Glina – SI-0005
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-21/93-
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić, Mirka Švalje, Josipa Žinić, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Roksandić Dragana i Korač Milana, zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH (ranije čl. 142. istog zakona), nakon dana 26. svibnja 1993. godine, u odsutnosti optuženika, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Miljenka Ugarković i branitelja optuženih Davora Škugor, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio
P R E S U D U
I-optuženi DRAGAN ROKSANDIĆ, sin Petra, rođen 26. kolovoza
1957. godine u Glini, gdje i prebiva u ul.
29. novembra br. 6.
II-optuženi KORAČ MILAN, sin Vuje rođen 1. travnja 1957. godine u
selu Bojna SO Glina, sa stanom u
Gornjem Selištu kbr. 11,
k r i v i s u
što su:
prvo okrivljeni Roksandić Dragan, kao tajnik Općine Glina i drugo-okrivljeni Korač Milan kao predsjednik Izvršnog vijeća Općine Glina, tokom 1991. godine i 1992. godine u Glini, očito nezadovoljni sa nastupajućim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj u selu Šibinama kraj Gline formirali ratni štab, pa su u okviru toga svog zločinačkog plana organizirali, planirali i koordinirali oružane akcije nelegalnih četničkih formacija, a zatim protivno odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, izdali naređenje da se izvrši napad na Policijsku postaju Glina, da se vrši progon nesrpskog stanovništva na području Gline i šire, naređivali da se vrši otuđenje pokretne imovine kao i uništenje stambenih i gospodarskih objekata, koji su pripadali stanovnicima hrvatske nacionalnosti, naređivali nelegalno lišavanje slobode većeg broja pripadnika hrvatske nacionalnosti, koji je bio odvojen u OPD Glina gdje su bili izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju, uslijed čega su Šmicl Stjepan, Palajić Ivan, i Gregurić Ivan zbog zadobivenih povreda u zatvoru podlegli,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili da se civilno stanovništvo ubija i imovina pljačka i uništava u velikim razmjerima,
čime su učinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa
O S U Đ U J U
SVAKI OD OPTUŽENIH NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se pritvor.
Temeljem propisa čl. 9. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 20.000.- HRD-a, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000- HRD-a.
Obrazloženje
Optužnicom okružnog javnog tužilaštva Sisak od 14. travnja 1993. godine KT-175/92 optuženima Roksandić Draganu i Korač Milanu stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Istovremeno sa podnošenjem optužnice stavljen je prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutosti optuženih s razloga što isti nisu dostupni državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da im se sudi iako su odsutni.
Prijedlogu Okružnog javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća oznake Kv.66/93 od 3. svibnja 1993. godine.
Branitelj, postavljen po službenoj dužnosti ne osporava da su se „…u ovom ratu zbila takva djela koja imaju karakter ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. S obzirom da smo i sami na neki način bili sudionici toga rata napred rečeno možemo smatrati notornom činjenicom. Međutim, bez obzira što posljedica ovog djela ni po mišljenju obrane nije sporna..“ da su upravo okrivljeni počinili krivično djelo ratnog zločina, iste treba osloboditi od optužbe.
Svojstvo civilnih osoba navedenim u izreci nitko nije osporio.
Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx detaljno i uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali svi, konačno, u cijelosti, navode optužnice.
Uračunljivost ni jednoga od optuženih nije ničim, te ni po kome, bila dovedena u sumnju tokom cijelog postupka.
Kako su krivična djela obojice optuženih, nosilaca vlasti na svojem području tada, učinjena napadom na živote i tijela civilnog stanovništva, ubijanje istog te uništavanje u velikim razmjerima, unatoč zaštićenosti međunarodnim pravom a za vrijeme oružanog sukoba, to su se u postupcima svakoga od optuženih stekla sva bitna obilježja protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH.
Povreda međunarodnog prava u opisu krivčnog djela stavljenog na teret optužnicom svakome od optuženih predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti kojim je posebno određen značaj i okvir protupravnosti ovog krivičnog djela u tom pravcu, da djelo mora biti protupravno i po međunarodnom pravu, te stoga optuženici ne moraju biti, u krajnjoj liniji, svjesni da svojim postupcima krše pravila međunarodnog prava.
Nije, dakle, dvojbena krivična odgovornost optuženih.
Prilkom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 31. OKZRH), stupanj krivične odgovornosti, pobude ih kojih je djelo učinjeno, jačini povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud je izrekao svakome od optuženih kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u uvjerenju, da je jedino takova kazna odgovarjuća težini od njih učinjenog.
Visina izrečene kazne zahtjeva, pozivom na propis čl. 343.- st. 1. ZKP-a, određivanje pritvora.
Odluka o trošku krivičnog postupka, koji je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom istog, temelji se na u izreci citiranim propisima, s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
U Sisku, dne 26. svibnja 1993.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
