objektivne elemente krivičnog djela ubojstva koje je ostalo u pokušaju, a činjenica da su okrivljeni bili svjesni da je njihov napad bio usmjeren prema službenim osobama, pri njihovu obavljanju poslova javne i državne sigurnosti, govori u prilog zaključka da su na taj način ostvarena sva bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 5. KZ RH, to se ova optužnica opravdanom i na zakonu osnovanom.

 

 

                                                                                    ZAMJENIK

                                                            OKRUŽNOG JAVNOG TUŽITELJA

                                                           

                                                                        MILJENKO UGARKOVIĆ