Glamoč – gl001

PREZIME:                                                       xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1948.
MJESTO ROĐENJA:                          Livno
PREBIVALIŠTE:                                              Glamoč
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                       Muslimanka

Dajem sljedeći
I S K A Z
U
travnju 1992. godine u Glamoču je proglašena opća mobilizacija. Moj sin
se nije odazvao na taj poziv, od tada sam sa sinom u kućnom pritvoru.
Bili smo ukraćeni za vodu, za hranu, nismo mogli izaći na ulicu, nismo
mogli izaći u prodavaonicu, oslanjali smo se samo na svoje prijatelje i
komšije Srbe koji su nam pomagali, u hrani, novcu. Najbolji naši
prijatelji su moje kolege iz škole.
Kad
je počeo napad na Livno, počeli su muškarce, Muslimane i Hrvate voditi
u logor. Među Hrvatima je bio Jakov Jaman iz Glamoča. Od Muslimana sve
muškarce, su vodili u logor, moje suradnike s posla: XXXXX,….Ubijaju
Srbi dva bračna para Musliman. nacionalnosti i za to okrivljuju
Muslimane, da su ih oni ubili.
Vrakela
(Pelje nadimak) Srbin, stupa na scenu, prebijao je Muslimanke i
Hrvatice na ulici, i djecu. Obilazio je stanove, postavljao rokove da
se napuste stanovi. Vrakela, srpnju obilazi gradom i govori na megafon
da se Hrvati i Hrvatice, Muslimani i Muslimanke imaju rok 8 dana da
napuste općinu Glamoč, mašeći rukama. Ukoliko ne napuste bit će ubijeni
u roku od 24 sata. Dolazio je na moja vrata, pitao da li je moj sin
regrutovam, pošto sam rekla da je bolestan (hipometrofija), on na
galamu mojih komšija, on govori iako nemam nikog da će nas on voditi,
pod tim je podrazumjevao da bi nas ubio. Na reagiranje mojih komšija on
odlazi.
Ekstremne
Srpkinje su mi govorile, da idem, da ovdje ne postojim ni ja ni moj
sin, da nismo lojalni građani. Moji "prijatelji" srbi su mi govorili da
idem jer će nas ubiti. Dugana Hodžić silovana, xxxxxxxxxx, u srpnju
Suvara je odveo. Konkretno mi je poznat samo ovaj slučaj, slučajeva je
bilo mnogo.
xxxkolovoza
autobus, Glamoč – Novi Sad, otišla sam u SUP dobila dozvolu za izlazak,
za mene i mog sina, radi preseljenja, zamjena stana, kako piše na
propusnici. U autobusu je bio sa nama jedan Glamočki musliman, a ostali
su bili četnici. Platila sam šofera. Prva kontrola Glamočka milicija.
Pred …………., kvari se autobus. Došli smo u Banja Luku sad
………….. jednog četnika. 05. stižemo u Banja Luku. U Bana Luci
čekamo 9 dana, čekamo konvoj, za razmjenu stanovnika. Konvoj prate
firme iz Zagreba. Voditelj konvoja Ljubica (Srpkinja). Platila sam u
markama, sele i torbe.
Tri
puta su nas vraćali sa Gradiškog mosta. Uz prisustvo UNPROFOR-a,
uzimaju mi sav nakit, čak i prsten. Skidali su sve putnike uzimali im
robu, sve vrijedne stvari. U zoni Unprofora smo čekali ulazak u
Hrvatsku. Hrvatska policija, uhvatila je Ljubicu, vođu konvoja, šofera.
Dobili smo doktora, hranu, piće, gotovo sve. Lipnica sa izbjeglicama
skroz do Zagreba. Iz Zagreba u Livno, preko Tomislavgrada. 15. kolovoza
stižemo u Livno.
Dr. Alojzije Kelava – Glamoč ubio ga Vrekelja, u kafiću "Džani". Sa 5 metaka. Porodicu su vodili na saslušanje, ženu i djete.

---