Dr Milan Kujundžić – jedino rješenje za HDZ

Nema smisla zatvarati oči i ponašati se kao da se skorašnji izbori za predsjednika HDZ-a nas ne tiču. Sve stoji, HDZ je izdao i prodao sve hrvatske vrijednosti, to nije ni malo upitno. Takodjer, i dalje mislim kako je dobro što je izgubio izbore, jer da nije, i dan danas bi nam prodavali domoljublje a radili isto što i SDP.

No, ovi bi izbori mogli puno toga promijeniti.

Hrvatska je desnica rascjepkanija nego ikada prije, planski i smišljeno dovedena u situaciju da se njen glas skoro uopće ne čuje, poglavito ne iz Sabora. Unatoč tome što postoje neke odlične manje desne stranke, o nikakvom ujedinjenju izgleda nema ni govora, jer da je do toga trebalo doći, došlo bi prije izbora. A bez ujedinjenja, nema ni hrvatske desnice. Putem kojim je krenula, lagano ali sigurno politički izumire.

S druge pak strane, SDP je na pragu onog čemu je uvijek i stremio:  Uvodjenju apsolutne crvene diktature. Izaberu li u HDZ-u pogrešnog čovjeka, to će im servirati na pladnju.

O Kosorici ne vrijedi trošiti puno riječi. Sve što je imala za reći i učiniti,  napravila je u doba dok je bila prvi glas HDZ-a, nastavljajući politiku Ive Sanadera kojemu je godinama bila desna ruka, a koji ju na to mjesto i instalirao. Stara kumrovečka škola, stara partijska knjižica, novi načini izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.

Kada je pak riječ o Karamarku, prva pomisao mi je J.E.Hoover. Nije li itekako opasno dati mogućnost da postane prvi čovjek u državi nekome tko vjerojatno zna kada se tko od nas budi i ide na wc? I, što bi Karamarko napravio od HDZ-a, koliko mu se može vjerovati?

Nije li riječ o istom čovjeku koji je dovukao Mesića na mjesto predsjednika države? Ja se doista ne mogu sjetiti, kada je to i kako Karamarko postao hrvatska desnica? Nekako ga uvijek povezujem sa Mesićem i njegovim društvom, a gore zlo od Mesića Hrvatska je doživjela jedino izborom Josipovića na mjesto predsjednika Države.

Sve je to neobično. Počevši od hapšenja Boljkovca, kada se dobar dio Hrvata ponadao kako će konačno ‘antifašisti’ odgovarati za svoja zlodjela, a koji je, eto, pušten radi ‘proceduralne pogreške’ kao da su oni koji su vodili cijeli taj slučaj namjerno pogriješili, kako bi podigli prašinu, pokupili bodove ali i osigurali slobodu za druga Boljkovca. Pa sve do ovog zadnjeg s Bleiburgom, kada je Karamarko odlučio da se tamo neće pojaviti radi ‘prljave kampanje’.

Nikako da shvatim kakve to veze ima. Ne sumnjam u prljavu kampanju, kakva je tek bila Sanaderova, a o instaliranju Kosorice da ne govorim. No, ne bi li nekom, tko doista drži do naših vrijednosti, primarno bilo pojaviti se na Bleiburgu, taman da mu netko prljavu kampanju baci s trećeg kata na glavu?

Dodavši tome dokumente koji su procurili u javnost, a koji govore o ulozi Karamarka u slučaju našeg generala Gotovine, mislim da je rečeno sve što se može reći.

Milošević, Milinović…teško da bi uspjeli bilo što napraviti.

I tako dolazimo do Milana Kujundžića i stvar tu postaje opasna.

Kujundžića respektira skoro sva hrvatska desnica. Većina desnih stranaka itekako bi pozdravila njegov izbor na čelo HDZ-a. Jedino Kujundžić ima moć, ukoliko bude izbran, ujediniti ako ne sve, a ono dobru većinu hrvatske desne političke scene. Čovjek nema iza sebe nikakvih ‘repova’, nikada nije postupao suprotno hrvatskim interesima. Podupire ga obitelj Tudjman, a budimo realni, što god tko od nas mislio o pok. Tudjmanu, sigurno je da njegova obitelj nikada ne bi stala iza čovjeka koji ne namjerava HDZ –u vratiti vrijednosti iz doba dok mu je Tudjman bio na čelu.

Jedino što su o Kujundžiću uspjeli izvući je drvlje i kamenje koje je na njega svalio Goldstein, zato što je posjetio Pavelićev grob.

Pretpostavljam kako Goldstein pojma nema o tome da ljudi odlaze na sve znamenita mjesta, uključivo i groblja, taman da u nekome počiva i Adolf Hitler. Ili pak Goldstein misli kako tisuće i tisuće ljudi svake godine posjećuje npr Drakulin dvorac zato što je grof Drakula bio dobričina?

Kako god bilo, to nipošto nije stvar koja bi Kujundžiću mogla na bilo koji način naštetiti.

Taman da mu izvuku deset posjeta, ostaje kao jedini mogući izbor za HDZ, koji bi za stranku imao pozitivne posljedice u smislu vjerodostojnosti, jačanja i preuzimanja vlasti.

U slučaju izbora bilo kog drugog, HDZ je sam sebi potpisao smrtnu presudu.

One istinske domoljubne snage, koje se još nalaze u HDZ-u i koje ga se svo ovo vrijeme nisu odrekle, vjerujući kako će se HDZ jednom vratiti svojim korijenima, bit će konačno na čisto s tim da se to nikada neće dogoditi. Hoće li ti ljudi u tom slučaju osnivati svoje stranke, pridružiti se nekim postojećim ili se jednostavno povući, nije toliko bitan faktor, jer u bilo kojem slučaju, HDZ to neće preživjeti.

Jer, jednu antihrvatsku stranku već imamo, što će nam još jedna identična njoj? Tko bi to uopće više podupirao i tko bi za to glasao? Hrvatske domoljubne snage sigurno ne bi, samo bi takvom HDZ-u okrenuli ledja u puno većoj mjeri nego su mu to učinile na prošlim izborima.

HDZ bi se polako, ali sigurno, raspao po šavovima. Ako nema domoljublje kao alternativu koju može ponuditi biračima za razliku od SDP-a, što uopće ima?

Ovi su izbori posljednja šansa za HDZ.

Ili će dovesti čovjeka kojemu se vjeruje, vratiti se svojim korijenima i okupiti hrvatsku desnicu nasuprot crvenim lopovima i ubojicama.

Ili će napraviti pogrešku koja će mu ujedno biti i posljednja i vremenom nestati sa hrvatske političke scene.

A mi ćemo se sa crvenima morati nositi sami, kako znamo i umijemo.

Diana Majhen

www.dragovoljac.com